Although meeting the needs of students with disabilities should be a priority in every school in the country, the inclusion of deaf and hard-of-hearing (D/HH) students in the educational system is ...still inadequate. A lack of experience, stereotypes and incomplete professional support can have a negative effect on D/HH students’ acceptance and their academic and socioemotional development. The goal of this study was to collect data on the attitudes of secondary school students towards their D/HH peers, as well as to create and evaluate a Programme to raise awareness of their needs. The Inclusion of Deaf or Hard of Hearing Students Inventory (Hung 2005) was translated and adapted to the Croatian language. It provided the data on hearing students’ perceived closeness to D/HH peers, frequency of their prior voluntary contacts with D/HH peers, and perception of classroom climate related to inclusion. Out of 200 participants (secondary school students, aged between 15.5 and 16.5 years.), 105 of them participated in the Awareness Raising Programme. Forty-six of them were from two classrooms attended by D/HH students, whereas 59 of them attended classes with no D/HH classmates. The remaining 95 students were a control group, which did not participate in the Awareness Raising Programme. Data were collected before and after the implementation of the Programme and analysed using the t test, analysis of variance and standard regression analysis. The findings show that the perceived closeness to D/HH peers was relatively high, meaning that the attitudes toward them were positive. The least positive attitudes were found in classrooms with a D/HH student. The implemented Programme did not contribute to attitude change. Factors that significantly contributed to the prediction of attitudes were frequent voluntary contact with D/HH students, more positive perception of the classroom climate related to inclusion, and the enrollment of a D/HH student in the classroom. Results are discussed in the context of similar prior research and the efficiency of the implemented Programme. Recommendations for the inclusion of D/HH students in general education classrooms are provided.
Gluhe i nagluhe osobe imaju razliÄite potrebe u visokom obrazovanju. Gluhe osobe iskljuÄene su iz svih glasovno-govornih informacija i velik broj gluhih osoba ne može razviti razumljiv govor. One ...se služe znakovnim jezikom kao prvim jezikom. Nagluhe osobe imaju bolje razvijen govor i jezik te bolja Å¡kolska predznanja, no i te osobe imaju teÅ¡koća s praćenjem nastave, „hvatanjem“ brze komunikacije ili razumijevanjem govora u buci. Gluhi i nagluhi studenti urednih intelektualnih sposobnosti mogu usvojiti svaku nastavnu cjelinu, jednako kao i bilo koji student koji Äuje. Nužno je prilagoditi pouÄavanje njihovim mogućnostima i potrebama te im olakÅ¡ati razumijevanje gradiva. Rad će prikazati na koji naÄin osobe oÅ¡tećena sluha komuniciraju i usvajaju znanja te će biti demonstrirana minimalna potrebna podrÅ¡ka u visokom obrazovanju: koriÅ¡tenje tumaÄa za znakovni jezik, FM ureÄ‘aja te pomoć daktilografa koji pretvaraju izlaganje u tekst na ekranu.
Rezultati svih dosadašnjih istraživanja pokazuju izrazito niskurazinu jezičnoga znanja Gluhih i značajnu razliku u odnosu na njihovečujuće vršnjake. Jačanjem svijesti o znakovnome jeziku raste i ...svijest da jenužno prihvatiti ga kao materinski jezik zajednice Gluhih, da je potrebnošto ranije izlaganje tom jezičnom unosu, a da se govoreni jezik uči kao ini.Istraživanje u ovom radu ispituje na koji se način opaža i obrađuje napisanitekst s obzirom na to oslanja li se čitatelj na auditivnu ili vizualnu formujezika. Osobe koje nemaju oštećenje sluha usvajaju govorni jezik spontanoi u potpunosti. S obzirom na to da čitanje kao djelatnost dolazi nakonusvajanja jezika i prilikom čitanja u sebi osobe bez oštećenja sluha napisanitekst ˇčuju“, one ga u sebi ozvučuju. Za razliku od njih, zajednica Gluhihusredotočena je na vizualne informacije u svim vidovima djelovanja, pa takoi jezičnom. Cilj istraživanja bio je ispitati na koji način čitaju Gluhi, na kojeelemente obraćaju pozornost i na koji način obrađuju dobivene informacije.Njime se pokušalo provjeriti hoće li Gluhi čitatelji vidjeti svaki napisanijezični znak, a previdjeti svako upućivanje na zvučnu sliku jezičnogaelementa, poput naglaska. Rezultat ovoga istraživanja nadopunjuje rezultatesvih dosadašnjih i još jednom upućuje na potrebu različitoga pristupazajednici Gluhih kada su u pitanju jezik i jezična obrada.
All research into the knowledge of the spoken language of the Deaf demonstrate a low level of Croatian language proficiency and a significant lag behind their hearing peers. There has been an increased awareness of late that sign language ought to be the mother tongue among the Deaf community, and that it is necessary for a deaf child to be exposed to sign language as early as possible and that the spoken language of those who can hear be taught as L2. This research analyses the perception of individuals and as well as their processing of the written text regarding their reliance on the auditive or visual form of language. Those who can hear acquire spoken language in a full and spontaneous manner. Reading is a language skill that is developed after language acquisition, so that individuals with no hearing loss silently hear the words in their minds when reading, when these words when read words still retain their sound. Contrary to this, the Deaf are fully focused on visual information in every segment of their lives, and also in language. The purpose of this research is to examine how the Deaf read, which language elements are crucial and how information is processed. This research investigates whether the Deaf perceive every single written letter and omit every reference to the auditive form of a word in a particular accent. The results of this study are in accordance to similar research and indicate the need for a different approach to the Deaf regarding the issue of language and language processing.
Cilj rada bio je utvrditi procjenuosobina nastavnika od strane gluhih iteško nagluhih učenika. Uzorak se sastojaood 94 ispitanika, podijeljenih udvije skupine. Prvu skupinu činilo je47 gluhih i teško ...nagluhih učenika(odnosno 30 gluhih s oštećenjem sluhapreko 90 dB i 17 teško nagluhihučenika s oštećenjem sluha od 70 do90 dB), drugu, kontrolnu grupu činilisu 47 čujućih vršnjaka, prosječne starosnedobi 16±1,27 godina. Primijenjenje Upitnik za ispitivanje osobinanastavnika kojim se procjenjuje šestpodručja: Autoritativnost, Emotivnopozitivne reakcije, Kooperativnost,Normativnost, Usmjerenost na rješavanjaproblema i Emotivno negativnereakcije, gdje su se ispitaniciizjašnjavali na postavljene tvrdnje.Dobijeni podaci obrađeni su deskriptivnomanalizom.Za testiranja postojanosti razlikaizmeđu učenika s oštećenjem sluha iučenika bez oštećenja primjenjen jet-test za nezavisne uzorke. Nije utvrđenastatistički značajna razlika nina jednom mjerenom području. Radipreciznijeg zaključivanja u vezi procjeneosobina nastavnika od staneučenika s oštećenjem sluha, ispitanje međugrupni varijabilitet gluhih,nagluhih i čujućih ispitanika. Utvrđivanjemrazlika srednjih vrijednostina osnovu rezultata post-hock Takijevogtesta (Tukey HSD) uočeno jeda nagluhi učenici povoljnije perci-piraju nastavnike od gluhih učenikai učenika bez oštećenja sluha.
Kvalitetna zdravstvena zaštita, informiranost i edukacija o zdravlju i kvaliteti života dio su ostvarenja osnovnih ljudskih potreba i prava, a temelje se na adekvatnoj komunikaciji.Od najranije dobi, ...kad se oslanjamo na vlastiti govor i kad se očekuje samostalnost u obavljanju osnovnih aktivnosti, usvajamo obrazac pri rješavanju aktualnih zdravstvenih i drugih poteškoća. Postavljanje točne dijagnoze i put do rješavanja zdravstvenog problema otežani su ako zdravstveni djelatnik od pacijenta ne dobiva potrebne informacije. Ovaj problem umanjuje i povjerenje u odnosu pacijent – zdravstveni djelatnik, te dovodi u pitanje bioetičku perspektivu u zdravstvenoj profesiji.S problematikom komunikacijske barijere pri ostvarivanju zdravstvene zaštite u Hrvatskoj susreću se i gluhe te gluhoslijepe osobe. Jezik je plod kulture, stoga je i kultura gluhih i gluhoslijepih iznjedrila vlastiti – znakovni jezik. Neadekvatna edukacija zdravstvenog osoblja o hrvatskom znakovnom jeziku kao materinjem jeziku gluhih i gluhoslijepih u Republici Hrvatskoj te o drugim primjerenim načinima komunikacije s osobama oštećenog audio-vizualnog sustava doprinosi površnoj zdravstvenoj obradi, socijalnoj izolaciji ove skupine korisnika hrvatskog zdravstvenog sustava te narušavanju autonomije i društvenog prihvaćanja gluhih i gluhoslijepih osoba.Iako prema zakonskoj regulativi (Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o zaštiti prava pacijenata, Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom) gluhi i gluhoslijepi imaju pravo na jednaku kvalitetu zdravstvene skrbi kao i čujuće osobe, praksa pokazuje drugačiju stvarnost. Gluhe i gluhoslijepe osobe nerijetko ostaju oni o kojima nitko ne brine – jer ne zna kako.Ono što čujućoj osobi izgleda kao napredak i olakšanje u tehničkom dijelu bolničkog sustava – obavijesti, edukativni materijali, infrastruktura, osvjetljenje, komunikacijski kanali (internet, telefon…), gluhoj i gluhoslijepoj osobi može biti problem i uteg.Ipak, uz malo dobre volje, truda i zalaganja i ova barijera može biti uklonjena, a kvaliteta života jedne društvene skupine uvelike unaprijeđena.
Quality health care, information, and education about health and quality of life belong to basic human needs and rights and are based on adequate communication.From an early age, when we rely on our speech and when independence is expected of us in performing basic activities, we adopt a pattern while solving health issues and other difficulties. Establishing an accurate diagnosis and finding the path to solve a health problem is difficult if the health professional does not receive the necessary information from the patient. This problem reduces trust in the relationship between the patient and healthcare professional and calls into question the bioethical perspective in the healthcare profession. Deaf and deaf-blind people also face the problem of communication barriers when they receive health care in Croatia. Inadequate education of healthcare personnel about appropriate ways of communicating with people with impaired audio-visual systems contributes to superficial healthcare treatment, social isolation of this significant group of users of the Croatian healthcare system, and the violation of autonomy and acceptance of deaf and deaf-blind people. Although according to legal regulations, including the United Nations Convention on the Rights of Persons with Disabilities, deaf and deaf-blind people have the right to the same quality of health care as hearing people, practice shows a different reality. What to a hearing person looks like progress and relief in the technical part of the hospital system: notifications, educational materials, infrastructure, lighting, communication channels (Internet, telephone...), same can be a problem and a burden to a deaf and deaf-blind person. Although, with good will, effort and commitment, even this barrier can be removed, and the quality of life of one significant group of people can be greatly improved.
Razumijevanje pristupa kulturi gluhih učenika ponajprije znači razumijevanje raznolikosti obrazovnih situacija. Važno je preispitati prenošenje znanja s obzirom na dvojezičnost tih učenika, jer se ...poučavanje temelji na konceptualizaciji. Zbog nedostatka empirijskih istraživanja, usmjerili smo se na istraživanje raskoraka između potreba učenika i njihovih učitelja te odgovora predloženih od strane kulturnih institucija, na primjeru Francuske. Na temelju dva istraživanja uspoređena su očekivanja specijaliziranih učitelja s prijedlozima kulturnih institucija. Ključna postavljena pitanja kao i mogući odgovori omogućuju bolje razumijevanje specifičnih postupaka razvijenih u svrhu prihvatljivosti ove zajednice. Prvo su opisana očekivanja stručnjaka u odnosu na njihove kvalifikacije. Rezultati naglašavaju pojavu novih interdisciplinarnih potreba. Preispitno je obrazovanje učitelja u svjetlu višestrukih komunikacijskih poteškoća. Analizirani su odgovori dobiveni u projektu Ocelles koji je utemeljen na multilingvalnoj i multimodalnoj kolaborativnoj mrežnoj stranici u Open data. Ovaj konceptualni alat, dizajniran iz semiotičkog trokuta, omogućuje sudionicima da konstruiraju interkulturalnost putem sinhronijskog i dijakronijskog pristupa.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Extended description:
<!--if gte mso 10>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
...mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-priority:99;
mso-style-qformat:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin-top:0cm;
mso-para-margin-right:0cm;
mso-para-margin-bottom:10.0pt;
mso-para-margin-left:0cm;
line-height:115%;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:11.0pt;
font-family:"Calibri","sans-serif";
mso-ascii-font-family:Calibri;
mso-ascii-theme-font:minor-latin;
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-theme-font:minor-fareast;
mso-hansi-font-family:Calibri;
mso-hansi-theme-font:minor-latin;}
<!endif-->
Zelo privlačne za oko so lahko tudi modne revije. Celjski dijaki, bodoči tekstilci in frizerji so ob koncu šolanja na ogled postavili svoje zamisli in umetnine, za vsakogar nekaj. In naslov modne revije? Izziv 000.
V Celju so se mladi modni ustvarjalci predstavili včeraj, že danes pa tudi v Ljubljani, skupaj z dijaki drugih slovenskih tekstilnih šol. Tako smo lahko videli še bolj raznovrstna oblačila, ki so jih dijaki nosili sami, najbolj bučen aplavz pa so si prislužili: skupina postavnih manekenov iz ljubljanske srednje šole in najmlajši iz Zavoda za gluhe in naglušne.- Information:- The city of Celje: a fashion show by Slovene textile schools and students attending hairdressing school. A statement by Veronika Kokot, assistant headmaster at SSPŠ Celje.- Original language summary:
Celje: modna revija dijakov tekstilcev in frizerjev slovenskih tekstilskih šol; izjava Veronika Kokot, pomočnica ravnatelja SSPŠ Celje.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Analizom odgovora sudionika na česticama Skale akulturacije gluhih (Maxwell-McCaw i Zea, 2011) željeli smo steći detaljniji uvid u osjećaj pripadnosti zajednici Gluhih odnosno čujućih, u sklonosti ...gluhih i nagluhih osoba prema svakoj od dviju kultura, aktivnostima sudjelovanja u životima dviju kultura, kulturalnim znanjima o jednoj odnosno drugoj kulturi i samoprocjeni ovladanosti jezikom svake od njih, posebno u odnosu i na različite stupnjeve oštećenja sluha (laka, umjerena i teška nagluhost te gluhoća). U istraživanje su bile uključene 443 osobe, u dobi od 18 do 87 godina, oba spola, iz 17 gradova u Republici Hrvatskoj (31 lako nagluha osoba, 57 umjereno nagluhih, 69 teško nagluhih, 256 gluhih te 30 osoba s umjetnom pužnicom). Ispitivanje razine akulturacije gluhih i nagluhih osoba u kulturu Gluhih odnosno čujućih, provedeno je primjenom Skale akulturacije gluhih DAS (Deaf Acculturation Scale, Maxwell-McCow i Zea, 2011). Analiza odgovora pokazuje da i gluhe i nagluhe osobe značajno više teže identifikaciji sa zajednicom Gluhih nego sa zajednicom čujućih, osim lako nagluhih osoba, kod kojih ne postoje razlike u identifikaciji. I gluhe i nagluhe osobe (osim onih s umjetnom pužnicom) u značajno većoj mjeri sudjeluju u aktivnostima zajednice Gluhih nego čujućih. Međutim, društvo drugih gluhih i nagluhih osoba preferiraju gluhe osobe, a kod nagluhih osoba i osoba s umjetnom pužnicom nisu utvrđene značajne razlike u kulturnim preferencijama. Svi sudionici posjeduju više znanja o kulturi čujućih nego o kulturi Gluhih, no značajno više lako i umjereno nagluhe osobe. Gluhe osobe značajno su boljom procijenile svoju kompetenciju u znakovnom nego u govornom jeziku, a nagluhe osobe i osobe s UP svoje kompetencije u dvama jezicima procjenjuju podjednakima. Ovi rezultati idu u prilog i dodatno objašnjavaju rezultate prethodnih istraživanja, po kojima nagluhe osobe i osobe s umjetnom pužnicom u većoj mjeri od gluhih osoba tendiraju dvokulturnom i čujućem identitetu. Razmatraju se praktične implikacije dobivenih rezultata te se elaborira trenutna situacija u kulturi Gluhih u Hrvatskoj.
Using the Deaf Acculturation Scale - DAS (Maxwell-McCow i Zea, 2011), this study aimed to explore deaf and hard-of-hearing people’s sense of belonging in Deaf and hearing communities in more detail. In addition, it examined the cultural preferences of deaf and hard-of-hearing people and their participation in the activities of both cultures, their cultural knowledge regarding the two cultures, and their perceived competence in sign- and majority languages, with particular regard to their hearing status. The research sample consisted of 443 deaf and hard-of-hearing persons (31 mildly and 57 moderately hearing impaired persons, 69 severely deaf persons, 256 profoundly deaf persons and 30 persons with cochlear implants) from 17 Croatian cities. The results demonstrate that deaf and hard-of-hearing persons (except those who are mildly hearing impaired) tend to identify with Deaf culture to a greater extent than hearing culture. Both deaf and hard-of-hearing persons (except those with CI) participate in the activities of Deaf culture to a much greater extent than those of hearing culture. However, only deaf persons expressed a significantly higher level of preference for Deaf culture in comparison to hearing culture. All participants exhibited a higher level of cultural knowledge of hearing rather than Deaf culture, but the difference was statistically significant only for mildly and moderately hearing impaired persons. In deaf participants, the perceived language competence was significantly higher for sign language rather than for the majority language. All other participant groups assessed their competence in both languages to be equal. The results of this research imply that the majority of deaf and hard-of-hearing people identify strongly with Deaf culture and participate in it regularly. At the same time, it is evident that hard-of-hearing persons and CI users have a higher level of bi-cultural and hearing acculturation. The practical implications of the results obtained, as well as the current status of Deaf culture in Croatia, are elaborated in this paper.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Extended description:- Information:- The host of the programme is Katja Stamboldžioski, who is discussing a form of art therapy with ...her two guests, the musical therapist Ksenija Čare and group therapist Jan Milkovič. A visit to the Dolfka Boštjančič Centre and observing an art workshop. Statements by Silva Jug, a teacher for children with special needs in the Centre. Children with Down syndrome. Clay artefacts, painting on a piece of cloth.- Original language summary:
Oddajo vodi Katja Stamboldžioski; pogovor o likovni terapiji z gostoma: Ksenija Čare, muzikoterapevtka in Jan Milkovič, skupinski terapevt. Obisk v Centru Dolfke Boštjančič in spremljanje likovne delavnice; izjave: Silva Jug, specialni pedagog v Centru, otroci Downov sindrom, izdelki iz gline, risanje na tkanino.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Gluhe i nagluhe osobe imaju različite potrebe u visokom obrazovanju. Gluhe osobe isključene su iz svih glasovno-govornih informacija i velik broj gluhih osoba ne može razviti razumljiv govor. One se ...služe znakovnim jezikom kao prvim jezikom. Nagluhe osobe imaju bolje
razvijen govor i jezik te bolja školska predznanja, no i te osobe imaju teškoća s praćenjem nastave, „hvatanjem“ brze komunikacije ili razumijevanjem govora u buci. Gluhi i nagluhi studenti urednih intelektualnih sposobnosti mogu usvojiti svaku nastavnu cjelinu, jednako kao i bilo koji student koji čuje. Nužno je prilagoditi poučavanje njihovim mogućnostima i potrebama te im olakšati razumijevanje gradiva. Rad će prikazati na koji način osobe oštećena
sluha komuniciraju i usvajaju znanja te će biti demonstrirana minimalna potrebna podrška u visokom obrazovanju: korištenje tumača za znakovni jezik, FM uređaja te pomoć daktilografa
koji pretvaraju izlaganje u tekst na ekranu.
PDF
