Josip Dragutin Nagy (Pag, 1884. - Zagreb, 1981) bio je službenik Kr. Državnog arkiva u Zagrebu (1919-1926), profesor Ekonomsko-komercijalne visoke škole u Zagrebu (1926- 1947) i ravnatelj Kr. ...Državnog arkiva u Zagrebu (1939-1941). Znanstveni interes usmjerio je na povijest, filologiju (slavistiku), arhivistiku, pomoćne povijesne znanosti, povijest književnosti i politologiju. U radu se donosi biografija dr. Nagya i popis njegovih knjiga, rasprava i članaka (1903-1984).
U ovom se radu, na temelju istraživanja literature (većim dijelom periodike), arhivske građe i drugih izvora, kontakata s nekoliko inozemnih kulturnih ustanova te poznavanja pojedinih njegovih ...opernih i simfonijskih interpretacija, donosi izvorna biobibliografija Nikše Bareze (1936–2022), jednoga od najvećih hrvatskih dirigenata, u formi koja slijedi temeljna obilježja članka u Hrvatskome biografskom leksikonu (HBL) Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža (strukturiranost izlaganja, specifično ustrojen popis literature), ali s različitim odstupanjima od prirode leksikonskoga teksta, poput iscrpnosti i, najupadljivije, opremljenosti kritičkim aparatom. U takvoj se biobibliografiji à la HBL, jedinoj uz onu povjesničara i leksikografa Trpimira Macana što ju je 2005. napisao Nikša Lučić, združuju enciklopedijska leksikografija i glazbena historiografija. Popraćenost biobibliografije pisane u specifičnoj enciklopedičkoj formi standardnim znanstvenim kritičkim aparatom dijelom ujedno demonstrira i »skriveni rad« utkan u izradu mnogih članaka napisanih za Hrvatski biografski leksikon, tj., implicitno, metode, načela i izazove kritičkoga pisanja biografije u okviru enciklopedike uopće. U sklopu prve opširnije Barezine biobibliografije detaljno se opisuju njegova inozemna i domaća dirigentska karijera, pri čemu su popisane sve operne predstave koje je dirigirao u hrvatskim kazalištima i na domaćim festivalima, i njihova recepcija (što uključuje i izvatke iz kritika koncerata i opernih predstava te tekstova koji se njime podrobnije bave), a donosi se i detaljna originalna kritička ocjena njegova dirigentskoga habitusa te se utvrđuje njegovo mjesto među hrvatskim glazbenim reproduktivnim umjetnicima, kao i njegovo značenje za glazbeni život Hrvatske druge polovine XX. te početka XXI. stoljeća. U sklopu rada priložen je i Barezin operni repertoar.
