Istraživana je rasprostranjenost i morfološka varijabilnost ogulinske špiljske spužve Eunapius subterraneus Sket & Velikonja, 1984, koja je prema kriterijima IUCN registrirana kao ugrožena vrsta. ...Područje istraživanja obuhvaća Veliku i Malu Kapelu te ogulinsko-plaščansku zavalu, odnosno gornje slivno područje rijeka Dobre i Zagorske Mrežnice na sjeveroistočnoj strani Male i Velike Kapele. Vrsta je zabilježena na šest lokaliteta, od kojih su tri nova: Mandelaja, Crnačka špilja i Izvor špilja Gojak. Za determinaciju podvrsta korištena su sljedeća morfološka obilježja: veličina i oblik gemosklera i megasklera. Značajne razlike između populacija pokazala je jednosmjerna analiza varijance širine i dužine megasklera. Podvrsta E. s. mollisparspanis je utvrđena samo na tipskom lokalitetu, u špilji Rudnica VI. Diskriminantna analiza mjerenih morfoloških parametara koji su uključivali dužinu i širinu mega- i gemosklera prikazala je odnose među populacijama svrstavajući ih u četiri grupe, ali ih nije potpuno razdvojila. Podzemne populacije spužvi nisu ponovno pronađene u špiljskom sustavu Đula-Medvedica i Špilji u kamenolomu Tounj. Ti su lokaliteti ugroženi zbog zagađenja vode, hidrotehničkih zahvata i devastacije uzrokovane radom kamenoloma.
Korištenje „citizen science“ prilikom sakupljanja uzoraka tijekom komercijalnih ili turističkih brodskih
putovanja može pružiti vrijedan uvid u strukturu zajednica morskog planktona u širokim ...biogeografskim
područjima. S ciljem proučavanja raspodjele i brojnosti manjeg zooplanktona korištenjem
navedenog pristupa, uzorci planktona prikupljeni su u gornjem dijelu epipelagijskog sloja na 33
postaje od Arktika do Antarktike tijekom krstarenja jedrilice “Hrvatska čigra” (1994.-1997.). Uzorci
su sakupljeni vertikalnim potezima Nansen planktonske mreže veličine okca od 53 mikrometra. U
ovoj studiji saželi smo uočene obrasce raspodjele planktonskih račića veslonožaca po ontogenetskim
stadijima (naupliusi, kopepoditi, adulti) i po postnauplijarnim skupinama (kalanoidi, oitonidi,
onceidi, harpaktoidi, koriceidi). Izneseni su podaci o brojčanom odnosu naupliusa i postnauplijskih
kopepoda , kao pokazatelju stabilnosti razmnožavanja kopepoda. Najveće abundancije ukupnih
kopepoda utvrđene su u sjeveroistočnom i jugoistočnom Pacifiku, dok su najmanje vrijednosti utvrđene
u Sredozemnom moru i Južnom oceanu. Sveukupno, zajednicom kopepoda prevladavali su
nauplijski stadiji, dok su u većini postnauplijskih skupina (kalanoidi, oitonidi i onceide) dominirali
kopepoditi. Brojnosti nauplija i postnaupliarni oitonidi pokazali su slične geografske obrasce, pri
čemu su obje skupine dominirale na visokim geografskim širinama umjerenih zona s obje strane
ekvatora, dok su se udjeli kalanoida, onceida i koriceida povećali na nižim geografskim širinama.
Omjer nauplija i postnauplija kolebao je od 1,1 do 6,4, a samo na pet postaja bio je neznatno < 1.
Latitudinalno, srednje vrijednosti ovog omjera varirale su od 1,1 u rubnom Arktiku do 3,1 u južnom
Pacifiku, bez statistički značajnih razlika među područjima. Nagla promjena u omjeru brojnosti nauplija
i postnauplijarnih stadija mogla bi signalizirati poremećaje u zajednici kopepoda, pod uvjetom
da su prosječne vrijednosti određene za sva morska područja pod različitim uvjetima produktivnosti.
Tri vrste roda Sphyrna (S. lewini, S. mokarran i S. zygaena) nastanjuju današnje Sredozemno more, no postoje nejasnoće oko prisutnosti vrste S. tudes u istom području. Prisutnost ovog tipično ...zapadno-atlantskog morskog psa u Sredozemnom moru podupiru samo dva povijesna primjerka uhvaćena kod Nice (jugoistočna Francuska) i Leghorna (sjeverna tirenska obala središnje Italije). U ovom radu iznosi se ponovni opis te ažurirana taksonomska identifikacija primjerka malookog mlata iz Leghorna, koji se trenutno čuva u zoološkoj zbirci Prirodoslovnog muzeja Sveučilišta u Pisi, a za kojeg neki autori vjeruju da predstavlja pogrešno identificiranog predstavnika vrste S. lewini. Na temelju izravnih promatranja, autori potvrđuju taksonomsku identifikaciju analiziranog primjerka kao pripadnika vrste S. tudes. S obzirom da su primjerci vrste S. tudes iz Nice i Leghorna mlade jedinke, pretpostavlja se da su okoćeni na području Sredozemog mora što može sugerirati prisutstvo populacije ove vrste na tom području barem do početka devetnaestog stoljeća.
Ovaj rad predstavlja prilog poznavanju stranih vrsta pronađenih u morskoj i boćatoj vodi duž Kalabrijske obale (južna Italija, Središnji Mediteran) u razdoblju od 2000. do 2013. godine. Područje ...istraživanja se nalazi u središtu Mediterana. Evidencija stranih vrsta je proizišla iz 13 godina terenskog rada i oportunističkih istraživanja. Također su izvršena bibliografska pretraživanja u znanstvenoj literaturi u javnim i privatnim arhivima. Ukupno je zabilježeno 18 morskih stranih vrsta: 1 cnidaria, 11 mekušaca, 3 raka i 4 ribe koštunjače koje su se prirodno proširile u Mediteranu: Sphoeroides pachygaster, Gymnothorax moringa, Pseunes pellucidus i Zenopsis conchifera. Najveći broj nalaza dolazi iz Mesinskog tjesnaca. Najčešće i najšire promatrane vrste su Percnon gibbesi, Callinectes sapidus, Fistularia commersonii i Procambarus clarkii. Zapis o nalazu vrste Ruditapes philippinarum, kod mjesta Foce Crati, je prvi za Jonsko more i središnji Mediteran. Gymnothorax moringaje po prvi put zabilježena u Mediteranu.
The species Arum maculatum L. in Yugoslavia was investigated morphologically, cytologically and phytogeographically. Regardless of a certain variability and distribution of this species in ...Yugoslavia, some constant characteristics important for this species have been established, as follows:
1. The tuber is cylindrically prolonged and rhizomelike
2. The peduncle is longer than half the leaf petiole
3. The appendix of the spadix is not clearly separated from its stalk
4. The upper sterile flowers are arranged in 4, rarely 2—3 mainly condensed spirales
5. The characteristic chromosome number is 2n = 56.
Species A. maculatum has a large distribution in Yugoslavia. It is absent only in the narrow part along Adriatic coast.
Na osnovu 33 nalaza Gyas titanus Simon, 1879 (Opiliones, Phalangiidae) utvrđuje se da vrsta kontinuirano naseljava zapadni i srednji Balkan. Zaključuje se da je alpsko-balkansko-karpatski areal vrste ...kontinuiran.
