Curcuma amada Roxb. jedinstveni je začin jer morfološki nalikuje đumbiru, a po okusu je sličan mangu. Provedena je sekvencijska ekstrakcija praha dobivenog od rizoma te biljke pomoću heksana, ...kloroforma, etilnog acetata, acetona, metanola i vode. Udjel fenola bio je najveći u ekstraktu dobivenom pomoću metanola, zatim acetona i etilnog acetata, a najmanji u vodenom ekstraktu. Ekstrakt dobiven pomoću kloroforma imao je najveću sposobnost inhibicije peroksidacije lipida i keliranja metala, a onaj dobiven pomoću etilnog acetata najbolje svojstvo uklanjanja DPPH i superoksidnih radikala. Ekstrakti biljke Curcuma amada Roxb. imali su i sposobnost inhibicije agregacije trombocita te citotoksična svojstva.
Provider: - Institution: University of Zagreb. School of Dental Medicine. Department of Endodontics and Restorative Dentistry. - Data provided by Europeana Collections- Kompozitni dentalni materijali ...nakon svoje primjene dolaze u izravan dodir s oralnim tkivima. Zbog ovog bliskog i dugotrajnog kontakta, kompozitne materijale bi trebao karakterizirati visok stupanj biokompatibilnosti. Svrha ovog doktorskog rada bila je utvrditi koliko su kompoziti biokompatibilni i sigurni za kliničko korištenje kroz procjenu njihovog citotoksičnog i/ili genotoksičnog djelovanja. Citotoksično i genotoksično djelovanje istraživalo se na stanicama humane kulture gingive i pulpe, ex vivo, ovisno o koncentraciji korištenog materijala primjenom diferencijalnog bojanja akridin-narančastom bojom i etidijevim bromidom te primjenom komet testa. Isti materijali ispitivani su i u in vivo uvjetima. Pacijentima su izrađene kompozitne restauracije klase V te se pratio genotoksični učinak materijala na epitelnim stanicama gingive uz rub postavljenog ispuna. Uzorci stanica za ispitivanje uzimani su 0, 7, 30 i 180 dana nakon postavljanja restauracije. Oštećenje DNK analizirano je dvjema metodama, mikronukleus i komet testom. Kompozitni materijali u testiranim koncentracijama pokazali su genotoksični učinak u uvjetima ex vivo za oba ispitivana parametra komet testa, dužina i intenzitet repa. Kompozitni materijal Kalore pokazao je veću genotoksičnost u odnosu na Vertise flow. Rezultati in vivo dijela istraživanja pokazali su značajno više parametre komet testa unutar razdoblja od 30 i 180 dana. Mikronukleus test za isto vrijeme ekspozicije pokazao je znatno veći broj stanica s mikronukleusom, kariolizom i nuklearnim pupovima. Među testiranim materijalima nije uočena razlika u djelovanju. Na temelju rezultata, možemo zaključiti da upotreba kompozita uzrokuje DNK oštećenje u stanicama pulpe i gingive, međutim uzimajući u obzir visoku učinkovitost mehanizama popravka DNK, rezultate ne bi trebalo smatrati apsolutnim pokazateljima genotoksičnosti.- Objectives: The most important requirement for the materials to be used in medical applications is its biocompatibility. Dental composite materials come into close contact with oral tissues, especially with gingival cells. Due to this close and long-term contact, the materials should exhibit a high degree of biocompatibility. The aim of this doctoral thesis was to certify that the modern composite materials are biocompatible and safe for clinical use and also, was to evaluate their cytotoxic and/or genotoxic effect on human fibroblasts ex vivo and gingival cells in vivo.
Materials and Methods: Ex vivo cytotoxicity and genotoxicity of two contemporary commercial composite materials (Kalore, Vertise flow) on human gingival and pulpal fibroblasts depending on the concentration of the used material (20 mg/ml, 40 mg/ml), were tested using the ethidium bromide/acridin orange viability staining and an alkaline single-cell gel electrophoresis technique (comet assay). Genotoxicity was also assessed in gingival epithelial cells in vivo. Class V composite restorations were placed in 30 adult patients using two different composite resins. Cell samples were collected by gentle brushing gingival area along the composite restoration prior to, 7 days, 30 days, and 180 days following the restoration of the tooth. DNA damage was analysed for each cell sample by comet and micronucleus assay.
Results: Ex vivo tested dental composites revealed statistically significant increase in the tail length and tail intensity in treated human gingival and pulpal fibroblasts, independent of the applied concentration. Cultures treated with nano-hybrid composite material Kalore (20 mg/ml) have been showed more genotoxic than those treated with self-adhesive flowable composite Vertise flow. In vivo results showed significantly higher comet assay parameters (tail length and % DNA in the tail) within 30, and 180 days of treatment. While the micronucleus tests for the same exposure time showed a higher number of cells with micronuclei, karyolysis and nuclearbuds. Results did not reveal the difference between the two composite materials for the same exposure time.
Conclusion: We can conclude based on the results that the use of composite resins causes cellular damage. However, taking into consideration the high efficiency of DNA repair mechanisms, the results should not be considered as an absolute indicator of genotoxicity potential. As dental composite resins remain in close contact with oral tissue over a long period of time, further research on their possible genotoxicity are desirable.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Dan je pregled istraživanja in vitro na staničnim kulturama sisavca koja su bila provedena pojedinačno ili u suradnji laboratorija koautorica članka, Laboratorija za celularnu biologiju Instituta za ...medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu i suradnog laboratorija u Institutu za higijenu i zdravstvenu ekologiju Sveučilišta u Giessenu. Namjera rada bila je dati primjere kakvi se rezultati mogu dobiti primijenjenim tehnikama i metodama na staničnim kulturama. Iznijeti su samo najvažniji rezultati na području istraživanja olova, kadmija, mangana i nikla koji su dobiveni ili suradnim istraživanjem ili komplementarnim istraživanjima u oba laboratorija. Ovim su primjerima istaknuti i dobri znanstveni i osobni odnosi koje je polučila znanstvena suradnja dvaju laboratorija. U staničnim kulturama praćeno je unošenje i razdioba metala u stanicama te njihovi citotoksični učinci koji su procjenjivani na temelju različitih pokazatelja stanične proliferacije i vijabilnosti. Učinci kratkotrajne izloženosti olovu na sintezu DNK bili su reverzibilni, što pokazuje da olovo ne utječe značajno na gensku staničnu funkciju. Nasuprot tomu, učinci nikla na DNK bili su trajni, što upućuje na to da je to jedno od glavnih ciljnih djelovanja ovog metala. Ispitivanja djelovanja na stanični ciklus pokazala su da otrovni metali imaju učinke na sve stanične faze, ali da su najosjetljivije faze u kojima se priprema i počinje sinteza DNK. Pri kroničnoj izloženosti olovu ili kadmiju pojavljuje se tolerancija zbog procesa prilagodbe. Pri združenim izloženostima rendgenskim zrakama, olovo ima uvijek aditivni učinak, dok je djelovanje mangana sinergističko i čini se da inhibira procese popravka DNK. U kombiniranim pokusima cink i mangan pokazuju zaštitno djelovanje na učinke kadmija, a slično antagonističko djelovanje nikla opaža se pri citotoksičnim učincima mangana. Prikazani primjeri pokazuju da se upotrijebljeni pokusni model može primijeniti za usporedbe učinaka otrovnih metala na staničnoj razini, kao i za utvrđivanje ciljnih staničnih dijelova i metaboličkih procesa.
Dosada nije razjašnjen mehanizam citotoksičnoga djelovanja aluminija. U ovome ispitivanju pokušalo se ustanoviti dolazi li do promjena u sadržaju esencijalnih elemenata u skupini radnika koji su bili ...profesionalno izloženi aluminijskim parama. Ispitivanje je obuhvatilo 60 izloženih radnika i odgovarajuću kontrolnu skupinu od 60 zaposlenika koji nisu bili profesionalno izloženi aluminijskim parama. Rezultati su pokazali značajno niže srednje razina bakra, kalcija, cinka i željeza u serumu izloženih radnika u odnosu na kontrolu. Usto su iskazali značajno više razine Al u plazmi i mokraći. Utvrđena je statistički značajna negativna korelacija između Al u plazmi/mokraći i ispitanih esencijalnih elemenata. Ovi rezultati upućuju na pretpostavku da izloženost aluminiju nepovoljno djeluje na razine esencijalnih elemenata u ljudi, a time i na lučenje enzima i stanični metabolizam.
Flavonoidi su fitokemikalije koje imaju široki raspon bioloških učinaka, između ostalih antioksidativnu aktivnost, sposobnost mijenjanja aktivnosti pojedinih enzima ili staničnih receptora i ...mogućnost utjecaja na osnovne biokemijske putove. Korištenjem staničnih linija karcinoma grkljana čovjeka HEp2 i njihovih rezistentnih podlinija CK2, istražena je sposobnost pet flavonoida, tri strukturno slična flavona (kvercetin, fisetin i miricetin), jednog flavonola (luteolin) i jednoga glikoziliranog flavanona (naringin) da: (i) inhibiraju mitohondrijske dehidrogenaze koje služe kao pokazatelj citotoksičnog učinka, (ii) utječu na razinu glutationa, (iii) imaju antioksidativno/prooksidativno djelovanje i utječu na propusnost stanične membrane i (iv) utječu na ekspresiju citokroma CYP1A1. Citotoksično djelovanje ispitanih flavonoida nakon 72 sata bilo je u slijedu: luteolin > kvercetin > fisetin > naringin > miricetin. Dobiveni rezultati pokazali su da su stanice CK2 bile rezistentnije na toksične koncentracije flavonoida u usporedbi s roditeljskim stanicama. Kvercetin je povećao ukupnu razinu glutationa (GSH) u obje stanične linije. Stanice CK2 bile su manje podložne peroksidaciji lipida i oštećenjima uzrokovanim slobodnim radikalima. Kvercetin je pokazao prooksidativno djelovanje u obje stanične linije, luteolin samo u HEp2 stanicama, a ostali ispitani flavonoidi nisu uzrokovali peroksidaciju lipida. Ti podaci pokazuju da isti spoj, kvercetin, može djelovati kao prooksidans, ali također može spriječiti oštećenje stanica uzrokovanih slobodnim radikalima, zbog indukcije GSH, formiranjem manje štetnog kompleksa. Kvercetin oštećuje stanične membrane u obje stanične linije, dok fisetin povećava propusnost stanične membrane samo u HEp2 stanicama. No, ta dva spoja ne pojačavaju oštećenje stanične membrane vodikovim peroksidom. Kvercetin, naringin, miricetin i fisetin povećali su ekspresiju CYP1A1 u obje stanične linije, dok je luteolin smanjio ekspresiju CYP 1A1 u HEp2 stanicama. Iz tih se rezultata može zaključiti da male razlike u kemijskoj strukturi flavonoida uzrokuju značajne razlike u njihovu
biološkom učinku.
Natrij-hipoklorit (NaOCl) najčešće je rabljena otopina za ispiranje i dezinfekciju tijekom obradbe korijenskoga kanala, unatoč činjenici da može iritirati periapeksno tkivo. Svrha ovoga rada bila je ...utvrditi citotoksičnost vodene otopine NaOCl na humanim (HeLa) stanicama karcinoma grlića maternice i mišjim (L929) fibroblastima. Ispitane su 0,5%, 1,0%, 2,5% i 5,25% koncentracije NaOCl. Ukupni broj stanica izbrojen je elektroničkim brojačem, a broj živih stanica izbrojen je pod svjetlosnim mikroskopom uz dodatak vitalne nigrosin boje. Najmanje promjene morfologije, broja i postotka živih stanica nađene su kod koncentracije 0,5%, a 5,25%-tna koncentracija uzrokovala je potpuni gubitak HeLa i L929 stanica. Utvrđena je statistički vjerodostojna razlika (p<0,05) između ispitivanih koncentracija NaOCl i kontrolne skupine. Između 1,0% i 2,5% NaOCl razlika u toksičnosti nije bila vjerodostojna za obje stanične linije (p<0.05).
U svrhu izravne usporedbe, provedeno je ispitivanje citotoksičnosti i genotoksičnosti nekih legura koje su u učestaloj uporabi u stomatologiji. Istraživanje je obuhvatilo kobalt-kromne, ...zlatnoplatinske legure i samarij-kobaltne magnete, čiji su pripravci bili valjkasta oblika, dimenzija 3,0 x 6,85 mm, pripravljeni po uputama proizvođača. U pokusima “in vitro” korištena je kvasnica Saccharomyces cerevisiae D7, dok su ”in vivo” pokusi obavljeni na
eksperimentalnim životinjama, albino-štakorima. Ispitivanje citotoksičnosti obuhvatilo je kinetiku diobe stanica gljivice i koloniformnost u mediju rasta oko uloženog pripravka legure. Ispitivanje genotoksičnosti obuhvatilo je istraživanje mutagenosti legura u izravnom dodiru sa stanicama, kao i mikronukleus-test. Rezultati su testirani analizom varijance. Istraživanje citotoksičnosti i genotoksičnosti pokazalo je male razlike među ispitivanim legurama, koje nisu statistički značajne, kako u ”in vitro”, tako i u ”in vivo” pokusima. Rizik uporabe različitih legura u stomatologiji, te neka nesuglasja glede biokompatibilnosti i odabira eksperimentalnih modela, opravdavaju daljnja istraživanja na tome području.
Svrha rada bila je utvrditi citotoksičnost AH Plus punila u usporedbi s AH26 in vitro na V79 stanicama fibroblasta hrčka. Materijali su zamiješani prema preporuci proizvođača. Nakon početnog ...stvrdnjavanja ispitivani materijal je razmrvljen i otopljen u dimetil sulfoksidu. Pripremljeni materijali su ekstrahirani tijekom 1 sata, 24 sata i 7 dana na 37˚C. Nakon inkubacijskoga razdoblja uzorci su razrijeđeni u hranjivu mediju u koncentracijama od 1,67 μg/ml - 167 μg/ml. Svaka koncentracija dodana je na pločicu s 24 bunarića u kojima je prethodno nasađeno 5x103 V79 stanica u 1,2 ml medija. Ukupni broj stanica izbrojen je elektroničkim brojačem, a broj živih stanica izbrojen je pod svjetlosnim mikroskopom uz dodatak vitalne nigrosin boje. Kod oba materijala toksičnost je rasla s koncentracijom endodontskoga punila u ekstrakcijskoj otopini. Kritične koncentracije, iznad kojih punila uzrokuju gubitak stanica, jesu između koncentracija od 5,57 μg/ml do 167 μg/ml za AH Plus, te 16,57 μg/ml i 167 μg/ml za AH26. Vrijeme stvrdnjavanja nije statistički znatno utjecalo na citotoksičnost materijala.
Provider: - Institution: University of Zagreb. Faculty of Pharmacy and Biochemistry. Department of microbiology. - Data provided by Europeana Collections- Fumonizin B1 (FB1), bovericin (BEA) i ...okratoksin A (OTA) su svjetski rašireni mikotoksini koji izazivaju čitav
niz patoloških promjena in vivo i in vitro, a čije je istodobno pojavljivanje u kukuruzu dokazano na području
Hrvatske. Stoga je u ovom radu ispitan mehanizam djelovanja FB1, BEA i OTA i njihove interakcije u PK 15
stanicama (epitel bubrega svinje), praćenjem preživljavanja stanica, integriteta plazmatske i mitohondrijske
membrane, razine lipidne peroksidacije i antioksidacijskog kapaciteta stanice te stupnja apoptoze i
genotoksičnog učinka niskih koncentracija mikotoksina (0,05 g/mL, 0,5 g/mL i 5 g/mL), tijekom 24 i 48
sati. Fumonizin B1, BEA i OTA su citotoksični za PK 15 stanice što se očituje smanjenjem vijabilnosti i
povećanjem katalitičke aktivnosti laktat dehidrogenaze i glutamat dehidrogenaze ovisno o dozi mikotoksina. Sva
tri mikotoksina u najvećoj koncentraciji značajno stimuliraju lipidnu peroksidaciju, a već pri nižim
koncentracijama smanjuju koncentraciju glutationa u PK 15 stanicama. Fumonizin B1, BEA i OTA uzrokuju
apoptozu PK 15 stanica pri čemu se značajnije morfološke apoptotičke promjene zamjećuju nakon 48-satnog
izlaganja. Okratoksin A ima jače djelovanje na aktivnost kaspaze-3 već nakon 24-satnog tretiranja u
koncentracijama od 0,5 i 5 g/mL, dok BEA i OTA uzrokuju značajnije povećanje aktivnosti ovog enzima
nakon duljeg izlaganja. FB1 i BEA su genotoksični za PK 15 stanice u koncentracijama od 0,5 i 5 g/mL, dok
OTA značajno povećava broj mikronukleusa već kod najmanje koncentracije. Sva tri mikotoksina imaju
klastogeni i aneugeni učinak pri čemu je klastogeno djelovanje OTA i BEA više izraženo. U koncentracijama
0,05 i 0,5 g/mL nakon 24- i 48-satnog izlaganja, kombinacije dva i sva tri mikotoksina mikotoksina pokazuju
uglavnom aditivane a manje sinergističke interakcije što se odražava na smanjenje vijabilnosti, narušavanje
integriteta stanične i mitohondrijske membrane, stimulaciju lipidne peroksidacije i smanjnje antioksidacijskog
kapaciteta te apoptozu i mutagenezu. Nakon 24-satnog izlaganja navedenim kombinacijama u koncentraciji 5
g/mL zapažen je aditivan, sinergistički i antagonistički učinak, a nakon 48-satnog tretmana u istoj koncentraciji
više je izražen antagonizam. Istodobni unos niskih koncentracija ovih mikotoksina putem hrane negativno se
odražava na antioksidacijski sustav te može pridonijeti imunosupresiji, nefrotoksičnosti i karcinogenezi u ljudi i
životinja tijekom dulje izloženosti.- Fumonisin B1 (FB1), beauvericin (BEA) and ochratoxin A are widespread mycotoxins, which cause a great
number of pathological changes in vivo and in vitro. Their co-occurrence was established in maize in Croatia.
The mechanism of action of FB1, BEA and OTA, as well as their interactions, were studied in the PK 15 cells
(porcine kidney epithelial cells). We examined the effects of low concentrations (0.05, 0.5 and 5 g/mL) of
individual and combined mycotoxins on cell viability, mitochondrial and plasma membrane integrity, lipid
peroxidation, antioxidative status, and apoptotic and genotoxic events in PK 15 cells. Decrease of cell viability
and increase of catalytic activity of LDH and GLDH show that FB1, BEA and OTA are cytotoxic to PK 15 cell
in dose dependent manner. Individual treatment of cells with 5 g/mL of FB1, BEA and OTA significantly
stimulated lipid peroxidation, while lower concentrations significantly reduced levels of glutathione. Significant
morphological apoptotic changes were observed after 48 hours of exposure to individual mycotoxins. Ochratoxin
A activated caspase-3 already after 24 hours of treatment with 0.5 and 5 g/mL, while BEA and OTA
significantly affected this enzyme after prolonged exposure. Fumonisn B1 and BEA are genotoxic to PK 15 cells
in concentrations of 0.5 and 5 g/mL, while OTA significantly increased the number of micronuclei already after
treatment with lowest concentrations. All of three mycotoxins mainly act as clastogens. Combined treatment
with two or all of three mycotoxins in concentrations of 0.05 and 0.5 g/mL during 24 and 48 hours, showed
mainly additive and less synergistic interactions on cell viability, mitochondrial and plasma membrane integrity,
stimulation of lipid peroxidation and decrease of antioxidative capacity, apoptotic and genotoxic events in PK 15
cells. After 24 hours of exposure to combined mycotoxins in concentration of 5 g/mL, additive, synergistic and
antagonistic effects were observed, while after 48 hours of exposure to same concentration we observed
antagonism. Simultaneous prolonged exposure to mycotoxins in low dietary concentrations can negatively affect
antioxidant status contributing the immunosuppression, nephrotoxicity and carcinogenicity in animals and
humans.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Među mnogim materijalima za punjenje korijenskih kanala danas se sve više upotrebljavaju oni na bazi kalcijevog hidroksida. Željeli smo ispitati mogući toksični učinak materijala na bazi kalcijevog ...hidroksida (Sealapex, Kerr i Apexit, Vivadent) ipoliketona (Diaket ESPE) na vezivno tkivo, mišiće, kosti i hrskavicu. U korijen repa 52 miša C-57 BL/6 inicirano je 0,5 ccm ispitivanog materijala. Kontrolnoj grupi iniciran je Hanks. Životinje su žrtvovane nakon 2, 8 i 30 dana i napravljeni su histološki preparati. Rezultati pokazuju Apeksit kao najblaži iritans od ispitivanih materijala.
PDF
