U radu se bavimo fra Jurom Božitkovićem u ulozi istraživača i povjesničara hrvatske filozofske baštine. Uz uvodna i zaključna promišljaja rad ima tri poglavlja. U prvom poglavlju donose se osnovni ...podatci o životu i radu fra Jure Božitkovića. Drugo poglavlje bavi se njegovim filozofskim stvaralaštvom u kojem smo popisali sve njegove bibliografske jedinice iz područja filozofije. Treće poglavlje sadrži razvrstavanje te kratak prikaz i analizu Božitkovićeva filozofskog opusa u cjelini, s posebnim naglaskom na istraživanje hrvatske filozofske baštine. Iz analize proizlazi da se Božitković najviše bavio starijom hrvatskom filozofijom, istraživao arhive franjevačkih samostana Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja te analizirao i predstavio filozofiju našeg znamenitog filozofa Ante Petrića, koji je sve svoje radove iz filozofije napisao i objavio na talijanskom jeziku. Zaključno se može reći da je Božitkovićevo značenje u sustavnom istraživanju i opisivanju rukopisne filozofske građe po franjevačkim samostanskim knjižnicama te u sustavnom bavljenju filozofijom Ante Petrića.
Tko se god bavi lokalnom poviješću zna da su crkveni arhivi bogat i nenadomjestiv izvor za proučavanje mjesta u kojem je gradivo nastalo. Treba znati da su crkveni arhivi strogo zaštićeni kanonskim ...propisima Katoličke crkve. Često se događa da su upravo crkveni dokumenti jedini izvor za lokalnu povijest, u slučajevima kada su arhivi nastali djelovanjem državnih i inih civilnih organa uništeni. Godine 1970., dogovorom između Historijskoga arhiva u Pazinu (danas: Državni arhiv u Pazinu – DAPA) i Porečke i Pulske biskupije i Pazinske apostolske administrature, započelo je popisivanje svih crkvenih arhiva na području navedenih crkvenih organizacija. Dvojica su arhivskih djelatnika, jedan imenovan s crkvene strane (svećenik Ivan Grah), a drugi sa strane Arhiva (profesor Jakov Jelinčić, arhivist), u vrijeme sređivanja i popisivanja navedenih crkvenih arhiva vodili Dnevnik koji je predmet ovoga rada. Vremenski je raspon Dnevnika od 18. prosinca 1970. do 28. listopada 1980. godine. Jakov Jelinčić prepisao je Dnevnik sa svim pogreškama i osobitostima te je priredio i »Kazalo« sjedišta u kojima su se u vrijeme njihova rada nalazili crkveni arhivski fondovi, s naznakom dana kada je fond bio u obradi, sati utrošenih za sređivanje i popisivanje svakoga pojedinog djelatnika, potom rednoga broja pojedinoga mjesta i stranice Dnevnika na kojoj se izvješće o radu nalazi. Zaključno je poglavlje ovoga rada napisao mr. sc. Ilija Jakovljević. Jakov Jelinčić u »Uvodu«, pored isticanja uloge velečasnoga Graha, posebno naglašava zasluge blagopokojnoga porečkog i pulskog biskupa dr. Dragutina Nežića, zatim tadašnjega direktora Arhiva Hrvatske (danas: Hrvatski državni arhiv) Bernarda Stullija i tadašnjega direktora Historijskog arhiva u Pazinu (danas: Državni arhiv u Pazinu) profesora Dražena Vlahova. Ilija Jakovljević u zaključnom poglavlju govori o Grahovim i Jelinčićevim zaslugama, naglašavajući posebno ulogu mons. Graha kao povjesničara i arhivista.
Whoever deals with local history knows that church archives are abundant and irreplaceable sources for studying the place where the archival material was created. It should be noted that the church archives are strictly protected by the canonical regulations of the Catholic Church. It is often the case that church documents are the only source for local history, in cases where archives created by the activity of state and other civilian organisations were destroyed. In 1970, following the agreement made between the Historical Archives in Pazin (today: the Pazin State Archives - DAPA) and the Diocese of Poreč and Pula and the Pazin Apostolic Administration, the listing of all church archives in the area of the two church organizations commenced. Two archival workers, one named by the Church (Ivan Grah, priest), and the other by the Archives (Jakov Jelinčić, archivist), during the time they were active organising and listing the church archives maintained the Logbook, which is the subject of this paper. The time span of the Logbook ranges from 18 December 1970 to 28 October 1980. Jakov Jelinčić copied the Logbook with all the mistakes and peculiarities and prepared the “Index” of the offices where, at the time of their work, church archival fonds were housed, with the indication of the day the fonds was being processed, the hours spent arranging and listing by every employee, followed by the number of individual places and pages of the Logbook where an activity report is located. The closing chapter of this paper was written by Ilija Jakovljević. In the “Introduction”, in addition to emphasizing the role of Reverend Grah, Jakov Jelinčić underlines the merits of the late Bishop of Poreč and Pula Dragutin Nežić, of the then manager of the Archives of Croatia (now Croatian State Archives) Bernard Stulli and the then manager of the Croatian Historical Archives in Pazin (today: The State Archives in Pazin) Dražen Vlahov. In the closing chapter, Ilija Jakovljević speaks about Grah’s and Jelinčić’s merits, emphasizing in particular the role of Msgr. Grah as a historian and archivist.
Chiunque si occupi della storia locale sa che gli archivi ecclesiastici sono una fonte ricca e insostituibile per lo studio del luogo in cui è stato prodotto il materiale. Bisogna sapere che gli archivi ecclesiastici sono rigorosamente protetti dalle norme canoniche della Chiesa cattolica. Succede spesso che proprio i documenti ecclesiastici siano la fonte unica per la storia locale, nei casi in cui gli archivi vengono distrutti tramite l’azione di autorità statali e civili. Nell’anno 1970, con l’accordo tra l’Archivio storico di Pisino (oggi: Archivio di Stato di Pisino – DAPA/ASP) e la Diocesi di Parenzo e Pola e l’Amministrazione apostolica di Pisino, è iniziata la registrazione di tutti gli archivi ecclesiastici sul territorio delle citate organizzazioni ecclesiali. Due operatori archivistici, uno nominato da parte della chiesa (il sacerdote Ivan Grah), e l’altro da parte dell’Archivio (il professore Jakov Jelinčić, archivista), durante l’ordinamento e la registrazione dei citati archivi ecclesiastici, hanno redatto il Registro, oggetto del presente testo. L’arco temporale del Registro va dal 18 dicembre del 1970 al 28 ottobre del 1980. Jakov Jelinčić ha trascritto il Registro con tutti gli errori e particolarità ed ha inoltre redatto l’ “Indice“ delle sedi in cui si trovavano i fondi archivistici ecclesiastici nel periodo del loro lavoro con l’indicazione del giorno in cui il fondo era in elaborazione, delle ore impiegate da parte di ogni operatore per l’ordinamento e la registrazione, poi del numero d’ordine di ogni parte e di pagina del Registro sulla quale si trova il rapporto sul lavoro. Il capitolo finale di questo testo è stato scritto da Dott. Ilija Jakovljević. Jakov Jelinčić nell’ “Introduzione“, oltre a sottolineare l’importante ruolo del venerabile Grah, sottolinea in particolare i meriti del compianto vescovo di Parenzo e Pola, Dott. Dragutin Nežić, di Bernard Stulli, direttore dell’epoca dell’Archivio della Croazia (oggi Archivio di Stato croato), e del professor Dražen Vlahov, direttore dell’epoca dell’Archivio storico di Pisino (oggi: Archivio di Stato di Pisino). Ilija Jakovljević nel capitolo finale parla dei meriti di Grah e Jelinčić, sottolineando in particolar modo il ruolo del Monsignor Grah in quanto storico e archivista.
Cartographic material, as it has been proven by scientific research, is largely kept in various scientific and cultural institutions, especially in certain libraries, archives and museum collections. ...In order to meet the challenges brought by the development of cataloguing standards, cooperation between institutions, and the constant grow of users' demands for better and faster access to information, the next most logical step to be taken is the concept of integration of the cataloguing rules of cartographic material in different institutions and building joint and unified standards. The composing of a new Croatian national cataloguing standard is a chance to achieve this. The paper considers the important issues of integration of cataloguing rules for cartographic material in various institutions, and also attempts to determine the future direction of development.
U radu se promatra mjesto i uloga arhiva vjerskih zajednica u kontekstu hrvatskog sveobuhvatnog arhiva odnosno strategije sveobuhvatnog arhiva općenito. U tom kontekstu se sustavno analizira odnos ...hrvatske arhivske službe prema arhivskom gradivu vjerskih zajednica, njegovim stvarateljima i imateljima u prošlosti i danas. Analiza upućuje na potrebu nastavka i daljnjeg razvijanja pozitivne strategije djelovanja prema tom nezaobilaznom dijelu ukupne memorije hrvatskog društva.
Cultural heritage institutions, archives, libraries and museums, which share the common goal of safeguarding and enabling wide accessibility to and use of cultural heritage, have developed in ...different but not diametrically opposing directions. Many scientists and practitioners from archival science, librarianship, museology and the wider area of information science have therefore studied, over many years, fundamental principles and characteristics of their activity and similarities and differences between these institutions and professions with the ultimate aim of discovering and describing potential models and guidelines for their coordinated action. First papers on this topic in the 20th century appeared in 1930s. Authors of these papers were most often librarians and archivists whose writing was initiated by their immediate working and professional environment. Based on the analysis and overview of accessible literature this paper presents and comments the thoughts of the author who was writing on this subject for over five decades, from 1930s to 1980s. These authors came, in most cases, from the United States of America and they dealt with similarities and differences between archives and libraries. Museum professionals joined this discussion only in 1960s by introducing specific characteristics and aspects of museums and museum work. In order to contribute to the understanding of interrelationships and evident convergence of these three cultural heritage institutions, which resulted in their mutual respect and in some cases with practical and active collaboration in particular in the modern networked society, the authors will try to present the development of theoretical and methodological thought on this phenomenon. The paper will provide a critical review of the most important authors who wrote on this topic from the first works that appeared through the last decade of the 20th century.
Ovaj članak predstavlja pregled najvažnijih razvojnih događaja na području arhivske službe u okviru članica EU-a. Prikazuje zajedničke aktivnosti i projekte, prijedloge za priključenje arhivskih i ...drugih kulturnih ustanova na radno područje Direktive o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora, uključujući obveze koje određuje slovenski Zakon o dostupnosti informacija od javnog značaja (ZDIJZ - Zakon o dostopu do informacij javnega značaja). Prikazuje i statističku analizu uporabe u čitaonicama i u okviru online pristupa članica EU-a, ulogu nacionalnih arhiva u okviru državne uprave i razvoja e-uprava. Obuhvaća i prijedlog nove uredbe o zaštiti osobnih podataka te novosti koje bi se trebale odnositi i na arhive. U zadnjem dijelu opisuje prijedlog Uredbe Vijeća o promjeni Uredbe (EGS, Euratom) br. 354/83 u vezi deponiranja arhivskog gradiva institucija na Europskom sveučilišnom institutu u Firenci.
U radu se analizira uloga arhivske službe i arhivskoga zakonodavstva u funkcijizaštite arhivskoga i registraturnoga gradiva nastaloga radom ili u posjedu muzejskih ustanova kao njegovih stvaratelja i ...imatelja. U prvom se poglavlju prikazuju zakonodavni okvir i osnovna obilježja nadzorne politike državnih arhiva u odnosu namuzejske ustanove. Daje se pregled kategoriziranih muzejskih ustanova prema području ovlasti svih državnih arhiva u Hrvatskoj te se analizira njihova struktura s obziromna vrstu, djelokrug i osnivača. U drugom poglavlju nastoji se definirati dokumentacijske cjeline koje nastaju radom muzejskih ustanova te se daje prijedlog njihove hijerarhijske organizacije prema poslovnim funkcijama. U istom poglavlju analiziraju se i cjeline arhivskoga gradiva u posjedu muzejskih ustanova koje su strane provenijencije, tj. nastale djelovanjem drugih stvaratelja. U tom se kontekstu ukazuje na potrebu utvrđivanja i normiranja kriterija za razgraničenje arhivskoga gradiva između arhiva, knjižnica i muzeja kao baštinskih ustanova. U trećem poglavlju daje se pregled arhivskih fondova i zbirki muzejskih ustanova do sad preuzetih u državne arhive. U četvrtom poglavlju prikazuju i analiziraju se obveze muzejskih ustanova u svezi sa zaštitom arhivskoga i registraturnoga gradiva u njihovu posjedu, utvrđene arhivskim propisima te propisima o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.
Prikazuju se život te stručna i znanstvena postignuća dr. Josipa Kolanovića, ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva u miru, ostvarena tijekom tridesetogodišnjeg rada na sređivanju arhivskoga gradiva, ...izradi obavijesnih pomagala i obrazovanju arhivskih djelatnika. Opisuju se i njegova nastojanja vezana za međunarodnu arhivsku suradnju te osobito zalaganje za priznavanje arhivistike kao zasebne profesije i usmjeravanje cjelokupne hrvatske arhivske službe prema zaštiti arhivskoga gradiva kao dijela nacionalne kulturne baštine.
Baštinske ustanove i djelatnosti razvijale su se tijekom vremena u različitim, ali ne i dijametralno suprotnim smjerovima. Prepoznavši njihovu usmjerenost prema zajedničkom cilju osiguravanja trajne ...pohrane i što bolje dostupnosti i uporabe baštine, a u svrhu iznalaženja potencijalnih modela i smjernica za njihovo usklađeno djelovanje, brojni su teoretičari i praktičari iz područja arhivistike, knjižničarstva, muzeologije i šireg polja informacijskih znanosti tijekom vremena proučavali međuodnose arhiva, knjižnica i muzeja te ispitivali njihove sličnosti i razlike nastojeći protumačiti temeljna načela i obilježja njihova djelovanja.
U 20. stoljeću o toj se problematici počinje pisati još 1930-ih. Autori su tih radova najčešće knjižničari i arhivisti, potaknuti praktičnim okolnostima vlastita djelovanja i profesionalnim okruženjima. Na temelju analize i pregleda dostupne literature u ovome se radu podastiru i komentiraju mišljenja autora čije je djelovanje obilježilo razdoblje do 1980-ih. Ti su autori u pravilu dolazili iz Sjedinjenih Američkih Država i bavili su se sličnostima i razlikama između arhiva i knjižnica odnosno arhivske i knjižnične djelatnosti. Njihovim se raspravama od 1960-ih pridružuju i muzejski stručnjaci unoseći u rasprave specifična obilježja muzeja i muzejske djelatnosti.
Kako bi se pridonijelo razumijevanju međusobnih odnosa i evidentnog približavanja tih triju baštinskih ustanova i djelatnosti, što rezultira njihovim međusobnim uvažavanjem, a u pojedinim slučajevima i konkretnom suradnjom u suvremenom umreženom društvu, u ovom će se radu pokušati prikazati razvoj teorijsko-metodološke misli o tom fenomenu te predstaviti i analizirati gledišta značajnijih autora koji su se bavili navedenom problematikom od prvih poznatih radova na tu temu do posljednjeg desetljeća prošlog stoljeća.
Nezamislivo je da se ijedna ljudska djelatnost u današnjem društvu može odvijati bez protoka informacija. Iako danas svatko može objaviti određeni sadržaj, uloga nakladnika/izdavača neprocjenjiva je ...kad govorimo o kvaliteti i vrijednosti objavljenog sadržaja. Nakladnička djelatnost oduvijek je imala važnu ulogu u svim aspektima društva, a posebno u kulturnom i obrazovnom. Objavljivanjem sadržaju korisnici se upoznaju s publikacijom i postaju zainteresirani za nju . Prema tome, značajna je uloga nakladnika u nizu aktivnosti u procesnom lancu proizvodnje, od rukopisa do korisnika, s ciljem da objavljeni sadržaj bude što vredniji. Informacijske ustanove arhivi, knjižnice i muzeji, osim što čuvaju razne oblike sadržaja, od tiskanoga do elektroničkoga, kao redovnu razvijaju i izdavačku djelatnost. Arhivi su, kao posrednici između sačuvanih autentičnih izvora informacija i korisnika koji traže određenu informaciju, neiscrpan izvor istraživanja. Mnogi su načini kojima arhivi predstavljaju svoje gradivo široj korisničkoj zajednici, a jedan su od njih izdanja vezana uz izložbe organizirane u arhivima. U radu je provedeno istraživanje izdanja vezanih za izložbe organizirane u državnim arhivima u pet najvećih gradova u Hrvatskoj: Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku i Zadru, od 1998. do 2018. godine. Analizom prikupljenih podataka uočeno je da se u svim državnim arhivima posljednjih godina povećava broj organiziranih izložaba, kao i izdanih kataloga i deplijana izložaba. Na temelju provedenog istraživanja može se zaključiti da se arhivi prilagođavaju suvremenim društvenim kretanjima te sve više traže načine kako bi što kvalitetnije predstavili svoje gradivo užoj i široj korisničkoj zajednici.
PDF
