Istražena je genotoksičnost subletalne koncentracije 10 mg L-1 di-n-butil ftalata (DBP-a) na eritrocitima nilske tilapije (Oreochromis niloticus) nakon 24 sata i 96 sati izlaganja riba. Grupne ...srednje vrijednosti učestalosti mikronukleusa u eritrocitima bile su značajno (p<0,01) povišene u skupini izloženoj DBP-u i pozitivnoj kontroli u odnosu na negativnu kontrolu i kontrolu s otapalom u objema vremenskim točkama. Od svih oštećenja jezgrina materijala statistički je značajno odstupala učestalost (p<0,05) urezanih jezgri, a učestalost drugih vrsta oštećenja nije se značajno promijenila. 96-satno izlaganje uzrokovalo je porast grupnih srednjih vrijednosti urezanih jezgri te značajne (p<0,01) razlike između učestalosti mikronukleusa u svim skupinama. Subletalne koncentracije DBP-a u kontroliranim laboratorijskim uvjetima posjedovale su genotoksični potencijal prema eritrocitima nilske tilapije. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se utvrdio okolišni rizik za vodeni svijet s obzirom na to da je DBP visokorizična onečišćujuća tvar slatkovodnih i morskih ekosustava.
T-2 toksin - pojavnost i toksičnost u peradi Sokolović, Marijana; Garaj-Vrhovac, Verica; Šimpraga, Borka
Arhiv za higijenu rada i toksikologiju,
03/2008, Letnik:
59, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
T-2 toksin je najtoksičniji predstavnik trikotecenskih mikotoksina tipa A. On je sekundarni produkt metabolizma plijesni roda Fusarium i često je prisutan u žitaricama i hrani za životinje. Štetni ...učinci uočeni su u eksperimentalnih životinja i životinja u uzgoju. On se povezuje s pojavom bolesti ljudi od mikotoksikoza. Učinci toksina u peradi su višestruki: inhibicija sinteze proteina, DNA i RNA, citotoksični učinak, imunomodulatorni učinak, oštećenje stanica probavnog sustava, organa i kože, živčani poremećaji te pad proizvodnih karakteristika u uzgoju peradi (slabiji prirast, pad nesivosti i valivosti). Koncentracije T-2 toksina u hrani redovito su vrlo malene, a zbog imunosupresivnog djelovanja toksina te istodobne sekundarne infekcije bolest se često teško dijagnosticira. Pri pojavi bolesti promjenom hrane može doći do poboljšanja zdravstvenog stanja, što tako|er upućuje na moguće trovanje mikotoksinima. Redovita kontrola uzoraka žitarica i hrane za životinje jedna je od preventivnih mjera, a detekcija mikotoksina u žitaricama i hrani pouzdana je samo ako se ispituje reprezentativan uzorak. U radu su opisani učestalost i toksični učinci T-2 toksina u peradi.
Cilj je ovoga istraživanja bio procijeniti oštećenje DNA u turskih rudara primjenom tzv. Cytome inačice mikronukleustesta na bukalnim epitelnim stanicama (engl. buccal micronucleus cytome assay, ...krat. BMCyt) kao najmanje invazivne i stoga najpraktičnije metode koja bi mogla naći svoju primjenu u biomonitoringu rudara u ugljenokopima. Uzorci bukalnih epitelnih stanica prikupljeni su od 54 rudara i 42 kontrolna ispitanika iz Zonguldaka u Turskoj radi utvrđivanja učestalosti mikronukleusa (MN), binuklearnih stanica (BN), zgusnutoga kromatina (CC), karioreksije (KHC), kariolize (KYL), jezgrinih pupova (NB) i piknoze (PYC). Osim toga, analizirali smo koliko čimbenici poput dobi, godina staža u rudniku, pušenja, pijenja alkohola i uporabe zaštitne opreme utječu na razlike u nalazima učestalosti MN-a. Dva su rudara imala potvrđenu dijagnozu pneumokonioze, u tri je rudara postojala sumnja na nju, a ostalih 49 rudara imalo je uredne rendgenske nalaze. Učestalosti MN-a, BN-a, KHC-a i NB-a bile su značajno više u rudara nego u kontrolnih ispitanika. Godine staža u rudniku također su značajno pridonijele povišenoj učestalosti MN-a u rudara, ali takva korelacija nije utvrđena za dob, pušenje i pijenje alkohola. BMCyt test pokazao se preciznim i praktičnim probirnim testom jer otkriva oštećenje DNA mnogo ranije nego što se pojavi pneumokonioza.
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razine oštećenja i oporavak DNA u bubrežnim stanicama Swiss albino miševa nakon ponavljanog izlaganja sevofluranu i izofluranu te usporediti genotoksičnost ...spomenutih anestetika. Razine oštećenja DNA procijenjene su metodom alkalnoga komet-testa, u kojem su kao pokazatelji oštećenja DNA korištena sljedeća tri parametra: dužina repa kometa, intenzitet repa i repni moment. Uzorci bubrežnog tkiva miševa uzimani su netom nakon izlaganja pojedinom inhalacijskom anestetiku, dva sata, šest sati i 24 sata poslije izlaganja. Dobiveni rezultati uspoređeni su s vrijednostima izmjerenima u kontrolnim, neizloženim jedinkama. Srednje vrijednosti svih triju parametara izmjerene u svim eksperimentalnim skupinama bile su statistički značajno veće u odnosu na kontrolnu skupinu. Razina primarnih oštećenja DNA u bubrežnim stanicama miševa izloženih sevofluranu kontinuirano se povećavala unutar 24 sata od izlaganja, za razliku od oštećenja koja su nastala nakon izlaganja izofluranu. Izofluran je uzrokovao najvišu razinu primarnih oštećenja DNA u bubrežnim stanicama dva sata nakon izlaganja, a nakon toga zamijećen je pad razine oštećenja DNA, koji upućuje na njihov učinkovit popravak. Međutim, niti nakon 24 sata od izlaganja nije zamijećeno potpuno vraćanje razine oštećenja DNA na kontrolne vrijednosti. Zaključeno je da je sevofluran u uvjetima pokusa bio genotoksičniji od izoflurana. Prema dobivenim rezultatima, inhalacijski anestetici koji se trenutačno koriste, sevofluran i izofluran, mogu uzrokovati oštećenja DNA u bubrežnim stanicama miša. Slični učinci mogli bi se očekivati i u ljudi, pa se ta činjenica mora uzeti u obzir u svakodnevnoj kliničkoj praksi.
Cilj je ovog istraživanja bio ocijeniti genetička oštećenja u limfocitima ljudske periferne krvi nakon 24-satne odnosno 48-satne izloženosti komercijalnom diazinonu (Basudin 60EM®) u rasponu ...koncentracija od 0,01 do 40 μg mL-1. U tu smo svrhu rabili mikronukleus (MN)-test, fluorescencijsku in situ hibridizaciju (FISH) i metodu elektroforeze pojedinačnih stanica u agaroznom gelu (tzv. komet-test). Diazinon je značajno povećao učestalost stanica s mikronukleusima u odnosu na kontrolu. Taj je učinak bio još izraženiji nakon 48-satne izloženosti, gdje je značajno povećanje zamijećeno već pri koncentracijama diazinona od 0,01 do 10 μg mL-1. FISH je pokazao aneugeno djelovanje diazinona u koncentranciji od 10 μg mL-1. Naši rezultati potvrdili su ranija saznanja o genotoksičnom i citotoksičnom djelovanju diazonona na ljudske limfocite. Oštećenje DNA koje smo zamijetili u našem istraživanju dovodi u pitanje trenutačne procjene zdravstvenih rizika povezanih s tim pesticidom te poziva na izrazit oprez pri njegovoj primjeni u poljoprivredi i kućanstvima.
Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi moguću genomsku nestabilnost u djece koja boluju od kroničnih bubrežnih bolesti (KBB). Korišten je mikronukleus (MN) test na epitelnim stanicama bukalne ...sluznice. Ispitivali smo učestalost mikronukleusa i ostalih citogenetičkih oštećenja poput jezgrinih pupova, binuklearnih stanica, kondenziranoga kromatina, kariorektičnih i piknotičnih stanica u stanicama bukalne sluznice. Djeca s KBB-om bila su podijeljena u sljedeće skupine: djeca u fazi prije dijalize (PreD) (N=17), djeca koja su redovito na hemodijalizi (HD) (N=14) i djeca s transplantiranim bubregom (Tx) (N=17). Kontrolnu skupinu činila su zdrava djeca iste dobi i spola. Učestalost MN-a u stanicama bukalne sluznice u svim skupinama djece s KBB-om bila je značajno povećana (petero- do sedmerostruko) u usporedbi s kontrolnom skupinom (p<0,001). Suprotno tome, učestalost jezgrinih pupova nije bila značajnije veća u promatranoj skupini u usporedbi s kontrolnom skupinom. Učestalost binuklearnih stanica i kondenziranoga kromatina bila je značajnije veća u svim podskupinama djece s KBB-om u odnosu na kontrolnu skupinu (p<0,001). Naši rezultati upućuju ne samo na povećanu razinu citogenetičkih, citokinetičkih i citotoksičnih promjena u stanicama bukalne sluznice u djece PreD, HD i Tx skupina nego i na osjetljivost i korisnost MN-testa na stanicama bukalne sluznice u procjeni genetičke osjetljivosti pacijenata koji boluju od KBB-a.
Svrha istraživanja bila je procijeniti genotoksični potencijal komponenata koje izlučuju dva konvencionalna samopolimerizirajuća stakleno-ionomerna cementa (Fuji IX i Ketac Molar) te svjetlosno ...polimerizirajući i smolom modificirani stakleno-ionomerni cementi (Vitrebond, Fuji II LC). Istraživanje je provedeno na ljudskim limfocitima primjenom alkalnog komet testa, komet testa modificiranog hOGG1 enzimom te mikronukleus testa. Svaki materijal, polimerizirani i nepolimerizirani, eluiran je u fiziološkoj otopini (1 cm2 mL-1) tijekom jednog sata, jednog dana i tijekom 5 dana. Kulture limfocita tretirane su eluatima u razrjeđenjima 10-2, 10-3 i 10-4. Alkalnim komet testom nisu zabilježene promjene u migraciji DNA iz tretiranih stanica bez obzira na ispitani ionomer, vrstu polimerizacije i trajanje elucije. Izloženost staklenim ionomerima nije značajno utjecala na učestalost mikronukleusa. Primjenom hOGG1 modificiranog komet testa nije zamijećeno oksidativno oštećenje DNA u tretiranim limfocitima. Dobiveni rezultati upućuju na visoki stupanj biokompatibilnosti svih testiranih materijala koji su se koristili u eksperimentalnim uvjetima.
Pojedine genotoksične/kancerogene supstancije ili metaboliti u cigaretnom dimu mogu proći kroz posteljicu i naštetiti zdravlju novorođenčeta. Pušenje je također poznato kao čimbenik pri nastanku ...oksidacijskog oštećenja DNA i u procesu kancerogeneze. Ovaj genotoksični rizik može se uspješno odrediti mjerenjem određenih parametara oksidacijskog stresa. Komet-test smatra se važnim biološkim biljegom pri evaluaciji genotoksičnih supstancija i iznimno učinkovitim sredstvom pronalaženja oštećenja DNA uzrokovanih pušenjem. Ova studija proučava krv trudnica u trećem tromjesečju trudnoće i fetalnu krv 28 majki aktivnih pušačica te 22-ju majki nepušačica vezano za oksidacijska oštećenja DNA i parametre oksidacijskog stresa. Razine Cu/Zn superoksidne dismutaze (CuZn-SOD), malondialdehida (MDA), katalaze (CAT), nitrita/nitrata u plazmi (NO2-/NO3-), selenijeve glutation peroksidaze (Se-GPx), Cu i Zn mjerene su kao pokazatelji oksidacijskog oštećenja. Nije bilo značajnih povećanja oštećenja DNA u skupini trudnica aktivnih pušačica u usporedbi sa skupinom trudnica nepušačica, ni u krvi iz trećeg tromjesečja ni u fetalnoj krvi. Parametri oksidacijskog stresa pušačke i nepušačke skupine bili su statistički različiti za vrijednosti MDA (p<0,05), CuZn-SOD (p<0,01), Se-GPx (P<0,05), dok razlika nije bila značajna za vrijednosti NO2-/NO3-, CAT, Zn i Cu. Iste su vrijednosti ispitane i u fetalnoj krvi, a jedino su vrijednosti NO2-/NO3- (p<0,01), Se-GPx (p<0,01) i CAT (p<0,001) bile statistički različite. Vjerojatno je da su majke pušačice bile izložene većem oksidacijskom stresu od majki nepušačica.
2,3,7,8-tetraklordibenzo-p-dioksin (TCDD) vrlo je toksičan onečišćivač okoliša koji izaziva veliku zabrinutost zbog mogućih posljedica za zdravlje ljudi. Nedavna su ispitivanja pokazala da ekstrakt ...lovorova lista (Laurus nobilis L.) ima antioksidacijska svojstva koja ublažavaju hepatotoksičnost. Cilj je ovog ispitivanja bio istražiti djelotvornost ekstrakta lovorova lista protiv toksičnoga djelovanja TCDD-a na primarnoj kulturi hepatocita. Kulturama je ekstrakt dodan u dozama od 50 mg L-1, 100 mg L-1 odnosno 200 mg L-1 sam ili zajedno s TCDD-om u dozama od 1,61 mg L-1 odnosno 3,22 mg L-1. Izloženost je u oba slučaja trajala 48 h. Zatim je ispitana vijabilnost hepatocita s pomoću MTT-testa i testa na laktat dehidrogenazu (LDH). Oksidativno oštećenje mjerili smo s pomoću ukupnog antioksidativnoga kapaciteta i ukupnoga oksidativnog stresa. Oštećenje DNA hepatocita procijenjeno je s pomoću mikronukleus testa. MTT i LDH pokazali su da TCDD smanjuje vijabilnost hepatocita, ali ne i ekstrakt lovorova lista. TCDD je također povisio razinu ukupnoga oksidativnog stresa te smanjio ukupni antioksidativni kapacitet. Broj mikronukleusa rastao je s dozom TCDD-a. Nasuprot tomu, u hepatocitima izloženim samo ekstraktu lovorova lista nisu izmijenjene razine ukupnoga oksidativnog stresa, dok je ukupni antioksidativni kapacitet značajno rastao s dozom. Ekstrakt lovorova lista usto je ublažio toksično djelovanje TCDD-a na hepatocite u primarnoj kulturi. Stoga lovorov list štiti protiv oštećenja DNA uzrokovanoga TCDD-om. To ukazuje na mogućnost terapijske primjene ekstrakta lovorova lista protiv toksičnoga djelovanja TCDD-a u jetri.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Analiza pročišćenih otpadnih voda koje se ispuštaju u vodene prijemnike uglavnom podrazumijeva tek utvrĎivanje koncentracije ...organskih tvari (kemijske i biološke potrošnje kisika) i nutrijenata (dušika i fosfora). Stoga je u ovom radu ispitan i učinak efluenta na bioindikatorske organizme (ribe (Carassius gibelio)) i gujavice (Eisenia fetida, Oligochaeta)) i stupanj rezistentnosti bakterijskih izolata na antimikrobne lijekove podrijetlom iz otpadnih voda, s ciljem utvrĎivanja štetnog djelovanja na ţiva bića u vodi, a posredno i na zdravlje ljudi. U tom smislu provedena su ekotoksikološka ispitivanja na bioindikatorskim modelnim organizmima, izvršeno je mjerenje mehanizma multiksenobiotičke otpornosti i vrijednosti parametara oksidacijskog stresa. Citogenetska oštećenja utvrđivana su mikronukleus testom a mutageni učinci Ames testom. Izvršena je komparativna mikrobiološka analiza standardnim mikrobiološkim testovima i MALDI-TOF spektrometrom masa, te su provedena hematološka i histopatološka istraţivanja. Rezultati navedenih istraţivanja pokazuju da pročišćene otpadne vode unošenjem ksenobiotika mijenjaju okolišne parametre recipijenta, dovode do porasta otpornosti bakterija na antibiotike, histopatoloških promjena i oksidacijskog stresa u riba. Dobiven je cjeloviti prikaz utjecaja pročišćenih otpadnih voda na ključne prarametre kakvoće i ekološkog stanja vode i biote.- Currently, analysis of treated wastewater discharged from the wastewater treatment plants (WWTP) inflowing into recipients involves determination of concentrations of organic substances (chemical and biological oxygen demand) and nutrients (nitrogen and phosphorus). In this study, the impact of effluent on organismic bioindicators and degree of resistance of bacterial isolates to antimicrobial drugs originating from wastewater has been evaluated with the aim to determine toxic effects on aquatic (fish, Carassius gibelio) and terrestrial (earthworm, Eisenia fetida, Oligochaeta) organisms, and indirectly on human health. The ecotoxicological testings on bioindicator model organisms were conducted, measuring mechanisms of multixenobiotic resistance and parameters of oxidative stress. Cytogenetic damages were determined by micronucleus test, and mutagenic effects with Ames test. Comparative microbiological analyses were made with conventional methods and mass spectrometry analyser. Results of this study show that treated wastewater (leaving WWTP) changed environmental parameters by introduction of xenobiotics, contributed to microbial contamination and antimicrobial resistance, histopathological tissue changes and oxidative stress of examined organisms. Hencewith, our approach encompassed an integrated overview of the impact of treated wastewater on key environmental and organismal parameters.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PDF