Rad donosi nove podatke iz muzejsko-arhivske dokumentacije Zavičajnog muzeja Varaždinske Toplice, važne za predstavljanje i stručnu interpretaciju očuvanih šuta i prališča u centru kulturno-povijesne ...i zaštićene jezgre grada Varaždinskih Toplica, koje su danas jedan od glavnih simbola bogate lječilišne povijesti.
Sumporna
termalna voda, od prapovijesti do danas, jedan je od iskonskih i najznačajnijih simbola, ali i glavni pokretač ekonomskog razvoja Varaždinskih Toplica. Upravo element termalne ljekovite vode prisutan je u očuvanoj kulturno-povijesnoj jezgri grada na svakom koraku u arhitektonskom obliku, ali i funkciji raznih povijesnih zgrada, a posebno u specifičnom obliku građevinskog, ambijentalnog, tradicijsko-balneološkog otiska u vidu zanimljive balneološke arhitekture tzv. šuta i prališča. U obje topličke povijesne zone u tzv. „ Gornjem“ i „ Donjem mjestu“ gdje se danas specifični objekti nalaze i još uvijek su u upotrebi, a od pamtivijeka zauzimali su u memoriji Topličanaca posebno važno mjesto, ne samo zbog mogućnosti slobodnog pristupa korištenju i uzimanju termalne vode za svakodnevnu upotrebu, već i kao posebne kultne zone zone susreta, druženja i razmjene informacija.
Tijek
om provedenog istraživanja teme od 2022. - 2023. godine, u zbirkama i dokumentaciji topličkog Muzeja došlo se do spoznaje kako se tijekom godina uspjela sakupiti važna muzejska baza raznih povijesnih, tradicijskih, arhitektonskih, balneoloških,
ali i konzervatorsko- restauratorskih podataka koji mogu uvelike doprinijeti
boljem poznavanju, ali i interpretaciji, te nužnoj popularizaciji specifične kulturno-
povijesne baštine Varaždinskih Toplica.
Ovaj rad stoga ima osnovni cilj prikazati čitateljima stručne informacije o topličkim
šutama i prališčima jer kako nam je poznato do sada na spomenutu temu
nije bio objavljen niti jedan stručni rad koji bi u potpunosti publici predstavio topličke
objekte vezane uz korištenje ljekovite termalne vode. Potrebno je istaknuti,
kako svi povijesno-lječilišni objekti danas termalnu vodu dobivaju iz srca antičkog
rimskog naselja Aquae Iasae, iz očuvanog rimskog kaptažnog bazena u sklopu kojeg
se termalna voda temperature 58 °C prirodno skuplja, te hladi na otvorenom
prostoru na identičan način kao i u antici korištenjem zračnih struja. To je tek drugi
takav poznati arheološki primjer očuvanog u potpunosti funkcionalnog bazena za
sakupljanje i hlađenje ljekovite vode iz antičke arheologije.
U radu se po prvi puta donose vrijedni povijesni i novi baštinski podaci, ali i druge
muzejske zanimljive znanstvene spoznaje do kojih se provedenim istraživanjem
došlo u dokumentaciji Zavičajnog muzeja Varaždinske Toplice, Specijalne bolnice
za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice i službenoj arhivi Grada Varaždinske
Toplice.
Dvorište kao arhitektonska kompozicija u tradicijskoj arhitekturi trajno je prisutno u povijesti graditeljstva. Svojom praktičnom i logičnom organizacijom prostora, dvorište je oduvijek omogućavalo ...zaštitu i privatnost. Kako iz lokalne tako i iz strane perspektive, tradicijska palestinska kuća s dvorištem predstavlja važan tip stambene arhitekture pa bi ga stoga trebalo pomnije istražiti kako bi se omogućile promjene tijekom procesa obnove.
Rudarsko-industrijski sklop Pozzo Littorio izgrađen je u razdoblju 1939.-1942. godine, na vrhuncu međuratnoga gospodarskog razvoja labinskoga kraja. Za razliku od stambenog naselja Pozzo Littorio ...d’Arsia industrijski je sklop ostao posve neistražen. Stoga se u članku, na temelju sinteze poznatih i novih arhivskih izvora, utvrđuju slijed gradnje i arhitektonske odlike izvornih građevina sklopa, njihovi projektanti te mijene tijekom sedamdeset godina njihova postojanja.
Coal-mining plant Pozzo Littorio was built in the period between 1939 and 1942 at the peak of the most significant economic development of the area of Labin between the two world wars. Unlike the housing estate of Pozzo Littorio d’Arsia, the industrial complex has remained completely unexplored. Therefore the article establishes the building phases and architectural features of the original buildings of the complex, their designers as well as changes during the seventy years of their existence.
Sveobuhvatni dizajn Kostešić, Iva
Prostor (Zagreb, Croatia),
06/2017, Letnik:
25, Številka:
1(53)
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
‘Od žlice do grada’, ideja koja označava projektiranje u svim mjerilima za urbani kontekst, vrlo se često i neprecizno atribuira Ernestu Nathanu Rogersu. U ovome će se radu pokušati rekonstruirati ...geneza te fraze u širemu povijesnom rasponu. Naslov rada aludira na razvoj te ideje preko Buckminstera Fullera pa ga treba shvatiti kao radni. Rad daje pregled teorijskog koncepta o ‘sveobuhvatnom dizajnu’ i predstavlja ideje u projektantskoj praksi proistekle iz tog koncepta. Svrha je članka prikupiti sve relevantne elemente njegova razvoja, kritički ih evaluirati i staviti ukupni koncept u kontekst suvremene problematike prakse urbanizma, arhitekture i dizajna.
The concept widely known as ‘From the spoon to the city’ refers to design at all scales for urban context and is often loosely attributed to Ernest Nathan Rogers. This article aims to reconstruct the origin of this slogan in a broader historical context. The title of this article alludes to its evolution across Buckminster Fuller’s work. The article gives an overview of the theoretical concept of ‘comprehensive design’ and presents some ideas in design practice that owe their origin to it. The purpose of this article is to gather all elements that shaped its evolution, critically evaluate them, and put the overall concept in the context of the contemporary issues in urbanism, architecture, and design.
Srednjovjekovna crkva posvećena sv. Petru, Lovri i Andriji, popularno zvanim Petilovrijenci, izgrađena je sredinom 14. stoljeća na Stradunu. Crkva danas nije sačuvana te se njezini tragovi mogu naći ...samo u arheološkim ostacima u prizemlju klasicističke palače koja je sagrađena na mjestu na kojem je crkva nekad stajala. Uz pregled saznanja o kultu Petilovrijenaca u srednjovjekovnom Dubrovniku, u tekstu je analizirana prva, srednjovjekovna faza izgradnje crkve na osnovi dostupnih i novopronađenih arhivskih izvora iz Državnog arhiva u Dubrovniku te arheološke dokumentacije istražnih radova. Smještaj, izgled i oprema oltara detaljno će se analizirati na osnovi opisa crkve u apostolskoj vizitaciji Francesca Sormana. Nove spoznaje o izgledu crkve bit će uspoređene s poznatim likovnim i kartografskim prikazima crkve Petilovrijenaca.
Tradicionalna i vernakularna kuća razvijena je u uskoj vezi između funkcionalne potrebe stanara, kulturnih, klimatskih i drugih aspekata života i izgrađenog okoliša. Tijekom posljednjih desetljeća, ...većina zemalja u razvoju, uključujući Libiju, doživjela je brzi gospodarski rast i povećanje populacije, što je dovelo do povećanja u izgradnji suvremenih obiteljskih kuća pod utjecajem zapadnih modela. U radu se analiziraju aspekti toplotne udobnosti u tradicionalnoj obiteljskoj kući u planini (grad Gharyan) i pustinjskom području (stari grad Ghadames) u Libiji, s ciljem da se istraže prednosti vernakularnog koncepta u suvremenom dizajnu. Studija će utvrditi kriterije vrednovanja kroz istraživanje konststrukcije, materijala, unutarnjeg uređenja, krova, otvora i drugih aspekata koji utječu na održivost. Rezultati će se koristiti u području arhitekture, urbanog dizajna i građevinske industrije u Libiji, jer je poznavanje tradicionalnih koncepata i elemenata koji su korišteni kroz dugo vremensko razdoblje, dragocjeno u izgradnji zdravih kuća i štednji neobnovljive energije u suvremenim konstrukcijama.
Između nadzora i funkcionalnosti Drača, Vinko
Acta medico-historica adriatica : AMHA,
10/2018, Letnik:
16, Številka:
2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Ovaj rad promatra arhitekturu Kraljevskog i zemaljskog zavoda za umobolne u Stenjevcu tijekom njegove izgradnje i prvih godina postojanja. Doba od samog otvaranja zavoda 1879. do kraja Prvoga ...svjetskog rata bilo je obilježeno brojnim adaptacijama i proširenjima originalnih kapaciteta. Rad pokazuje kako su ta proširenja odražavala postojeće paradigme zavodske arhitekture u drugoj polovici 19. stoljeća. Arhitektura je, pod utecajem Pinelova moral treatmenta kao primarnoga terapeutskog pristupa duševnim bolestima u 19. stoljeću, bila smatrana sredstvom izlječenja i njezina se terapeutska važnost u okviru psihijatrije nije dovodila u pitanje. Dok su rani primjeri arhitekture psihijatrijskih bolnica mnogo posuđivali od zatvora i bili prilagođeni nadzoru nad duševno oboljelima (primjer je bečki Narrenturm), kasniji planovi poput linearnog i separatnog (paviljonskog) nastojali su istodobno povećati učinkovitost nadzora, djelovati terapeutski i odgovoriti na neke praktične potrebe sve napučenijih zavoda. Stenjevački zavod, koji je projektirao bečki arhitekt Kuno Waidmann, nastao je upravo na prijelazu između linearnog i separatnog tipa te je, originalno zamišljen kao linearni tip institucije, kasnijim dograđivanjima pretvoren u zavod separatnog ili paviljonskog tipa.
This paper reviews the architecture of the Royal National Institute for the Insane in Stenjevec during its construction and the first years of its existence. Since the opening of the Institute in 1879 until the end of the World War I, there were numerous adaptations and extensions of the original capacities. The paper shows how these extensions reflected the existing paradigm of the institutional architecture in the second half of the 19th century. Architecture, under the influence of Pinel’s “moral treatment” as a primary therapeutic approach to mental illnesses in the 19th century, was considered to be a remedy and its therapeutic importance in the context of psychiatry was not questioned. While early examples of the architecture of psychiatric hospitals copied prison construction and were adapted to control the mentally ill (e.g., the Viennese “Narrenturm”), later plans, such as linear and separate (pavilion), sought to simultaneously increase control effectiveness, act therapeutically and respond to some practical needs of the more crowded institutes. The Stenjevec Institute, designed by the Viennese architect Kuno Waidmann, was created exactly at the transition between the linear and the separate type. The institute, originally conceived as a linear type of institution, was later transformed into a separate or pavilion type institute.