Najizvorniji doprinos talijanske škole istraživanju nastanka karijesa svakako je “trofomikrobijska teorija” Artura Berette, prvog profesora stomatologije na Sveučilištu u Bologni 1918. Ovaj članak ...sažima biografske i bibliografske zapise o Beretti (koji je, između ostalog, bio i dekan Medicinskog fakulteta u Bologni te član talijanskog Senata), kao i načela njegove teorije, koja se nastavljaju na Millerovu “kemijsko-parazitsku” teoriju o svojstvima cakline i sline domaćina koja pogoduju nastanku karijesa. U članku se spominju i najvažniji radovi talijanskih i drugih znanstvenika koji su prihvatili i dopunili Berettinu zamisao.
Ulcus cruris je najčešće uzrokovan insuficijencijom venskoga krvotoka, arterijskom insuficijencijom, neuropatijama (obično dijabetičnim), ili kombinacijom svih ovih čimbenika. Liječenje ovih rana ...često je veliki problem. Osim što je skupo, udruženo je i s velikim gubitkom radnoga kapaciteta. U ovom članku autori su opisali patogenezu i kliničku sliku ulcus crurisa.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Biblioteka Uniwersytetu Medycznego w Poznaniu- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the ...Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- ISBN 978-83-937785-6-0- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 ...Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Biblioteka Uniwersytetu Medycznego w Poznaniu- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the ...Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Autor prikazuje vlastita iskustva s radiopelvimetrijom koštanog sistema zdjelice 476 pacijentica: 392 prolapsa i 84 kontrolnih slučajeva, ispitivanih u periodu od 1. travnja 1968. do 28. veljače ...1973. Mjerenja su vršena na kolpocistografijama, u prvoj poziciji – tijekom kontrakcije zdjelične dijafragme. Osim klasičnih parametara, koji služe za karakterizaciju koštanog sistema zdjelice, uvedena je jedna originalna mjera, nazvana distancija »X«. Ona karakterizira prednji pelvični kompartiment, koji je izložen direktnom djelovanju intra-abdominalne sile.
Rezultati pokazuju, da koštani sistem zdjelice kod genitalnih prolapsa prezentira jasnu horizontalizaciju i infundibularno kaudalno proširenje. Tako, u grupi totalnih prolapsa maternice sredina zdjelice je šira za 6,7%, karlični izlaz za 13,8%, pubo-kokcigealna distancija za 16,3% i distancija »X« za 56,7% u odnosu na kontrolne slučajeve. Što se odnosi do horizontalizacije, sakro-kotiloidna distancija je horizontalnija za 6,5°, ulaz zdjelice za 9,8°, zdjelična sredina za 8,3°, zdjelični izlaz za 5,5°, pubo-kokcigealna distancija za 6,3° i sakralna plato za 4,6° u odnosu na kontrolne slučajeve. Razlozi za ovakve promjene se trebaju tražiti u ovješenosti sakruma, koja je asocirana dorzalnom transpozicijom njegova donjeg dijela i antero-posteriornoj rotaciji cijele zdjelice oko jednog centra, koji je lociran u acetabulumu.
U odnosu na starosnu dob pacijentica, analiza ovih promjena pokazuje identičnost s promjenama koje su registrirane kod prolapsa, pri čemu se konstatira još i njihova progresivnost paralelna sa starosnim procesom. Iako, u grupi pacijentica starijih od 61 godinu, dimenzionalne promjene ulaza zdjelice su kompenzirane proširenjem i vertikalizacijom pubične simfize, sredina njihove zdjelice je šira za 6,4%, zdjelični izlaz za 7,4%, pubo-kokcigealna distancija za 12,4%, a njihova distancija »X« je veća čak i za 91,4% u odnosu na grupu pacijentica mlađih od 30 godina. Nasuprot genitalnim prolapsima,¬ sakrum ovih pacijentica je kraći za 5,6% i Thieme-ova distancija-4 za 26,4%, dok fleš sakralne kosti je duži za 16,3%. Horizontalizacija njihove zdjelice je izraženija napredovanjem starosti: sakro-kotiloidna distancija je horizontalnija za 10,6°, ulaz zdjelice za 14,5°, sredina zdjelice za 11,6°, zdjelični izlaz za 8,7° i pubo-kokcigealna distancija za 7,7° u odnosu na grupu pacijentica mlađih od 30 godina. Pri tome, zbog »skraćenja« sakruma, ulaz njihove zdjelice izgleda da je horizontalniji nego njen izlaz.
S druge strane, koštani sistem zdjelice kontrolnih slučajeva, nezavisno od njihove starosti, skoro je identičan zdjelicama pacijentica mlađih od 30 godina i nulipara mlađih od 35 godina. Budući da modifikacije koštanog sistema zdjelice mogu biti izazvane fizičkim opterećenjem, koje se javlja zbog uspravnog položaja tijela, može se zaključiti da ove promjene predstavljaju mehanizam kojim starosni proces i fizičko opterećenje utječu na razvoj genitalnog prolapsa. Čak što više, može se pretpostaviti da populacijska skupina, koja tijekom cijelog života sačuva »mladalačku« formu karlice, ostaje zaštićena od pojave prolapsa.
Da bi sagledali ulogu ovih promjena u patogenezi prolapsa, koštani pelvični prsten i sistemi fiksacija karličnih organa najprije su uprošćeni u vidu kupola, a zatim su podvrgnuti analizi pomoću univerzalnih zakona mehanike. Zbog povećanja dimenzija sredine i izlaza zdjelice, suspenzioni i sustenzioni sistem pelvičnih organa podvrgnuti su distenzijama, koje prouzrokuju smanjenje fleša njihovih kupola, s konsekventnim povećanjem unutrašnih sila. Finalni rezultat je smanjenje rezistencije i eventualna deterioracija fiksacionih sistema.
Matematički proračuni pokazuju da je rezistencija zdjelične dijafragme u grupi totalnih prolapsa maternice oko tri puta manja nego u kontrolnih slučajeva. S druge strane, povećanje distancije »X«, u grupi pacijentica starijih od 61 godinu, izlaže ventralni kompartiment njihove zdjelice na oko tri puta veće djelovanje intra-abdominalne sile u odnosu na silu koja se razvija u grupi pacijentica mlađih od 30 godina.
Biomehaničkim prilazom problemu autor baca novu svjetlost u ovo područje ginekologije, što omogućava bolje razumije¬vanje kompleksne patogeneze genitalnog prolapsa i omogućava sofisticiraniji način prevencije i terapije ovog oboljenja.
