Neben der Zeitschrift Wiener Slawistischer Almanach erscheinen seit 1980 auch 2-3 Mal jährlich Sonderbände (seither 94 Ausgaben) mit literaturwissenschaftlichem oder linguistischem Schwerpunkt. Die ...literarische Reihe umfasst Monographien oder Tagungsbeiträge aus allen Bereichen der aktuellen slavischen Literaturwissenschaft und weit darüber hinaus (Medientheorie, Kulturwissenschaft, Literaturkritik). Die Beiträge oder Monographien erscheinen in der Regel in deutscher, russischer oder endlischer Sprache. Publikationsvorschläge an aage.hansen-loeve@lrz.uni.-muenchen.de
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Rad predstavlja dosad neproučenu rukopisnu prigodnicu zagrebačkog kanonika Georga Wyrffela sastavljenu na starogrčkom, kojom je popratio pobjedu hrvatskih snaga pod vodstvom bana Jurja Draškovića u ...bitci protiv Turaka na rijeci Glini. Budući da kontekstualizacija ovog neuobičajenog pjesničkog pothvata izravno ovisi o točnoj identifikaciji osobe koja ju je sastavila, rad također ispravlja netočne stare i donosi nove biografske podatke o Georgu Wyrffelu.
Kotorski pjesnik Ludovik Pontano Bratičević, Irena; Pontano, Ludovik
Colloquia Maruliana,
04/2019, Letnik:
28, Številka:
28
Paper
Odprti dostop
Kotorski pjesnik Ludovik Paskalić (o. 1500-1551) napisao je pet soneta i jednu latinsku eklogu povodom smrti svojega prijatelja Ludovika Pontana, kojemu, prema njegovim riječima, među suvremenicima ...nije bilo ravna umom, umijećima i krepostima. Juraj Bizanti (o. 1490-1560) posvjedočio je kako je Pontano pisao prozu i stihove, a pjesma Carmen Virgini Matri sacrum, duga 107 elegijskih distiha, koju je upravo Bizanti objavio u svojoj zbirci Rime amorose 1532, jedino je Pontanovo djelo koje nam je ostalo sačuvano. U pokušajima da se identificira ovoga književnika događale su se od početka devetnaestoga stoljeća naovamo višestruke zabune i pogrešna tumačenja, koja su dovela do toga da se i danas o njemu govori s nesigurnošću. Pozornost na Pontana svratila nam je novootkrivena zbirka talijanskih pjesama Hanibala Lucića, odnosno Lucićev sonet Paskaliću iz kojega se može iščitati da se Pontano rodio u Kotoru, što pobija pretpostavku da je riječ o humanistu rođenu u Italiji. Ovaj rad donosi prikaz dosadašnjih istraživanja, a potom utvrđuje pouzdane činjenice o Pontanovu identitetu, za koji se može dokazati da zapravo nije sporan, i dodaje također nove pojedinosti za njegov životopis. Napokon, ukazuje na neka dosad neuočena mjesta u Pontanovoj latinskoj pjesmi posvećenoj Djevici Mariji.
Književnopovijesno proučavanje humanističkoga kruga koji je djelovao oko Ivana Zapolje (1487–1540) i, nakon njegove smrti, oko Izabele Jagelović (1519–1559) često se i u mađarskom i u međunarodnom ...obzoru zanemaruje zbog nedostatka relevantnih izvora ili zbog njihove slabe dostupnosti. Pozornost struke usmjerena je ponajvećma na književni rad Stjepana Brodarića i Antuna Vrančića.
U ovom radu analiziraju se i objavljuju dvije malo poznate elegije Mihovila Vrančića (1513/14?–1571) Querela Hungariae de Austria i Alia querela Hun¬gariae contra Austriam. Napisane su u Krakovu 1528, kada je pjesniku bilo samo petnaest godina, pa ih možemo smatrati svojevrsnom školskom vježbom. Druga elegija zapravo je dotjerana inačica prve: po želji svojega učitelja Stanisława Hozjusza (Stanislaus Hosius, 1504–1579) mladi je Vrančić ublažio žestoki ton prvoga sastavka. No opseg svoje zadaće vjerojatno je prekoračio već samim tim što je, unatoč žanrovskim konvencijama, u pjesme unio snažne političke aluzije.
Poglavita je svrha ove studije ispitati načine na koje se u Mihovilovim elegijama prožimaju topos querela Hungariae i neka opća mjesta onodobne političke literature. Da bi se objasnio književni kontekst Vrančićevih elegija, u prvom dijelu rada daje se pregled antičkih uzora (to su ponajprije Ovidijeve Heroide) i značajki žanra te tadašnjih političkih metafora (npr. propugnaculum Christianitatis). U drugom dijelu rada objašnjava se kako je žanr querela uporabljen u političke svrhe. Mihovilove elegije sadrže brojne retoričke postupke pohvale i laskanja (laudatio i adulatio), no isto tako i govor optužbe (delatio), čiji je polemički ton zacijelo usmjeren u obranu Ivana Zapolje, a protiv njegova suparnika Ferdinanda I. Habsburgovca. Najrašireniju vrstu tužaljke pjesnik je tako pretvorio u političku i pamfletističku, štoviše u propagandnu književnost.
Elegije nude važan uvid u teškoće s kojima se Ivan Zapolja susretao u vanjskoj politici, u ideološku pozadinu tursko-ugarskog saveza iz 1528. i u nutarnje ugarske razmirice. Njihova osobita narav čini ih jedinstvenom pojavom u povijesti toposa querela Hungariae u 16. st.
Elegije Rajmunda Kunić Knezović, Pavle
Anali Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku,
06/1996
34
Paper
Odprti dostop
U devetnaestoj godini Kunić je ispjevaojednu vrsnu elegiju (koju s pravom nazivaju i »Laudes patriae«), a pjevao ih je do kraja života i ostavio 47, među njima 27 još netiskanih, međusobno vrlo ...različitih po tematici, kompoziciji, stilu i dikciji. Kunić se i u elegijama predstavlja kao
vrstan majstor birana izraza, odličan pejzažist i risač vanjskog i unutarnjeg doživljaja.
Na početku se rada govori o životu i radu latinista iz Rijeke, bivšeg isusovca Franje Ksavera Vernede (1736-1829). Zatim se daju osnovni podatci o njegovoj pohvalnoj latinskoj elegiji u kojoj su car ...Karlo VI, kraljica Marija Terezija i József Mailáth predstavljeni kao najzaslužniji za veliki gospodarski napredak Rijeke u 18. stoljeću. Na koncu je cijela elegija dana u prijepisu i prepjevu u mjeri izvornika.