Vuk-Pavlovićeva filozofija povijesti usko je povezana s njegovim shvaćanjem kulture kao dinamičkog procesa u kojemu se povijesne epohe izmjenjuju ovisno o trenutnoj snazi sukobljenih svjetonazora. ...Razmatrajući primjere svjetonazorskih sukoba (nominalizam naspram realizma, individualizam naspram kolektivizma, sloboda naspram jednakosti), pokušat ćemo doći do boljeg razumijevanja povijesnog procesa kako ga shvaća Vuk-Pavlović. U radu će se razmotriti uloga koju Vuk-Pavlović pripisuje povijesti i predaji za oblikovanje društvenog života. Iako se ne može reći da je Vuk-Pavlović izložio cjelovito razrađenu teoriju filozofiju povijesti, u radu je pokazano da njegove postavke o naravi povijesnih procesa i čovjekova odnosa prema povijesti pružaju oslonac za dublje razumijevanje dinamike sukoba unutar suvremenih političkih zajednica.
Vuk-Pavlović’s philosophy of history is closely connected with his conception of culture as a dynamical process in which historical epochs alternate depending on the strength of conflicting worldviews. By taking in consideration examples of the conflicted worldviews (nominalism vs realism, individualism vs collectivism, freedom vs equality), we will try to reach a closer understanding of historical processes as understood by Vuk-Pavlović. The paper also discusses the role that Vuk-Pavlović attributes to the history in the shaping of the social life. Although it cannot be said that Vuk-Pavlović presented all details of his philosophy of history, the paper shows that his assumptions about the nature of historical processes and man’s relationship to history provide a basis for a deeper understanding of dynamics within contemporary political communities.
Rad donosi pregled kritičkih pristupa u suvremenoj francuskoj filozofiji s fokusom na geofilozofiju u utjecajnoj studiji Što je filozofija? Gillesa Deleuzea i Félixa Guattarija kao mogućem novom ...izvoru za kritiku i angažiranu filozofiju. Počinje dobro poznatom idejom o tri velika momenta u povijesti filozofije, antičkoj grčkoj filozofiji, njemačkom idealizmu i, napokon, ‘avanturi francuske filozofije’, koji kod Badioua figuriraju kao hegelijansko ‘konkretno univerzalno’. Potom se oni povezuju s konkretnijim, u okruženju utemeljenim i društveno konstruiranim ‘geofilozofskim’ istraživanjem, kakvo se moglo prvi puta pojaviti u grčkom polisu i njegovom usidrenju u materijalnoj proizvodnji toga vremena. Cilj je rasprave proširiti prevladavajuća ‘grčko-njemačko-francuska’ objašnjenja – i isključivanja – geofilozofije, na ono što sam Badiou naziva ‘francusko-slovenskim momentom’ u suvremenoj filozofiji, te pokazati u novom svjetlu razvoj Marxove filozofija u bivšoj Jugoslaviji u njezinu odnosu s političkom situacijom prije i poslije pada Berlinskog zida. Deleuzeovo i Guattarijevo materijalističko propitivanje o tome ‘Zašto filozofija u antičkoj Grčkoj u tom trenutku?’, također vezano uz pitanje ‘Zašto kapitalizam u Engleskoj, a ne u Kini’, itd. ponovno se aktualizira stavljanjem u kontekst onoga što bi se moglo nazvati ‘jugoslavenskom geofilozofijom’ s istaknutom ulogom Slavoja Žižeka i njegovim filozofskim psihoanalitičkim obratom, zajedno s ‘otkrićem’ spolne razlike i njezine mogućnosti da dosegne onkraj ‘arogancije’ etablirane filozofije kao i navodno ‘angažirane’ feminističke filozofske kritike.
The paper presents an overview of critical approaches in contemporary French philosophy, focusing on Gilles Deleuze and Félix Guattari’s geophilosophy (What is Geophilosophy?) in the influential study on What is Philosophy?, as a possible new source for criticism and engaged philosophy. It starts with Alain Badiou’s well-known presentation of the three significant moments in philosophy’s history of philosophy, Ancient Greek philosophy, German idealism, and finally, the “Adventure of French philosophy”, presented in Badiou as Hegelian philosophical ‘concrete universals’. The paper then relates them to more concrete, environmentally based, and socially constructed ‘geophilosophical’ questioning, as it could first appear in the Greek polis and its embeddedness in the material production of the time. The paper aims to proceed from the prevailing ‘Greek-German-French’ explanations – and exclusions – of geophilosophy to what Badiou himself called ‘the French-Slovene moment’ in contemporary philosophy and to shed new light on the development of Marxist philosophy in ex-Yugoslavia in its relation to the political situation before and after the fall of the Berlin wall. Deleuze’s and Guattari’s materialist questioning about ‘Why philosophy in Ancient Greece at that moment?’, also related to the question of ‘Why capitalism in England and not in China?’, etc., have been re-actualized by putting it in the context of what might be called ‘Yugoslav geophilosophy’ with the prominent role of Slavoj Žižek and his philosophical, psychoanalytic turn, along with its ‘discovery’ of sexual difference and its possibility to reach beyond the ‘arrogance’ of the established philosophy, as well as the presumably ‘engaged’ feminist philosophical critique.
Večina modernih teoretičark in teoretikov je menila, da je konfucijanstvo zastarela ideologija, ki ni samo neprimerna za razvoj modernih znanosti in demokratičnih družb, temveč je tudi merodajno ...odgovorna za globoko družbeno in politično krizo, ki je zaznamovala Kitajsko v zadnjih dvesto letih. Tajvanski moderni konfucijanci pa v tem idejnem sistemu niso videli krivca za ta položaj. Večinoma so menili, da je konfucijanstvo popolnoma združljivo tako z znanostjo kot tudi z demokracijo. Večina jih je pri tem celo zagovarjala stališče, da vzhodnoazijske kulture v okviru svojih družbenih specifik ne bodo mogle razviti demokratičnih ustrojev družbe, če se pri tem ne bodo oprle na ustrezne elemente lastne, torej konfucijanske tradicije. Ta članek kritično analizira Tang Junyijev in Mou Zongsanov teoretski model možnega preporoda konfucijanskih protodemokracij.
U članku autor problematizira Lockeove Neke misli o odgoju i kritički preispituje Lockeovu odgojnu filozofiju. Detaljnom razradbom Lockeovih Misli na temelju određenih i provjerenih dokaznih razloga, ...u članku se zaključuje kako je Lockeova odgojna filozofija u uskoj svezi s njegovim poimanjem slobode i ulozi pojedinca u političkoj zajednici. Iako se Locke u svojim Mislima nije usredotočio na pitanje što je odgoj da bi elaborirao problematiku odgoja, ipak se filozofski fokusirao na pitanje zašto i kako odgajati, to jest, traži što je cilj odgoja. U tom je smislu ustanovio kako odgoj ponajprije služi ojačavanju odgajanikovog moralnog identiteta i prirodnog karaktera, te nudi brojne praktične savjete kako odgajati. S druge strane, konačni smisao zašto odgajati Locke razumijeva u funkciji dobrog načina odgoja koji će odgajanika pripremiti za slobodnu i punopravnu političku participaciju u životu političke zajednice.
Prvenstvena namjera ovog rada je podizanje interesa za rad triju autora, naime Karla Jaspera, Ericha Fromma i Noama Chomskyog. Drugotna namjera je pokazati i pokušati dokazati da unatoč pripadnosti ...drugačijim vokacijama, navedeni autori u osnovi govore o istoj društvenoj stvarnosti, neovisno o činjenici što je promatraju iz različitih teoretsko-znanstvenih pozicijaaspekata: filozofskih, etičko-bioloških, antropoloških, socioloških, psiholoških, političkih, pravnih, ekonomskih, kulturnih, filološko-lingvističkih, ideoloških itd. Unatoč određenim razlikama, ono što ih dugovno-kognitivno spaja je „dijagnoza“ oboljelog tkiva (post)modernog civilnog društva, kao i procjena fenomena društevno-egzistencijalne stvarnosti našega vremena. Nadalje, ono što ih ujedinjuje je sveobuhvatni humanizam i briga za čovjeka i njegovo psihosomatsko zdravlje, kako u sadašnjosti tako i budućnosti, upravo u vremenu kada je civilizacija na rubu samouništenja.
U ovom će se prilogu istražiti uloga meteoroloških izraza u opojmljivanju i kontekstualizaciji lokalnih identiteta, s posebnim osvrtom na objave u Lovranskom listu. Iz jezikoslovne perspektive, ...meteorološki izrazi odnose se na leksička i sintaktička sredstva koja služe opisu i kategorizaciji domene meteorološkog vremena te meteoroloških događaja (Eriksen i sur. 2012; Katunar i Simeon 2023), a svoju ulogu imaju i u proučavanju jezičnih podataka iz perspektive pučke meteorologije (usp. Sijerković 1996; Gluhak 2004). Iz perspektive filozofije svakodnevnog jezika (npr. Wittgenstein 1998, 2007, 2009), meteorološke izraze moguće je shvatiti i kao leksičko-sintaktička sredstva u kojima se odražavaju bitna značenjska obilježja za razumijevanje (lokalnog) identiteta određenih zajednica (npr. zagrebačka magla i marčana bura).
Rad proučava susret u filozofiji kao temu filozofije, tj. kao posebnost ljudske egzistencije i kao okružje filozofiranja. Polazeći od svojstava susreta koja filozofski tekstovi, u prvom redu ...dijalogika Martina Bubera, prepoznaju i izdvajaju kao ona koja mu pripadaju u realnom svijetu, u radu se analiziraju promjene susretanja u virtualnom okruženju. Među više različitih promjena ističu se dvije: (1) smanjenje osvjedočenosti o realnom bitku po sebi i (2) narušena sposobnost za stav prisutnosti za drugog.
The article examines the encounter in philosophy as a topic of philosophy, i.e., as a specificity of human existence and as a milieu of pursuing philosophy. Starting from the properties of encounter, which philosophical texts, primarily Martin Buber’s dialogic, recognize and distinguish as those that belong to it in the real world, the paper analyses the changes of encounters in a virtual environment. Among several different changes, two stand out: (1) the reduced awareness of the real being in itself and (2) the impaired ability to be present for other.
U naslovljenom radu autor će predložiti novo čitanje Heideggerova promišljanja tehnike utemeljenog na kritici kibernetike Gilberta Simondona kao glavnog oponenta filozofiji Norberta Wienera, čiji je ...misaoni projekt gotovo samostalno uspostavio znanost upravljanja informacijskim sustavima kao krovnu disciplinu moderne znanosti uopće. Simondon predlaže zasnivanje tehno-kulture otvorenih mašina u kojem se čovjek pronalazi kao tehničar i mehanolog novog društvenog sklopa. No za takav projekt potrebno je ponajprije razviti radikalno disruptivan odnos prema svakodnevnom jeziku koji u sebi krije sredstva za novo osmišljavanje našeg odnosa prema svakodnevnim izazovima tehno-znanstvenog ovladavanja svijetom.
In this paper, the author will propose a new reading of Heidegger’s reflections on technology based on Gilbert Simondon’s critique of cybernetics as a major opponent of Norbert Wiener’s philosophy, whose thought project almost single-handedly established the science of information systems management as the grounding discipline of modern science. Simondon proposes the establishment of a techno-culture of open machines in which man finds himself as a technician and mechanologist of a new social nexus. But for such a project, it is first necessary to develop a radically disruptive attitude towards everyday language, which hides in itself the means to rethink our attitudes towards the everyday challenges of techno-scientific enframing of the world.
Promatrajući temeljnu misao francuskog filozofa Pierrea Hadota (1922. - 2010.) u svjetlu Heideggerova uvjerenja da ozbiljan mislilac može misliti samo jednu misao, jasno je što je Hadotova glavna ...ideja: antička filozofija u svojoj je biti usmjerena k praktičnoj svrsi, tj.
oplemenjivanju (vlastita) života. Zato je antička filozofija u eminentnom smislu “skrb za sebe”. U tom smislu Sokrat se može smatrati paradigmom takva nastojanja. Štoviše, Hadot povezuje praktičnost antičke filozofije i s kršćanskim duhovnim vježbama. To je omogućeno utjecajem antičke metafizike na rano kršćanstvo. Imajući to u vidu, autor u dijalogu s Hadotom razmatra mogućnost obnove modernog razumijevanja filozofije i prevladavanja njezine krize. To je moguće upravo na tragu antičkog razumijevanja filozofije kao „skrbi za sebe“.
Observing the basic thought of the French philosopher Pierre Hadot (1922-2010) in the light of Heidegger's belief that a serious thinker can think only one thought, it is clear what Hadot's main idea is: ancient philosophy is in its essence directed to practical purpose, i.e. ennobling (one's own) life. That is why ancient philosophy in the eminent sense is "self-care." In this sense, Socrates can be considered a paradigm of such endeavors. Moreover, Hadot connects the practicality of ancient philosophy with Christian spiritual exercises. This was made possible by the influence of ancient metaphysics on early Christianity. With this in mind, the author in dialogue with Hadot considers the possibility of renewing a modern understanding of philosophy and overcoming its crisis. This is possible precisely in the wake of the ancient understanding of philosophy as "self-care".
PDF
