Rad ima za cilj predstaviti okolnosti u kojima je utemeljena bioetika u Brazilu. U tu svrhu provest će se opisna i dokumentarna istraživanja nastanka bioetike kao polja istraživanja i procesa njene ...institucionalizacije u Brazilu. U tom smislu tri su činjenice vrlo značajne: i) pokretanje časopisa Revista Bioética 1993. godine, koji izdaje Savezno vijeće za medicinu (izlazi dvaput godišnje); ii) stvaranje Brazilskog društva za bioetiku 1995. godine, koje će okupiti istraživače i ljude iz različitih akademskih područja zainteresiranih za bioetiku; i iii) donošenje Rezolucije br. 196 od 10. listopada 1996. Nacionalnog zdravstvenog vijeća, koja je stvorila brazilski sustav istraživačke etike, odnosno Odbor za istraživačku etiku i Nacionalno povjerenstvo za etiku istraživanja. Te će tri činjenice omogućiti prepoznavanje glavnih elemenata brazilske bioetike i formiranje njenih prvih teorijskih modela. Ovo će istraživanje, stoga, donijeti pregled brazilske bioetike, u kojem će se prepoznati karakteristični akcenti brazilske bioetičke misli.
Članak se uglavnom oslanja na izvorne znanstvene radove, na sublimirane prikaze i kritičke recenzije velikoga broja bioetičkih radova, objavljenih u razdoblju od kraja prošloga stoljeća do danas, ali ...se najviše oslanja na recenzije, prikaze i kritičke osvrte i komentare poznatoga hrvatskog filozofa Rade Kalanja. On je još prije tridesetak godina s pravom upozoravao da su biološka i genetička istraživanja došla do razine (“granične situacijeˮ/Jaspers) u kojoj se iznova, ali sada u mnogo oštrijem i radikalnijem obliku, postavlja pitanje odnosa znanosti i etike, a mi bismo danas, povodom rata u Ukraini, dodali: odnosa bioetike i geopolitike. Jedna od teških posljedica tragičnih događanja u Ukrajini opasnost je od uvećavanja ionako velike svjetske gladi, u kojoj, u krajnjoj liniji, postaje manje bitno je li hrana prirodna/organska ili je GMO, već je važno ima li je uopće, što znači da nema nikakve hrane, prije svega žitarica. Ili, naprotiv, hrane ima u izobilju, ali samo za one koji imaju novca kupiti ju, a njih je sve manje, tako da preostaje da im se hrana pokloni. Ali u tom bi slučaju izostali profiti globalnoga kapitalizma, a što bi svakako bilo neprihvatljivo za svjetske transnacionalne elite jer bi praktično ugrozilo fundamente kapitalizma i označilo kraj globalnoga kapitalističkog sustava/poretka. Znači, na pomolu je velika humanitarna katastrofa dopunjena milijunskim izbjeglicama, i to ne samo iz Ukrajine, već i šire diljem svijeta. Ova će situacija biti dodatno pogoršana i lošim ekonomskim posljedicama, prije svijega za EU, a zatim i za cijeli svijet, što zajedno uključuje UN i njezine specijalizirane agencije, prije svega UNHCR i UNESCO, u
This paper brings into focus the theme of doctor-sick people/patient relationship by means of boethical principles interpreted in sociocultural perspective. The author, based on German literature, ...holds that the transformation of docor-sick people relationship Arzt-Kranke-Verhältnis into doctor-patient relationship Arzt-Patient-Verhältnis is one of the conditions and elementsof modern medicine. Its realization requires disseminate and making general the patient’s principle of autonomy, his right to self determination and his right to informed consent in Hungarian patient care. This civilization challenge – namely the adjustment of the quality of all elements of medicine (including attitudes) to the criteria and standards of modern medicine – is the interestof all concerned in health care. In this setting interdisciplinary work is being offered by bioethics, for example to the sociology of health.
Az alábbi írás az orvos-beteg/páciens kapcsolat témakörét állítja középpontba, szociokulturális perspektívába illesztett bioetikai alapelvek mentén. Német szakirodalomra támaszkodva, a szerző amellett foglal állást, hogy az orvos-beteg kapcsolat orvos-páciens- kapcsolattá válása a modern medicina egyik feltétele és alapeleme. Ennek teljesüléséhez szükséges a páciens autonómiája elvének, önrendelkezési jogának és a tájékozottságon alapuló beleegyezési jogának elterjesztése és napi gyakorlattá válása a magyar egészségügyben is. Ez a civilizációs kihívás az egészségügy minden érintettjének/szereplőjének közös érdeke, ami nem más, mint a medicina minden összetevője (beleértve a magatartási mintákat) színvonalának a modern medicina kritériumaihoz és sztenderdjeihez való igazítása. Ebben interdiszciplináris együttműködést kínál a bioetika többek között az egészségszociológiának.
Německý myslitel, pedagog a luteránský pastor Fritz Jahr (1895–1953), významný tím, že už ve 20. letech 20. století začal jako první používat pojem „bioetika“, byl dlouhou dobu zapomenut. Tato studie ...chce čtenářům přiblížit Jahrův život, nastínit jeho pojetí bioetiky, vysvětlit, v čem spočíval jeho bioetický imperativ, načrtnout okolnosti Jahrova znovuobjevení v roce 1997 a krátce představit „integrativní bioetiku“, která se ve snaze „poevropštit“ bioetiku k Jahrovu odkazu hlásí. Na pojmech „pluriperspektivita, multi-, inter-, transdisciplinarita“ a „integrativita“ se snaží postavit bázi pro nový globální bioetický koncept, v jehož středu je úcta k životu a snaha uchovat jeho diverzitu i dalším generacím.
Inducirani pobačaj tema je koja izaziva brojne nesuglasice u današnjem društvu te je zbog ideološke obojenosti ovog fenomena teško doći do jasnih podataka o učinku pobačaja na psihičko zdravlje žene. ...U prvome poglavlju članka donosimo osnovne podatke o pobačaju zajedno s najvažnijim statističkim podatcima. U drugome poglavlju predstavljamo bioetičke aspekte vezane uz pobačaj, dok u trećem poglavlju donosimo pregled istraživanja koja su se bavila pitanjem psihičkih posljedica pobačaja na ženu te donosimo sažet prikaz triju slučajeva iz kliničke prakse. Premda većina istraživanja odbacuje govor o postabortivnom sindromu kao zasebnom entitetu, rezultati istraživanja i iskustva iz kliničke i pastoralne prakse upućuju na postojanje dugoročnih psihičkih problema kod dijela žena koje čine pobačaj. Važno je obratiti pozornost na ove žene u pastoralnom djelovanju te im pružiti adekvatnu skrb.
Induced abortion is a topic that causes numerous disagreements in today’s society, and due to the ideological bias related to this phenomenon, it is difficult to obtain clear data on the effect of abortion on women’s mental health. In the first chapter of this article, we provide basic data on abortion together with the most important statistics. In the second chapter we present the bioethical aspects related to abortion, while in the third chapter we provide an overview of research that has addressed the psychological consequences of abortion on women and provide a summary of three cases from clinical practice. Although most research rejects the talk of post-abortion syndrome as a separate entity, research results and experiences from clinical and pastoral practice suggest the existence of long-term psychological problems in some women who have abortions. It is important to pay attention to these women in pastoral work and provide them with adequate care.
Brz napredak znanosti i tehnologije nepovratno je izmijenio čovjekovu svakodnevnicu. Te su sveprožimajuće promjene s jedne strane podigle kvalitetu čovjekova života i olakšale svakodnevicu. S druge ...strane, međutim, opsežne tehnološke promjene tema su etičkih rasprava i debata o budućnosti čovječanstva s obzirom na rizike koji proizlaze iz novih tehnologija. Rad istražuje koncepte transhumanizma i kibernetike, analizirajući njihov potencijalni utjecaj na čovjekovu budućnost i etičke izazove koje predstavljaju. Analizirajući obećanja i opasnosti ovih futurističkih ideja, cilj rada je naglasiti važnost odgovornog tehnološkog razvoja i nužnosti sveobuhvatnog reguliranja u oblikovanju tehnološke budućnosti. U tom kontekstu bioetika ima ključnu ulogu u postavljanju granica tehnološkog napretka te usmjeravanju razvoja tehnologije kako bi se sačuvali ljudski moralni principi. Njezina uloga ne leži samo u postavljanju ograničenja, već i u proaktivnom poticanju refleksije o moralnim aspektima tehnološkog napretka. Kroz sinergiju bioetike i društvenih znanosti, a uz pomoć globalne politike, možemo oblikovati budućnost u kojoj tehnologija služi dobrobiti čovjeka, poštujući vrijednosti dostojanstva, pravde i slobode svih pojedinaca.
The rapid advancement of science and technology has irreversibly transformed everyday human life. On the one hand, these pervasive changes, have elevated the quality of human life and eased everyday tasks but on the other, extensive technological changes are the subject of ethical discussions and debates about the future of humanity, regarding the risks that arise from new technologies. This paper explores the concepts of transhumanism and cybernetics, analysing their potential impact on the future of humanity and the ethical challenges they pose. By examining the promises and perils of these futuristic ideas, the paper emphasises the importance of responsible technological development and the necessity of comprehensive regulation in shaping our technological future. In this context, bioethics is crucial in limiting technological progress and guiding technological development to preserve human moral principles. Its role extends beyond merely setting limitations. It also involves proactively stimulating and reflecting on the moral aspects of technological advancement. Through the synergy of bioethics and social sciences, aided by global policies, we can shape a future where technology serves the well-being of humanity, respecting the values of dignity, justice, and the freedom of all individuals.
Rad nastoji, nakon kratkog uvoda u pojmove biotehnologija i bioinženjering, dati kratak uvid u etiÄke reperkusije znanstvene manipulacije biljnih i životinjskih stanica. EtiÄkom prosudbom takve ...ljudske djelatnosti nužno se dolazi do ekoekoloÅ¡ke tematike koja zahvaća pitanja naruÅ¡avanja bioraznolikosti kao izravne posljedice dominantne znanstvene paradigme. Susljedno tomu, javljaju se pravci unutar ekoloÅ¡ke etike koji se, ovisno o temeljnim postavkama, kreću od antropocentrizma do biocentrizma. TakoÄ‘er će se naglasiti i filozofska kritika znanstveno-tehniÄkog utjecaja Äovjeka na prirodu i, naspram toga, potreba za njegovim odgovornim djelovanjem.
U ovom radu analiziraju se normativni akti regulacije zaštite životinja na razini nacionalnih država (posebno Republike Srbije) i na razini nadnacionalnih organizacija i saveza država (Europsko ...vijeće i Europska unija). Autor posebni naglasak stavlja na pojmovnu artikulaciju izraza upotrijebljenih u dokumentima koji opserviraju zaštitu životinja. U članku se, iz praktičko-filozofijske perspektive, razmatraju pojmovi: (I) »životinja« (»svaki kralježnjak koji je u stanju osjećati bol, patnju, strah i stres«); (II) »dobrobit« (»osiguravanje uvjeta u kojima životinja može ostvariti svoje fiziološke i druge potrebe svojstvene vrsti«); (III) »zlostavljanje« (»svako postupanje ili nepostupanje sa životinjama kojim se namjerno ili iz nehaja izaziva bol, patnja, strah, stres, povreda, narušava genetska cjelovitost životinje i izaziva smrt«), kao i druge riječi koje su relevantne za razumijevanje dominantno antropocentričkog pristupa životinjama. Također, istražuju se teškoće s implementacijom postojećih zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, koje su uvjetovane nedovoljno interioriziranim senzibilitetom kako službenih institucija, tako i građana – prema tzv. ne-ljudskim živim bićima. Autor pritom ističe da je veoma važno da institucije, kao i ljudi koji ih čine, postojećim spoznajama i uvidima ne zalaze ispod dostignutih civilizacijskih standarda etičko-moralne kulture te da različite teme u vezi odnosa prema životinjama promišljaju uz dužan oprez i svjesnost dilema s kojima se mogu susresti u profesionalnom radu i životu. Odgovarajući pluriperspektivni pristup, kao i svijest o odgovornosti, trebali bi rezultirati delikatnijim odnosom navedenih subjekata prema ne-ljudskom dijelu živih stvorenja.
The author analyses normative acts regulating the protection of animals, both at the national level (especially in the Republic of Serbia) and at the level of supranational organisations and state unions (the Council of Europe and the European Union), but also attempts to conceptualise the terms used in the documents observing the protection of animals. From the practical and philosophical perspective, this paper considers the terms (I) “animal” (“any vertebrate animal capable of experiencing pain, suffering, fear and stress”), (II) “welfare” (“the provision of conditions in which animals can exercise their physiological and other species-specific needs”), (III) “abuse” (“any treatment or disregard of animals, that causes pain, suffering, fear, stress, injury, damages the genetic integrity of the animal and causes death intentionally or through negligence”), and other terms relevant to understanding the prevailing anthropocentric approach to animals. The paper also examines the difficulties in implementing the adopted legislation on the protection and welfare of animals caused by an insufficiently internalised sensitivity of official institutions as well as citizens towards so-called non-human living beings. In the author’s view, it is important that they do not fall below the achieved civilisational standards of ethical and moral culture in their cognitions and insights, and that they consider various topics related to animals with due caution and awareness of the dilemmas they may encounter in their professional work and lives. An appropriate pluriperspective approach and a consciousness of responsibility should eventually lead to a more sensitive attitude of said subjects towards the non-human part of the animal creation.
Pandemija – utopija – bioetika Guć, Josip
JAHR (Rijeka ),
08/2022, Letnik:
13, Številka:
1
Journal Article, Web Resource
Recenzirano
Odprti dostop
Premda na prvi pogled tako ne izgleda, pandemija COVID-19 malo je toga fundamentalno promijenila, kako po pitanju društveno-ekonomskih okvira našeg djelovanja, tako i po pitanju moralnog djelovanja. ...Razlog je prije svega u zanemarivanju utopijskog pristupa, a potreba za ovim ispostavlja se upravo u nezaobilaznosti razmatranja društveno-ekonomskih odnosa u sferi morala. Okvir za takvo dubinsko moralno propitivanje može pružiti bioetika. U radu polazim od prikaza odnosa prema pandemiji koji ostaje u gabaritima dogme nepromjenljivosti svijeta. Prelazim zatim na kratko razmatranje pojma utopije i koncepta ‘odrasta’, kao oglednog utopijskog pristupa čovjekovu odnosu spram okoliša. Kako je upravo razoran odnos spram prirode osnovni uzrok izbijanja pandemija, a oba problema pripadaju interesu bioetike, potonja bi u razmatranju odnosa spram pandemije trebala nastupiti utopijski, prije svega zato što čovjekovu destruktivnost spram života prvenstveno potiče trenutačni društveno ekonomski sistem. Značajka neutopijskog mišljenja je da pri razmatranju izvjesnog moralnog konflikta zanemaruje razloge njegova nastanka, pa time omogućuje da se on stalno perpetuira. Upravo pluriperspektivna metodologija integrativne bioetike, kako nastojim pokazati u zadnjem dijelu, pruža alate da se takvo što osujeti.
Although it does not seem so at first glance, the COVID-19 pandemic did not make any fundamental changes, both in terms of the socio-economic framework of our actions and in terms of moral action. The reason for this lies primarily in the neglect of the utopian approach, which turned out to be necessary for looking at the socio-economic relations in the sphere of morality. Bioethics can provide a framework for such an in depth moral questioning. I start this paper with the presentation of the attitude toward the pandemic, which remains within the parameters the inalterability of the world dogma. I then briefly ponder the notion of utopia and the concept of ‘degrowth’, the latter being an exemplary utopian approach to the human relationship toward the environment. Since the destructive attitude toward nature is the main cause of pandemic outbreaks, and both issues are of interest to bioethics, the latter should consider the attitude towards pandemics in a utopian way, primarily because the human destructiveness towards life stems primarily from the current socio-economic system. A characteristic of non-utopian thinking is that it neglects the reasons for the occurrence of certain moral conflicts, thus enabling it to be constantly perpetuated. As I try to show in the last part of the paper, the pluri-perspective methodology of integrative bioethics provides the tools to thwart this perpetuation.
Rad nastoji, nakon kratkog uvoda u pojmove biotehnologija i bioinženjering, dati kratak uvid u etičke reperkusije znanstvene manipulacije biljnih i životinjskih stanica. Etičkom prosudbom takve ...ljudske djelatnosti nužno se dolazi do ekoekološke tematike koja zahvaća pitanja narušavanja bioraznolikosti kao izravne posljedice dominantne znanstvene paradigme. Susljedno tomu, javljaju se pravci unutar ekološke etike koji se, ovisno o temeljnim postavkama, kreću od antropocentrizma do biocentrizma. Također će se naglasiti i filozofska kritika znanstveno-tehničkog utjecaja čovjeka na prirodu i, naspram tome, potreba za njegovim odgovornim djelovanjem.
