Valproate is a common antiepileptic drug whose adverse effects include liver steatosis and dyslipidaemia. The aim of our study was to see how natural flavonoid antioxidant naringin would interact ...with valproate and attenuate these adverse effects. For this reason we treated male C57BL6 mice with a combination of 150 mg/kg of valproate and 25 mg/kg naringin every day for 10 days and compared their serum triglycerides, cholesterol, LDL, HDL, VLDL, and liver PPAR-alpha, PGC-1 alpha, ACOX1, Nrf2, SOD, CAT, GSH, and histological signs of steatosis. Valproate increased lipid peroxidation parameters and caused pronounced microvesicular steatosis throughout the hepatic lobule in all acinar zones, but naringin co-administration limited steatosis to the lobule periphery. In addition, it nearly restored total serum cholesterol, LDL, and triglycerides and liver ACOX1 and MDA to control levels. and upregulated PPAR-alpha and PGC-1 alpha, otherwise severely downregulated by valproate. It also increased SOD activity. All these findings suggest that naringin modulates key lipid metabolism regulators and should further be investigated in this model, either alone or combined with other lipid regulating drugs or molecules.
Unatoč brojnim dokazima o neposrednoj učinkovitosti statina u snizivanju ukupnog i LDL kolesterola te dugoročnih učinaka u primarnoj i sekundarnoj prevenciji srčanožilnih bolesti, još uvijek se u ...svakodnevnoj praksi susrećemo s različitim predrasudama vezanima za neželjene učinke liječe- nja i eventualnu štetnost statina ne samo bolesnika nego i nekih liječnika. Osnovni mehanizam djelovanja statina inhibicija je enzima hidroksi-metil-glutaril koenzima A reduktaze (HMG CoA), enzima koji je ključan u sintezi kolesterola. Drugi potencijalni mehanizmi njihove učinkovitosti jesu stabilizacija aterosklerotskoga plaka, smanjenje endotelne disfunkcije, upalnih te protrombotskih intrava- skularnih procesa. Nuspojave liječenja statinima većinom su blage s učestalošću na razini placeba i najčešće ne zahtijevaju prekid liječenja. Treba istaknuti da uvijek treba poticati bolesnike na aktivni, nesedentarni način života, odnosno redovitu tjelesnu aktivnost, zbog njezinih jasnih pozitivnih učinaka u prevenciji te u liječenju dislipidemije i srčanožilnih bolesti.
Liječenje dislipidemija jedan je od temelja prevencije kardiovaskularnih bolesti, s ponešto različitim strategijama liječenja ovisno o tome radi li se o primarnoj ili sekundarnoj prevenciji. Uz ...preporuke o adekvatnom načinu života i prehrane u liječenju dislipidemija, današnje smjernice daju vrlo jasne i nedvosmislene preporuke o liječenju statinima. Cilj je ovog članka, između ostaloga, istaknuti važnost pravilnog izbora i uporabe alata za procjenu kardiovaskularnog rizika kod svakog individualnog pacijenta koji će povećati vjerojatnost ispravne indikacije za uvođenje statina. Predstavljeni su dostupni alati za procjenu ukupnoga kardiovaskularnog rizika, razlike između europskih i američkih smjernica u liječenju dislipidemija te izbor vrste i intenziteta terapije statinima u hrvatskoj praksi. Također su prikazane opcije u liječenju pacijenata s neadekvatnim odgovorom na statine ili s intolerancijom na njih. Informacije prikazane i potkrijepljene relevantnom novijom literaturom u ovom članku olakšat će donošenje ispravnih odluka u vezi s liječenjem statinima pacijenata s vrlo visokim ili visokim kardiovaskularnim rizikom.
Kronični bubrežni bolesnici obično imaju povišene vrijednosti lipida te poremećen metabolizam lipoproteina. Dislipidemiju također viđamo i u onih bolesnika koji su započeli liječenje jednom od metoda ...nadomještanja bubrežne funkcije ali i u bolesnika s presađenim bubregom. Ovako narušeni profil lipida ubrzava proces ateroskleroze, a na taj način ubrzava i napredovanje bubrežne bolesti. Patofiziološki mehanizam nastanka dislipidemije u takvih je bolesnika kompleksan, nalazimo značajne promjene strukture i funkcije lipoproteina i lipidnih molekula koji uzrokuju ubrzani proces ateroskleroze, razvoja srčano-krvožilnih bolesti i moždanog udara. Srčano-krvožilne bolesti i moždani udar su glavni uzroci pobola i smrti bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega. U ovom preglednom članku razmotreni su patogeneza i liječenje dislipidemije u kroničnoj bolesti bubrega. Analizirani su rezultati istraživanja nenormalnosti lipida u kroničnoj bolesti bubrega, bolesnika koji su liječeni hemodijalizom ili peritonejskom dijalizom, kao i u osoba s transplantiranim bubregom. Izneseni su rezultati istraživanja u kojima je ispitan utjecaj hipolipemičnih lijekova u kroničnih bubrežnih bolesnika na pobol i smrtnost od moždanog udara.
Uspješna transplantacija je metoda izbora u liječenju pacijenata koji se nalaze u završnom stadiju kronične bubrežne bolesti, odnosno terminalne bolesti (akutne ili kronične) jetre, srca ili pluća. ...Uvođenje novih, potentnijih imunosupresivnih lijekova značajno je smanjilo učestalost kriza odbacivanja presađenog organa. Unatoč značajnom napretku transplantacijske medicine, dugoročno preživljavanje pacijenata s presađenim organom i dalje je značajno niže u odnosu na opću populaciju. Navedeno je posljedica povećane incidencije kardiovaskularnih bolesti u ovoj populaciji pacijenata, koje su i glavni uzrok povećanog mortaliteta. Pojava tradicionalnih čimbenika rizika za razvoj kardiovaskularnih bolesti, odnosno komponenti metaboličkog sindroma (arterijska hipertenzija, novonastala šećerna bolest ili pogoršanje od ranije poznate šećerne bolesti, pretilosti te poremećaj metabolizma masnoća) učestaliji su u pacijenata koji su podvrgnuti transplantaciji solidnih organa nego u općoj populaciji. Posljedica su primijenjene imunosupresivne terapije. U prvom redu nužne su redovite i stalne provjere zdravstvenog stanja pacijenata koji su podvrgnuti transplantaciji solidnih organa. Uz kontrolu laboratorijskih parametara funkcije presatka, vrlo je važna kontrola krvnog tlaka, metabolizma glukoze i masnoća sa svrhom sprječavanja razvoja kardiovaskularnih bolesti, poboljšanja funkcije presatka i kvalitete života te smanjenja mortaliteta ove populacije pacijenata.
The four basic lipid indexes (Chol, Trig, HDL-C and LDL-C) increase during pregnancy, following different rates of increase. Among the four analytes triglycerides show the largest increase and HDL-C ...the smallest. All analyte values are raised during the 40 weeks of pregnancy, except HDL-C which is stabilized during the second trimester. After delivery the values decrease, except LDL-C which remains steady (for some weeks) before starting to fall following the others. In this study the relations between the four lipid indexes and some predisposing factors (age, gestational age, nationality, body mass index, profession, smoking and diabetes during pregnancy) were investigated. The sample consisted of 413 pregnant women, mainly Greeks and Albanians. After regression analysis it was proved that the only common predisposing factor was the gestational age. Triglycerides and total cholesterol are also influenced by the women's age. The lipid indexes showed no important difference between the pregnant women in the first trimester and the non-pregnant women. On the contrary, there was a statistical difference between the pregnant women in the second and third trimester and between them and the women in the first trimester. The percentages of increase between first and second trimester were: Chol: 38%, Trig: 115%, HDL-C: 30%, LDL-C: 33%. The percentages of increase between first and third trimester were: Chol: 65%, Trig: 208%, HDL-C: 26%, LDLC: 64%.
Vrednosti četiri osnovna lipidska indeksa (Chol, Trig, HDL-C i LDL-C) rastu tokom trudnoće, prateći različite stope rasta. Od ta četiri analita najveći porast pokazuju trigliceridi a najmanji HDL-C. Vrednosti svih analita rastu tokom 40 nedelja trudnoće, osim HDL-C koji je stabilizovan u drugom trimestru. Posle porođaja, vrednosti opadaju, osim LDL-C koji ostaje stabilan (nekoliko nedelja) pre nego što takođe počne da pada. U studiji su proučavani odnosi između četiri lipidska indeksa i određenih faktora predispozicije (starost, gestaciona starost, nacionalnost, indeks telesne mase, profesija, pušenje i dijabetes u trudnoći). Uzorak je činilo 413 trudnih žena, uglavnom Grkinja i Albanki. Regresionom analizom je dokazano da je jedini zajednički faktor predispozicije bila gestaciona starost. Na trigliceride i ukupan holesterol takođe je uticala i starost žena. Nije bilo važne razlike između lipidskih indeksa žena u prvom trimestru i žena koje nisu bile trudne, dok je između žena u drugom i žena u trećem trimestru utvrđena značajna razlika, kao i između njih i žena u prvom trimestru. Porast u procentima između prvog i drugog trimestra bio je: za Chol: 38%, Trig: 115%, HDL-C: 30%, LDL-C: 33%. Porast u procentima između prvog i trećeg trimestra iznosio je: Chol: 65%, Trig: 208%, HDL-C: 26%, LDL-C: 64%.
Dijabetes je glavni čimbenik rizika za srčanožilne bolesti. Usprkos preporuka i dostupnih terapijskih mogućnosti bolesnici
s dijabetesom ne postižu uvijek preporučene razine lipida. Cilj ovoga ...istraživanja bio je usporediti stvarni profil lipida u
bolesnika s dijabetesom tip 2 s preporukama za dislipidemiju iz dotičnih smjernica. U istraživanje je bilo uključeno 468
uzastopnih bolesnika upućenih u Ambulantu za dijabetes Sveučilišta Medeniyet u Istanbulu. Bilježena su antropometrijska
mjerenja (visina, težina, opseg struka), rezultati biokemijskih pretraga (LDL kolesterol, trigliceridi, HDL kolesterol, HbA1c)
i načini liječenja. Bolesnici su podijeljeni u skupine kardiovaskularnog rizika prema rizičnim čimbenicima, a doze lijeka
kojom
su liječeni uspoređene su s preporukama. Među 468 bolesnika 56 (12%) ih je imalo koronarnu srčanu bolest (KSB);
34% (n=19) tih bolesnika nije primalo terapiju statinima, a njihova srednja razina LDL bila je 114±29 mg/dL (2,9±0,75
mmol/L); 19% tih bolesnika primalo je visoko intenzivnu terapiju statinima (atorvastatin 40-80 mg, rosuvastatin 20 mg).
Razine LDL <70 mg/dL (1,8 mmol/L) zabilježene su u samo četvero bolesnika s KSB. Četiristodvanaest bolesnika nije
imalo KSB. U ovih bolesnika srednja razina LDL bila je 132±38 mg/dL (3,4±0,9 mmol/L). Razine LDL niže od 100 mg/
dL (2,5 mmol/L) zabilježene su u 80 (19%) bolesnika s LDL. Dakle, cilj liječenja sveukupno nije postignut u 82% (n=384)
ispitivanih bolesnika. Zaključuje se kako je potreban snažniji pristup terapiji statinima u bolesnika s dijabetesom kako za
primarnu tako i za sekundarnu prevenciju srčanožilnih bolesti.
Uvod/cilj: Hemodijaliza (HD) je povezana s brojnim biokemijskim abnormalnostima uključujući dislipidemiju i oksidativni stres. Cilj istraživanja bio je ispitati aktivnost i utvrditi povezanost enzima ...superoksid dismutaze (SOD) s parametrima lipidnog profi la kod bolesnika na HD. Metode: Presječnom studijom obuhvaćeno je 100 HD bolesnika koji su podijeljeni u dvije skupine: bolesnici koji su bili liječeni pomoću HD više od tri mjeseca, ali manje od pet godina (HD <5 godina, n=48) i bolesnici koji su bili liječeni pomoću HD pet godina i više (HD ≥5 godina, n=52). Kontrolnu skupinu (n=50) činile su po dobi i spolu odgovarajuće zdrave osobe bez subjektivnih i objektivnih pokazatelja bubrežne bolesti. Uzorci krvi služili su za određivanje koncentracija SOD, ukupnog kolesterola, triglicerida (TG), lipoproteina male gustoće (LDL) i lipoproteina velike gustoće (HDL). Serumska koncentracija SOD određena je metodom ELISA upotrebom komercijalnog kita. Rezultati: Serumska koncentracija SOD bila veća kod HD bolesnika u usporedbi sa zdravim kontrolnim osobama. Koncentracija SOD u skupini bolesnika na HD <5 godina bila je značajno veća u odnosu na kontrolnu skupinu ispitanika 12,29 (10,85-14,15 prema 11,04 (9,42-12,99) U/mL (p<0,05), ali nije utvrđena značajna razlika u koncentraciji SOD između skupina bolesnika na HD ≥5 godina 12,97 (10,27-14,56) U/mL i zdravih ispitanika kontrolne skupine. Uz to, nije bilo značajne razlike u serumskoj koncentraciji SOD između HD bolesnika koji su bili liječeni pomoću HD <5 godina i ≥5 godina. Utvrđeno je značajno smanjenje koncentracija TC, LDL i HDL u objema skupinama HD bolesnika u odnosu na kontrolnu skupinu (p<0,0005), ali razine serumskih TG nisu se značajno razlikovale između promatranih skupina. Rezultati dobiveni ROC analizom pokazali su da su serumske razine TC, LDL i HDL u odnosu na serumsku koncentraciju SOD osjetljivije u razlikovanju HD bolesnika i zdravih osoba. Zaključak: Na osnovi naših rezultata može se zaključiti da povišena serumska koncentracija SOD, zajedno s promjenama lipidnog profi la, povećava rizik od ateroskleroze i kardiovaskularnih komplikacija kod HD bolesnika.
Valproat je najčešće korišten antiepileptik, čiji štetni učinci uključuju masnu jetru (steatozu) i dislipidemiju. Cilj istraživanja bio je utvrditi kako će prirodni flavonoid i antioksidans naringin ...u interakciji s valproatom ublažiti navedene štetne učinke. Mužjaci miševa C57BL/6 bili su svakodnevno tijekom 10 dana izloženi valproatu u dozi od 150 mg/kg i naringinu u dozi od 25 mg/kg te njihovim međusobnim kombinacijama u istim dozama. Nakon pokusnog razdoblja usporedili smo razinu serumskih triglicerida, kolesterola, LDL, HDL i VLDL, jetrene markere PPAR-alfa, PGC-1 alfa, ACOX1 i Nrf2 te antioksidacijske markere SOD, CAT i GSH u jetri. Svaka je jetra analizirana histološki. Valproat je povećao parametre peroksidacije lipida i izazvao izraženu mikrovezikularnu steatozu u cijelom jetrenom lobulu u svim acinarnim zonama, ali je istodobna primjena naringina ograničila steatozu na periferiju lobula. Osim toga, naringin je uspostavio normalnu ravnotežu serumskoga kolesterola, LDL i triglicerida te jetrenih markera PPAR-alfa i PGC-1 alfa, ACOX1 i MDA. Također je povećao aktivnost SOD-a. Svi ovi nalazi upućuju na to da naringin modulira ključne regulatore metabolizma lipida i da ga treba dalje istražiti u ovome modelu, bilo samog ili u kombinaciji s drugim lijekovima ili molekulama za regulaciju lipida.
Pretilost je kronična bolest koja je odgovorna za komorbiditet i prekomjernu smrtnost te se smatra neovisnim čimbenikom rizika za razvoj kardiovaskularne patologije. Većinu kardiovaskularnih bolesti ...moguće je spriječiti rješavanjem faktora rizika ponašanja; sjedilačkog načina života, nezdrave prehrane i pretilosti. Taraxacum officinal je višegodišnja biljka koja pripada obitelji Asteraceae, a obično se rabi zbog svojih medicinskih svojstava. Ima diuretičko, protutumorsko, antioksidativno, protuupalno, hepatoprotektivno i imunostimulacijsko djelovanje. Cilj je ove studije bio procijeniti učinak snižavanja lipida i kardioprotektivni učinak vodenog ekstrakta Taraxacum officinal u štakora soja wistar na vrlo masnoj prehrani. 24 štakora težine 200 ± 6,8 g podijeljeno je u 3 skupine: zdravu kontrolnu (HC) koja je primala standardnu prehranu, pretilu kontrolnu (OC) koja je primala „kantinsku“ hranu bez terapije i treću opterećenu skupinu (TL) koja je primala „kantinsku dijetu“ i terapiju tijekom 20 dana s 200 mg/kg vodenog ekstrakta Taraxacum officinal. Dobiveni rezultati su pokazali da je „kantinska dijeta“ dovela do pretilosti štakora u usporedbi s kontrolnom skupinom okarakteriziranom hiperglikemijom (148,75 mg/dL), hipertrigliceridemijom (59 mg/dL) i hiperkolesterolemijom (160,67 mg/dL) uz povećanje ukupnih lipida (0,39 g/g tkiva) povezano sa stanjem oksidativnog stresa u srčanom tkivu. Oralna primjena vodenog ekstrakta Taraxacum officinal poboljšala je lipidni profil u krvi i tkivu. Nalazi su pokazali pad šećera u krvi (1,02 mg/dL), ukupnog kolesterola (135 mg/dL), LDL kolesterola, (67 mg/ dL), triglicerida (36 mg/dL), ukupnih lipida (1,37 g/g tkiva) i peroksidacije lipida MDA (0,25 ± 0,02 μmoL/g proteina) te povećanje razine GSH (0,51 nM/mg proteina) u štakora koji su primali terapiju u usporedbi s kontrolnim skupinama. Zaključno, dobiveni rezultati dokazali su učinkovitost vodenog ekstrakta Taraxacum officinal protiv dislipidemije, pretilosti i hiperglikemije. Biljka ima kardioprotektivni i antioksidativni učinak.
PDF
