Sindrom kubitalnog kanala susrećemo relativno često te on predstavlja značajan javnozdravstveni problem. Specifičnost tijeka ulnarnog živca niz ruku, a napose anatomski međuodnosi s koštanim i ...mekotkivnim strukturama u području lakta čine ga vrlo podložnim vanjskim utjecajima, ponajviše silama kompresije. Progresija parestezija na ulnarnoj strani četvrtog prsta i na čitavom petom prstu zahvaćene šake uz pojavu motoričke slabosti i atrofije mišića šake uvelike ograničava bolesnike, najčešće one koji se bave aktivnostima koje zahtijevaju da im je lakat duže vremena u fleksiji, da neometano obavljaju svakodnevne aktivnosti. Stoga je iznimno važno pravovremeno dijagnosticiranje sindroma koje se zasniva na iscrpnoj anamnezi i detaljnom kliničkom pregledu uz pomoć niza specifičnih testova koji su detaljno opisani u radu. Elektromioneurografijom možemo utvrditi stupanj kompresije ulnarnog živca te pratiti uspješnost daljnjeg liječenja. Blaži oblici sindroma kubitalnog kanala uspješno se liječe konzervativnim načinom, dok teže oblike sindroma te one koji su neosjetljivi na provedeno konzervativno liječenje treba liječiti kirurški. Metode kirurškog liječenja sindroma možemo podijeliti na one koje ostavljaju živac u ležištu u kubitalnom kanalu poput in situ dekompresije i medijalne epikondilektomije te na one tijekom kojih se živac premješta u novo ležište ispred i iznad medijalnog epikondila, što nazivamo antepozicijom ulnarnog živca. Sve opisane metode pokazale su se gotovo jednako uspješnima, no usprkos tomu istraživanja pokazuju da se u današnje vrijeme kao metoda izbora kirurškog liječenja sindroma kubitalnog kanala najčešće koristi in situ dekompresija.
Sažetak. Prevalencija stenoze spinalnog kanala slabinske regije u stalnom je porastu zbog starenja pučanstva. Naime, unatoč etiološkoj raznovrsnosti, ona najčešće nastaje kao posljedica ...degenerativnih promjena na kralježnici. Nema općeprihvaćene klasifikacije stenoze spinalnog kanala slabinske regije. Za postavljanje dijagnoze potrebno je povezati nalaze iz anamneze, kliničkog statusa i slikovnih metoda zajedno s elektrofiziološkim nalazima. Liječenje bolesnika sa stenozom spinalnog kanala slabinske regije može biti konzervativno (farmakološko i nefarmakološko) i kirurško, s tim da se u potonjem u posljednje vrijeme preferiraju minimalno invazivne tehnike. U ovom radu dajemo sveobuhvatni suvremeni pogled na stenozu spinalnog kanala slabinske regije.
Spontana osteonekroza koljena (SONK) najčešći je tip osteonekroze koljena koji dovodi do oštećenja suphondralne kosti i, u najvećeg broja bolesnika, do propadanja zglobne hrskavice te nastanka ...sekundarnog
osteoartritisa. Nastanak SONK-a objašnjava se dvjema teorijama, vaskularnom i traumatskom. Vaskularna teorija zasniva se na postojanju poremećaja u opskrbi kosti krvlju zbog čega dolazi do lokalizirane ishemije i nekroze suphondralne kosti. Prema traumatskoj teoriji, zbog povećanoga mehaničkog stresa nastaju frakture u insuficijentnoj suphondralnoj kosti, stvara se lokalni edem te dolazi do ishemije i nekroze. SONK se najčešće javlja u žena srednje i starije životne dobi, kao spontana, naglo nastala bol u području medijalnog kondila femura, i to bez prethodne traume. S obzirom na to da se na standardnim radiološkim snimkama karakteristični znakovi javljaju
tek u uznapredovalom stadiju, zlatni standard za postavljanje dijagnoze jest magnetska rezonancija. Liječenje ovisi o veličini i stadiju osteonekrotičnog oštećenja. Mala oštećenja nižeg stupnja uglavnom se uspješno liječe konzervativno, i to u prvom redu rasterećenjem zahvaćenog ekstremiteta pri hodu uz provođenje fizikalne terapije.
Srednje velika oštećenja liječe se ili konzervativno ili kirurški, dok se velika oštećenja gotovo uvijek liječe kirurški. Od tzv. poštednih kirurških metoda rabe se artroskopska stimulacija koštane srži tehnikom mikrofraktura, dekompresija koštane srži, ugradnja koštanohrskavičnog autolognog ili homolognog presatka, ugradnja umjetnog
presatka te korektivna osteotomija otvaranja s medijalne strane proksimalne tibije. No, nakon što dođe do kolapsa suphondralne kosti jedini izbor liječenja jest ugradnja endoproteze koljena.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- This thesis presents a novel method for fast lossy or lossless compression
and decompression of regular height fields. Regular ...height fields are a
commonly adopted solution for representing surfaces sampled at uniform rates
along the two Cartesian axes in the horizontal plane. Due to the improvements
in the remote sensing technology during the last decade, which has reached
horizontal and vertical sampling resolutions of the order of a meter and a
decimeter, respectively, significant storage space is needed for the surface
of real terrains. At these resolutions, the surface of a planet of the size
similar to Earth requires a few dozens of terabytes of storage space.
Compression of height fields is needed not only for efficient storage, but
also for efficient transfer and manipulation of such large amounts of data.
The developed method is suitable for SIMD parallel implementation and thus
inherently suitable for modern GPU architectures, which significantly
outperform modern CPUs in computation speed, and are already present in home
computers. Lossy compression is achieved by approximating the height field
with a set of quadratic Bezier surfaces. Bezier surfaces have been chosen
because they are relatively simple to compute and have several desirable
features, essential for the application of the method in engineering.
Lossless compression is achieved by superimposing two layers of residuals
over the lossy approximation. In addition, an optional parallel algorithm,
specialized for compression of residuals is proposed. The possibility of
additional application of this algorithm allows for a tradeoff between the
compression ratio and the decompression speed of the method. The proposed
method is characterized with unique properties, which are not present in any
of the height field compression methods. The method allows independent
decompression of individual data points, as well as progressive
decompression. Even in the case of lossy decompression, the decompressed
surface is inherently seamless. In comparison with the GPU-oriented
competitive state-of-the-art method, the proposed method, combined with a
widely available general purpose lossless compression method (such as
DEFLATE, used in the popular ZIP data compression utility), or combined with
a specialized method for lossless compression of the residuals, achieves
comparable compression ratios. The method's efficiency was confirmed through
a CUDA implementation of compression and decompression algorithms. The
implementation of the basic method (without additional compression of
residuals), at the expense of reasonably worse compression ratio, slightly
outperforms the competitive state-of-the-art method for very high workloads
and considerably for lower workloads, achieving all of the above mentioned
unique features. To verify the method's practical usability and efficiency in
a real application, the decompression algorithm was integrated into a
real-time terrain visualization system. The results show that, thanks to the
fast height field decompression, using compressed data gives a slightly
higher frame rate than using uncompressed data. However, even the small
increase in frame rate, along with the facts that the CPU is almost
completely offloaded and that lower traffic between the system and the GPU
memory is achived due to smaller size of the compressed data, justifies the
usage of the proposed method in real-time terrain visualization systems.- Disertacija predlaže novu metodu za brzu kompresiju i dekompresiju pravilnih
polja visina, sa ili bez gubitaka. Pravilna polja visina su najčešće usvojen
način predstavljanja površi uzorkovanih na pravilnim rastojanjima duž dve ose
kartezijanskog koordinatnog sistema u horizontalnoj ravni. Zahvaljujući
napretku u tehnici detekcije na daljinu (eng. remote sensing) u protekloj
deceniji, koja je dostigla horizontalne i vertikalne rezolucije uzorkovanja
reda metra i decimetra, respektivno, potreban je značajan prostor za
smeštanje opisa površi realnih terena. Pri navedenim rezolucijama, površ neke
planete veličine Zemlje zahteva nekoliko desetina terabajta. Kompresija polja
visina je potrebna ne samo za kompaktno smeštanje, već i za efikasan prenos i
manipulaciju tako velikim količinama podataka. Razvijena metoda pogodna je za
SIMD paralelnu implementaciju, pa samim tim i za arhitekture modernih
grafičkih procesora, koji značajno nadmašuju centralni procesor u brzini
računanja, a već su dostupni u kućnim računarima. Kompresija sa gubicima
postiže se aproksimacijom polja visina skupom kvadratnih Bezjeovih površi.
Bezjeove površi su izabrane zato što su relativno jednostavne za računanje i
poseduju nekoliko poželjnih osobina, koje su od suštinskog značaja za primenu
predložene metode u inženjerstvu. Kompresija bez gubitaka postiže se
dodavanjem dva sloja reziduala na aproksimaciju. Dodatno, predlaže se opcioni
paralelni algoritam, specijalizovan za kompresiju reziduala. Mogućnost
dodatne primene ovog algoritma dozvoljava balansiranje između stepena
kompresije i brzine dekompresije metode. Predloženu metodu odlikuju
jedinstvene osobine, koje nisu prisutne ni u jednoj drugoj metodi kompresije
polja visina. Metoda omogućava nezavisnu dekompresiju pojedinačnih tačaka,
kao i progresivnu dekompresiju. Čak i u slučaju dekompresije sa gubicima,
dekomprimovana površ je inherentno bez pukotina. U poređenju sa savremenim
kompetitivnim metodama, koje se izvršavaju na GPU (grafičkom procesoru),
predložena metoda, u kombinaciji sa široko rasprostranjenom opštenamenskom
metodom kompresije bez gubitaka (poput DEFLATE, koja se koristi u popularnom
alatu za kompresiju podataka ZIP), ili kombinovana sa specijalizovanom
metodom za kompresiju reziduala bez gubitaka, postiže poredive stepene
kompresije. Efikasnost metode potvrđena je kroz CUDA implementaciju
algoritama kompresije i dekompresije. Implementacija osnovne metode (bez
dodatne kompresije reziduala), po cenu razumno manjeg stepena kompresije,
blago nadmašuje brzinu savremene kompetitivne metode za velika opterećenja i
značajno za mala, ostvarujući sve gore navedene jedinstvene karakteristike. U
cilju provere praktične upotrebljivosti i efikasnosti metode u realnoj
primeni, algoritam za dekompresiju integrisan je u sistem za vizuelizaciju
terena u realnom vremenu. Rezultati pokazuju da, zahvaljujući brzoj
dekompresiji polja visina, upotreba komprimovanih podataka ostvaruje nešto
kraće vreme crtanja slike u odnosu na upotrebu nekomprimovanih podataka.
Međutim, čak i malo ubrzanje crtanja slike, u kombinaciji sa gotovo potpunim
rasterećenjem centralnog procesora i smanjenim saobraćajem između sistemske
memorije i memorije grafičkog procesora zahvaljujući manjoj veličini
komprimovanih podataka, opravdava primenu predložene metode u sistemima za
vizuelizaciju terena u realnom vremenu.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Pridržavanje profilaktičkih procedura omogućuje da ronjenje bude bez ronilačkih bolesti. Odstupanje od profilaktičkih procedura vodi dekompresijskoj bolesti (DCS), to prije i izraženije što su ...odstupanja veća. Vrijeme od izrona do pojave prvih simptoma DCS-a naziva se simptomska latencija ili površinski asimptomski interval. Do sada najduža publicirana latencija iznosila je 48 sati. Prikazuje se jedinstveni i dobro dokumentirani slučaj ronioca oboljeloga od DCS-a tipa II nakon latentnog intervala od 70 sati, koji prema našemu najboljemu saznanju dosad nije dokumentiran u literaturi. Upravo to ‒ da se ronioca suspektnoga na DCS drži duže na opservaciji (sada do 70 sati) i pri porastu sumnje profilaktično odmah primijeni inicijalni rekompresijski tretman ‒ teoretski je i praktično značajno ne samo za ronioce nego i za njihove liječnike i ronilačke instruktore.
25 godina endoskopske sinusne kirurgije u Hrvatskoj Mladina, Ranko; Jurlina, Martin; Poje, Gorazd ...
Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1991). Medicinske znanosti,
06/2016
526=43
Journal Article
Učestalost traumatskih ozljeda kralježnice je 11.000 na godinu, a 55% ozljeda nastaje u dobi od 16 do 33 godine, od toga 18% u žena reproduktivne dobi. Radiološka dijagnostika, uz ranu kiruršku ...dekompresiju kralježnice s održavanjem srednjeg arterijskog tlaka za očuvanje perfuzije leđne moždine, uz progesteron kao neuroprotektivni i protuupalni faktor u akutnoj traumi leđne moždine, ima vodeće mjesto u neurološkom oporavku i dobrom kliničkom ishodu. Donosimo prikaz slučaja trudnice u 17. tjednu trudnoće koja je zadobila luksacijsku frakturu petog i šestog vratnog kralješka s razvojem tetraplegije, kod koje su rano operacijsko liječenje i odgovarajući anesteziološki postupak doveli do dobrog kliničkog ishoda.
Cilj: Prikazati operacijsku tehniku i učinkovitost mikrovaskularne dekompresije trigeminusa provedene u supinacijskom položaju bolesnika. Bolesnici i metode: Tijekom 2009., 2010. i 2011. godine na ...Zavodu za neurokirurgiju KB “Dubrava” operirano je 48 bolesnika s neuralgijom trigeminusa; učinjena im je mikrovaskularna dekompresija živca trigeminusa. Operirana su 22 muškarca i 26 žena, prosječne starosti od 56 godina i prosječnog trajanja bolesti 7 godina; kod 16 bolesnika bol je bio lokaliziran u području inervacije jedne grane trigeminusa, kod 25 bolesnika u području inervacije dviju grana, a kod 7 bolesnika u području inervacije svih triju grana trigeminusa. Rezultati: Kod 43 bolesnika nađen je jasan neurovaskularni konflikt. Početni uspjeh operacijskog liječenja (potpuni nestanak bolova ili prisutni značajno blaži bolovi) zabilježen je kod 42 bolesnika. Rasprava i zaključak: Mikrovaskularna dekompresija koja predstavlja jedino uzročno liječenje neuralgije trigeminusa dobra je i učinkovita metoda liječenja te bolesti te se uspješno može provesti u supinacijskom položaju bolesnika.
Aseptična nekroza kosti je relativno rijetka komplikacija u primatelja bubrežnog transplantata. Ona može biti posljedica djelovanja brojnih uzročnih čimbenika, ali se najviše povezuje s liječenjem ...kortikosteroidima. Prikazat ćemo 62-godišnju bolesnicu s terminalnim bubrežnim zatajenjem, uzrokovanim poststreptokoknim glomerulonefritisom, koja se prije transplantacije bubrega 2,5 godine liječila peritonejskom dijalizom. Dvadeset mjeseci prije presađivanja bubrega, bolesnica je zbog akutnog poliradikuloneuritisa Guillaine Barré liječena visokim dozama kortikosteroida, uz primjenu imunoglobulina i plazmafereze. Kod transplantacije bubrega primijenjen je standardni imunosupresivni protokol, koji uključuje takrolimus, mikofenolat mofetil i kortikosteroid uz indukciju baziliksimabom. Četiri mjeseca nakon transplantacije, bolesnica počinje osjećati bolove u desnom kuku kod dužeg stajanja. Na radiogramu kuka ustanovljena su subhondralna prosvjetljenja u području lateralnog dijela cirkumferencije glavice, koja su se širila u proksimalni dio vrata desnog femura, dok pregled
magnetskom rezonancom (MR) nije pokazao promjene u smislu aseptične nekroze kosti. Bolesnica je zbog progresije bolova i pozitivnog radiografskog nalaza, a unatoč negativnom nalazu MR-a, podvrgnuta kirurškom zahvatu dekompresije glavice bedrene kosti. Nakon zahvata bolovi su prestali i bolesnica se zadovoljavajuće oporavila. Kod primatelja bubrežnog
transplantata treba rano posumnjati i utvrditi aseptičnu nekrozu kosti, jer pravodobno liječenje dekompresijom kosti može otkloniti bol te spriječiti ili odgoditi destrukciju kosti koja bi zahtijevala aloartroplastiku