Demografski su trendovi i pokazatelji te brojni dosadašnji stručni i znanstveni objavljeni radovi jasno upozoravali na hrvatsku demografsku stvarnost, koju obilježava demografski i migracijski ...nesklad vidljiv praktički u cijelom hrvatskom društvu i prostoru. Potvrda je stigla i s objavom službenih rezultata popisa stanovništva 2021. godine i razinom depopulacije, ali posebno i s objavom prirodnog pada stanovništva posljednje tri godine. Provedena anketna ispitivanja javnog mijenja 2019. i 2020. godine o stavovima
ispitanika o emigraciji i najnovija 2022. u okviru Projekta, također jasno potvrđuju nastavak depopulacije, prirodnog pada, nestanka učenika osnovnih i srednjih škola, pražnjenja hrvatskih ruralnih prostora, ugrožavanja osnovnih sustava i razvojne neizvjesnosti. Demografski se i migracijski nesklad treba početi ublažavati kao strateško nacionalno pitanje prema obama revitalizacijskima poticajnim modelima: klasičnom populacijskom politikom i selektivnom imigracijskom u interesu hrvatske razvojne budućnosti.
Reumatoidni artritis (RA) jedna je od najčešćih i najtežih autoimunih i kroničnih upalnih bolesti koja dovodi do ireverzibilnih oštećenja zglobova i sistemskih oštećenja ostalih organa, te uzrokuje ...tešku invalidnost i velik stupanj mortaliteta. Opisani su brojni patogenetski mehanizmi uključeni u nastanak i razvoj reumatoidnog artritisa, no etiologija bolesti još nije poznata. Međudjelovanje genetskih i čimbenika okoline izaziva gubitak tolerancije i javljanje autoimunog odgovora na vlastite antigene, što se manifestira razvojem artritisa i sistemskim poremećajima. Razjašnjavanje ranih patogenetskih mehanizama i složenih međustaničnih interakcija u sinovijalnoj membrani stvara uvjete za pronalazak dobrih i visokospecifičnih biomarkera za postavljanje rane dijagnoze, davanje prognoze i praćenje terapijskog odgovora, a time i za individualiziran pristup terapiji RA bolesnika, koji bi se temeljio na izravnom blokiranju ključnog patogenetskog mehanizma bolesti i indukciji tolerancije, a ne na supresiji imunološkog odgovora.
Rad je prilog obilježavanju Međunarodnog desetljeća tla Svjetske unije tloznanstvenih društava, u kojoj su hrvatski tloznanstvenici ostavili trag. Jedan od utemeljitelja je D. Gorjanović-Kramberger ...(1909); jedan od prvih udžbenika o tlu na svijetu napisan je na hrvatskom jeziku - „Zemljoznanstvo“ M. Kišpatića (1877) iz bogatog knjižnog fundusa Kraljevskog gospodarskog i šumarskog učilišta u Križevcima; M. Gračanin je od 1931. do 1940. godine bio predsjednik Jugoslavenske sekcije te unije; V. Mihalić jedan je od utemeljitelja Međunarodne organizacije za istraživanje u obradi tla – ISTRO; Osijek je (V. Mihalić, I. Mušac, I. Jurić, I,. Žugec) bio domaćin 10. konferencije te organizacije; A. Butorac je bio višegodišnji član Upravnog odbora ISTRO-a i urednik časopisa Soil and Tilllage research; D. Jug utemeljitelj je i prvi predsjednik CROSTRO-a u Hrvatskoj; član mreže Europskog ureda za tlo ESBN-a (European Soil Bureau Network), nekovrstnog savjetodavnog tijela Europske komisije za gospodarenje tlom, bio je F. Bašić od 1998. do umirovljenja 2010., te je time pridonio osmišljavanju gospodarenja tlom i zaštiti tala u Europskoj uniji, a rad je nastavio S. Husnjak, te poslije A. Vranković, J. Martinović i B. Mayer, dok u znanosti o tlu u šumarstvu djeluje N. Pernar itd.
Promovirajući Međunarodno desetljeće tla Svjetska unija tloznanstvenih društava izdala je publikaciju naslova: Rješenje je pod stopama, u kojoj Winiwalter (2015) navodi kako je plug temelj kulture. Naime, od latinske riječi culter - crtalo pluga, oranje prethodi polaganju sjemena u tlo, potom ono klije i niče, a klorofil ponika Suncu daje znak za puštanje „u pogon“ jedinstvene (bio)kemijske „tvornice“– biljke, koja u „proizvodnom procesu“ kao jednu od „sirovina“ troši CO2, a osim hrane za sve heterotrofe, „proizvodi“ i u atmosferu vraća kisik i tako na Zemlji održava aerobiozu. Ta „tvornica“ je ključ održivog opstanka Homo sapiensa (plant-reliant sustainable survival of Homo sapiens) na zeleno-plavom planetu - Gei (Bašić, 2022).
Od sredine XIX. stoljeća, kada je utemeljitelj Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, onodobni duhovni i politički prvak Hrvatske, đakovačko-srijemski biskup J. J. Strossmayer, izgovorio sintagmu „Hrvatska Toscana“, do danas na svakoj povijesnoj stepenici svjedočimo „energičnom koraku unatrag“ u poljoprivredi uništavanjem zatečenih naprednih i u pravilu velikih posjeda u vlasništvu vojnih zaslužnika, feudalnih vlastelina, obiteljskih zadruga, gubitnika u I., zatim u II. svjetskom ratu, a u poraću pak gospodarskog diva svog vremena „Agrokombinata“2. Nezaustavljivi niz u „bespuća sivila“ briše PIK Belje, koji tri stoljeća piše slavne stranice hrvatske povijesti, te potom slijedi: VUPIK, IPK Osijek, Đakovo, Vinkovci...), puno sile, malo (ako imalo) uma“. Držeći važnim za to pitanje senzibilizirati stručnu i širu javnost, kao u pitanja tla upućeni pripadnik 275. naraštaja, koji se uz „gromoglasni muk“ odgovornih i priljepaka iz koalicije i glasila osipa brže od suhog pijeska u pesti, držim obvezom upozoriti odgovorne, a da je živ, to bi neprijeporno učinio i B. Štancl: Tlo pod vašim nogama je dar Prirode/Stvoritelja, baštinjen od 274 naraštaja od početka sjediteljskog života i svjedok je ukorijenjenosti Hrvata u svoj povijesni prostor. Nadnaraštajna transtemporalna je obveza i pred Darivateljem i pred tim naraštajima čuvati ga pred naletima “vjetrova povijesti”, a odluke ključne za to nacionalno blago valja donositi samo glasom naroda na referendumu.
U ovom je radu prikazana poveznica između stvaranja i destrukcije u kontekstu suvremene mode i umjetnosti. Opisan je kreativni proces izrade same kolekcije destroyed creation uz primjenu ...destruktivnih
metoda za izradu, tj. promjenu tekstilnih materijala.
U Razgovoru sa Gojom, esejiziranom dijalogu iz 1934. godine, upada u oči sukladnost
između slikarevih i Andrićevih svjetonazorskih načela. To je ponajprije
svijest o snazi zla u svijetu i težnja da ...se prikazivanjem zala, strahota, nedjela i
niskih nagona na ljude djeluje moralno korektivno. I kao što tamna boja prevladava
na Goyinim platnima i bakrorezima, tako crna energija zla opsjeda Ivu
Andrića u brojnim njegovim djelima. U članku se analiziraju piščevi pripovjedni
tekstovi u kojima se tematizira zlo, ljudska destrukcija, zločin, zvjerski nagoni.
Uzroci zla različito se tumače: od doktrine istočnoga grijeha, preko shvaćanja zla
kao izraza djelovanja slobodne volje pojedinca, do variranja koncepcije sv. Augustina
koji je u zlu vidio privaciju, tj. lišenost dobra. U svakome slučaju u Andrića
se može govoriti o asimetričnoj raspodjeli dobra i zla u svijetu, i to evidentno u
korist drugoga načela. Ljepota, praštanje i milost javljaju se samo kao kratki svijetli
„predasi“ u besmislenu svijetu u kojem vladaju materijalni zakoni.
U središtu ovog rada je pokušaj prikaza jednog segmenta zamršenog sklopa utjecaja globalizacijskih procesa na suvremeni svijet. Riječ je o nizu socijalnih, kulurnih, političkih i prije svega ...ekonomskih događanja. Često se puta u raspravama o globalizaciji ističu njene negativne pojave i to ponajprije kroz prikaz ekonomskih učinaka koji su vidljivi u snažno bipolariziranom svijetu. U ovom radu pokušavamo prikazati vezanost lokalnih zajednica na okoliš i istaknuti kako je njihova kulturna posebnost ujedno izraz okolišne posebnosti. Ukoliko se iz ekonomskih razloga okoliš destruira do mjere biološkog nefunkcioniranja, dolazi i do destruiranja kulturnih koncepata i obrazaca lokalnih zajednica. Glavno pitanje ovog rada ostaje otvoreno: može li filozofija nešto reći o ovim procesima?
Autor analizira ekološku povijest ljudskih društava od pleistocenskih sakupljačalovaca do suvremenih industrijskih društava. Ekološki utjecaj sakupljača-lovaca bio je relativno malen, najčešće u ...obliku uporabe vatre i eventualno, za što ne postoje jasni dokazi, kod istrebljenja nekoliko desetaka vrsta u sjevernoj Americi i
Australiji. No, to je uvijek ostao čisti, organski i divlji okoliš na koji je čovjek genetski prilagođen. Sustavno uništavanje divljih staništa i divljih vrsta u korist širenja domestificiranoga okoliša s nekoliko domaćih biljnih i životinjskih vrsta počinje s neolitskom domestifikacijom i postupnim porastom stanovništva u dolinama velikih rijeka prije deset do dvanaest tisuća godina. U agrarnim civilizacijama demografski pritisak i intenzivna poljoprivreda bili su osnovni uzroci ekološke destrukcije, posebno deforestizacije i salinizacije tla. Ta je praksa u nekim slučajevima - poput Sumerana, Rimljana i Maja - bila osnovni uzrok opadanja i sloma složenih društava. Moderna industrijska društva ostvaruju daleko najveći ekološki utjecaj i masovnu ekološku destrukciju na globalnoj razini. Posljednjih stotinjak godina dolazi do šestoga velikog istrebljenja vrsta, sustavnoga uništavanja eko-sustava i desetina tisuća
vrsta, osiromašivanja planetarnoga bioma, uvođenja stranih (egzogamnih) vrsta u nova staništa, masovnoga građenja brana i cesta, masovne motorizacije i tako dalje. U gradovima - u kojima živi više od polovice čovječanstva - često je visoka razina zagađenosti zraka, zvuka, hrane i vode. Različiti oblici ekološke destrukcije - od
zagađivanja neposrednoga okoliša do uništavanja divljih staništa i vrsta - uglavnom su posljedica provođenja evolucijski netestiranih djelatnosti i života u neprirodnom okruženju domestifikatorskih/civiliziranih društava, koje nemaju uporišta u ljudskoj evolucijskoj prošlosti i na koje čovjek genetski nije prilagođen.
Bez obzira na turbulentno okružje Htvatska bi morala znati u kakvu situaciju ulazi; realan gospodarski sustav zaostaje za formalnim gospodarskim sustavom pa u nekoj hibridnoj mješavini staroga i ...novoga funkcionira tako da sve više stvara potencijale destrukcije, a ne potencijale napretka (temeljni je problem što se "privatizacijom" nije pokrenulo poduzetništvo, nego je više došla do izražaja preraspodjela zatečene turističke imovine); u novostvorenim prilikama sve je teže
identificirati nositelje kreativne energije i istinskog napretka, pa to otežava rješavanje problema, degradira hrvatski društveni moral i izaziva entropiju sustava. Za naše prilike u turizmu još posebno otežavajuća okolnost jest nastavak života "vladajuće teorije" kao mitske paradigme. Dio stručne i znanstvene elite još uvijek ima preveliki utjecaj, a trebala bi imati odgovornost jer povećava nestabilnost ako ne pruža odgovarajuće životne impulse (ideje vodilje). Najgore je zapravo to što se otvorena igra oko manipuliranja, nadmetanja, borbe za moć i položaj nastoji prikazati kao put stvaranja toliko željene kvalitete i boljitka u turizmu.
Autor stoga pledira da u turističkoj praksi treba nešto učiniti u pogledu
uspješnijeg upravljanja i zaustavljanja negativnih etičkih promjena. Zapravo, naše turističko ozračje treba pročistiti, prije svega kritičkijim prosudbama i upotrebom većeg etičkog standarda.
Autor analize stavove autora iz različitih disciplina – arheologije, antropologije, geografije i historije – koji se odnose na ekološku dimenziju povijesti ljudskih društava. Te su discipline, ...kritizirajući antropocentrički diskurs, dale veliki doprinos donedavno potpuno zanemarene ključnog pitanja u ljudskoj povijesti – ekološke (ne)održivosti i ekološkog aspekta sloma velikih civilizacija. Eko-historijska istraživanja ukazala su na pripadnost čovjeka Prirodi, što je suprotno egzempcionalističkoj paradigmi – iluziji da su se ljudi, zahvaljujući tehničkoj ekspanziji, «emancipirali» od Prirode. Autor prigovara eko-historijskim istraživanjima tendenciju jednostranog odnosa između čovjeka i ne-ljudskih entiteta (samo je čovjek djelatan agent), apsolutizaciju ljudske perspektive i često nekritični odnos prema modernoj civilizaciji.
