U središtu su članka četiri umjetničke intervencije koje su početkom 2019. godine izvedene u Zatvoru u Zagrebu u cilju estetizacije zatvorskog prostora. Rad se temelji na kvalitativnom etnografskom ...istraživanju koje je provedeno tijekom oslikavanja u navedenom zatvoru, u cilju razumijevanja: a) umjetničkog koncepta i nastajanja umjetničkog djela u zatvorskim prostorima, b) dinamike i značenja koju umjetničko djelo u zatvoru izaziva te c) promjene doživljaja kako pojedinačnih zatvorskih prostora tako i šire društvene percepcije o zatvorskom sustavu. Pristupi istraživanju i interpretaciji proizlaze iz antropologije prostora i mjesta te antropologije umjetnosti. Istraživanjem se analiziraju društveni, interakcijski, edukativni, estetizirajući, terapijski i afektivni učinci konkretnih umjetničkih intervencija u zatvoru. Poseban je interes fokusiran prema odnosima koji postoje ili se mijenjaju tijekom intervencija između svih uključenih aktera (umjetnici, razni profili djelatnika u zatvoru, zatvorenici). Ključan doprinos kulturnoantropoloških istraživanja proizlazi iz sposobnosti etnografije da bilježi i promišlja umjetnost ostvarenu kao relacijsku i komunikacijsku aktivnost, a u smislu primjene etnografskog istraživanja, riječ je o novitetu u istraživanju hrvatskih zatvorskih sustava.
Ovaj rad propituje i kritizira vizualne efekte primjene revijalnoga muzejskog postava panoply display, bez ikakvih kontekstualnih informacija, u dva povezana slučaja. Prva je kolonijalna izložba na ...belgijskoj Svjetskoj izložbi 1897. godine, na kojoj je tisuće predmeta iz belgijskog Konga bilo izloženo u skupinama formiranima po estetskom načelu, bez pripadajućih legendi, često ambijentalno popraćenima skulpturama i muralima suvremene belgijske izrade. Drugi slučaj ovakvog načina izlaganja koji se razmatra u članku značajka je jedne internetske stranice na kojoj korisnici sami biraju digitalne prikaze različitih predmeta iz muzejske zbirke poput afričkih ritualnih predmeta, oruđa i primjeraka životinja te belgijskih kolonijalnih medalja, sporazuma, pušaka, odjevnih predmeta, pa čak i okova. Pod krilaticom „Napravite vlastiti muzej Afrike”, ovaj je alat osmišljen povodom ponovnog otvaranja Kraljevskog muzeja središnje Afrike (Royal Museum for Central Africa), belgijskoga kolonijalnog muzeja koji je izrastao iz izložbe 1897. godine. Zaključna je teza članka da primjenom revijalnog načina izlaganja panoply display, čak i u digitalnom obliku, ovaj alat, koji je sličan aplikacijama poput Pinteresta ili Instagrama, slučajno grupira izloške na način koji sugerira nekritički stav o belgijskom kolonijalizmu, slično izložbi 1897. godine koja ga je veličala. Fokus je stavljen na uključivanje modela tamnopute ruke od smole koja, fotografirana za ovaj alat na bijeloj pozadini, izgleda kao da je odsječena. Ovaj izložak, grupiran s ostalim eksponatima u internetskom sučelju, podsjeća na užasnu praksu odsijecanja i skupljanja ruku domorodačkih naroda središnje Afrike koju su pokrenuli belgijski kolonizatori.
Kao dodatna argumentacija u ovom se članku upotrebljava i metodologija usporedne vizualne analize koja se primjenjuje na fotografije izložbe iz 1897. godine i na snimke zaslona suvremenoga internetskog alata. Drveni sarkofag naroda Ntomba s područja današnje Demokratske Republike Kongo pojavljuje se na fotografijama kolonijalne izložbe, kao i u digitalnom alatu te služi kao poveznica između ova dva trenutka muzejskog postava. Analiza ovih dvaju izložbenih rješenja dotiče se povijesti belgijskog kolonijalizma, formiranja kolekcije Kraljevskog muzeja središnje Afrike i nedavnih napora Muzeja da osuvremeni svoj imidž i poruku. U razmatranju različitih elemenata i vizualnih efekata alata My Africa Museum, članak postulira da je teško postići ravnotežu u posredovanju između doprinosa stručnjaka i uključenosti zajednice u muzej, posebno kada je zbirka muzeja izravni rezultat kolonijalnog imperijalizma i nasilja.
U zaključku članak razmatra obnovljeni ikonoklazam koji je u Belgiji usmjeren protiv simbola i prikaza kralja Leopolda II. Dok se zemlja bori sa svojom prošlošću, a Kraljevski muzej središnje Afrike pokušava se osuvremeniti, posebna pažnja koja se inače poklanja prikazima i spomenicima mora se primijeniti i na digitalne oblike izlaganja kako bi se izbjeglo ponavljanje zastarjelih i imperijalističkih epistemologija.
Straipsnis skirtas ikiklasinės visuomenės mokslinių tyrimų pradininko L. H. Morgano kūrybai aptarti. Veikale „Senovės visuomenė“ autorius pirmą kartą mokslo istorijoje pabandė sistemiškai ...klasifikuoti ikiklasinės visuomenės raidą. Veikale jis daugiausia dėmesio skyrė giminės analizei. Gimininei visuomenei būdinga bendruomeninė nuosavybės forma, jos narius sieja giminystės ryšiai. Nuosavybės santykius L. H. Morganas kildino iš nuosavybės idėjos ir laikė pagrindu, nuo kurio priklauso visi kiti visuomenės santykiai. Jis paneigė iki jo vyravusią patriarchalinę šeimos teoriją ir, remdamasis etnografine medžiaga, nustatė, kad šiuolaikinė šeimos forma yra ilgo visuomenės vystymosi rezultatas. Pateikė jos evoliucijos schemą: kraujo giminystės šeima, patriarchalinė šeima (visuotinai nepaplitusi), monogaminė šeima. Į klasinę visuomenę L. H. Morganas žiūrėjo kaip į istorinį visuomenės raidos etapą, kuris bus pakeistas neklasine, demokratine visuomene. Daroma išvada, kad išliekamąją vertę turi L. H. Morgano atrasta ikiklasinės visuomenės materialistinė interpretacija, giminės vaidmens toje visuomenėje išaiškinimas, klasifikacinės ir aprašomosios giminystės sistemų atradimas.
Glasilo slovenskega ženstva je izhajalo mesečno kot priloga Edinosti. To je bil doprinos k izobraževanju žensk tistega časa. Vseboval je leposlovje, razmišljujoče eseje in intelektualne razprave
Glasilo slovenskega ženstva je izhajalo mesečno kot priloga Edinosti. To je bil doprinos k izobraževanju žensk tistega časa. Vseboval je leposlovje, razmišljujoče eseje in intelektualne razprave
Glasilo slovenskega ženstva je izhajalo mesečno kot priloga Edinosti. To je bil doprinos k izobraževanju žensk tistega časa. Vseboval je leposlovje, razmišljujoče eseje in intelektualne razprave
Ethnographic accounts from the end of the 19th and the beginning of the 20th century that were written in accordance with the Osnova za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu (Foundations ...for Collecting and Studying Materials about Folk Life) and published in the Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena (Journal of Folk Life and Traditions of South Slavs) offer a possibility to explore contemporary narratives about the golden age of breastfeeding in the past, before the development of infant food industry. Based on the reading of these accounts, this paper deals with divergences from the norm as defined in the Osnova (Foundations) and accepted in the professional literature, according to which (in rural areas at the turn of the century) (each) mother breastfed her child. The paper deals with breastfeeding and lactation problems encountered by mothers of newborns and infants, the so-called artificial feeding, and also points to the practice of wet-nursing, combining women’s work with caring for infants, etc. which reveals the social context of breastfeeding that was often extremely disadvantageous for the mother and the child. The paper also shows the potential of connecting the insights offered in the Journal of Folk Life and Traditions of South Slavs with contemporary breastfeeding discourses.
PDF
