U radu se obraduje poslovna suradnja s inozemstvom na temelju proizvodno-komercijalne kooperacije kao jedne od najatraktivnijih poslovnih suradnji sa svijetom zasnovane na podjeli rada i daljnjoj ...specijalizaciji u proizvodnji jednog ili više proizvoda. Takav oblik povezivanja poslovnih partnera samo je još jedan doprinos daljnjem prevladavanju klasičnih oblika uvoza i izvoza roba i usluga. Opisane su četiri najvažnije faze kooperacije: montažna proizvodnja; licencna proizvodnja; komercijalna suradnja, industrijska kooperacija. U radu se također nastojalo dati veći značaj kooperaciji na temelju poslovne koncepcije bilateralne i tripartitne kooperacije (tzv. TIC- suradnja) industrijskih visokorazvijenih zemalja, zemalja u razvoju, te zemalja u tranziciji u koje spada i naša država - Republika Hrvatska.
U članku se istražuju kvantitativni i kvalitativni aspekti funkcionalne strukture fiskalnog sustava Republike Hrvatske, U prvom dijelu rada, koji je po opsegu mnogo veći, istražuju se ti odnosi u ...proračunskom podsustavu, dok se u drugom dijelu ti odnosi istražuju za onaj dio javnog financiranja koji se odvija putem izvanproračunskih fondova.
Specifičnu zdravstvenu zaštitu radnika već godinama gotovo i ne provodimo iako smo je propisali. Time smo ozbiljno ugrozili zdravlje radnika sa svim posljedičnim, osobito dugoročnim štetama. Osnovni ...uzroci ovakvu stanju jesu nepostojanje jasno definiranih obveznika financiranja i izvršavanja pojedinih mjera specifične zdravstvene zaštite radnika, kao i kaznenih mjera za pojedine izvršitelje. U društvenodogovornom okruženju, to je rezultiralo nezainteresiranošću poduzeća, nezainteresiranošću i neadekvatnom organizacijom djelatnosti koja je trebala biti ključni izvršitelj mjera specifične zdravstvene zaštite radnika (djelatnost medicine rada) te popustljivošću sudskih, inspekcijskih i drugih nadležnih tijela. Navedene uzroke možemo neutralizirati samo radikalno izmijenjenim pristupom što je primjeren tržišnoj privredi. Država bi trebala propisati okvirna pravila a provođenje specifične zdravstvene zaštite radnika treba, osim iznimno, prepustiti zainteresiranim subjektima (ponajprije poduzećima) i objektivnim zakonitostima potražnje i ponude. Po sebi se razumije da ovakav pristup može oživjeti samo u pravnoj državi s definiranim titularima vlasništva (nad poduzećima i stručnim organizacijama) i s nezavisnim sudskim i inspekcijskim organima što jedino može na odgovarajuću, visoku razinu podići odgovornost glede kršenja propisa, oštećenja zdravlja radnika i nestručnog rada zdravstvenih i drugih stručnih radnika. U takvom okruženju mora se korjenito izmijeniti ne samo mjesto i uloga nego i naziv djelatnosti medicine rada.
