Avtorici v članku proučujeta ukrajinski art nouveau v okviru njegovega vseevropskega razvoja v arhitekturi poznega 19. in zgodnjega 20. stoletja. Z navedenim slogom so posamezni narodi izražali ...identiteto. Avtorici sta postavili hipotezo, da razvoj tega sloga v arhitekturi Poltave na začetku 20. stoletja izraža identiteto mesta in narodno identiteto prebivalcev ter ponazarja način izražanja narodne zavesti z arhitekturo. Opredelili sta in ponazorili posebnosti tega sloga kot izraza narodnih prvin v arhitekturi Poltave na začetku 20. stoletja. Njuna raziskava je temeljila na metodah kulturološkega pristopa v okviru splošnega kulturnega razvoja mesta. Avtorici sta predstavili tudi splošne značilnosti razvoja arhitekturnega sloga v Poltavi na začetku 20. stoletja in položaj ukrajinskega art nouveauja v polistilizmu proučevanega obdobja. Na koncu sta analizirali vpliv ukrajinskega art nouveauja zgodnjega 20. stoletja na nadaljnji razvoj arhitekture v Poltavi.
Detaljnom analizom stambene arhitekture rapske Donje ulice utvrđeno je kako je najvjerojatnije izgrađena u drugoj polovini 12. ili početkom 13. stoljeća o čemu svjedoče romaničke bifore i monofore ...građevina na njezinim krajevima. Mnoge građevine iste ulice također imaju obilježja te brojne ulomke iz 15. i početka 16. stoljeća te tako svjedoče o još jednom valu gradnje koji se, poput prvoga, odvijao u vrijeme ekonomskog prosperiteta otoka.
U članku se tumače arhivski izvori o povijesti zgrade na Koblerovu trgu u Rijeci koja je od 16. do 19. stoljeća služila kao gradska vijećnica. Od prvotne stambene kuće, prenamijenjene za vijećnicu ...1532. godine, zgrada je doživjela brojne promjene. Najvažnija je bila ona iz 1740.–1745. prema projektu arhitekta Antonija de Vernede, kada je nadograđen drugi kat, pripojena susjedna kuća, pročelja u cijelosti preoblikovana u baroknom stilu, te je kao takva, uz manje preinake, zgrada ostala sačuvana do danas. Nakon toga oštećena je u potresu 1750. te je ponovno obnovljena u nekoliko navrata. U kasnom 18. stoljeću nalazimo da se njezine prostorije koriste za razna društvena i javna događanja. Kao vijećnica služila je sve do 1833. godine, a zatim se gradska uprava preselila u bivši augustinski samostan te je zgrada prenamijenjena u trgovačke i stambene svrhe. S položajem na križanju glavnih ulica i središnjega trga, stara vijećnica ima i urbanističko značenje. U članku se također donose rezultati konzervatorskih istraživanja kojima su razlučene faze njezina građevnog razvoja.
Cilj je ovoga rada predočiti metodologiju istraživanja rezidencijalnih sklopova s dvorištem i kulom u Trogiru te principe njihova transformiranja u razdoblju od 13. do 15. stoljeća, koji su ...uvjetovani novim pravnim, društvenim i ekonomskim okvirom, pri čemu se njihova sudbina sagledava i kroz političke mijene i osobne perspektive njihovih vlasnika.
This paper presents the research methodology concerning the residential complexes with courtyards and towers in Trogir and their transformation between the 13th and 15th century brought about by the new legal, social, and economic circumstances. These processes are examined both from a political perspective and from a personal perspective of their owners.
Razvoj i raster rimskog naselja s jaškim supstratom na vrlo važnom strateškom položaju današnjeg grada Daruvara, koje je doseglo municipalni status, zbog nedostatka sustavnih arheoloških istraživanja ...uopće nije poznat, iako temeljem slučajnih reprezentativnih nalaza možemo smatrati da su postojale tri glavne njegove cjeline: civilno naselje na padinama Starog Slavika, balneološki dio s hramom na prostoru današnjeg Julijevog parka te forum na mjestu današnjeg središnjeg trga. Sustavna arheološka iskopavanja Gradskog muzeja Bjelovar na području oko židovskog groblja na Starom Slaviku po prvi puta su registrirali ostatke rimske arhitekture u vidu objekta vjerojatno vojne namjene te ostatke perimetralnog zida, koji je okruživao cijelo naselje. Ustanovljene su najmanje tri građevinske faze, a provedene su i određene geološke analize na nepokretnim i pokretnim nalazima kako bi se utvrdila njihova starost i porijeklo sirovine za gradnju.
Arheološka izkopavanja, ki so leta 1999 potekala v Ljubljani, v inzuli XXVII Emone, so odkrila ostanek trupa stebra z organskim jedrom, postavljenega na kamnito plinto. V prispevku predstavljamo ...najdbo, njen arheološki kontekst in morebitne analogije, mineraloško-petrografsko sestavo ometa, tip pigmenta ter analizo naravnega kamna, uporabljenega za plinto. Od trupa stebra je ostal le zunanji del iz ometa, nanesenega v štirih plasteh in barvanega z rdečo okro, v notranjosti pa se je ohranil odtis trstičja. Plinta je pravokotni blok, narejen iz lokalnega spodnjejurskega oolitskega apnenca, verjetno z območja Podpeči. Oblika stebra kaže, da bi bil lahko del portika ali peristila, arheološki kontekst pa nakazuje povezavo z bazenom oz. kopališčnim kompleksom v tem delu poznorimske Emone.
U radu se objavljuju dosad nepoznati nacrti planiranoga baroknog grada-tvrđave Novi Karlovac, čija je gradnja započela 1733. nedaleko od Karlovca, kao dio velike strateške cjeline novih ...gradova-tvrđava na jugoistočnoj granici Habsburške Monarhije. Grad je trebao površinom biti najveći grad-tvrđava u Hrvatskoj, no početkom Rata za nasljeđe poljske krune, a potom i smrću princa Eugena Savojskog 1736. gradnja je zaustavljena, a u posve novim okolnostima nakon smrti cara Karla VI. više nije nastavljena. Dotad izgrađeni zemljani nasipi pojedinih fortifikacijskih dijelova i opkopi uz njih ostali su očuvani do danas. Projekti utvrđenoga grada dio su opusa Nicolasa Doxata de Démoreta, glavnog projektanta gradova-tvrđava princa Eugena Savojskog, a pažnju posebno privlači i glavna gradska crkva koja je projektirana kao tlocrtna varijacija bečke Peterskirche.
U ovoj se studiji donosi niz novih arhivskih dokumenta i novopronađenih skulptura kojima se dopunjuje opus riječkog majstora Antonija Michelazzija (Gradisca d’ Isonzo, 1707. – Rijeka, 1771.). ...Također, na temelju nepoznatih izvora nadopunjuje se i njegov dosad malen broj arhitektonskih djela. Majstor je u Rijeku došao kao član radionice svojeg učitelja Paola Zulianija krajem 1724., a u gradu se trajno nastanio od 1727. godine. Razlog preseljenja bile su pogodnosti obećane patentom cara Karla VI. od 19. prosinca 1725. godine. Michelazzi je surađivao na manje zahtjevnoj kiparskoj opremi oltara Presvetog Sakramenta koji je u riječkoj Zbornoj crkvi oko 1725. podizao njegov učitelj Zuliani. U ranu samostalnu majstorovu aktivnost ovdje su uvršteni kipovi svetog Mihovila, svete Agate i svete Margarete, danas razmješteni na širem području Gradskog groblja Kozala. Novi arhivski dokumenti pokazuju kako je Michelazzi od 1733. imao baraku za klesanje kipova smještenu na obali pred južnim gradskim vratima za koju je plaćao najam u iznosu od dva zlatnika godišnje. Kao majstorov rad prepoznata je mramorna skulptura svetog Karla Boromejskog i stipes s reljefom Mučeništva svetog Ivana Nepomuka, danas u dvorištu samostana sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskoga u Kresnikovoj ulici 15 u Rijeci. Utvrđeno je da su te skulpture izvorno pripadale kapeli svetog Karla Boromejskoga u sklopu nekadašnjega istoimenog lazareta u Rijeci. Michelazzijevoj je ruci pripisan i mramorni kip Gospe Žalosne u župnoj crkvi u mjestu Cavriè nedaleko od Trevisa, a pronađena je i isplata iz 1763. u iznosu od 150 fjorina za kip svetog Martina u riječkoj Zbornoj crkvi. Recentna su istraživanja pokazala kako je 1755. Michelazzi bio imenovan od strane carice Marije Terezije carsko-kraljevskim arhitektom zaduženim za obnove i poboljšanja luka Senj i Karlobag. Na temelju novopronađenog dokumenta utvrđeno je da je on autor barokne obnove riječke augustinske crkve svetog Jeronima iz 1768. godine, a koja je bila teško oštećena u potresu 1750. godine. Otkriven je i majstorov osobni pečat s monogramom, kao i dosad nepoznati podatci o njegovom angažmanu na gradnji kapelanijske crkve svetog Filipa Apostola u Mrkoplju, a koja je stradala u bombardiranjima tijekom Drugoga svjetskog rata.
PDF
