Pogled unazad Sadžakov, Slobodan; Antolović, Michael
Metodički ogledi,
02/2023, Letnik:
29, Številka:
2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
U radu se analizira provođenje »bolonjske reforme« visokog obrazovanja u Republici Srbiji tijekom prethodnih petnaest godina. Naglašavajući neoliberalizam kao ideološku osnovu reforme, autori su ...podvrgli kritičkoj raščlambi njezine normativne ciljeve i postignuća. Autori zaključuju da restrukturiranje sveučilišta na tržišnim načelima i njihovo pretvaranje u profitne organizacije vodi postepenom urušavanju osnovne funkcije modernog sveučilišta, oličene u traganju za istinom i proizvodnjom znanja. Nasuprot proklamiranom »društvu znanja«, reforma je dovela do snižavanja znanstvenih i obrazovnih standarda i zanemarivanja neposredno neprimjenjivih znanja što posve mijenja društveno vrednovanje znanja i znanosti te ima za posljedicu uspostavljanje »društva neznanja«.
The paper analyzes the implementation of the “Bologna reform” of higher education in the Republic of Serbia during the last fifteen years. Emphasizing neoliberalism as the ideological basis of the reform, the authors subjected the reform to a critical analysis of its normative goals and achieved achievements. The authors conclude that the restructuring of universities based on market principles and their transformation into for-profit organizations leads to the gradual collapse of the basic function of a modern university embodied in the search for truth and the production of knowledge. Contrary to the proclaimed “knowledge society”, the reform led to the lowering of scientific and educational standards and the neglect of immediately inapplicable knowledge, which completely changed the social evaluation of knowledge and science and resulted in the establishment of a “society of ignorance”.
Rad obrađuje neke od pozitivnih i negativnih aspekata Bolonjskog procesa pri čemu je istraživački akcenat stavljen na koncept sreće kod studenata. Kvantitativnom analizom sadržaja deset dokumenata ...koje su rezultat ministarskih konferencija za visoko obrazovanje u razdoblju od 2001. do 2020. godine ustvrdili smo kako Bolonjska reforma ne posvećuje izričit i direktan interes za koncept sreće i dobrobiti studenata. Štoviše, pojmovi sreća, sreća studen(a)ta i dobrobit studen(a)ta ne spominju se ni u jednom od tih dokumenata. Potrebito je da visokoobrazovne institucije omoguće studentima stjecanje profesionalnih i stručnih kompetencija i prikladno osposobljavanje za tržište rada, ali i da im se osiguraju prilike za osoban razvoj i za istraživanje i evaluiranje determinanti sretnog, smislenog i dobrog života. U tu svrhu rad elaborira neke od stavaka ključnih za ljudsku sreću, a koje su nedovoljno zastupljene u europskoj reformi visokog obrazovanja na štetu osobnog razvoja studenata. Rad je podijeljen u četiri djela. Prvi dio razlaže Bolonjsku deklaraciju i neke od ciljeva Bolonjskog procesa. Drugi dio analizira pozitivne i negativne aspekte Bolonjskog procesa. Treći dio provodi kvantitativnu analizu sadržaja deset dokumenata koji su rezultat ministarskih konferencija i istražuje koncept sreće i dobrobiti, dok četvrti dio na temelju etičke teorije objektivne istine razvija određena rješenja kako bi se sreći i dobrobiti studenata unutar visokog obrazovanja posvetila adekvatnija pozornost.
The article analyses some positive and negative aspects of the Bologna Process, while paying special attention to the notion of happiness among students. On the basis of a quantitative analysis of contents of ten documents that were issued after conferences at the Ministry of Higher Education in the period between 2001 and 2020, the author concluded that the Bologna Reform does not pay explicit and direct attention to the notion of happiness and well-being of students. On top of that, notions of happiness, happiness of students, and well-being of students are not mentioned at all in those documents. Institutions of higher education are required, of course, to provide students with an opportunity to acquire professional competencies and qualifications that are valued at the job market. However, they should also provide students with an opportunity to develop as persons and to research and evaluate determinants of a happy, meaningful, and good life. In that sense, the article elaborates on some of the key determinants of human happiness that are underrepresented in the European reform of higher education at the expense of the personal development of students. The article is divided into four parts. The first part explains the Bologna Declaration and some of the aims of the Bologna Process. The second part analyses positive and negative aspects of the Bologna Process. The third part carries out a quantitative analysis of contents of ten documents that were issued after conferences at the Ministry of Higher Education and studies the notions of happiness and well-beings, while the fourth part develops some solutions on the basis of the ethical theory of objective truth. These solutions encourage paying more attention to happiness and well-being of students within higher education.
Bolonjska reforma je v slovensko visoko šolstvo prinesla številne spremembe, ki pri vseh študijskih programih niso povsem enoznačne in enosmerne. Študijski program babištva se v Sloveniji izvaja ...izključno na prvi stopnji, podiplomskega študija za zdaj ni. V raziskavi, ki je temeljila na empiričnem anketnem raziskovalnem pristopu in je bila zasnovana na kvantitativni raziskovalni paradigmi, nas je zanimal interes babic s srednjo izobrazbo za vpis v zdajšnji visokošolski strokovni študijski program babištva prve stopnje ter interes diplomantov in študentov za vpis na morebitni podiplomski magistrski študijski program babištva. Rezultati so pokazali, da je interes anketirancev veliko večji za vpis na podiplomski magistrski študijski program babištva, medtem ko je zanimanje za zdajšnji dodiplomski študijski program babištva nekoliko manjše. Smiselno bi bilo omogočiti nadgraditev kariernih poti diplomantov babištva z možnostjo podiplomskega študija. Ta težnja je upravičena tudi zaradi zahtevnosti babiške dejavnosti in jo potrjujejo tuje usmeritve.
U članku se otvara nekoliko problemskih cjelina u obliku strukturnih pitanja posvećenih današnjoj društvenoj poziciji humanistike i društvenih znanosti, naravi hegemonije našeg vremena te aktualnim ...artikulacijama kritičkog mišljenja. Radi se, u prvome planu, o problemima sustava visokog obrazovanja uslijed Bolonjskog procesa te društvenoj ulozi i važnosti figure javnog intelektualca danas, dok se na sekundarnoj razini članka ta mjesta povezuju s karakteristikama aktualne hegemonije i s tzv. tranzicijom. U tekstu se zagovara teza da je javnog intelektualca potrebno sagledati i analizirati kao performativni lik epohe unutar koje se narativi o javnom intelektualcu artikuliraju i prezentiraju, odnosno da je on slika i prilika same te epohe, jedan od njezinih zrcalnih odraza.
Bolonjska deklaracija otvorila je i ponudila reformu obrazovanja, što je formalizirano Bolonjskom deklaracijom 1999, koja je u velikoj mjeri pokrenuta od strane poslodavaca. Njihov zahtjev bio je da ...na jedinstvenom europskom tržištu, budući kandidati za posao budu obrazovani na standardni način, kako bi velike europske kompanije primjenjivale isti sustav zapošljavanja u različitim zemljama. Njihov zahtjev je bio usmjeren na reformu nastavnog plana i programa na način veće primjenjivosti. Od obrazovnog sustava se traži da tijekom obrazovanja prenese studentima ne samo akademsko znanje, već praktične vještine, kao i da razvijaju svoje sposobnosti tijekom školovanja tako da se mogu od prvog dana svog radnog vijeka započeti s obavljanjem nekih zadatke. Sama ideja, iako je deklarativno široko prihvaćena, naišla je na mnoštvo različitih otpora. U prilagodbi nastavnih planova i programa, često se očituju sljedeće problemi: formalni pristup, otezanje, djelomična primjena nekih od principa, deklarativno prihvaćanje. Prilagodba potrebama poslodavaca izazvala je možda najveći otpor. I što je najvažnije za poslodavce, integraciju teorijskih znanja i praktičnih koncepata, sveučilišta često prihvaćaju samo formalno.
Interpretacija studija ν anglescini kot dodane vrednosti same po sebi ni skladna s stalisci, ki so jih o njegovih prednostih ν anketi izrazili domaci studenti in ucitelji. Ti studiju ν anglescini na ...slovenskih univerzah, razen povecane moznosti za studij ν tujini, ne pripisujejo posebnih prednosti pred studijemv slovenscini. Bolj zadrzani do internacionalizacije kot kljuca za resitev vseh tezav slovenskih univerz so tudi od- locevalci ostalih fakultet (FF UL, FF UM, BF UL, FHS UP), ki posebej opozarjajo, da je izvedba predmetov ν anglescini potreben, ne pa tudi zadosten pogoj za pritegni- tev tujih studentov in predavateljev ν Slovenijo. Ni vseeno, kaksni tuji predavatelji in studenti prihajajo k nam, za pritegnitev najbolj sih pa bi bilo treba zagotoviti, da se ν anglescini izvajajo najkakovostnejse in za tujce najprivlacnejse vsebine slovenskih univerz ter da so place visokosolskihuciteljev vsaj primerljive ζ drugimi evropskimi drzavami. Obenem opozarjajo, da bi bil visok delez vsebin, izvedenih ν anglescini, ki naj bi pritegnil tuje studente, lahko prav eden od razlogov za odlocitev slovenskih studentov, da bodo (ce so jim vsebine tako doma kot na tujem ponujene ν anglescini) studirali ν tujini. Vodstva fakultet so precej natancno seznanjena ζ ucinkovitostjo in tezavami sis- tema ponujanja vsebin za tuje studente, kakor ga njihove fakultete trenutno izvajajo. Tak sistem ν kombinaciji trenutnega pravnega in financnega okvira ocenjujejo kot edini mogoc, zato se razmisleku o njegovih morebitnih spremembah in izboljsavah niti ne posvecajo. Predlogi za ureditev rabe ucnih jezikov ν slovenskem visokem solstvu, ki so jih podali intervjuvani dekani in rektorja, so bili vsi zelo splosni. Med tistimi, ki so se strinjali, da je to vprasanje treba regulirati zakonsko, se je vecino- ma izkazalo, da obstojecega zakonskega okvira po njihovem mnenju pravzaprav ni nujno spreminjati ter dabi bilo smiselno pred njegovim spreminjanjem zaceti dejan- sko izkoriscati moznosti, ki jih ze ponuja, ter nabrati dovolj prakticnih izkusenj ζ izvajanjem studija ν tujem jeziku, na katerih bi lahko utemeljili spremembe. Drugi razmisleki omenjajo potrebo po deregulaciji, ki naj bi univerzam omogocila vecjo konkurencnost na mednarodnem trgu. Predlagane sistemske ureditve na ravni uni- verz so po eni strani povezane ζ ocenjevanjem (brez poglobljenih analiz), kako in za koliko povecati delez vsebin, ki naj jih vsaka fakulteta ponuja ν anglescini, in koli- ksen del tega deleza naj se ν anglescini izvaja tudi za domace studente, saj se celovita vzporedna izvedba studija ν slovenskem in angleskem jeziku nikomur ne zdi realna moznost. Tretji tip razmislekov ν izhodisce postavlja kakovost in privlacnost ν an- glescini ponujenih programov ter izhaja iz prepricanja, da bi bilo tovrstne programe lazje ponujati, ce bi njihovo oblikovanje koordinirala univerza. Programe, ki bi bili primarno dejansko zasnovani ν skladu s potrebami in interesi tujih studentov in torej ne bi posegali ν redni studijski procès na slovenskih univerzah, ki bi se se naprej iz- vajal ν slovenscini, bi seveda lahko obiskovali tudi slovenski studenti, ki bi si tega ze- leli. Proti pricakovanjem pa odlocevalci skorajda ne razmisljajo o zaposlovanju tujih profesorjev in profesoric, ce sklepamo po njihovih razmislekih ν intervjujih, saj jih (z izjemo BF UL in FF MB) niso omenjali kot moznost k vecji internacionalizaciji. Obstojeca zakonodaja slovenscini deklarativno zagotavlja status visokosolskega jezika ter hkrati ob dolocenih omejevalnih okoliscinah in odlocevalnih postopkih dopusca rabo tujih jezikov. Zakonodajne omejitve pa so nejasne in ν praksi omogo- cajo poljubne interpretacije: npr. kaj so »deli studijskega programa« ali koliksno je »vecje stevilo tujih studentov«. Tudi zakonska dolocba jezikovnonacrtovalnih de- javnosti ν zvezi s slovenscino kot strokovnim in znanstvenim ter s slovenscino kot tujim jezikom se od sprejetja zakona ni udejanjila. Ceprav zakon izrecno doloca, da »visokosolski zavodi skrbijo za razvoj slovenscine kot strokovnega oziroma znan- stvenega jezika«, nismo ν raziskavi zasledili nobenega sistematicnega pristopa k tej skrbi ne na nacelni (ζ izjemo omenjenega prereza jezikovne politike UP) ne na prak- ticni ravni, razen ν obliki dejavnosti posameznih oddelkov ali centrov, ki pa nimajo sirse podpore in niso vkljucene ν sistematicen okvir. Skrb za razvoj slovenscine kot strokovnega oziroma znanstvenega jezika je prepuscena samoiniciativi zaposlenih. Kotkaze, se odgovorni zanasajo na samoumevnost razvoja slovenscine zaradi njene- ga trenutnega pretezno prevladujocega polozaja, hkrati pa zelijo njen obvezen delez zmanjsati. Kljub zakonskemu dolocilu, da se »tujcem in Slovencem brez slovenskega drzavljanstva ... omogoci ucenje slovenscine«, so trenutne moznosti zabrezplacno ucenje slovenscine omejene na Erasmusove izmenjavne studente (v omejenem ob- segu 64 ur), vsi drugi tecaji pa so placljivi po trznih cenah, zaradi cesar so dostopni samo manjsemu delu populacije, ki jo to zanima in si tecaj lahko privosci. »Podrob- nejsi nacin skrbi za razvoj in ucenje slovenscine«, ki naj bi ga dolocil »minister, pristojenzavisoko solstvo«, doslej nibil oblikovan. Statuti slovenskihjavnihuniverz zakonodajo bolj ali manj povzemajo, natancneje locujejo med javnimi in drugimi programi (v katerih naj bi bila raba tujih jezikov liberalnejsa), dolocajo organe za odlocanje o izvedbah programov ali predmetov ν tujem jeziku, »skrbi za slovenski jezik« pa se posvecajo le deklarativno.
Bolonjska reforma visokog obrazovanja u Sloveniji počela je 2004. godine donošenjem Zakona o visokom obrazovanju, a prvi reformirani programi na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mariboru pokrenuti ...su 2009. godine. Glavne promjene Bolonjskog procesa odnosile su se na usvajanje strukture studija 3. ciklusa i uvođenje kreditnog sustava (ECTS). Promjene su obuhvatile i druge segmente studija, kao što su metode učenja i načini vrjednovanja znanja studenata. Pored klasičnih metoda naglašavaju se interaktivne metode, samostalan rad, metode suradnje i drugo, što nadopunjuje tradicionalne oblike. U provedenom istraživanju ispitivali smo stavove studenata prema suvremenim nastavnim metodama i načinima vrjednovanja njihovog znanja na uzorku od 55 studenata prvostupanjskih programa Predškolskog odgoja i Likovne pedagogije na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mariboru u školskoj godini 2015./16. Upotrijebili smo anketni upitnik zatvorenog tipa. Utvrdili smo da visoko vrjednuju frontalne metode, predavanja i različite oblike vježbi, a od suvremenih metoda navode raspravu, suradničko učenje i rad na projektima. Kod načina vrednovanja maksimalnu vrijednost pripisuju različitim pismenim izvješćima i pismenom ispitu. Studenti visoko vrednuju i ocjenjivanje radnih mapa odnosno portfelja i različite oblike vrednovanja aktivnog sudjelovanja na predavanjima i vježbama.
Kvalitativnim pristupom utemeljene teorije istraženo je kako nastavnici Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu percipiraju promjene studijskih programa provedene u sklopu Bolonjske reforme. ...Podaci su prikupljeni polustrukturiranim intervjuima s nastavnicima i obrađeni postupcima kodiranja i kategoriziranja u pristupu utemeljene teorije. Istraživanje je pokazalo da je sukus društvenih procesa vezanih uz bolonjske promjene studijskih programa na Filozofskom fakultetu bio fleksibilizirati hodogram i omogućiti veću slobodu, s obzirom na omjer obvezatnih i izbornih predmeta, kronološki redoslijed, propedeutičke pristupe, odnos teorijskih i praktičnih sadržaja, usredotočenost na ishode učenja naspram usredotočenosti na struku i podučavanje, jednosemestralnost predmeta te profiliranje smjerova. Fleksibilizacija navedenih elemenata provedena je u praksu do stanovite granice, a tu granicu predstavljala je zaštita zasada struke. Rezultati upućuju na zaključak da Bolonjska reforma nije kozmetička reforma, nego zadire u esencijalne elemente struke, kao što je pitanje određivanja važnijih odnosno perifernijih grana struke. Ta pitanja nisu ni dodirnuta u priopćenjima Bolonjskog procesa na europskoj razini, nego ih je potrebno promišljati od struke do struke, pa i od odsjeka do odsjeka. Naše istraživanje ukazalo je na to da novi okviri traže dubinske sadržajne i metodičke zahvate, pokreću pitanja koja se ne odnose samo na nastavu nego traže promišljanje supstancijalnih pitanja struka. Nužno je pažljivo razlučivanje između segmenata studijskih programa koji su prilagodljivi, i onih koji nisu, te uspostava prave ravnoteže među njima. Tako korjenitu reformu na velikom Fakultetu bilo je nemoguće unaprijed cjelovito promisliti prije prvih iskustava s novim okvirom. To znači da ima osnove za reviziju implementacije Bolonjske reforme na nekim sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu.
Cilj je ovog rada objasniti da nije svrsishodno shvaćati sve transformacije na sveučilištu posljednjih desetljeća u pogledu borbe između zle politike i nevine akademije, jer su sveučilišta bila ...uključena u oblikovanje i promoviranje smjernica reforme, te su prošla unutarnje ideološku podjelu i političku borbu tijekom ovog procesa. Također, nije prikladno smatrati neoliberalizam neprijateljem od kojeg se treba obraniti i poraziti ga resursima kritike ideologije, budući da to vodi u sukob ideologije (koja naizgled, no ne i u stvarnosti, dolazi iz vanjskog svijeta) i znanosti (koja po pretpostavci pripada samim sveučilištima). Usto su sveučilišta bila uključena u taj proces, bilo u utemeljenju neoliberalizma, bilo u de(kon)strukciji znanstvene cjelokupnosti i autonomije. Paralelizam između umjetnosti i znanosti kao dvije autonomne domene moderne, kao i postmoderni okret koji im je izmaknuo čvrsti temelj naslijeđene autonomije, bit će razmatran kako bi podupro ovu tezu. U konačnici, sveučilište je nekada bilo posebna i autonomna radionica s vlastitim zakonima procedure, odvojena od tržišne ekonomije, da bi prvo postalo obrazovna tvornica, a danas konačno i poduzeće. Povratka nema. No postoji li izlaz? Suvremena kritika političke ekonomije je mjesto koje bi barem za početak trebali razmotriti, a ujedinjen nastup studenata i nastavnika bi mogao dati neku moć za povratak akademije u ruke onih kojima je izvorno pripadala.
PDF
