Nošenje zaštitne opreme i higijena ruku pripadaju u temeljne mjere prevencije širenja pandemije COVID-19. Pritom su pojedina zanimanja, poglavito zdravstveni radnici, izložena dugotrajnom kontaktu sa ...zaštitnom opremom, što može rezultirati brojnim kožnim promjenama, bilo kao novonastale promjene na koži ili pogoršanje postojećih dermatoza. Okluzivni učinak zaštitnih maski, uz pritisak i trenje, može dovesti do suhoće kože lica i pojave odnosno pogoršanja postojeće acne vulgaris („maskne“). Učestalo pranje ruku sapunima, dezinficijensima i antisepticima može dovesti ne samo do suhoće kože ruku, nego i do kontaktnoga iritativnog dermatitisa, pri čemu deterdženti i topla voda čine kombinaciju mehaničkih i kemijskih iritansa. Puder koji se nalazi unutar nekih rukavica također može imati iritativni učinak. Zaštitne maske, naočale i odijela zbog svojega okluzivnog učinka narušavaju zaštitnu kožnu barijeru, što također može dovesti do kontaktnoga iritativnog dermatitisa. Kontaktni alergijski dermatitis nešto se rjeđe javlja od kontaktnoga iritativnog dermatitisa, a predstavlja kasni tip preosjetljivosti na alergene koji se nalaze u zaštitnoj opremi (poglavito u maskama i rukavicama) te sredstvima za dezinfekciju. Rijetko se može javiti i kontaktna urtikarija kao posljedica korištenja zaštitne opreme, a najčešći je uzrok kontaktne urtikarije lateks koji se nalazi u zaštitnim rukavicama. Dugotrajno nošenje zaštitnih maski, naočala i štitnika za lice može dovesti i do mehaničkih oštećenja, od najblažih promjena kao što su crvenilo uz tragove na koži do mjehura, erozija i ulceracija. U ovom preglednom radu prikazani su rezultati dosadašnjih istraživanja o kožnim promjenama uzrokovanim nošenjem zaštitne opreme i sredstvima za dezinfekciju tijekom pandemije COVID-19.
Pachydermodactyly is a rare, benign form of digital fibromatosis, characterized by asymptomatic and progressive, periarticular and usually symmetrical soft tissue finger swelling, specifically on the ...lateral aspects of the proximal interphalangeal joints mainly of the second, third, and fourth fingers; it mostly affects young adolescents and is probably due to repeated mechanical injury of the skin (such as repeated clasping or rubbing of crossed fingers), sometimes as a result of obsessive-compulsive disorder, which must be distinguished from obsessive “chewing pads”. This paper presents a male patient aged 19, who presented with first symptoms at the age of 12, and was diagnosed with periarticular hypertrophy: localized soft tissue thickening around the proximal interphalangeal joints of all fingers except the thumbs; slight hypertrophy of the skin; absence of subjective complaints; normal joint function. Dermatological status on admission revealed: symmetrical soft tissue swelling of all fingers of both hands except the thumbs at the level of the proximal interphalangeal joints; normal appearance of the distal parts of all fingers; thickening at the level of the proximal interphalangeal joints, bilateral, almost symmetrical hypertrophy (ulnar and radial) of phalanges of the affected fingers except both index fingers, affecting only the ulnar side. The skin lesions were pain-free on palpation, with homogeneous texture and elastic consistency, freely movable over underlying structures. The affected joints showed no functional deficit. The test results, sonography, radiography and histopathology confirmed our clinical diagnosis-pachydermodactyly. The review of the currently available literature, published between 1973 and 2014, including 99 papers and 160 patients, provided important insight into the characteristics and variations of the disease.
Ulerythema ophryogenes and keratosis follicularis spinulosa decalvans are rare folliculocentric keratotic disorders, from the group of follicular genokeratoses, characterized by keratosis pilaris ...atrophicans: follicular keratotic papules, sometimes with surrounding erythema, which eventually result in fibrosis, atrophy, progressive scarring and permanent hair loss. Ulerythema ophryogenes begins at birth or soon thereafter; it involves the lateral eyebrows, spreads medially and eventually affects the entire eyebrows, cheeks, and less frequently, forehead and asjecebt scalp. Involvement of the scalp has apparently not been reported in cases in which the eyebrows were predominantly involved. In addition to sporadic cases, ulerythema ophryogenes has been reported among relatives. Keratosis follicularis spinulosa decalvans is also a genetically heterogeneous syndrome which begins in infancy or childhood by involving hair bearing skin, especially the scalp; rarely it is confined to the face involving only eyebrows and eyelashes, but affects predominantly the scalp, leading to severe progressive cicatricial alopecia. Both conditions tend to progress until puberty.
The authors present a case of an otherwise healthy 19-year-old male patient, with absence of lateral eyebrows since childhood, which spread symmetrically and medially, until puberty affecting the entire eyebrows, whereas the eyelashes were completely spared. On examination, skin findings on the face, trunk and extremities pointed to ulerythema ophryogenes: apart from hair loss, the lateral eyebrows were highly erythematous; a great number of disseminated follicular, slightly keratotic papules (keratosis pilaris) pin- or match-head sized, were seen on the trunk, extensor surface of the arms and legs, as well as the buttock, and on palpation the skin felt like a “nutmeg grater”. However, follicle-based erythematous papules (focal patchy alopecia) were found not only along the eyebrows but also partly in the parietal capillitium forming focal patchy alopecia, which is a finding characteristic for keratosis follicularis spinulosa decalvans; the histopathological analysis of the biopsy specimens taken from the parietal capillitium has confirmed the clinical diagnosis.
Cytogenetic analysis showed no karyotypic abnormalities. Family history showed that the patient’s mother and maternal grandfather also suffered from hair loss especially of the lateral eyebrows.
This paper presents an overlap between two rare follicular genokeratoses in a young male with a positive family history, who presented with ulerythema ophryogenes involving not only the eyebrows, but also the scalp, in the form of parietal, focal cicatricial patchy alopecia.
Autoimune bulozne dermatoze Marinović, Branka
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
01/2007, Letnik:
16, Številka:
1_Dermatologija
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Autoimune bulozne dermatoze skupina su bolesti
kože i/ili sluznica, klinički karakterizirane mjehurima koji
nastaju kao posljedica imunosnog odgovora na molekularne
komponente dezmosoma te zone ...bazalne membrane. Bulozne
dermatoze su heterogena skupina bolesti kože koja obuhvaća
više različitih entiteta. Suvremena klasifi kacija autoimunih
buloznih dermatoza temelji se na mjestu nastanka separacije
(mjehura) te se sukladno tomu ova skupina bolesti dijeli na dvije
temeljne skupine, i to na intraepidermalne i subepidermalne
bulozne dermatoze. Autoimune bulozne dermatoze su kronične
bolesti nepredvidiva tijeka. Neke od tih bolesti, ponajprije vulgarni
pemfi gus, mogu biti letalne, dok druge, unatoč boljoj prognozi,
zbog učestale pojave recidiva zahtijevaju česte kontrole i katkad
doživotnu terapiju. Terapiju je potrebno, nakon postavljanja dijagnoze,
započeti što ranije. U ovom su članku navedene samo
smjernice za terapiju, jer u liječenju ovih bolesti ne postoje strogo
određena pravila, tj. algoritmi terapijskih postupaka. Naime,
u svakog bolesnika potrebno je prije uvođenja terapije procijeniti
sve parametre važne za određivanje vrste i doze lijeka. Uza
sve to, u liječenju ovih bolesnika od neprocjenjive su vrijednosti
iskustvo liječnika na ovome području te timski rad.
Autoimune bolesti nastaju kao posljedica djelovanja imunološkog sustava protiv stanica vlastitog organizma. Ovisno o ciljnim stanicama autoimune bolesti možemo podijeliti na organ specifične, tj. one ...koje zahvaćaju samo jedan organ odnosno organski sustav te sistemske autoimune bolesti. U velikom broju bolesti koje pripadaju ovoj skupini može biti zahvaćena sluznica usne šupljine, a kliničke slike kojima se manifestiraju mogu biti vrlo raznolike. Oralne se lezije mogu pojaviti u najranijim stadijima autoimunih bolesti, a nekima od njih mogu biti prva, pa čak i jedina manifestacija. S obzirom da mnoge od tih bolesti mogu imati ozbiljnu životnu prognozu važno je promjene na sluznici usne šupljine pravodobno prepoznati, dijagnosticirati te započeti odgovarajuće liječenje. U ovome su radu obrađene autoimune bolesti koje se najčešće manifestiraju na sluznici usne šupljine kao što su autoimune bulozne dermatoze te eritemski lupus.
Autoimune bulozne dermatoze su skupina bolesti kože i/ili sluznica kojima je primarna eflorescencija bula, a nastaju djelovanjem autoantitijela usmjerenih prema strukturnim komponentama dezmosoma i ...strukturnim proteinima zone bazalne membrane. Dijagnoza bolesti iz te skupine postavlja se na temelju anamneze, kliničke slike, patohistološkog nalaza, nalaza direktne i indirektne imunofluorescencije te dokazom specifičnih cirkulirajućih protutijela metodom EliSA (engl. Enzyme linked immunoSorbent Assay). Sistemske bolesti vezivnog tkiva su heterogena skupina bolesti koje povezuju neki zajednički patogenetski mehanizmi, a karakterizira ih i česta zahvaćenost kože. u ovu skupinu bolesti u svakodnevnoj kliničkoj praksi uobičajeno se ubrajaju lupus eritematozus, dermatomiozitis/polimiozitis, lokalizirana i sistemska sklerodermija. S obzirom da većina bolesti iz ove skupine ima pozitivno neko od antinuklearnih protutijela u praksi se često nazivaju i autoimunim bolestima vezivnog tkiva. u skupini autoimunih buloznih dermatoza rane se pojavljuju kao posljedica pucanja mjehura, te sukladno tome zahvaćaju ili samo epidermis ili epidermis i gornji dio dermisa, dok u skupini sistemskih bolesti vezivnog tkiva rane nastaju u uznapredovalim stadijima bolesti kao posljedica vaskularnog oštećenja tkiva zbog čega dolazi do nekroze tkiva te nastanka rana. Kada rane u tih bolesti zacjeljuju usporeno i traju dulje vrijeme (dulje od 3 mjeseca) ubrajaju se u skupinu kroničnih rana, te je u tim slučajevima nužno utvrditi razlog takvom, usporenom zaraštanju. Kod bolesnika s ranama kao simptomom bolesti, uz prikladnu sustavnu terapiju osobitu je pozornost potrebno pridati lokalnoj terapiji kojoj je cilj sprječavanje superinfekcije i ubrzanje epitelizacije i zaraštanja rana.
Uyuz, zorunlu insan paraziti olan Sarcoptes scabiei var. hominis'in neden olduğu kaşıntılı bir deri hastalığıdır. Tüm dünyada yaygın görülen en kaşıntılı dermatozlardan olan uyuz, özellikle geceleri ...şiddetlenen kaşıntı yanında polimorfik döküntü ve süperenfeksiyonlarla karakterize bir klinik tablodur. Dünya çapında yıllık yaklaşık 300 milyon vaka olduğu tahmin edilmektedir. Etkenin saptanmasındaki zorluktan ve atipik klinik prezentasyondan kaynaklanan tanı güçlükleri olabilmektedir. Olgumuzda 3 yaş 9 aylık kadın hasta yaklaşık 2 aydır tüm vücutta, gece ve gündüz olan şiddetli kaşıntı ve döküntü şikâyeti ile polikliniğimize başvurdu. Öyküsü alınan ve muayene edilen hastaya uyuz hastalığı tanısı konuldu ve tedavisi verildi. Bu olgudan yola çıkarak, diğer olgu serileri ve bilimsel araştırmalar ışığında, sık karşılaşılan ancak sık atlanan uyuz hastalığına dikkat çekmeyi amaçladık.
PDF
