O KONZULOVIM PISMIMA Benčić, Nikola; Tobler, Feliks
FLUMINENSIA,
01/1997, Letnik:
8, Številka:
1-2
Web Resource
Odprti dostop
Stipan Konzul iz Istre je i za gradišćanske Hrvate istaknuta ličnost protestantske književnosti. Poslije raspuštanja tiskare u Urachu (1564.), Konzul je prebivao u Regensburgu, gdje daje i tiskati ...knjigu nedjeljnih evanđelja "Postilu" (1568.) kojom je mislio širiti protestantsku vjeru među zapadnomađarskim Hrvatima. U zapadnomađarsku ga je hrvatsku dijasporu pozvao 1568. Hans von Weißpriach, vlastelin Željezna i Fortnave po načelu "cuius regio, eius religio". O tom pozivu i oko ostvarenja njegovoga odlaska među zapadnomađarske Hrvate postoje u gradskom arhivu Koszeg/Kiseg/Guns osam pisama iz 1567. i 1568. godine, koja su važne i vjerodostojne potvrde o onodobnim životnim okolnostima, Konzulovim namjerama, ljudskim i gospodarskim prilikama.
Amaterski igrokazi te naročito pjesme izvođene u njima važan su dio tradicije gradišćanskih Hrvata u Austriji. Sa znanstvenog motrišta oni su do sada bili potpuno zanemareni predmet istraživanja te ...je namjera ovoga rada upozoriti na navedenu činjenicu. Autorica ih istražuje kao jedan od aspekata glazbenog života sela Mjenovo (Kroatisch Minihof) u središnjem dijelu austrijskog Gradišća. Izabire dva razdoblja - četrdesete i devedesete godine 20. stoljeća - koja pokazuju znatne promjene u podrijetlu, načinu primanja, daljnjeg stvaranja i popularnosti ovih pjesama.
U članku se analiziraju mogućnosti hrvatske i dvojezične nastave kod gradišćanskih Hrvata tijekom 20. stoljeća, te se rasvjetljava uloga hrvatskoga nastavnog jezika koja se mijenjala u skladu s ...dotičnom političkom i društvenom situacijom koja je određivala i krojila školsku politiku a u vezi s time i školsko-jezičnu politiku. Tako zapravo ne možemo govoriti o uređenju školstva za pripadnike hrvatske manjine do prije deset godina. Provedena istraživanja
dokazuju da se dvojezično školstvo u Gradišću od 1921., od godine pripojenja Austriji pa sve do 1994. godine nalazilo u stanovitom vakuumu, budući da je Manjinski školski zakon (Minderheiten-Schulgesetz 1994.) bio donesen tek 73 (!) godine nakon pripojenja Gradišća Austriji. Zbog toga se i broj dvojezičnih škola
konačno smanjio za trećinu. U doba predraća i poraća nije bilo (gotovo) nikakvih perspektiva koje bi podupirale jezični te kulturni pluralizam i hrvatski nastavni jezik bio je sve više marginaliziran. Tako primjerice nikada nije bila stvarno postignuta jezična ravnopravnost njemačkog i hrvatskog nastavnog jezika, nego je
ona općenito bila sprječavana temeljem zakonskih, financijskih a prije svega jezično-političkih okolnosti, što je pospješilo jezičnu mijenu.
Katehetska literatura većinom je pisana i proučavana u specijaliziranim krugovima interesa. Tek se ponekad katekizam vezao čvršće za književnost. Takav je slučaj katekizma u gradišćanskohrvatskoj ...književnosti. Tamo on nije samo djelo duhovne, vazda utilitarne, namjene, nego je shvaćen kao estetski ostvaraj. Glede toga on je u gradišćanskih Hrvata shvaćen i kao književni žanr. Ovaj rad, nakon općih naznaka korisnih za opis problema, nastoji rasvijetliti neke značajke, kulturološko i književno značenje katekizama u gradišćanskih Hrvata.
U ovom radu iznesena je analiza prostornog rasporeda hrvatskih naselja (minimum 5 % Hrvata) u saveznoj zemlji Gradišće u Austriji u razdoblju od 1923. do 1991. godine. Autor ustanovljuje smanjenje ...broja hrvatskih naselja, te smanjenje udjela Hrvata u hrvatskim naseljima. Smanjenje broja hrvatskih naselja je jako naglašeno u južnim kotarevima Güssing (Novi Grad) i Oberwart (Borta). Na smanjenje broja hrvatskih naselja i udio Hrvata u njima utječe snažna asimilacija (germanizacija) i iseljavanje.
Raspadom Austro-Ugarske – što rezultira formiranjem novih država i razgraničenjima nerijetko nauštrb etničkih zajednica – i Gradišćanski Hrvati doživljavaju težak udarac. Razdvojeni državnim ...granicama, podvojeni ideološkim sistemima, u različitom etničkom okruženju, oni nastoje očuvati svoju nacionalnu svijest i nacionalni identitet. Nažalost, procesu denacionalizacije u ime ideoloških razloga, državne homogenizacije ili pogrešno shvaćenog jedinstva u različitosti vrata su širom otvorena, a matični narod – i sam suočen sa sličnim dilemama – ne nalazi prostor za osmišljen iskorak u cilju zaštite svoje manjine.
Intenziviranjem integracionih procesa u Evropi na bazi interesa naroda koji u njoj žive (a ne na ideološkim ili geostrateškim pozicijama), demokratizacija odnosa na svim razinama i otvaranje komunikacije i dijaloga među različitim subjektima međunarodne zajednice o potrebama pojedinaca i kolektiviteta za zaštitom i očuvanjem njihovih posebnosti u kontekstu zaštite ljudskih prava, omogućili su neposrednije i osmišljenije kontakte Gradišćanskih Hrvata u Mađarskoj sa svojim matičnim etničkim zaleđem (Gradišćanskim Hrvatima u Austriji), s brojnim sunarodnjacima u Mađarskoj i s matičnim narodom u Hrvatskoj. Još jednom se pokazala istinitom tvrdnja da jedino što lako prelazi granice i razna ograničenja je materinska riječ, tradicija i svijest koja povezuje sponom zajedništva obitelji, naselja, pokrajine i države, istovremeno dajući svoj specifični doprinos svjetskom mozaiku kultura i jezika, što podvodimo pod termin civilizacijskih dostignuća.
U članku se govori o pojavi protestantske književnosti među gradišćanskim Hrvatima u drugoj polovici šesnaestog i početkom sedamnaestoga stoljeća. Protestantska književnost gradišćanskih Hrvata ...započinje zbirkom postila virtemberškog teologa i propovjednika Johannesa Brenza, tiskanoj u Regensburgu 1568. godine, koju su s latinskoga preveli Antun Dalmatin i Štipan Konzul Istranin. Regensburška 'Postila', objavljena u dva latinička sveska, sadržava nedjeljna evanđelja za čitavu godinu s predgovorima na njemačkom i hrvatskom jeziku. Sljedeće značajno djelo protestantskoga kruga jest hrvatska pjesmarica 'Dusevne Peszne' Grgura Pythiraeusa Mekinića, tiskana u Sv. Križu (Deutschkreutz, Keresztur) kod Šoprona u dva sveska. Prvi svezak pjesmarice pojavio se 1609. a drugi 1611. godine. Mekinić, koji se smatra "ocem gradišćanskohrvatske književnoumjetničke riječi" i prvim autentičnim književnikom među gradišćanskim Hrvatima, uvrstio je u svoje 'Dusevne Peszne' prijevode njemačke (pretežito Luterove), mađarske i latinske duhovne poezije, prilagođene gradišćanskohrvatskoj pisanoj tradiciji.
U članku se govori o sibilskim knjigama, drevnim apokaliptičkim apokrifima, u okviru pučke literarne tradicije gradišćanskih Hrvata. Sibila je bila proročica poznata u grčkim legendama i ...književnosti. Značenje riječi, vjerojatno orijentalnoga postanja, još uvijek nije protumačeno, a ime se prvi put spominje u grčkoga filozofa Heraklita. Sibilska su proročanstva osobito bila popularna u doba helenizma, kada dolaze pod utjecaj židovsko-kršćanske kulture, kao i ranog Rimskog Imperija. Tijekom srednjega vijeka broj sibilskih proroštava se uvećava u nekoliko verzija a kršćanstvo prihvaća Sibile kao Kristove proročice. Među gradišćanskim Hrvatima sibilske se knjige pojavljuju preko prijevoda s njemačkog, mađarskog ili slovenskog jezika. U radu se donose izvaci iz dvaju sačuvanih rukopisa Sibile.
Prve gradišćanskohrvatske knjige napisali su svećenici; oni koji su sve do 19. stoljeća činili sloj inteligencije u Hrvata zapadno-ugarskog prostora. Autor spominje nekoliko kulturno-prosvjetnih ...djelatnika koji su pridonijeli čuvanju i razvitku gradišćansko-hrvatskog jezika. Posebno ističe Matu Meršića Miloradića, najpoznatijega gradišćanskohrvatskog pjesnika, koji je prvenstveno preko svojih stihova odgajao puk u duhu materinske riječi. Na kraju autor navodi tri činjenice koje su utjecale na lingvističke specifičnosti gradišćansko-hrvatskog jezika.
