Biochemical Markers of Atherosclerosis Đerić, Mirjana; Kojić-Damjanov, Sunčica; Čabarkapa, Velibor ...
Journal of medical biochemistry,
01/2008, Letnik:
27, Številka:
2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
This paper is a brief review of some lipid parameters and serum markers of inflammation in a view of their predictive relevance for the atherosclerotic disease. A discourse on the importance of ...measuring different lipids and lipoproteins, concentration of LDL particles and apolipoprotein levels is still underway. Also, the recommendations for apolipoprotein (a), phenotypization and other lipid markers have not yet been established. In recent years the recommendations imply simultaneous measuring of multiple markers and calculating the lipid index values such as lipid tetrad index (LTI), lipid pentad index (LPI) and atherogenic index of plasma (AIP). Several circulating markers of inflammation such as C-reactive protein, serum fibrinogen and elevated leukocyte number, are consistently associated with atherosclerosis. In spite of a lack of evidence on measuring the C-reactive protein in a wide population, the guidelines for its application in diagnostics and therapy of coronary heart disease were developed. Some proinflammatory cytokines, adhesion molecules and markers of leukocyte activation are promising markers, requiring, however, more detailed prospective evaluation. The question to be elucidated is if these inflammatory markers are directly involved in the pathogenic process.
U ovom radu razmatrani su samo neki lipidni parametri i serumski markeri inflamacije u pogledu njihove prediktivne povezanosti s aterosklerotskom bolešću. Nastavlja se debata o značaju merenja različitih lipida i lipoproteina, uključujući koncentraciju LDL čestica i nivoe apolipoproteina. Takođe, nisu uspostavljene preporuke za apolipoprotein (a) fenotipizaciju i druge lipidne markere. Poslednjih godina preporučuje se simultano merenje nekoliko markera i izračunavanje lipidnih indeksa kao što su lipid tetrada index (LTI), lipid pentada index (LPI) i aterogeni indeks plazme (AIP). Nekoliko cirkulišućih markera inflamacije, npr. C-reaktivni protein, serumski fibrinogen i povišenje broja leukocita, dosledno su udruženi s aterosklerozom. Iako nema dokaza za korisnost merenja Creaktivnog proteina u široj zajednici, formirane su preporuke za njegovu upotrebu u dijagnostici i lečenju koronarne bolesti srca. Neki proinflamatorni citokini, adhezioni molekuli i markeri leukocitne aktivacije su obećavajući markeri, ali zaslužuju dalja prospektivna ispitivanja. Pitanje koje zahteva odgovor je i da li su ti inflamatorni markeri direktno uključeni u patogeni proces.
Ateroskleroza je sustavna bolest koja dovodi do bolesti koronarnih, karotidnih i perifernih
arterija. Vodeći je uzrok smrti u razvijenim zemljama. Patofiziologija ateroskleroze ovisi o
brojnim ...urođenim i stečenim čimbenicima. Ključno uporište za nastanak ateroskleroze je gubitak
normalne funkcije endotela. Klinička istraživanja dala su brojne dokaze da snižavanje koncentracije
lipida može dovesti do korisnih kvalitativnih promjena u atarosklerotskom plaku i povoljno
utjecati na kliničko očitovanje bolesti. U aterosklerotskim promijenjenim krvnim žilama česti su
kalcifikati koje je moguće radiološki dijagnosticirati, a služe kao pokazatelj težine i ishoda ishemijske
bolesti srca. U bolesnika s kroničnim zatajenjem srca, a posebno onih koji su na dijalizi,
kalcifikati u koronarnim arterijama čest su nalaz. Najčešće se dovode u vezu s dobi, trajanjem dijalize
i dislipidemijom. Liječenjem bolesnika sa zatajenjem bubrega uz pomoć statina i sevelamera
moguće je usporiti godišnju progresiju kalcificiranja koronarnih arterija s 30 % na 6 %. Prema
podacima iz nekih istraživanja smanjenje koncentracije LDL kolesterola < 2,59 mmol/l može zaustaviti
proces odlaganja kalcija ili čak dovesti do njegove regresije. Dodatna istraživanja pokazala
su da smanjenje koncentracije LDL kolesterola uz istovremeno povećanje koncentracije HDL kolesterola
mogu povoljno utjecati na smanjenje debljine intime i medije karotidnih arterija, kao i
na smanjenje veličine plaka u koronarnim arterijama.
Pleiotropni učinci statina Fabijanić, Damir
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
12/2010, Letnik:
19, Številka:
2_Kardiologija
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Novije kliničke studije sugeriraju da statini pozitivne učinke na smanjenje kardiovaskularnog rizika ne ostvaruju samo sniženjem razine kolesterola već i nizom o kolesterolu neovisnih – pleiotropnih ...– učinaka. Navedeni učinci obuhvaćaju poboljšanje endotelne funkcije, slabljenje vaskularnog i miokardijalnog remodeliranja, inhibiciju upalnog odgovora i stabiliziranje plaka, mehanizme koji su važni u kroničnom procesu aterogeneze, a osobito su izraženi u nastajanju akutnih kardiovaskularnih incidenata. Ovaj pregled prikazuje statinski pleiotropizam s obzirom na rezultate bazičnih i kliničkih istraživanja, s posebnim naglaskom na značenje pleiotropnih učinaka u bolesnika s akutnim koronarnim sindromom i visokorizičnih bolesnika sa stabilnom koronarnom bolešću srca.
Data on proatherogenic lipid profile alterations due to chronic Helicobacter pylori (HP) infection are contradictory. Aim of this study was to examine the differences in some lipid parameters between ...55 subjects of both gender with a chronic HP infection (IgG>50 U/mL and IgA <20 U/mL) and 55 gender matched HP seronegative subjects (IgG and IgA <20 U/mL). Total cholesterol (TC) (p<0.001), triglycerides (TG) (p<0.05), LDL-cholesterol (LDL-C) (p<0.02), non-HDL-cholesterol (non-HDL-C), apolipoprotein (apo) B (p<0.001), Lp(a) and HDL-cholesterol (HDL-C) serum levels were higher in HP seropositive than in seronegative subjects, while there were almost no differences in apo A-I. In HP seropositive subjects, the frequency of pathological TC (p<0.001), TG (p<0.05), LDL-C (p<0.01), non-HDL-C (p<0.01), apo B (p<0.02) and Lp(a) serum levels was higher compared to seronegative. Serum HP IgG titers correlated negatively with TC, LDL-C (p<0.05), non-HDL-C, apo B and Lp(a) levels, and positively with TG, HDL-C and apo A-I levels. Results are similar for both genders. Our results confirm the hypothesis that a chronic HP infection could modify the lipid profile in a proatherogenic way.
Podaci o proaterogenim promenama lipidskog statusa u sklopu hronične Helicobacter pylori (HP) infekcije su kontradiktorni. Cilj istraživanja bio je da se ispitaju razlike u nekim lipidskim parametrima između 55 oso - ba oba pola s hroničnom HP infekcijom (IgG >50 U/mL i IgA <20 U/mL) i 55 HP seronegativnih osoba (IgG i IgA <20 U/mL) oba pola. Serumske koncentracije ukupnog holesterola (TC) (p<0,001), triglicerida (TG) (p<0,05), LDL-holesterola (LDL-C) (p<0,02), non-HDL-holesterola (non-HDL-C), apolipoproteina (apo) B (p<0,001), Lp(a) i HDL-holesterola (HDL-C) bile su više kod HP seropozitivnih u odnosu na seronegativne osobe, dok gotovo da nije bilo razlika u nivoima apo A-I. Kod HP seropozitivnih osoba, učestalost patoloških TC (p<0,001), TG (p<0,05), LDL-C (p<0,01), non-HDL-C (p<0,01), apo B (p<0,02) i Lp(a) vrednosti bila je viša u odnosu na seronegativne. Ustanovljena je negativna korelacija serumskih titara HP IgG antitela s TC, LDL-C (p<0,05), non-HDL-C, apo B i Lp(a), a pozitivna s TG, HDL-C i apo A-I nivoima. Rezultati su slični za oba pola. Naši rezultati idu u prilog hipotezi da bi hronična HP infekcija mogla da modifikuje lipidske parametre na proaterogeni način.
Pučanstvo razvijenih zemalja, uključujući i
Hrvatsku, postaje sve starije i danas su u ovim zemljama
kardiovaskularne bolesti uzrokovane aterosklerozom postale
ubojica broj jedan ne samo osoba ...srednje životne dobi, već i
onih starijih. Ove bolesti i njihove posljedice uvelike utječu na
smrtnost, ali i na kvalitetu života starijih osoba i značajno je
pogoršavaju. Međutim, do relativno nedavno nije bilo jasno
jesu li čimbenici rizika za kardiovaskularne bolesti kao što su
hiperkolesterolemija, arterijska hipertenzija, nedostatak tjelesne
aktivnosti i kretanja te psihosocijalni čimbenici – primjerice
osamljenost, depresija i nedostatna društvena potpora, uistinu
povezani s povećanim pomorom i pobolom u navedenoj dobnoj
skupini kao što jesu u ljudi srednje dobi. Ova je povezanost
dokazana u nekoliko istraživanja koja su podrobno prikazana
u ovom članku, no ovime su potaknuta i pitanja o koristi
liječenja statinima i antihipertenzivima u starijih osoba. Stoga
je načinjeno nekoliko velikih prospektivnih istraživanja, rezultati
kojih su također raspravljeni u ovom članku. Isti jasno ukazuju
da u starijih osoba treba primijeniti jednak pristup prevenciji
kardiovaskularnih bolesti koji je prihvaćen za osobe srednje
životne dobi. Statini smanjuju rizik akutnog infarkta miokarda,
nestabilne angine pektoris, ishemijskoga moždanog udara,
kognitivnih tegoba i invalidnosti zbog ovih bolesti u starijih
kojih već imaju (sekundarna prevencija) ili su u velikom riziku
da obole (primarna prevencija) od kardiovaskularnih bolesti.
Pokazano je također kako različiti antihipertenzivi podjednako
djeluju u prevenciji pomora i pobola od kardiovaskularnih
bolesti, što upućuje da je presudno smanjiti povećani arterijski
tlak bez obzira na način kojim se ovo postiže.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Cardiovascular disease is the largest single cause of mortality and its major
underlying pathology is atherosclerosis. The ...proliferation of vascular smooth
muscle cells (VSMC) is a key event in the pathogenesis of various vascular
diseases, including atherosclerosis and hypertension. Thrombin is involved in
the differentiation and abnormal proliferation of VSMC associated with
atherosclerosis and hypertension. Thrombin stimulation results in
extracellular signal-regulated kinase (ERK 1/2) activation through
transactivation of the epidermal growth factor receptor (EGFR). Based on the
studies in which PD98059 used to inhibit ERK1/2, we have shown previously
that ERK1/2 was involved in the regulation by thrombin of VSMC’s
proliferation. In addition, heparin-binding EGF-like growth factor (HB-EGF)
and matrix metalloproteinases (MMPs) have also been detected in VSMC and
shown to be regulated by thrombin. ADAMs (A Disintegrin And
Metalloproteinase) are transmembrane metalloproteinases, belonging to
adamalysin group, that are distinct from matrix metalloproteinases (MMPs) in
that, they have an extracellular disintegrin domain and cytoplasmic domain
that can associate with intracellular proteins. To the present knowledge
there is no study that indicates the activation of an ADAM member in
thrombin-induced VSMC proliferation. In this dissertation, the role of EGFR,
ERK1/2, HB-EGF, general metalloproteinases, MMP-2 and ADAM 12, as well as
PKCδ in mediating the mitogenic action of Thrombin in rat VSMC was
investigated. Incubation of rat VSMC with Thrombin (1 U/ml) for 5 minutes
resulted in significant increase of ERK1/2 phosphorylation by 8.7 ± 0.9 fold
(p<0.001), EGFR phosphorylation by 8.5 ± 1.3 fold (p<0.001) and DNA synthesis
by 3.6 ± 0.4 fold (p<0.001). Separate pretreatments for 30 minutes with EGFR
tyrosine kinase irreversible inhibitor, 10 μM PD169540 (PD), and 20 μM
anti-HB-EGF antibody, significantly reduced thrombinstimulated EGFR and
ERK1/2 phosphorylation by 81 %, 72 % and by 48 % and 61%, respectively.
Furthermore, same pretreatments with PD and anti-HB-EGF antibody reduced
Thrombin-induced VSMC’s proliferation by 44% and 45%, respectively. In
addition, pretreatments for 30 minutes with 10 μM KB-R7785 (KB), a specific
ADAM 12 inhibitor or 10 μM specific MMP2 inhibitor significantly reduced
thrombin-stimulated EGFR and ERK1/2 phosphorylation by 47 %, 47 % and by 25 %
and 25 %, respectively. Furthermore, same pretreatments with either KB or
MMP2 inhibitor reduced thrombin-induced VSMC’s proliferation by 27 % and 45 %
respectively. Pretreatment of VSMC with 5 μM rottlerin, a specific inhibitor
of PKCδ, for 30 min significantly reduced EGFR and ERK1/2 phosphorylation by
58 % and 55%, respectively and reduced significantly thrombin-induced VSMC’s
proliferation by 32%. These results show that thrombin-induced DNA synthesis
correlates with the level of ERK1/2 activation rather than EGFR activation.
Further, these results suggest that thrombin acts through EGFR and ERK 1/2
signaling pathways involving PKCδ, MMP-2 and ADAM 12, to up-regulate
proliferation of VSMC. Therefore, this thesis examines recent findings in
signaling mechanisms employed by thrombin in modulating the regulation of
proliferation of VSMC with particular emphasis on involvement of ADAM 12 and
MMP2 that have been identified as important mediators of VSMC hypertrophy and
vascular diseases. These findings are critical for understanding the role of
thrombin in vascular biology and vascular diseases. Since these two molecules
have been acknowledged as important mediators of VSMC migration and
hypertrophy, MMP-2 and ADAM 12 are identified as one of key targets for novel
therapeutic interventions to minimize irreversible tissue damage associated
with hypertension and atherosclerosis. A safe option to regulate in vivo
synthesis of MMP-2 and ADAM 12 would be welcome.- Kardiovaskularne bolesti predstavljaju najveći uzrok smrtnosti ljudske
populacije, a njihova glavna i osnovna patološka komponenta je ateroskleroza.
Proliferacija ili deoba glatkih mišićnih ćelija krvnog suda (VSMC) ključni je
događaj u nastanku raznih vaskularnih oboljenja, uključujući aterosklerozu i
hipertenziju. U procesu diferencijacije i abnormalne deobe VSMC povezanih sa
hipertenzijom i aterosklerozom uključen je i trombin. Stimulisanje VSMC
trombinom dovodi do aktivacije ekstracelularnim signalima regulisanih kinaza
1 i 2 (ERK1/2), preko transaktivacije receptora za epidermalni faktor rasta
(EGFR). U ranijim studijama Isenović i saradnici potvrdili su na osnovu
inhibicije ERK1/2 od strane PD9805 inhibitora, učešće ERK1/2 u regulaciji
proliferacije VSMC izazvanoj trombinom. U nastavku, faktor rasta sličan
epidermalnom faktoru rasta koji vezuje heparin (HB-EGF), protein kinaza C
delta (PKCδ) i matriksne metaloproteinaze (MMP), nađene su u VSMC i pokazano
je da je i njihova aktivnost regulisana trombinom. ADAM (engl. “A Disintegrin
And Metalloproteinase”) transmembranske su metaloproteinaze koje pripadaju
adamalizinskoj grupi i razlikuju se od matriksnih metaloproteinaza po tome
što imaju vanćelijski dizintegrinski i citoplazmatski domen. C terminalni
domen može da stupa u interakciju sa unutarćelijskim proteinima. Uvidom u
literaturu, do sada ne postoji istraživanje koje ukazuje na prisustvo ADAM
metaloproteinazne aktivnosti vezane za proliferaciju VSMC stimulisane
trombinom. Predmet ove doktorske teze jeste proučavanje uloge EGFR, ERK1/2,
HB-EGF, PKCδ, ukupnih metaloproteinaza, kao i specifičnih MMP-2 i ADAM 12, u
posredovanju proliferativnog efekta trombina na VSMC pacova. Inkubacija VSMC
pacova sa trombinom (1 U/ml) u periodu od 5 minuta rezultirala je u značajnom
povećanju: fosforilacije ERK1/2 od 8.7 ± 0.9 puta (p<0.001), fosforilacije
EGFR od 8.5 ± 1.3 puta (p<0.001) i sinteze DNK od 3.6 ± 0.4 puta (p<0.001).
Prethodni pojedinačni tretmani ovih ćelija u trajanju od 30 minuta sa 10 μM
PD169540 (PD), ireverzibilnim inhibitorom EGFR, i 20 μM antitelom protiv
HB-EGF značajno su smanjili trombinom stimulisanu fosforilaciju EGFR za 81 %
i 72 % i ERK1/2 za 48 % i 61 %, respektivno. Istim ovakvim pretretmanima sa
PD i HB-EGF antitelom smanjena je značajno proliferacija VSMC stimulisana
trombinom za 44 % i 45%. Takođe, polučasovni pretretmani VSMC u toku 30
minuta sa 10 μM KB-R7785 (KB), specifičnim ADAM 12 inhibitorom i 10 μM
specifičnim MMP-2 inhibitorom značajno su smanjili fosforilacije izazvane
trombinom: EGFR za 47 % i 78 % i ERK1/2 za 25 % i 25 %, respektivno. U
nastavku, istim ovim pretretmanima sa KB ili MMP2 inhibitorom, smanjena je
trombinom stimulisana proliferacija za 27 % i 45 %. Prethodni polučasovni
tretman VSMC sa 5 μM rotlerinom, specifičnim inhibitorom za PKC delta,
značajno je smanjio fosforilaciju EGFR i ERK1/2 i proliferaciju VSMC
stimulisanu trombinom za 58 %, 55% i 32%, respektivno. Dobijeni rezultati
pokazuju da je proliferacija VSMC pod delovanjem trombina pretežno zavisna od
nivoa aktivacije ERK1/2 kinaze nego od nivoa aktivacije EGFR. Takođe, ovi
rezultati ukazuju da trombin deluje preko EGFR i ERK1/2 signalnih puteva koji
uključuju PKCδ, MMP-2 i ADAM 12, stimulišući proliferativni proces VSMC
pacova. U zaključku, saznanje o učešću ADAM 12 molekula u proliferaciji VSMC
pod delovanjem trombina je od izuzetne važnosti za bolje razumevanje uloge
trombina u kardiovaskularnoj biologiji i medicini. Pošto su MMP-2 i ADAM 12
potvrđeni kao medijatori migracije i hipertrofije VSMC, oni predstavljaju
potencijalne ključne „mete” u novim terapeutskim intervencijama kojima bi se
smanjilo ireverzibilno oštećenje tkiva povezano sa aterosklerozom i
hipertenzijom. Zasigurno bi jedna od poželjnih opcija, kao in vivo regulisane
sinteze MMP-2 i ADAM 12, doprinela redukciji patološke proliferacije VSMC.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Novija istraživanja ukazuju da nizak HDL kolesterol može pogoršati aterosklerotski proces, pospješiti upalu i progresiju bolesti od subkliničke lezije do kliničkog događaja. Debljina stijenke ...karotidne arterije (engl. intima-media thickness, IMT) je prepoznata kao pokazatelj rane ateroskleroze i predskazatelj budućih vaskularnih događaja. Između lipidnih frakcija LDL ima najveću povezanost s karotidnim plakom. Kumulativni učinak postizanja optimalnih vrijednosti LDL i HDL kolesterola, triglicerida i krvnog tlaka rezultira smanjenjem rizika od ponovljenog moždanog udara i kardiovaskularnih događaja. Zaštitni učinak povišenog HDL se održava pri niskim vrijednostima LDL. Studije su pokazale trend prema povećanom riziku od moždanog udara pri niskim vrijednostima HDL te da je HDL važan modificirajući rizični čimbenik za moždani udar. U bolesnika s novijim moždanim udarom ili prolaznim ishemijskim napadajem (engl. transient ischemic attack, TI A) bez koronarne bolesti srca samo su niske bazične vrijednosti HDL su predskazatelj rizika za ponovljeni moždani udar. Značajan ostatni kardiovaskularni rizik zaostaje u bolesnika koji su se liječili statinima, i to zbog povišenih triglicerida i niskog HDL, iako su vrijednosti LDL dobro kontrolirane. Niacin značajno povećava HDL i smanjuje kardiovaskularni rizik. Kombinacija niacina i statina usporava napredovanje ateroskleroze, smanjuje ostatni kardiovaskularni rizik i rizik od moždanog udara. Nefarmakološka kontrola serumskih lipida uključuje redovitu tjelesnu aktivnost i promjenu prehrambenih navika. U primarnoj prevenciji kada je HDL ispod prosječnih vrijednosti i uz prisutnost ostalih čimbenika rizika statini se mogu dodati nefarmakološkoj terapiji. Terapija fibratima može biti prikladna u muškaraca s manifestnom koronarnom bolešću srca i izoliranim niskim vrijednostima HDL. Ako zaostanu niske vrijednosti HDL s povišenim trigliceridima ili bez njih, tada se u terapiju može dodati fibrati ili niacin.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Atherosclerosis is a complex and multifactorial disorder that involves many
cell types and organs as well as many physiological ...processes. It is believed
that the oxidative stress plays a critical role in the initiation and
progression of atherosclerosis. Cardiovascular diseases (CVD) are the leading
cause of death in Serbia and discovering oxidative stress markers, including
gene variants, would contribute to reducing the number of patients. A
association study, comprised 140 patients with diabetes mellitus type 2 and
cardiovascular complications (DM+A), 60 patients with clinical manifestations
of atherosclerosis (A) and 100 healthy individuals (K), has been undertaken
in order to estimate the relevance of polymorphisms in genes related to
oxidative stress, lipid metabolism, and detoxification as oxidative stress
markers and disease risk factors. Polymorphisms in genes whose products exert
an antioxidative role in the plasma (pon1 Q192R, L55M i C(-107)T), in both
plasma and cells (apoE 112/158 polymorphisms) and antioxidative and
detoxication role in cells (GSTM1*0, GSTT1*0 i GSTP1 Ile105Val) have been
selected for the study. Genomic DNA was isolated from peripheral blood cells
or from buccal epithelial cells. The genotyping was performed using
restriction digestion of PCR products and by analysis of restriction fragment
length (PCR-RFLP) on agarose or polyacrilamide gel electrophoresis and the
real-time PCR method. Chi-square and Fisher exact test were used for
determination of differences in the analyzed genotype and allele distribution
frequencies, and logistic regression analysis was used for disease risk
assessment. Hypertension, hyperlipidemia and positive family history of CVD
are risk factors for atherosclerosis-based cardiovascular complications in
both patient groups and positive family history of CVD is a risk factor for
atherosclerosis in T2DM patients. Allele and genotype frequencies for Q192R
polymorphism of pon1 gene showed significant difference between patients with
T2DM and controls (p<0.0001) and between patients with T2DM and the group
without T2DM (with atherosclerosis) (p<0.0001). The results of logistic
regression analysis showed a significant increase of risk for atherosclerosis
development in diabetics that carry R allele and genotypes QR and RR compared
with controls (for R allele :OR=2,22, p<0,0001; for QR genotype: OR=3,36,
p<0,0001; for RR genotype: OR=4,29, p=0,0012) and compared with group A (for
R allele : OR=2,28, p<0,001; for QR genotype: OR=3,7, p<0,0001; for RR
genotype: OR=4,27, p=0,006). A significant difference in GSTM1 null genotype
and GSTT1 null genotype frequencies between patients with atherosclerosis
without T2DM and control group were observed and logistic regression analysis
showed a 2 fold increase in the risk for disease in patients with the GSTM1
null genotype (OR= 2.0, p<0.03) and more than 2 fold increase of the risk in
patients with GSTT1 null genotype (OR=2.26, p<0.03). GSTM1 and GSTT1 combined
deletion frequencies were significantly different between groups. In the
group of diabetics, carriers of double null genotypes had an approximately
4.5 fold increase of the risk for atherosclerosis in patients with T2DM
(OR=4.4, p=0.05) and 15 fold increase in risk in patients without T2DM
(OR=15.05, p<0.0001) compared with control group. Also, we observed a
significant increase of the risk for atherosclerosis in double null carriers
in patients without T2DM compared with diabetics (for DM+A group: OR=0.29,
p=0.001). No statistically significant difference was found after comparing
allele and genotype frequencies between groups for the L55M and C(-107)T
polymorphisms in pon1 gene and 112/158 polymorphism in apoE gene. No
association with disease risk could be observed for any of the alleles or
genotypes of these three polymorphisms. In conclusion, Q192R polymorphism of
pon1 gene and combined deletion of GSTM1 and GSTT1 genes are genetic markers
of oxidative stress in patients with diabetes mellitus type 2 with clinical
manifestations of atherosclerosis and that GSTM1 null and GSTT1 null
genotypes, alone or in combination are susceptibility factors for the
development of atherosclerosis in patients without T2DM.- Ateroskleroza je kompleksno i multifaktorsko oboljenje koje obuhvata veliki
broj tipova ćelija kao i brojne fiziološke procese. Veruje se da oksidativni
stres igra važnu ulogu u inicijaciji i progresiji ateroskleroze.
Kardiovaskularne bolesti (CVD) predstavljaju vodeći uzrok smrtnosti u Srbiji
i pronalaženje markera oksidativnog stresa, uključujući i genske varijante,
doprinelo bi smanjenju broja obolelih. Studija asocijacije, koja je
obuhvatala 140 obolelih od diabetes mellitus tip 2 sa kardiovaskularnim
komplikacijama (DM+A), 60 obolelih od neke od kliničkih manifestacija
ateroskleroze (A) i 100 zdravih kontrola (K) je sprovedena da bi se utvrdila
značajnost polimorfizama gena koji su povezani sa oksidativnim stresom,
metabolizmom lipida i detoksifikacijom kao markera oksidativnog stresa i
faktora rizika za nastanak oboljenja. Za studiju su odabrani polimorfizmi
gena čiji produkti imaju antioksidativnu ulogu u plazmi (pon1 Q192R, L55M i
C(-107)T), antioksidativnu ulogu i ulogu u metabolizmu lipida u plazmi i
ćeliji (apoE 112/158 polimorfizam) i antioksidativnu i detoksifikujuću ulogu
u ćeliji (GSTM1*0, GSTT1*0 i GSTP1 Ile105Val). Genomska DNK je izolovana ili
iz ćelija periferne krvi ili iz epitelnih ćelija bukalne sluzokože.
Genotipizacija je rađena restrikcionom digestijom PCR produkata i analizom
dužine restrikcionih fragmenata (PCR-RFLP) na agaroznom ili poliakrilamidnom
gelu i real-time PCR metodom. Hi-kvadrat i Fišerov egzaktni test su
upotrebljeni za utvrđivanje razlika u distribuciji učestalosti ispitivanih
genotipova i alela, a logističkom regresionom analizom utvrđivan je rizik za
oboljevanje. Hipertenzija, hiperlipidemija i pozitivna porodična istorija za
KVB su faktori rizika za kardiovaskularne komplikacije u čijoj osnovi je
ateroskleroza kod obe grupe pacijenata, a pozitivna porodična istorija za KVB
je faktor rizika za aterosklerozu kod obolelih od T2DM. Učestalosti alela i
genotipova Q192 polimorfizma pon1 gena pokazale su značajnu razliku izmenu
pacijenata sa T2DM i kontrola (p<0.0001) i između pacijenata sa T2DM i grupe
bez T2DM (sa aterosklerozom) (p<0.0001). Rezultati logističke regresione
analize su pokazali značajno povećanje rizika za razvoj kliničkih
manifestacija ateroskleroze kod dijabetičara koji nose R alel i genotipove QR
i RR u poređenju sa kontrolama (za R alel:OR=2,22, p<0,0001; za QR genotip:
OR=3,36, p<0,0001; za RR genotip: OR=4,29, p=0,0012) i u poređenju sa grupom
A (za R alel: OR=2,28, p<0,001; za QR genotip: OR=3,7, p<0,0001; za RR
genotip: OR=4,27, p=0,006). Uočena je i značajna razlika u učestalostima
GSTM1 nultog genotipa i GSTT1 nultog genotipa između obolelih bez T2DM i
kontrolne grupe, a logistička regresiona analiza je pokazala 2 puta veći
rizik za oboljenje kod osoba sa GSTM1 nultim genotipom (OR= 2.0, p<0.03) i
više od 2 puta povećan rizik kod pacijenata sa GSTT1 nultim genotipom
(OR=2.26, p<0.03). Učestalost kombinovane delecije GSTM1 i GSTT1 se značajno
razlikovala među grupama. Dijabetičari, nosioci dvostrukog nultog genotipa su
imali približno 4,5 puta uvećan rizik za razvoj ateroskleroze (OR=4,4,
p=0,05) a rizik od ateroskleroze bio je čak 15 puta veći kod nosilaca nultih
genotipova bez T2DM (OR=15,05, p<0,0001) u poređenju sa kontrolnom grupom.
Takođe, uočili smo i značajno povećanje rizika za aterosklerozu kod nosilaca
dvostruke delecije kod pacijenata bez T2DM u poređenju sa dijabetičarima (za
DM+A grupu: OR=0,29, p=0,001). Nije nađena statistički značajna razlika u
učestalosti alela i genotipova poređenjem grupa za L55M i C(-107)T
polimorfizme pon1 gena i 112/158 polimorfizam apoE gena. Nije uočena
povezanost sa rizikom od bolesti ni za jedan od alela i genotipova ova tri
polimorfizma. Možemo zaključiti da su polimorfizam Q192R pon1 gena kao i
kombinovana delecija GSTM1 i GSTT1 gena genetički markeri oksidativnog stresa
kod obolelih od diabetes mellitus tip 2 sa kliničkim manifestacijama
ateroskleroze, a da su GSTM1 nulti genotip i GSTT1 nulti genotip, pojedinačno
ili udruženo, faktori podložnosti za razvoj ateroskleroze kod pacijenata bez
T2DM.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Pri izloženosti toksičnim metalima poput olova, utvrđivanje razina olova i upalnih citokina (IL-6, IL-10 i TNF-α) ključno je za rano otkrivanje bolesti. Cilj je ovoga ispitivanja bio osmisliti model ...za rano otkrivanje upala i ateroskleroze u mladih radnika profesionalno izloženih olovu dok se još nisu pojavili klinički znakovi i simptomi. Zahvaljujući tomu, liječnici bi mogli pravovremeno započeti liječenje. Ispitivanje je obuhvatilo 49 metalskih radnika izloženih olovu i 50 neizloženih administrativnih radnika (kontrolna skupina) koji su bili podvrgnuti imunološkim testovima na citokine (IL-6, IL-10, i TNF-α) i na markere ateroskleroze (h-FABP i VCAM-1), toksikološkomu testu na olovo te rutinskim biokemijskim testovima (ALT, AST, kreatinin) u Bolnici za profesionalne i okolišne bolesti u Ankari 2017. Razine olova u krvi korelirale su s razinama IL-6, IL-10 odnosno TNF-α (r=0,469, r=0,521, odnosno r=0,279, p<0,01), ali nisu značajno utjecale na razine h-FABP odnosno VCAM-1.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PDF
