Autor analizira pisanje primorskih slovenskih liberalnih novina u vrijeme balkanskih ratova 1912. i 1913., prikazuje geopolitičke stavove toga političkoga kruga te ga smješta u širi kontekst sukoba ...različitih vizija jugoslavenstva. Specifičan položaj primorskih Slovenaca i geopolitičko značenje Trsta odrazili su se na naklonjenost toga dijela Slovenaca što širemu južnoslavenskom konceptu, koji je trebao biti poluga za slovensku političku emancipaciju. Isprva se taj dio Slovenaca zauzima za ujedinjenje južnoslavenskih naroda unutar Habsburške Monarhije, no analizirano razdoblje donosi preokret koji se očituje u ispuštanju habsburškoga okvira u prvom krugu balkanskih ratova. Drugi je
pak krug prouzročio isključivanje Bugarske iz južnoslavenskih koncepata, čime se dio primorskih Slovenaca priklanja užoj viziji južnoslavenske državne ideje sa Srbijom u središnjoj ulozi.
The author analyses the writings of Slovene journals from the Primorska (Slovene Littoral) region in the period of the Balkan Wars, in the years
1912 and 1913. The article presents the shift of liberal Slovenes’ attitudes towards the Yugoslav idea and places it in the broader context
of the conflict between various geopolitical ideas. The specific position of the Primorska region and Istria as well as the consequential
geopolitical importance of Trieste were reflected in the inclination of
those liberal Slovenians to the broader concept of the Yugoslav political idea, which included all South Slavic nations and was supposed
to be the leverage for Slovenian political emancipation. Initially, the
Slovene liberals, who were gathered in the political group named Edinost (Unity) in Trieste and around the journal Soča in Gorizia, favoured the idea of a third political unit within the Habsburg
Monarchy, with the ambition of including Trieste and Gorizia into that entity. However, due to fears of being left outside of that third unit, these Slovenes abandoned so called ‘trialist’ idea. The defeats of the Ottoman Empire in the first round of the Balkan Wars resulted in omitting the Habsburg context in Slovene journals from the Primorska region, while the second round caused the exclusion of Bulgaria from the
South Slavic state concepts, and pushed those Slovenes towards the narrower version of the Yugoslav idea, where Serbia was to have a central role.
Razina ekonomske slobode svake se godine mjeri putem jedinstvene svjetske metodologije. Na taj je način kanadski Fraser Institute razvio sustavni pristup javnim politikama koje utječu na opseg javne ...potrošnje i državne imovine, visinu glavnih poreza, inflaciju, slobodnu trgovinu, na regulaciju poslovanja, tržišta rada i kredita te ostala mjerena područja. Takav policy okvir može biti koristan za dizajniranje strukturnih prilagodbi kojima se poduzetnike može osloboditi od prekomjernog utjecaja i troška države. Također, smanjivanjem i ograničavanjem uloge države ekonomske slobode doprinose poboljšanju institucionalnog okvira za slobodno tržište. U konačnici, ekonomske slobode usko su vezane uz geopolitiku.
Numerički mediji mogu simulirati sve detalje drugih medija, kumulirajući sve prethodne klasične medijske funkcije ( televizija, pisaći stroj, itd..), i tom smjeru osvajaju do sada nedostižive ...prostore reprezentacije i izražaja. Takav kapacitet numeričkih medija za digitalno programiranje kroz modularnih struktura, svih prethodnih funkcija klasičinih mas-medija uspijevaju putem mrežne rekonfiguracije i kulturalnog transkodiranja, predočiti retrospektivnu sliku svijeta i kulture u povijesti čovječanstva. Inter-konektivnost između numeričkih medija i internetskih mreža predstavlja planetarnu virtualnu mrežu koji neki uspoređuju sa “svjetskim kolektivnim korteksom”. Međutim, s obzirom na rastuću gustoću i kompleksnost, numerički mediji postaju sve hermetičniji i složeniji u njihovom dubokom funkcioniranju. Postupna autonomizacija i emancipacija od svojih kreatora i operatora, otvara proces u kojem se nastaje zagonetna umjetna inteligencija kao uvod u novu vladavinu algoritama. Riječ je o uvodu u novu virtualnu geopolitiku cyber-prostora u kojem su strategije osvajanja i monopola nad informacijama postali suparnički prostor igre moći između službenih državnih aktera i drugih asimetričnih aktera.
Nakon gotovo tri desetljeća upravljanja “odozgo” ili primjene različitih koncepata i strategija Zapada objedinjenih u mantri europerspektive – Zapadni Balkan je ponovno u fokusu međunarodne javnosti ...kao novo geopolitičko žarište. Umjesto ciljane europeizacije, svjedočimo daljnoj balkanizaciji regije koja je posljedica neuspješnog djelovanja
Europske unije, kao i suprotstavljenih interesa saveznika – SAD-a, NATO-a, Velike Britanije, EU-a i Njemačke. Takva konstelacija odnosa omogućila je jačanje utjecaja niza ne-zapadnih aktera – Rusije, Turske, Kine, Irana i Saudijske Arabije, čija prisutnost već niz godina snažno oblikuje sigurnosno ozračje na Zapadnom Balkanu. Sve je očitije da je angloamerički projekt posthladnoratovskog uređenja prostora bivše Jugoslavije značajno istrošen. Naime, obećani prosperitet i stabilnost regije su izostali, a zaostavština primijenjenih zapadnih politika je krajnje siromaštvo, iznimna nezaposlenost i iseljavanje, propast javnih politika i kontinuirano gospodarsko urušavanje, kao i ponovno “aktiviranje” postojećih kriznih žarišta: Bosne i Hercegovine, Kosova i Makedonije.
The paper attempts to explain Milan Šufflay’s ideological views in a broader European context of anti-modernism and counter-Enlightenment tendencies. Milan Šufflay was a critic of the modern world ...and its manifestations. His views were similar to other counter-Enlightenment thinkers such as Oswald Spengler, Henri Bergson, Gustave Le Bon, etc. Šufflay despised individualism and rationalism, and admired collectivism and power of the myth. Šufflay thought that the answer to problems of the modern world lay in a return to medieval values – i.e. spiritual values against material values, which were predominant in his time.Šufflay’s anti-modernist views were closely connected with his nationalism. He was a proponent of organic nationalism and claimed that a nation is a community of the present, former, and future generations. In his works, he stressed the importance of historical memory, culture, geography, and race as factors in the shaping of the nation. He emphasised the Catholic faith of Croats and Occidentalism, which he claimed manifested through the whole of the nation’s history and should therefore be represented in the collective memory of Croats. In that sense, Šufflay’s views were similar to those of Croatian interwar nationalists (e.g. Filip Lukas), and he also constructed Croat national identity vis-a-vis Yugoslavism. Because of the great differences between Croats and Serbs, Šufflay claimed that Yugoslavia was an artificial and unsustainable state.Šufflay’s geopolitical insights were also connected with his essentialist vision of the two perennial antagonistic camps – East and West. In that sense, he anticipated Samuel Huntington’s idea about the Clash of Civilizations. Šufflay thought that sort of apocalyptic clash between the West, led by an ‘Anglo-American bloc’, and the East, led by China and India with the Soviet Union as their ‘vanguard’, was approaching. In that clash, Šufflay argued, the Croats must ally themselves with the West, as they had done throughout their entire history.
Prispevek predstavlja življenje in delo Alexandra Supana, geografa slovenskega rodu ter njegov vpliv na svetovno in slovensko geografijo. Sodil je med pomembnejše geografe druge polovice 19. in ...začetka 20. stoletja. Njegovo znanstveno delo je potekalo, za razliko od geografov, delujočih na Slovenskem, v skladu s takratnimi modernimi usmeritvami. Kariero je zgradil na tujem, začel pa jo je v Ljubljani. Zaradi tega in njegovega rodu ga lahko upravičeno uvrščamo med pomembnejše člene zgodovine moderne geografije na Slovenskem.
Inicijativa triju mora kao neformalna politička platforma 12 novijih punopravnih država članica Europske unije, a čiji je glavni cilj realizacija konkretnih projekata u područjima infrastrukture, ...energetike i digitalizacije, od svog samog nastanka otvorila je brojna ekonomska, politička i geopolitička pitanja. Osim njih, ova inicijativa predstavlja i prvi pravi međunarodni multilateralni iskorak hrvatske gospodarske diplomacije, čime smo ušli u svojevrsni još neistraženi model djelovanja. Hoće li ona pretvoriti RH u prepoznatljiv subjekt europske gospodarske diplomacije koji stvara nove spone među europskim narodima ili će produbiti već postojeće podjele unutar Europe, glavni je predmet interesa ovoga rada. Autor preispituje stav o tome može li RH kroz Inicijativu triju mora realizirati neke, ili čak sve, projekte iz kataloga projekata koji se odnose na nju. Dodatno, autor provjerava može li ova inicijativa biti izvor za prepoznavanje postojećeg i/ili stvaranje novog hrvatskog (geo)političkog identiteta. Uz to, u ovom radu postavlja se teza kako je hrvatsko sudjelovanje u ovoj Inicijativi objašnjivo i nekim odabirima koje je Hrvatska činila tijekom svoje daljnje i bliže prošlosti.
Bitno je obilježje današnjega hrvatskog teritorija položaj na povijesnim spojnicama Sjevera i Juga Europe, kao i Panonije, odnosno Podunavlja i Sredozemlja. Odrednice Hrvatske kao jadranske i ...srednjoeuropske, odnosno podunavske zemlje, čine temelj procesa valorizacije njezinih prostornih prednosti. Položaj na jadranskom pročelju i podunavskoj okosnici bitno određuje maritimno i kontinentalno značenje položaja hrvatskog prostora. Širenju gravitacijske dunavske prostorne zone prometnog i gospodarskog utjecaja zasigurno će pridonositi koridori koji prolaze kroz Hrvatsku i otvaraju Podunavlje prema Sredozemlju na hrvatskom jadranskom pročelju – geografskom izvoru hrvatske nacionalne snage (moći). Podunavsko-jadranska orijentacija predstavlja uvjet u kome jadransko-jonska cesta i koridor X kao spojnica Zapadne Europe s crnomorskim i blisko-istočnim prostorom, čine prostor Hrvatske i Bosne i Hercegovine tranzitnim prstenom i raskrižjem na vratima Jugoistočne Europe. Time je Republika Hrvatska, kao članica NATO-a i EU, bitan čimbenik geoprometnog povezivanja, ali i sigurnosnoga i geopolitičkog stabiliziranja susjednih zemalja u Jugoistočnoj Europi. Najnoviji geoprometni projekti Srbije integrirani u regionalne prometne projekte pod rusko-turskim geopolitičkim utjecajem čine zonu Baltik-Jadran-Crno more sigurnosno osjetljivom, a prostor Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine potiskuju u geoprometnu regionalnu sjenu i marginalizaciju te izravno utječu na njihov ukupni razvoj i sigurnost.
Paradigma sodobne energetske varnosti Prebilič, Vladimir; Juvan, Jelena
Dela (Univerza v Ljubljani. Oddelek za geografijo),
12/2014
41
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Nove, netradicionalne grožnje varnosti, ki so vse bolj kompleksne in indirektne, so postale velik izziv vsem nacionalnim varnostnim sistemom. Med njimi je tudi vprašanje energetske varnosti. ...Naraščajoča energetska poraba na eni strani, primanjkovanje resursov za proizvodnjo energije na drugi strani, vodijo v t.i. energetsko odvisnost. Oskrba z energijo je nuja za normalno gospodarsko proizvodnjo in rast, je pomembna za dobrobit narodov ter ima velik vpliv na mnoga druga področja nacionalne varnosti, kot so varnost preskrbe s hrano in pitno vodo, okoljska varnost in trajnostni razvoj.
Izbijanjem Prvoga svjetskoga rata, češko vodstvo u egzilu započinje diplomatsku borbu za uspostavu neovisne čehoslovačke države koja je trebala biti u bliskom savezništvu sa zapadnim silama Antante. ...Svjesni nepovoljnog geostrateškog položaja buduće države, češki lideri Masaryk i Beneš od samoga početka projekt uspostave neovisne Čehoslovačke vezuju uz stvaranje neovisne Poljske i južnoslavenske države. U tom kontekstu barataju i s idejom Slavenskog koridora koji bi preko zapadne Ugarske – naseljene Nijemcima, Mađarima, ali i gradišćanskim Hrvatima – trebao spojiti dvije slavenske države i onemogućiti obnavljanje Austro-Ugarske, ali i spriječiti daljnji njemački Drang nach Osten. Na temelju teorije strukturalnog realizma, rad proučava ideju koridora u ratnoj fazi, kada je inicijativa u rukama češke političke emigracije, te u fazi Pariške mirovne konferencije, kada inicijativu preuzima "Velika četvorka". Rad nastoji pružiti odgovor na pitanje je li Slavenski koridor predstavljao jedan od temeljnih zahtjeva političkih predstavnika Čehoslovačke ili je korišten kao pregovarački alat za ostvarenje važnijih geopolitičkih ciljeva.
After the outbreak of World War i, the exiled Czech leadership began its diplomatic quest for the establishment of an independent Czechoslovak state that was to become a close ally of Western entente powers. Fully aware of the adverse geostrategic position of their future state, Czech leaders masaryk and Beneš coupled the project of establishing an independent Czechoslovakia with the creation of an independent poland and South Slavic state. in this context, they were considering the idea of a Slavic Corridor that would connect Czechoslovakia with Yugoslavia through a passageway in Western Hungary – an area populated by germans, magyars and Croats. the erection of the Corridor would neutralize the threat of an austro-Hungarian restoration and hinder germany’s advance towards the east (Drang nach Osten). Based on structural realism theory, the paper explores the idea of the Corridor during the war phase, when the initiative is in the hands of Czech political émigrés, and in the phase of the paris peace Conference, when the initiative is seized by the "Big Four". the paper attempts to resolve the question whether the Slavic Corridor was a central demand of Czechoslovak representatives or if it was used as a negotiation tool for the attainment of more important geopolitical goals.