This paper describes spirituality as an area that is becoming increasingly relevant in working with the elderly in both health and social types of care. Spiritual and spirituality are rarely ...mentioned in theories of aging. Within the theory of psychosocial development, spirituality can be recognised in the ninth phase, i.e. the stage of gerotranscendence. Accepting one’s own infirmity or dependence can be a source of growth, and the opportunity to develop spiritual qualities (patience, gratitude, pleasure in small things, satisfaction because I exist and live), and it also provides a new opportunity for reevaluation of one’s entire life by giving a new meaning to all that was lived. According to the developmental theory of positive aging, people who grow in age gradually approach the meta-perspective, i.e. they gradually abandon the perceptible, tangible, visible and material vision of life and of the world and acquire the cosmic-transcendent vision. This work points to the need for education of professionals who work with older people on the importance of recognising their spiritual needs.
Većina istraživanja palijativne skrbi potvrđuje da duhovnost ima važnu ulogu, stoga je potrebno još i više obratiti pozornost na duhovne potrebe umirućih osoba. U ovom članku autor ukratko prikazuje ...odnos između religije i duhovnosti te značenja različitih vrsta duhovnosti i načina na koji svatko može živjeti svoj vlastiti oblik duhovnosti, koji je to dio njihova života koji su slobodno i svjesno odabrali. U nastavku autor istražuje kako razumijevanje duhovnih potreba umiruće osobe ovisi o razumijevanju duhovnosti i njezinom utjecaju na ljudski život, osobito na zdravlje. U posljednjem dijelu predstavljene su temeljne duhovne potrebe svakoga tko želi posvetiti pažnju umirućem čovjeku na najcjelovitiji mogući način.
Duhovnost je u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i njenim članicama dobila svoje čvrsto mjesto kao četvrti element u bio-psiho-socijalnoj definiciji zdravlja iz 1984. godine, što se odrazilo i u ...govoru, obrazovanju i proučavanju svega što spada u zdravstvenu skrb. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati duhovne potrebe osoba s kroničnim bolestima, bolestima koje suočavaju bolesnika s pitanjem smisla i svrhe života, a radi iznalaženja rješenja kako im podržati zadovoljstvo životom. Istraživanje je provedeno u razdoblju 2021. – 2022. godine uz pomoć anketnih upitnika koji su korišteni u međunarodnom projektu „Evaluation of psychological distress and spiritual dimensions in patients with chronic diseases PSY-SC“. Rezultati su prikazani deskriptivnom statistikom. U istraživanju je sudjelovalo 508 ispitanika od čega je bilo 305 (60 %) žena i 203 (40 %) muškarca. Za 47,4 % ispitanika religija je važna u njihovom životu, a za 52,8 % ispitanika duhovnost je važna u njihovom životu. Sedam najviše istaknutih duhovnih potreba odnosilo se na obitelj ispitanika, a najmanje su istaknute bile duhovne potrebe da netko iz njihove vjerske zajednice brine o njima, da s nekim razgovaraju o životu poslije smrti, te da čitaju vjerske tekstove i da s nekima mole. Svjetska zdravstvena organizacija prepoznala je potrebu uključivanja duhovne skrbi u dimenziju zdravlja. Potreba za duhovnom dimenzijom raspravljana je na zasjedanju generalne skupštine SZO, kada su pozvane članice da razmotre duhovnu dimenziju te je sukladno mogućnostima uključe u strategiju „Zdravlje za sve”. Potreba za duhovnom skrbi, koja nije sinonim za bolničku pastoralnu skrb, očita je zbog čega je potrebno osposobiti zdravstvene djelatnike da ju prepoznaje i ponudi bolesnicima.
U drugoj polovici 20. stoljeća i u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj bilježi se pojava novih laičkih eklezijalnih pokreta od kojih najveći broj i danas djeluje. Uzroci su nastanka tih pokreta mnogostruki, ...no svakako jedan od najvažnijih jest i koncilsko otvaranje Crkve prema laicima. U ovom smo radu, na reprezentativnom uzorku pripadnika laičkih crkvenih pokreta, istraživali njihovo mišljenje o prikladnosti odgovora Crkve na brojna aktualna pitanja u kojima se ona ne može i ne smije držati po strani. Odnosno, zanimalo nas je koliko je koncilska misao doista zaživjela u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj. Pitanja su se odnosila na primjerenost odgovora Crkve na moralne i duhovne potrebe današnjeg čovjeka, obiteljske i socijalne probleme, a na kraju je postavljeno i izravno pitanje o tome koliko je Crkva doista učinila u smislu konkretne provedbe koncilske misli. Odgovarajući, ispitanici su se najčešće opredjeljivali za »srednju opciju«, tj. zadovoljni su, ali u isto vrijeme i nezadovoljni crkvenim djelovanjem. Najnezadovoljniji su glede odgovora Crkve na aktualne socijalne probleme, zatim probleme obiteljskog života, a najzadovoljniji su odgovorom na moralne i duhovne potrebe pojedinca. Rezultati su analizirani i s aspekta dviju nezavisnih varijabli (spolna i dobna pripadnost) te je utvrđeno da u većini slučajeva nema statistički značajnih razlika u odgovorima, osim u situaciji »križanja« dobne pripadnosti s pitanjem o moralnim i duhovnim potrebama pojedinca te s pitanjem o problemima obiteljskog života.
PDF
