Poremećaji gutanja učestala su tegoba kod neuroloških bolesnika. Radi se o tegobama koje znatno narušavaju kvalitetu života, mogu uzrokovati poremećaje hranjenja, malnutriciju, dehidraciju, ali i ...dovesti do aspiracije i aspiracijske pneumonije. Dostupne dijagnostičke metode obuhvaćaju upitnike za probir i samoprocjenu simptoma, protokole logopedske dijagnostike te fiberendoskopiju i videofluoroskopiju, a važna je i procjena nutritivnog statusa bolesnika. Nakon postavljene dijagnoze disfagije poseže se za brojnim rehabilitacijskim postupcima koji omogućavaju ublažavanje simptoma i smanjenje rizika od aspiracije. Katkad se tegobe pokušava umanjiti i kirurškim metodama. U liječenju disfagije u oboljelih od Parkinsonove bolesti istražuje se i korist od duboke moždane stimulacije.
Swallowing disorders are common among neurological patients. They can significantly impair the quality of life, cause eating disorders, malnutrition, dehydration, and increase the risk of aspiration and aspiration pneumonia. Available diagnostic methods include questionnaires for screening of dysphagia symptoms, speech therapy diagnostic protocols, fiberoendoscopy and videofluoroscopy. It is also important to assess the patient’s nutritional status. Plenty of rehabilitation procedures are available for the relief of symptoms and reduction of the risk of aspiration. Surgical methods are sometimes used in the process of treatment. The benefits of deep brain stimulation are being investigated in the treatment of dysphagia in Parkinson’s disease patients.
Straipsnyje analizuojama situacija, susijusi su disfagijos valdymu Europoje: jos paplitimas, sukeliamos problemos bei valdymo priemonės, aptariama specialistų, susiduriančių su disfagija įvairiose ...srityse, teorinės žinios bei praktiniai įgūdžiai. Tyrimo tikslas – įvertinti specialistų, susijusių su disfagijos valdymu (dietologų, dietistų, slaugytojų, logoterapeutų, maisto ruošimo technologų ir kt.) žinias apie disfagiją ir ištirti specialistų švietimo poreikį minėtose šalyse. Tyrimo metu nustatyta, kad nemaža dalis respondentų savo žinias apie disfagiją vertina nepakankamai gerai, mažiau nei pusė specialistų naudoja standartizuotą informaciją bei metodus modifikuotos tekstūros maisto lygiams įvardinti bei nustatyti, neturi žinių kaip reikia maitinti pacientus, sergančius disfagija. Tyrimas parodė, kad būtina gilinti specialistų žinias apie disfagiją, o geriausias būdas tai padaryti – įtraukti šią tematiką į sveikatos mokslų (medicinos, mitybos ir slaugos krypčių) studijų programas. Taip pat būtina parengti metodinę priemonę, kuria galėtų naudotis minėtų sričių specialistai visose Europos šalyse.
Straipsnyje analizuojama situacija, susijusi su disfagijos valdymu Europoje: jos paplitimas, sukeliamos problemos bei valdymo priemonės, aptariama specialistų, susiduriančių su disfagija įvairiose ...srityse, teorinės žinios bei praktiniai įgūdžiai. Tyrimo tikslas – įvertinti specialistų, susijusių su disfagijos valdymu (dietologų, dietistų, slaugytojų, logoterapeutų, maisto ruošimo technologų ir kt.) žinias apie disfagiją ir ištirti specialistų švietimo poreikį minėtose šalyse. Tyrimo metu nustatyta, kad nemaža dalis respondentų savo žinias apie disfagiją vertina nepakankamai gerai, mažiau nei pusė specialistų naudoja standartizuotą informaciją bei metodus modifikuotos tekstūros maisto lygiams įvardinti bei nustatyti, neturi žinių kaip reikia maitinti pacientus, sergančius disfagija. Tyrimas parodė, kad būtina gilinti specialistų žinias apie disfagiją, o geriausias būdas tai padaryti – įtraukti šią tematiką į sveikatos mokslų (medicinos, mitybos ir slaugos krypčių) studijų programas. Taip pat būtina parengti metodinę priemonę, kuria galėtų naudotis minėtų sričių specialistai visose Europos šalyse.
Neurogene orofaringealne disfagije su vrlo čest simptom i posljedica akutnih i kroničnih neuroloških bolesti, posebice cerebrovaskularnih, ekstrapiramidnih i demijelinizacijskih bolesti. Poremećaj ...gutanja uzrokuje niz sekundarnih komplikacija - malnutriciju, dehidraciju i aspiracijsku pneumoniju - ali i one suptilnije, često nedovoljno osviještene, psihološke i socijalne posljedice koje dugoročno utječu na kvalitetu života bolesnika. Prepoznavanje i liječenje bolesnika s poremećajem gutanja nerijetko je izazov, zato se cjelokupan postupak odvija u okviru multidisciplinarnog tima. Klinički logoped je sastavni dio multidisciplinarnog tima koji dijagnosticira i liječi poremećaje gutanja, svojim znanjem i kompetencijama utječe na povoljan rezultat liječenja. Logoped, kao član multidisciplinarnog tima, prilagođava konzistenciju hrane koju će uzimati bolesnik s neurogenom disfagijom i omogućuje sigurno hranjenje terapijskim postupcima. Logoped inicijalno provodi testove procjene gutanja, kojima prepoznaje bolesnike s rizičnim čimbenicima za aspiraciju. Ako je kod bolesnika uočen nesiguran obrazac gutanja, provodi se detaljna logopedska dijagnostika kojom se utvrđuje dalji način prehrane, kako bi se bolesniku omogućilo sigurno gutanje. Logoped odabire jednu ili više rehabilitacijskih tehnika koje će primijeniti, ovisno o bolesnikovu općem zdravstvenom stanju, suradljivosti i mogućnosti korištenja naučenim tehnikama nakon otpusta iz bolnice. Ovaj rad daje uvid u načine na koje se logoped brine o bolesnicima s poremećajem gutanja – od primitka do otpusta iz bolnice – i naglašava važnost logopeda u multidisciplinarnom timu, koji se bavi neurogenom disfagijom.
Neurogenic oropharyngeal dysphagia is a common symptom and the repercussion of acute and chronic
neurological diseases especialy cerebrovascular, extrapyramidal and demyelinating diseases. Swallowing
difficulties cause all kinds of secundary complications such as malnutrition, dehydration and pneumonia
caused by aspiration. They also affect patient's overall quality of life disturbing its psychological and
social well-being. Screening for patients with swallowing difficulties is often a challenge and therefore
diagnostics demands working in a multidisciplinary team. Clinical Speech and Language Pathologist
(SLP) should be a part of a multidisciplinary team that diagnoses and treats patients with dysphagia. By
doing that, SLPs help provide positive treatment outcomes with their specific knowledge and
competencies. As members of a multidisciplinary team, SLPs adjust food consistency that patients with
neurogenic dysphagia consume and enable safe feeding with therapeutic methods. The role of SLPs is to
provide that kind of nutrition. Initialy, SLPs do a brief swallowing screening that singles out patients with
risk factors for aspiration. If an unsafe swallowing pattern is recognised, SLPs perform overall
diagnostics to determine the way of future food and liquid intake to ensure safe swallowing. Moreover,
SLPs choose one or more rehabilitation techniques to use with patients according to their health
condition, cooperation and ability to use the technique outside of the hospital. This paper provides a
review of ways that Speech and Language Pathologists care for patients with swallowing difficulties from
the admission to the hospital till their discharge. Also, it emphasises the importance of SLPs in a
multidisciplinary team that deals with patients with neurogenic dysphagia.
Razvoj oralnih farmaceutskih oblika lijekova po mjeri bolesnika velik je izazov i jedan od glavnih smjerova u području unaprjeđenja oralnih oblika za pedijatrijske i gerijatrijske bolesnike. Djeca i ...starije odrasle osobe razlikuju se u mnogim aspektima primjene lijeka od drugih dobnih skupina pa trebaju posebna razmatranja čimbenika prihvatljivosti farmaceutskih oblika lijekova koji mogu poboljšati adherenciju i ishode liječenja. Rezultati novijih studija daju dokaze za racionalni razvoj oralnih farmaceutskih oblika lijekova temeljenih na razumijevanju čimbenika prihvatljivosti. Inovativna farmaceutsko-tehnološka rješenja (primjerice, lijek Sumamed u obliku tableta za oralnu suspenziju) zadržavaju prednosti čvrstih farmaceutskih oblika lijekova, a istodobno omogućuju olakšano gutanje kao najvažniju prednost tekućih oblika.
Većina autora navodi povećanu učestalost poremećaja gutanja starijih osoba smještenih u ustanovama, u Hrvatskoj do sada nema sličnih podataka. Uzorak čine 164 osobe (prosječna dob 81 godinu) ...smještene u domovima za starije i nemoćne i 30 kontrolnih ispitanika (prosječna dob 46 godina). Probir na poremećaje gutanja učinjen je pomoću EAT-10 ljestvice koja je, uz dopuštenje autora i vlasnika licencije, prevedena i prilagođena hrvatskom jeziku.
Rezultati pokazuju da 46 % ispitanika ima značajnih teškoća s gutanjem, koje upućuju na moguću disfagiju. Samo 4,6 % njih je hranjeno pomoću NG-sonde. Prema diskriminativnoj funkciji, kašalj je varijabla koja dobro odjeljuje ispitanike s teškoćama gutanja i bez njih. Kašalj je, prema regresijskoj funkciji i dobar prediktor ukupnog rezultata na ljestvici, a u tumačenju rezultata treba biti oprezan zbog moguće tihe aspiracije ili oslabljenog refleksa u starijoj dobi. Potvrđena je prediktivnost ukupnog rezultata na ljestvici s tjelesnom masom, zbog kronično smanjenog unosa hranjivih tvari u organizam.
Zaključak: Kod osoba starije životne dobi smještenih u ustanove povećan je rizik za disfagiju koja, najčešće, ostaje neprepoznata. Zbog toga dolazi do smanjenja kvalitete života, učestalijih upala donjih dišnih putova, slabljenja imuniteta, pothranjenosti i dehidracije, što može ugroziti život starijih osoba. Istraživanje bi trebalo biti putokaz logopedima i ostalim stručnjacima, koji se bave disfagijom, da svoj rad usmjere i na stariju populaciju.
Liječenje malignih tumora usne šupljine i orofarinksa uzrokuje ozbiljne mutilacije, koje zbog funkcionalnog značaja ovih anatomskih područja, ugrožavaju vitalno važne funkcije: disanje, gutanje, ...žvakanje i govor. Radioterapija i kemoterapija predstavljaju uobičajenu dopunu kirurškom liječenju, a njihove posljedice – radiomukozitis, edem, dehidracija, te postradijacijska fibroza, uzrokuju još izraženije disfagične teškoće. Disfagija može biti životno ugrožavajući simptom kod bolesnika s orofaringealnim
karcinomom jer onemogućava uzimanje dovoljnih količina hrane na usta, a povećava i rizik od aspiracije.
Posljedica je malnutricija bolesnika, porast morbiditeta, sporije i otežano cijeljenje rana, te viši mortalitet.
Enteralna nutricija, s kojom ovisno o općem stanju bolesnika i očekivanoj duljini liječenja, treba započeti što ranije, najprihvatljiviji je način dugotrajnog hranjenja i dohranjivanja. Kada disfagične smetnje traju dulje od 6 tjedana, koliko je rutinski prihvatljiva nazogastrična sonda (NGS), najbolje je hranjenje izravno putem cijevi u želudac – gastrostoma. Postoji više metoda, a danas je široko u primjeni perkutana endoskopska gastrostoma – PEG. To je tehnički relativno jednostavna i brza metoda, koja ne zahtijeva opću
anesteziju, čime se izbjegavaju često otežane intubacije, a za bolesnike je prihvatljiva po udobnosti i manjoj mogućnosti komplikacija.
Progress in medical care witnessed nowadays has resulted in the increase of the survival rate of infants affected or at risk of some psychomotor development disorders. High psychomotor risk may be ...associated with perinatal risk factors, preterm delivery as well as hereditary diseases. Each child with the so-called positive perinatal family history may experience difficulty feeding and swallowing. Therefore, diagnosing feeding and swallowing disorders, known as dysphagia, by a team of specialists including a neonatologist, paediatrician, gastroenterologist, laryngologist, psychologist and speech pathologist, has become an urgent need. The aim of this article is to acquaint the readers with the role of the specialist in speech pathology in the improvement of the feeding and swallowing skills in children affected by certain psychomotor disorders, as well as present current developments in the specialist speech care available in hospitals and early medical intervention centres in Poland.
Današnji napredak u pružanju medicinske nege doveo je do povećanja stope preživljavanja beba kod kojih već postoje ili su pod rizikom od razvoja psihomotornih poremećaja. Visok psihomotorni rizik može se dovesti u vezu sa perinatalnim faktorima rizika, preranim porođajem, kao i naslednim bolestima. Svako dete sa takozvanom pozitivnom perinatalnom porodičnom istorijom može da ima probleme sa ishranom i gutanjem. Zbog toga je dijagnostikovanje poremaćaja ishrane i gutanja, poznatih kao disfagija, od strane tima specijalista, uključujući i neonatologa, pedijatra, gastroenterologa, laringologa, psihologa i logopeda, postalo urgentno. Cilj ovog rada bio je da upoznamo čitaoce sa ulogom specijaliste za patologiju govora u poboljšanju ishrane i mogućnosti gutanja kod dece sa izvesnim psihomotornim poremećajima, kao i sa aktuelnim dostignućima u pružanje specijalizovane nege u bolnicama i centrima za ranu intervenciju u Poljskoj.
Uvod: Enteralno hranjenje provodi se kod bolesnika koji imaju poremećaj gutanja (disfagija). Hranjenje uporabom perkutane gastrostome (engl. PEG) indicirano je kod bolesnika koji duže od 4 tjedna ...nisu u sposobnosti uzimati hranu peroralnim putem, dok je za bolesnike kod kojih se očekuje oporavak sposobnosti gutanja u periodu kraćem od 4 tjedna preporučeno hranjenje uporabom
nazogastrične sonde (engl. NGS). Uspostavljanje ponovne peroralne prehrane ovisi o različitim čimbenicima, zahtijeva individualni pristup bolesniku u koji su uključeni svi članovi interdisciplinarnog zdravstvenog tima.
Cilj: Svrha rada je prikazati uzorak bolesnika koji su imali poremećaj gutanja, a tijekom liječenja uporabljene su metode NGS i PEG u odnosu na ukupan broj bolesnika, koji su se nalazili na medicinskoj rehabilitaciji, i to poslije traumatske ozljede mozga. Opisuje skupinu ispitanika kod kojih je došlo do oporavka sposobnosti gutanja na završetku medicinske rehabilitacije u odnosu na uporabljene metode zdravstvene njege. Rezultati omogućavaju usporedbu krajnjih ishoda liječenja bolesnika prilikom otpusta, koja se odnosi na sposobnost gutanja, te su statistički mjerljivi i komparabilni.
Zaključak: Enteralno hranjenje bolesnika indicirano je za osiguravanje nutritivnog balansa bolesnika koji su pretrpjeli traumu mozga te kod kojih je verificirano postojanje poremećaja akta gutanja. Hranjenje uporabom PEG-sonde danas je standard u liječenju bolesnika s dugotrajnim poremećajem akta gutanja i znatna je učestalost uporabe metode hranjenja tijekom medicinske rehabilitacije. Cilj osiguravanja nutritivne sigurnosti u bolesnika je smanjenje stope mortaliteta i rizik od nastanka neželjenih komplikacija dekubitus, i skraćenje
duljine vremenskog trajanja hospitalizacije te posljedično znatnog smanjenja troškova liječenja.
PDF
