U životu mladunčadi mačića neonatalno razdoblje predstavlja prva dva do tri tjedna života. U tom razdoblju novorođenčad je u potpunosti ovisna o majci. Mladučad reagira samo na bol, dodir i miris, a ...razvijene su im samo motoričke funkcije. Smrtnost mačića u dobi od jednog do sedam dana je do 85 %, što je vrlo visok postotak uginuća. Glavni uzrok neonatalnog mortaliteta je hipoksija, gotovo uvijek praćena s hipotermijom, hipoglikemijom i dehidracijom. Ova četiri hitna stanja najčešće se pojavljuju odjednom i potrebno ih je rješavati pravilnim redoslijedom da ne bi prouzročili veću smrtnost. Za liječenje i dijagnosticiranje ova četiri hitna stanja potrebno je razumjeti fiziologiju novorođenčadi. Novorođenčad prespava 80 % tijekom dana, a jesti trebaju svaka dva do četiri sata. Centar za termoregulaciju nije potpuno razvijen do dobi od šest tjedana. Tjelesna temperatura novorođenčadi ovisi o temperaturi okoliša, imaju mali postotak masnog tkiva i stoga su skloni razvoju hipotermije, koju uvijek treba riješavati zbog začaranog kruga koji se može razviti ako se hrani hipotermično novorođenče prije hipoglikemije. Jetra nije potpuno razvijena do dobi od osam tjedana pa stoga procesi glukoneogeneze i glikogenolize nisu aktivni, a razina glukoze ovisi samo o gutanju, odnosno o hranjenju. Zbog nedostatno razvijenih bubrega i nemogućnosti koncentriranja urina, povećane propusnosti kože i smanjene mogućnosti autoregulacije protoka krvi kroz bubrege neonatalni su bolesnici skloni i razvoju dehidracije. Nerazvijena jetra i bubrezi tako utječu i na lijekove koji se mogu koristiti. Klinički znaci bolesnog mačića su: neprestalni plač, anemična ili cijanotična sluznica, proljev i slabost, nedobivanje na tjelesnoj težini, mršavljenje i bradikardija. Za svakog bolesnog neonatalnog pacijenta potrebno je napraviti kompletan pregled uz vađenje krvi i određivanje hematoloških i biokemijskih parametara. Tumačenje krvnih parametara je drugačije nego u odraslih jedinki i potrebno ga je u skladu s time tumačiti. U slučaju zastoja ili perzistentne bradikardije potrebno je napraviti ABCD protokol.
Elderly dehydration and malnutrition are very common types of elder abuse and neglect in nursing homes. Malnutrition and dehydration of the elderly in nursing homes are two of the most common health ...problems faced by users. They are also a leading sign of neglect and inadequate care and are often the result of negligence. It is the responsibility of the home staff to provide their users with adequate food and fluid. Staff and administrators have a legal responsibility to take reasonable care of the safety and well-being of their users and others who come to the facility. Part of this is the duty to provide adequate food and water to the users to avoid malnutrition and dehydration. In most cases, proper nutrition and hydration involves developing a diet plan and schedule to meet the individual needs of each patient. This includes considering any physical or mental health issues a patient may have, as well as any nutritional needs of that patient. Failure to meet these needs can be considered negligence or transgression. The risk of developing these conditions is much higher in the elderly, as well as the serious side effects as a result. It is therefore crucial that the staff of the establishment is appropriately trained to predict whether the beneficiary is malnourished or dehydrated. Key words: the elderly; nursing homes; dehydration; malnutrition; neglect
Odvajanje vodene pare (vlage) iz prirodnog plina potrebno je da bi se spriječilo njezino kondenziranje i akumuliranje u transportnom sustavu. Vlaga u plinovodu ima višestruko negativno djelovanje kao ...što su: veća mogućnost korozije, smanjenje kapaciteta plinovoda, a sa snižavanjem temperature omogućava se stvaranje hidrata, odnosno prekid protoka plina. Središnju točku proizvodno – sabirno – transportnog sustava prirodnog plina na eksploatacijskom polju Sjeverni Jadran čine eksploatacijska platforma IVANA A i kompresorska platforma IVANA K. Na satelitskim eksploatacijskim platformama i na centralnoj eksploatacijskoj platformi IVANA A obavlja se postupak separacije vode iz plina, a na kompresorskoj platformi IVANA K prikupljeni plin iz svih plinskih polja eksplo- atacijskog polja Sjeverni Jadran prolazi kroz postupak komprimiranja i dehidracije.
Odatle se očišćeni plin otprema u transportne sustave Republike Hrvatske i Republike Italije.
Funkcija sustava za dehidraciju je izdvajanje vode iz struje plina do razine koja osigurava rosište od najviše -12°C pri tlaku od 85 bar. Dehidracija se obavlja u dvije dehidracijske kolone postupkom apsorbcije trietilenglikolom (TEG). U ovom radu opisana je optimizacija sustava dehidracije plina i sustava za regeneraciju trietilen-glikola na platformi IVANA K, gdje je razmatrana pouzdanost, kao i poboljšanje postojećih sustava u funkciji nesmetane opskrbe transportnim sustavom.
Svrha je ovoga rada bila ispitati preživljavanje i antagonističku aktivnost kvasca Rhodotorula mucilaginosa, izoliranog iz prirodne mikrobiote bobica čileanske guave, na plijesan Botrytis cinerea, ...uzročnika sive plijesni na voću i povrću, nakon sušenja raspršivanjem pri različitim uvjetima kao što su: ulazna temperatura, udjel inkapsulirajućeg sredstva (maltodekstrin) i pritok supstrata. Stopostotno preživljavanje kvasca postignuto je nakon sušenja raspršivanjem s 18 % maltodekstrina pri ulaznoj temperaturi od 130 °C i pritoku supstrata od 9,25 mL/min. Suhi kvasac dobiven pri tim uvjetima imao je najveće antagonističko djelovanje in vitro i in vivo na jabukama, čime je potvrđeno da je sušenje raspršivanjem prikladna metoda proizvodnje aktivnih suhih stanica kvasca R. mucilaginosa koje se mogu primijeniti za biokontrolu kvarenja sivom plijesni. Također je potvrđeno da maltodekstrin kao inkapsulirajuće sredstvo poboljšava in vitro antagonističku aktivnost kvasca R. mucilaginosa.
Cilj je ovog rada prikaz bolesnika s iznimno opsežnim opeklinama svih dijelova tijela. Muškarac srednjih godina 12-ak sati prije početka bolničkog liječenja u KBC-u Split pokušao je suicid paljenjem ...plinske boce u zatvorenom prostoru, oko 150 kilometara od ustanove gdje je započeto liječenje. Eksplozija i požar kojima je pacijent bio izložen uzrokovali su opekline visokog stupnja na velikoj tjelesnoj površini. U trenutku prijma na bolničko liječenje pacijent je bio ekstremno agresivan i nesuradljiv. Važno je naglasiti da pacijent u trenutku prijma na bolničko liječenje nije imao uspostavljen venski put. U bolnicu je primljen sa znatnom odgodom (12 sati +/- 1 sat), koja je produbila dehidraciju i pogoršala njegovo, već ionako životno ugroženo stanje. Dubina opeklina
procijenjena je na stupnjeve II. b i III., a zahvaćale su 70% ukupne površine tijela (engl. Body surface area – BSA). Prvi cilj prije volumne nadoknade bila je uspostava odgovarajućega venskog puta, koji pacijent u trenutku prijma u bolnicu nije imao. Zbog agitiranosti i agresivnosti intramuskularno se injicirala kombinacija midazolama, ketamina
i atropina, a središnji venski pristup uspostavio se tek kad je pacijent bio anesteziran. Obilna nadoknada kristaloidima za vrijeme inicijalnoga trosatnog zbrinjavanja privremeno je stabilizirala bolesnika, a agresivna
nadoknada kristaloidima i koloidima nastavljena je u jedinici intenzivnog liječenja. Potrebe za kristaloidima u prva 24 sata izračunane su s pomoću Parklandske formule i iznosile su 25.200 mL kristaloida. Tijekom liječenja pacijent je šest puta podvrgnut kirurškim zahvatima uz svakodnevna previjanja u općoj anesteziji. Boravak se zakomplicirao
zbog infekcije multirezistentnim Acinetobacter baumannii. Zaključno, Parklandska formula ostaje okosnica volumne nadoknade pacijenata s opeklinama II. i III. stupnja. Odgoda liječenja, prisutna u ovom slučaju, rezultirala je enormnom dehidracijom i gubitkom intravaskularnog volumena sa svim patofiziološkim poremećajima pridruženima takvom stanju. Zbrinjavanje pacijenta bilo je dodatno otežano zbog njegove agresivnosti pri prijmu, nedostatka venskog puta i nemogućnosti započinjanja liječenja odmah ili vrlo brzo nakon nastalih opeklina.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Fenomen rapidnog smanjenja tjelesne mase prisutan je gotovo u svim borilačkim sportovima pa tako i u hrvanju. Hrvači znaju ...smanjivati veliki postotak tjelesne mase kako bi nastupom u nižoj težinskoj kategoriji ostvarili određenu prednost nad protivnicima. Smanjenjem tjelesne mase hrvači podižu svoju kondicijsku i mentalnu pripremu, ali i poboljšavaju svoje antropometrijske karakteristike. Prelaskom u nižu kategoriju hrvačima koji rapidno smanjuju tjelesnu masu ostaje ista longitudinalna dimenzionalnost skeleta (npr. raspon ruku, dužina ruku, tjelesna visina itd.), približno ista voluminoznost pa tim postupkom ulaze među hrvače najboljih antropometrijskih karakteristika, što predstavlja prednost u hrvačkoj borbi (Bachman i sur., 2011). Rapidno smanjenje tjelesne mase karakterizira smanjenje tjelesne mase u iznosu od 5-10% u manje od tjedan dana prije natjecanja (Franchini i sur., 2012). Efekti rapidnog smanjenja tjelesne mase znaju i negativno utjecati na zdravlje, sposobnosti, psihološko stanje i plasman hrvača pa je ovaj fenomen tim više potrebno detaljnije istražiti. Primarni cilj ovog rada bio je utvrditi povezanost indikatora rapidnog smanjenja tjelesne mase i izabranih psiholoških parametara na uspjeh hrvatskih hrvača grčko-rimskim načinom. Sekundarni cilj ovog rada bio je utvrditi razlike u izabranim psihološkim parametrima tijekom rapidnog smanjenja tjelesne mase između različitih dobnih skupina (kadeti, juniori i seniori). Istraživanje je provedeno na uzorku od 200 hrvača grčko-rimskog načina (74 kadeta: 15,65±0,95 godina, 64 juniora: 18,27±1,07 godina, 62 seniora: 22,19±3,93 godina) koji su nastupili na prvenstvu Hrvatske 2014. godine i koji čine okvirno 80% populacije hrvača tih uzrasta u Hrvatskoj. Uzorak varijabli sačinjavale su varijable za procjenu stanja hidriranosti (specifična težina urina i boja urina), raspoloženja (ljutnja, napetost, depresija, energija, umor, zbunjenost, sreća i smirenost), anksioznosti (somatska i kognitivna anksioznost te samopouzdanje), ciljne orijentacije (orijentaciju na sebe i orijentaciju na zadatak) te intrinzične motivacije (uživanje, kompetencije, napor i napetost). U svrhu utvrđivanja povezanosti indikatora rapidnog smanjenja tjelesne mase i izabranih psiholoških parametara s uspjehom hrvača korištena je višestruka regresijska analiza, a za utvrđivanje razlika između različitih dobnih skupina korištena je diskriminacijska analiza. Analizom rezultata utvrđeno je da 68,50% hrvača (70,27% kadeta, 62,50% juniora i 72,58% seniora) pristupa natjecanju tako da smanjuju tjelesnu masu prije natjecanja. Od toga čak 25% hrvača rapidno smanjuju tjelesnu masu. Navike smanjenja tjelesne mase govore o tome da hrvači smanjuju tjelesnu masu (65,18% hrvača) posljednji tjedan ili manje od tjedan dana prije natjecanja, a smanjenje tjelesne mase kontroliraju samostalno (50,25%) ili uz pomoć trenera (40,80%). Visok stupanj dehidracije (1,027 g/mL) govori o tome da se hrvači nalaze u dehidriranom stanju prije službenog vaganja. Višestrukom regresijskom analizom utvrđena je statistički značajna povezanost (r=0,446) indikatora rapidnog smanjenja tjelesne mase i izabranih psiholoških parametara s uspjehom hrvača na razini značajnosti p=0,002. Statistički značajna povezanost utvrđena je u 4 varijable (umor, samopouzdanje, orijentacija na zadatak i percipirana kompetentnost). Povezanost umora i uspjeha hrvača ogleda se u nižoj razini umora uspješnijih hrvača u odnosu na manje uspješne hrvače. Samopouzdanje, ciljna orijentacija i percipirana kompetentnost povezane su s uspjehom hrvača tako da uspješniji hrvači imaju veću razinu navedenih sposobnosti u odnosu na manje uspješne hrvače. Diskriminacijskom analizom izabranih psiholoških parametara tijekom rapidnog smanjenja tjelesne mase utvrđene su statistički značajne razlike (p=0,012) između različitih dobnih skupina hrvača (kadeti, juniori i seniori). Utvrđena je jedna diskriminacijska funkcija (p=0,006) koja statistički značajno razlikuje grupe hrvača (kadeti, juniori i seniori) tijekom rapidnog smanjenja tjelesne mase. Tu diskriminacijsku funkciju definiraju pozitivna raspoloženja i intrinzična motivacija. Seniori tijekom rapidnog smanjenja tjelesne mase više uživaju, imaju veći interes i spomopuzdanje te bolju orijentaciju na zadatak u odnosu na juniore. Juniori imaju bolje percipiranu kompetentnost, manju razinu ljutnje i zbunjenosti i veću orijentiranost na rezultat u odnosu na kadete, koji imaju nisku razinu sreće i samopouzdanja te višu razinu napetosti i depresije.- The phenomenon of a rapid body mass loss is present in almost all combat sports. It also exists in wrestling. Wrestlers are known to reduce a high percentage of their body mass in order to achieve a certain advantage over their opponent in a lower weight category. By reducing their body mass, wrestlers improve their condition and mental preparation, as well as anthropometric characteristics. By moving to a lower category, wrestlers who rapidly decrease their body mass have the same longitudinal skeletal dimensionalities (e.g. arm range, arm length, body height, etc.) and approximately the same volume. However, by doing that they fall in the category of wrestlers of the best anthropometric characteristics, which represents a certain advantage in a fight (Bachman et al., 2011). Rapidly body mass decrease is characterized by body mass reduction in a range of 5-10% in less than a week before a competition (Franchini et al., 2012). Effects od rapid body mass loss can negatively influence the health, abilities, psychological state and the ranking of the wrestler. Therefore, it needs to be further researched in more detail. The primary goal of this paper was to determine the relation between the rapid body mass reduction indicators and the chosen psychological parameters on the success of Croatian wrestlers in Greco-Roman style. The secondary goal of this paper was to determine the differences in the chosen psychological parameters during the rapid body mass loss among various age groups (cadets, juniors and seniors). The research was conducted on the sample of 200 wrestlers of Greco-Roman style (74 cadets; 15,65±0,95 age, 64 juniors: 18,27±1,07 age, 62 seniors: 22,19±3,93 age) which fought at the Croatian championship in 2014, which makes for around 80% of the total number of wrestlers in those age groups in Croatia. The variable sample contained the variables for assessing the hydration state (specific urine weight and color), mood (anger, tension, depression, energy, fatigue, confusion, happiness and calmness), anxiousness (somatic and cognitive anxiousness and self-confidence), goal orientation (orientation to oneself and to the task), and intrinsic motivation (enjoyment, competence, exertion and tension). In order to determine the connection between the indicators of rapid body mass loss and the chosen psychological parameters to the wrestlers’ success multiple regression analysis was used. Discrimination analysis was used for determining differences among various age groups. The results analysis determined that 68,50% of wrestlers (70,27% cadets, 62,50% juniors and 72,58% seniors) approach the competition in such a way to reduce the body mass before a competition. Out of that number, as many as 25% of the wrestlers rapidly reduce their body mass. The habits of body mass reduction tell us that wrestlers reduce their body mass (65,18% of the wrestlers) in the last week or less than a week before a competition, and they control it independently (50,25%) or with the help of their coach (40,80%). High level of dehydration (1,027 g/mL) tells us that the wrestlers are in a state of dehydration before an official weighing. Multiple regression analysis determined a statistically significant connection (r=0,446) between the rapid body mass loss and the chosen psychological parameters to the wrestlers’ success on the level of significance p=0,002. Statistically significant connection was determined in 4 variables (fatigue, self-confidence, orientation on the task and perceived competence). Relation between fatigue and the wrestlers’ success is shown in a lower level of fatigue in more successful wrestles in relation to less successful wrestlers. Self-confidence, goal orientation and perceived competence are connected to the wrestlers’ success so that more successful wrestlers have a higher level of the above mentioned abilities in relation to less successful wrestlers. Discrimination analysis of the chosen psychological parameters during a rapid body mass loss determined a statistically significant difference (p=0,012) among various age groups (cadets, juniors and seniors). One discrimination function (p=0,006) was determined and it statistically significantly differs wrestlers’ age groups (cadets, juniors and seniors) during rapid body mass loss. Discrimination function is defined by positive mood and intrinsic motivation. Comparing with juniors, seniors are more enjoying, have greater interest, confidence and better task orientation during the rapid body mass reduction. Juniors have better perceived competence, lower level of anger and confusion, greater ego orientation than cadets who have low levels of happiness self confidence and higher level tension and depression.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Natjecatelji u olimpijskim, ali i srodnim borilaĉkim sportovima nastoje naglim i nekontroliranim
smanjenjem tjelesne mase doseći ...niţu teţinsku kategoriju i ostvariti natjecateljsku prednost.
Najĉešće, smanjenje ukupne tjelesne mase ostvaruje se na raĉun dinamiĉnoga smanjenja
volumena izvanstaniĉne tekućine. Takva praksa dovodi organizam u stanje akutne dehidracije
koja pritom moţe izazvati brojne zdravstvene komplikacije, ukljuĉujući i smrt mladih sportaša.
Stoga se vaţnost problematike mjerenja stupnja hidriranosti organizma ne ogleda iskljuĉivo sa
stajališta potencijalno umanjenih funkcionalno-fizioloških kapaciteta sportaša, nego
preventivnoga djelovanja zbog ugroţenosti zdravstvenoga statusa. Trenutaĉno, u znanstvenoj
literaturi postoji velika rasprava o metrijskim karakteristikama neinvazivnih pokazatelja
(biomarkera) korištenih pri mjerenju i interpretaciji stupnja hidriranosti organizma sportaša.
Stoga, temeljni je cilj ovoga istraţivanja ispitati metrijske karakteristike višekratnih neinvazivnih
pokazatelja stupnja hidriranosti organizma kod vrhunskih boksaĉa juniorskoga uzrasta u stvarnim
uvjetima pripremnoga kampa. U ovoj studiji prikupljeno je šezdeset devet uzoraka urina i
analizirano putem terenskih i laboratorijskih metoda paralelno s procjenom ukupnoga udjela vode
u tijelu i tjelesne mase, dan-za-dan pristupom tijekom tri uzastopna dana. Cjelokupan je unos
markonutrijenata i vode dokumentiran tijekom istraţivanja. Uzorak ispitanika saĉinjen je od
vrhunskih boksaĉa juniorskoga uzrasta (n=23, dob 17.3±1.9 godina, tjelesne visine 1 .75±0.08 m,
tjelesne mase 66.8±11 .8 kg, 8.3±2.3 % udjela masti u tijelu, 7.1±0.9 iskustva u boksu), iskljuĉivo
nacionalnih prvaka Rusije, Srbije i Bosne i Hercegovine. Temeljem razliĉitosti u
antropometrijskim karakteristikama ispitanici su podijeljeni u dvije homogene skupine
(laki/teški). Temeljna se spoznaja ove studije ogleda u opaţenoj velikoj varijabilnosti i
nedosljednosti urinarnih pokazatelja stupnja hidriranosti organizma (laboratorijskih i terenskih, u
rasponu: ICC=0.38 - 0.58) unatoĉ stabilnoj tjelesnoj masi (ICC=0.99, CV<1 %) i primjerenom
unosu markonutrijenata i vode. Post hoc analize utvrdile su uniforman porast u vrijednostima
osmolaliteta urina (UOSM) kod obje skupine ispitanika, izmeĊu prvoga i trećeg mjerenja za
11.2±12.8 % (p<0.001, η2=0.4) kod lakih boksaĉa, i 19.9±22.7 % (p<0.001, η2=0.5) kod teških
boksaĉa, dok su vrijednosti specifiĉne teţine urina (STU) porasle za 0.5±0.4 %, (p<0.01, η2=0.4),
iskljuĉivo kod teških boksaĉa. Nalazi konkurentne valjanosti i medicinskih dijagnostiĉkih modela
pokazuju uniformno slaganje i visoku povezanost urinarnih indikatora (r=0.87; p<0.001;
III
AUC=0.95, p<0.01), ali i razliku u odnosu na ukupni udio vode u tijelu (r=0.06, p=0.45, r=-0.13,
p=0.53, pojedinaĉno). Promotrena je univerzalno visoka stopa hipohidriranosti organizma
(STU=1.028±0.003 g•mL-1, UOSM=1036±158 mOsmol•kg-1), uniformno kod svih ispitanika, što
dovodi u pitanje valjanost interpretacije do sada postavljenih kriterija i referentnih vrijednosti
prilikom procjene deficita vode u tijelu sportaša. Ipak, usprkos porastu u vrijednostima
koncetracije urina, ukupan unos markonutrijenata (35±4 kcal•kg-1) i vode (~3.0 L) bio je stabilan
tokom provedbe studije. Predstavljeno istraţivanje nije potvrdilo hipotezu o utjecaju povišene
mišićne mase na dijagnostiĉku toĉnost STU (r=0.14, p=0.51), dok metrijske karakteristike i utjecaj
ukupnih proteina u urinu iz maloga uzorka (r=0.11; p=0.59) na dijagnostiĉku toĉnost STU dan-zadan pristupom ostaju dvosmisleni. Temeljem prikazanih podataka moguće je izvesti zakljuĉke: (i)
predstavljena studija opovrgava generalno prihvaćenu teoriju, ali primjenu osmolaliteta urina kao
zlatnoga standarda prilikom procjene ukupnoga deficita u tijelu, (ii) otvoreno kritizira korištenje
presjeĉnih studija ĉiji je cilj bio utvrĊivanje metrijskih karakteristika pokazatelja stupnja
hidriranosti organizma na uzorku natjecatelja iz borilaĉkih sportova, (iii) otvara problematiku
razliĉitosti mehanizama ostvarenja koncentriranoga urina u odnosu na dijagnostiĉku toĉnost
procjene. Daljnje su studije potrebne da bi se detaljno razloţili uzroĉni mehanizmi visoke
varijabilnosti opaţene u vrijednostima koncentracije urina kao posljedica odgovora bubreţnoga
sustava uslijed visokointenzivnih priprema u borilaĉkim sportovima. Ĉini se kako općeprihvaćeni
neinvazivni dehidracijski biomarkeri iz urina ukazuju na druga fiziološka stanja i kompenzacijske
mehanizme osim iskljuĉivog deficita vode u tijelu. Neovisno o izboru tehnike mjerenja,
trenutaĉno ne postoji u potpunosti ispravan i toĉan pristup problematici i interpretaciji
prikupljenih podataka, što je i pokazano statistiĉko-metodološkim pristupom ove studije.- Certainly, we know that voluntary body mass loss reduction (via reduction in extracellular fluid)
continues to be a habitual practice in Olympic combat sports. This practice carries an increased
risk of adverse health-related effects, particularly for the adolescent combat athletes.
Unfortunately, the data the acute assessment of hydration status remains equivocal. Currently,
there is on-going debate within the combat sport community on how best to measure whole-body
fluid changes (e.g, hypohydration) which regularly occur in these athletes. Importantly, the
inconsistency of research findings on measurement resolution of urinary readings may preclude a
conclusive position stand within current combat sports research. Therefore, the aim of the present
study was to determine the measurement resolution of multiple non-invasive diagnostic tools in
real-life settings on a day-to-day basis. Furthermore, this study also investigated the prevalence of
hypohydration and the association between urinary indices of hydration status and other
presumably confounding factors (e.g., urine protein content, increased muscle mass, food and
fluid intake) in elite youth boxers during their weight-stable phase before competition. Sixty-nine
urine samples were collected over three days from 23 elite European adolescent boxers (17.3±1.9
years of age, 1 .75 ±0.08 m in height, 66.8±11.8 kg in body mass, 8.3±2.3 % of body mass
expressed as fat, 7.1±0.9 years of boxing experience) and analysed by field and laboratory
measures reflecting on hydration status. Data collection took place during a mutual international
training camp, prior to a major competition. Overall macronutrient and water intake were
assessed using dietary records. According to their anthropometric characteristics, boxers were
stratified into two groups: light-weight boxers (Lwb) and heavy-weight boxers (Hwb). The
effects on all dependent variables between experimental protocols were analysed using repeated
measures ANOVA to detect any systematic biases between items For post hoc analysis
Bonferroni’s test was adopted for multiple comparisons of dependent variables. The results
demonstrated urine specific gravity (USG) and urine osmolality (UOSM) inconsistency (ICC
range=0.38–0.52) for Lwb and Hwb boxers, respectively) during their weight-stable period and
regardless of the ad libitum fluid intake (~3.0 L• day-1). Post-hoc test demonstrated no differences
between time trials (F=3.02; p=0.09, η2=0.23), while for Hwb there was a significant difference
only between trials 1 and 3 as USG increased by 0.5±0.4 % (F=8.90, η2=0.49; β=0.94; p<0.001).
The UOSM readings showed significant time effect for both groups (F=13.32; p<0.001; β=0.99;
67
η2=0.39), while there was no group (F=0.08, p=0.93) or interaction effect (F=1.19, p=0.29). In
Figure 2 post-hoc test showed differences in both Lwb and Hwb boxers over the course of the
study, as UOSM increased between trial 1 i 3 by 11.2±12.8 % (F=5.17; p=0.01, β=0.79, η2=0.32)
and 19.9±22.7 % (F=10.2; p=0.001, β=0.98, η2=0.48, respectively). High positive correlation
between urinary dehydration markers were observed (r=0.88, p<0.001); these correlations were
supported by tight Bland-Altman limits of agreement (-0.92 to 0.93). The variations observed in
Bland-Altman plots between both urinary indices and total body water (TBW) (i.e. the ordinate)
were greater than three standard deviations. The area under curve (AUC) demonstrated similar
outcomes for both urinary indices (0.93, p<0.001) with high sensitivity (93.5%) and specificity
(87.5%). Sixty-five percent of adolescent boxers were severely hypohydrated in spite of being in
their weight stability period. Hypohydration was universally prevalent among all athletes on both
test days with USG=1.028±0.003 g•mL-1, UOSM =1036±158 mOsmol•kg-1. A trivial association
between mean of both urinary values and mean water content was observed (r=0.06; p=0.45; r=-
013, p=0.53), whilst TPC was not associated with any urinary dehydration markers (USG, p=0.27;
UOSM, p=0.61), indicating that the inter-assay reliability of urine sampling may remain skewed,
especially for samples which have increased protein content. The present outcomes find that the
most prevalent urinary dehydration markers used to classify hydration status in competition
exhibit large variability, and may be influenced by external factors like intense exercise, or
others, resulting in increased false-positive findings, even during the weight-stable periods of
real-life competition settings. It seems that the consistency of both urinary dehydration marker
readings in combat athletes depends upon research design, experimental approach (e.g.,
laboratory conditions vs real-life settings) in particular. In opposite to the prevailing theory, urine
osmolality should not be considered a gold standard dehydration index. In conclusion, this study
implies that the physiological mechanisms underlying diagnostic accuracy of the most common
non-invasive hydration markers requires further investigation to validate the measures in elite
adolescent boxers. Albeit, there are several critical physiological and medical reaso
U svrhu istraživanja prometa vode između pojedinih odjeljaka tjelesnih tekućina u ovce Marwari ustanovljene su različitosti volumena tjelesnih tekućina za vrijeme dehidracije, rehidracije i u ...kontrolnom razdoblju. Kontrolna srednja vrijednost ukupne vode u tijelu iznosila je 20,0 ± 0,8 L, izvanstanične tekućine 1,80 ± 0,1 L, volumena plazme 2,8 ± 0,20 L, volumena krvi 0,56 ± 0,02 L, volumena crvenih krvnih stanica 9,3 ± 0,4 L, volumena stanične tekućine 11,0 ± 0,4 L i volumena intersticijske tekućine 7,5 ± 0,3 L. Tako se 64,26%
ukupne tjelesne mase odnosilo na ukupnu vodu u tijelu, 5,78% na izvanstaničnu tekućinu, 8,99% na volumen plazme, 1,79% na volumen krvi, 29,88% na masu vode u crvenim krvnim stanicama, 35,34% na volumen stanične tekućine i 24,10% na volumen intersticijske tekućine. Značajno (P≤0,05) smanjenje volumena svih tjelesnih tekućina bilo je ustanovljeno nastupom dehidracije. Najviše se smanjio volumen plazme (50%), dok je gubitak stanične tekućine bio najmanji. Dinamika vraćanja tjelesnih tekućina nakon rehidracije također je bila različita. Odmah nakon rehidracije, najveći porast ustanovljen je u volumenu krvi, a sporiji porast zabilježen je za volumen stanične tekućine i tekućine u crvenim krvnim stanicama. Smanjeni volumen plazme za vrijeme dehidracije bio je u korelaciji sa značajnim povećanjem (P≤0,05) razine serumskoga aldosterona. Istodobno je dehidracija kao stres značajno (P≤0,05) utjecala na povećanje razine serumskog kortizola popraćene povećanjem serumskoga kreatinina i povećanjem aktivnosti kreatinin kinaze, γ-glutamil transferaze i alkalne fosfataze.
Istražen je učinak dehidracije i rehidracije u tijeku zime i ljeta na opterećenje tekućinom i prijenosnu sposobnost bubrega u zdravih ženki dvogrbe deve. Opterećenje obuhvaća plazmalno (PO) i ...tubularno (TO) opterećenje, a određivano je za glukozu, bjelančevine, mokraćevinu, kreatinin, natrij, kalij, klor, kalcij i fosfor. Razdoblje dehidracije trajalo je 24 dana zimi i 13 dana ljeti. Životinje su po volji pile vodu tijekom kontrolnoga i rehidracijskoga razdoblja, ali vodu nisu dobivale u tijeku dehidracijskoga razdoblja. Srednja vrijednost
prijenosne sposobnosti bubrega u tijeku ljetnih mjeseci bila je značajno niža (P≤0,05) u odnosu na zimsko kontrolno razdoblje. Zimi su se srednje vrijednosti prijenosne sposobnosti bubrega za vrijeme rehidracije značajno razlikovale u odnosu na kontrolne vrijednosti (P≤0,05). Sličan je trend zabilježen ljeti, osim što izračuni nisu mogli biti učinjeni sat i pol te dva sata nakon rehidracije, jer životinje nisu izlučivale mokraću. Srednje vrijednosti PO i TO bile su značajno manje u odnosu na kontrolu (P≤0,05) u tijeku dehidracijskoga razdoblja u oba godišnja doba. Zaključuje se da je smanjeno opterećenje bubrega u tijeku dehidracije dobar pokazatelj sposobnosti čuvanja vode s obzirom na to da smanjeno plazmalno i tubularno opterećenje dovodi do zadržavanja sastojaka u plazmi koji imaju sposobnost osmotskoga zadržavanja vode.
Rad donosi pregled temeljnih spoznaja o oralnoj rehidracijskoj terapiji djece i praktične naputke za rad u pedijatrijskoj primarnoj zdravstvenoj zaštiti – kako za liječnike praktičare, tako i za ...roditelje.
PDF
