Kako bi se utvrdila promjena obojenja odn. postojanost obojenja, uzorak vegetabilno štavljene kože podvrgnut je močenju u alkalnoj otopini znoja kako bi se izlučio višak tanina i drugih netaninskih ...tvari koje zbog svoje velike količine unutar stukture kože imaju snažan antimikrobni učinak, te u tom slučaju naknadna obrada nije potrebna. Remisijskim spektrofotometrom uzorci kože snimljeni su prije i nakon procesa močenja kako bi se utvrdila promjena obojenja objektivnim mjerenjem kolorističkih prametara boje i ukupne razlike u boji. Učinkovitost obrada ekološki prihvatljivom plazmom i biopolimerom hitozanom potvrđena je kod nekih uzoraka kože mikrobiološkim analizama spram dvije bakterijske vrste Staphylococcus aureus i Klebsiella pneumoniae, provedbom kvalitativnog testa difuzije.
Biopolimeri hitin i hitozan – svojstva i priprava Dino Skendrović; Lucija Terihaj; Tonči Rezić ...
Kemija u industriji; časopis kemičara i tehnologa Jugoslavije,
01/2023, Letnik:
72, Številka:
1-2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
S porastom svijesti o zaštiti okoliša sve se više okrećemo prirodnim izvorima energije i prirodnim materijalima. Veliku važnost u tome imaju biopolimeri koji su potpuno razgradivi u prirodi. Jedan od ...važnijih biopolimera su hitin i hitozan, koji su po zastupljenosti na drugom mjestu nakon celuloze. Velike količine hitina i hitozana nalaze se u biosferi kao važni sastojci egzoskeleta mnogih organizama i kao otpad tvrtki za proizvodnju morskih plodova. Stoga političari, ekolozi i industrija potiču upotrebu tih morskih polisaharida kao obnovljivih izvora. Cilj ovog rada je opisati fizikalno-kemijska i biološka svojstva i različite metode ekstrakcije hitina i hitozana ponajprije iz morskog otpada. Hitin se može ekstrahirati kemijskom i biološkom ekstrakcijom te je u ovom radu dana usporedba između te dvije metode s naglaskom na enzimsku deproteinizaciju, fermentaciju bakterija i metode enzimske deacetilacije. Zahvaljujući biorazgradivosti, netoksičnosti, biokompatibilnosti i bioaktivnosti, ti morski polimeri naširoko se upotrebljavaju u suvremenoj proizvodnji biomedicinskih i farmaceutskih proizvoda.
Hitozan je organski spoj koji se dobiva iz ljuski morskih školjkaša, te ima široku primjenu u poljoprivrednoj proizvodnji. Osnovni učinak hitozana je biofungicidni učinak na brojne biljne bolesti. ...Osim toga, hitozan ima dobar učinak protiv stresnih uvjeta tijekom rasta i razvoja biljaka. Primjenom hitozana povećava se kvaliteta plodova kao i vrijeme skladištenja, što je iznimno važno za sitno voće (jagoda, malina, kupina, borovnica). Kako je hitozan prirodan spoj, ima dozvolu za primjenu u ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji te je važan preparat za primjenu u ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji. Na razini EU označava se kao preparat na bazi osnovne tvari, sukladno EZ normi 1107/2009.
In comparison with conventional drug delivery systems microparticles offer several advantages such as: micrometric dimensions, spherical shape and great surface to volume ratio. Furthermore, numerous ...materials and different encapsulation techniques can be used to obtain microparticles with desired characteristics. There is growing interest for microparticles consisted of natural, biodegradable and biocompatible polymers such as alginates, which can form gels in presence of Ca2+ ions. However, Caalginate hydrogels are porous and sensitive on presence of sequestering agents, which can cause fast release of encapsulated drug. In order to overcome these limitations Caalginate microparticles can be treated with cationic polymers such as chitosan. In the presented work alginate-chitosan microparticles were prepared by ionotropic gelation followed by polyelectrolyte complexation and subjected to detail physicochemical, biopharmaceutical and pharmaceutical characterization with the aim to investigate the ability of chitosan to improve characteristics of conventional Caalginate microparticles. The special interest was to assess the influence of chitosan molecular weight on chitosan functionality in formulation of alginate-chitosan microparticles as drug delivery systems for NSAILs. In the first phase Ca-alginate microparticles were treated with high molecular weight chitosans (50 – 375 kDa). Experimental design analysis was used to investigate the effect of chitosan molecular weight, other formulation factors and their interactions on microparticles properties. Obtained particles exhibited micrometric size, slightly deformed spherical shape and relatively high encapsulation efficiencies (> 75 %). Release of encapsulated naproxen in simulated gastric fluid was negligible. However, the obtained results revealed some disadvantages of high molecular weight chitosans, such as: high viscosity of their water solutions and their limited ability to form polyelectrolyte complex (PEC) with alginate only on particles surface. In the second phase Ca-alginate microparticles were incubated in nonviscous chitosan oligosaccharide (COS, 2 – 3 kDa) water solutions. SEM analysis confirmed that COS has ability to diffuse in microparticles core due to its short chain length, while the ninhydrin assay revealed that binding of this oligomer for Ca-alginate matrix was more intensive than that of high molecular weight chitosans. Obtained particles exhibited micrometric size, slightly deformed spherical shape and relatively high encapsulation efficiencies (> 78 %). Swelling and drug release studies confirmed pHsensitivity of alginate-COS PEC, which allowed sustained drug release in simulated intestinal fluid. It was shown that use of COS allows simplification of microencapsulation procedure with no significant effect on microparticles properties. In the third phase the ability of COS to interact simultaneously with two polyanions: alginate and Eudragit® L 100-55 was investigated and confirmed. Additional treatment of alginate-COS particles with Eudragit® L 100-55 had no significant effect on morphology, encapsulation efficiencies and drug loading capacity of alginate-COS particles. However, it was shown that COS-Eudragit® L 100-55 PEC provides effective protection of particles against protonation under acidic conditions. This was crucial to achieve sustained release of encapsulated drug in simulated intestinal fluid after previous incubation in simulated gastric fluid.
Prednosti mikročestica u odnosu na konvencionalne nosače lekovitih supstanci ogledaju se u sferičnom obliku, velikom odnosu površine i volumena, mikrometarskim dimenzijama, raznovrsnosti materijala za njihovu izradu i postupaka mikroinkapsulacije. Poseban značaj imaju mikročestice izrađene od prirodnih, biodegradabilnih i biokompatibilnih polimera, poput alginata, koji formiraju gelove u prisustvu Ca2+ jona. Međutim, poroznost Ca-alginatnih hidrogel mikročestica i osetljivost na prisustvo sekvestrirajućih jona može uzrokovati brzo otpuštanje inkapsulirane lekovite supstance. Ove nedostatke je moguće prevazići tretiranjem Caalginatnih gelova sa katjonskim polimerima, poput hitozana, koji sa alginatima obrazuju pH osetljive polielektrolitne komplekse. U predstavljenom radu izvršena je fizičkohemijska, farmaceutsko-tehnološka i biofarmaceutska karakterizacija Ca-alginatnih mikročestica izrađenih metodom eksternog geliranja i tretiranih hitozanima različitih molekulskih masa, u cilju poboljšanja karakteristika konvencionalnih Ca-alginatnih mikročestica. Posebna pažnja usmerena je ka ispitivanju uticaja molekulske mase hitozana na njihovu funkcionalnost u formulaciji alginat-hitozan mikročestica kao nosača za nesteroidne antiinflamatorne lekove. U prvoj fazi korišćeni su hitozani velike molekulske mase (50 – 375 kDa). Rezultati karakterizacije mikročestica podvrgnuti su analizi primenom eksperimentalnog dizajna, kako bi se došlo do zaključaka o uticaju molekulske mase hitozana i drugih formulacionih faktora na karakteristike mikročestica, kao i njihovih međusobnih interakcija. Primenom hitozana velikih molekulskih masa izrađene su mikročestice blago deformisanog sferičnog oblika, mikrometarskih dimenzija, sa relativno visokom efikasnošću inkapsulacije (> 75 %) i profilima oslobađanja koji se odlikuju zanemarljivim oslobađanjem naproksena u kiseloj sredini. Međutim, rezultati ove faze su otkrili da primenu hitozana velike molekulske mase otežavaju izražen viskozitet njihovih vodenih rastvora i dužina lanaca koji ograničavaju njihovo vezivanje na površinu Ca-alginatne mikročestica. U drugoj fazi Ca-alginatne mikročestice su inkubirane u neviskoznim rastvorima oligohitozana molekulske mase 2 – 3 kDa. Mikroskopska analiza je potvrdila sposobnost ovog oligomera da zahvaljujući malim dimenzijama prodire u jezgro mikročestica, a ninhidrinskom reakcijom je pokazano da se oligohitozan vezuje za alginat znatno intenzivnije u odnosu na hitozane velike molekulske mase. Izrađene mikročestice su imale blago deformisan sferičan oblik, mikrometarske dimenzije, a postignute su visoke efikasnosti inkapsulacije (> 78 %). Potvrđena je pH osetljivost kompleksa alginat-oligohitozan, koja omogućava usporeno oslobađanje inkapsuliranog naproksena u slabo baznoj sredini. Pokazano je da primena oligohitozana omogućava pojednostavljenje i skraćenje postupka inkapsulacije bez značajnijeg uticaja na njihove fizičkohemijske i farmaceutsko-tehnološke karakteristike. U trećoj fazi rada potvrđena je mogućnost istovremene interakcije oligohitozana sa dva anjonska polimera: alginatom i Eudragit®-om L 100-55. Tretiranje alginatoligohitozan mikročestica Eudragit®-om L 100-55 nije značajnije uticalo na morfološke karakteristike, efikasnost inkapsulacije i sadržaj naproksena u mikročesticama, a pokazalo se da polielektrolitni kompleks oligohitozan-Eudragit® L 100-55 pruža efikasnu zaštitu mikročesticama u kiseloj sredini, što je od ključnog značaja za postizanje usporenog oslobađanja naproksena nakon izmene medijuma praćene porastom pH vrednosti.
Environmental protection has been a topic of great attention in recent years.
Discharging azo dyes in aquatic systems leads to contamination of water and
exhibits serious ecological problems. Azo ...dyes are subject to
bioaccumulation, and due to their allergenic, cancerogenic, mutagenic and
teratogenic properties they are a grave threat to people and the environment.
Adsorption process is becoming incerasingly popular as a way of treatment of
various kinds of wastewaters, among them the azo-dyes containing ones,
because it is economically feasible, processes are simple and there is a high
level of efficiency present in such processes. The increasingly interesting
adsorbents are those that stem from sustainable sources and are biodegradable
– both from ecological and economical point of view. The aim of this study is
preparation and characterization of polymer complexes based on naturally
occuring polysaccharides – pectin and chitosan. This study presents the
preparation and characterization of chitosan/poly(itaconic acid) and amidated
pectin/poly(itaconic acid) complexes containing between 10 and 90% of
poly(itaconic acid). The complexes chitosan/montmorillonite and amidated
pectin/montmorillonite having between 10 and 50% of montmorillonite were
prepared as well. The complexes were characterized by elemental analisys,
Fourier Transformed Infrared spectroscopy, Scanning electron microscopy and
thermogravimetry. FTIR analysis confirmed the composition of all complexes.
SEM analysis confirmed the morphology of these complexes, and changes in
morfology after dye adsorption. It was shown that after adsorption on the
surface of complexes has changed, and a large number of agglomerate and
roughness appeared. Thermogravimetry has shown that the amount of
montmorilonite in chitosan/montmorillonite and amidated
pectin/montmorillonite complexes had big influence on thermal stability.
Montmorillonite increased thermal stability of complexes, but this effect was
most pronounced at low amounts of MMT in the system, while at higher content
of MMT the decomposition temperature decreased. Poly(itaconic acid) improved
the thermal stability of complexes. This study investigated the adsorption
kinetics of Reactive Orange 16 dye from aqueous solutions on
chitosan/poly(itaconic acid) and chitosan/montmorillonite complexes using
various component amounts. The adsorption kinetics of Basic Yellow 28 azo-dye
from aqueous solutions on amidated pectin/poly(itaconic acid) and amidated 4
pectin/montmorillonite complexes in various component amounts have also been
studied. The influence of initial dye concentration (30, 50 and 80 ppm),
temperature (8, 25, 37 and 55˚C), pH value of the solution (2, 4, 5, 6 and
7,4) and the composition of complexes on the kinetics and adsorption
mechanisms were the main focus of this work. The kinetics and adsorption
mechanisms were investigated using four kinetic models: The Lagergren
pseudofirst order model, the Ho pseudo-second order model, the Elovich model
and the intraparticular diffusion model. Three adsorption isotherms models
were applied – Langmuir, Freundlich and Temkin. Before the experimental part
the theoretical introduction has been presented containing the relevant
information needed to asses the width of the problem and understanding the
prniciples on which this study was based. The results have shown that
adsorption of Basic Yellow 28 didn’t occur onto amidated pectin/poly(itaconic
acid) complexes. Investigation of adsorption of Basic Yellow 28 onto amidated
pectin/montmorillonite complexes has shown that the amount of montmorillonite
had a big influence on adsorption capacity. The adsorption capacity increased
with increasing the concentration of dye, up to amount of montmorillonite of
30%. Further increase in amount of montmorillonite led to the decrease in
adsorption capacity. Similar observation was found for adsorption of Reactive
oragne 16 onto chitosan/montmorillonite complexes. The investigation of
adsorption of Reactive Orange 16 dye onto chitosan/poly(itaconic acid)
complexes showed that the adsorption at 20°C occurred only at lower amounts
than 30 % of poly(itaconic acid) in complexes. At increased temperatures
Reactive Orange 16 got adsorbed onto complexes containing up to 50 % of
poly(itaconic acid). The comparison of absorption capacities of these
complexes with the previously published ones, showed that the complexes
presented in this investigation can efficiently replace the conventional
adsorbents for removal of azo dyes from wastewaters.
Poslednjih godina se sve veća pažnja posvećuje očuvanju životne sredine.
Ispuštanje azo boja u vodenu sredinu dovodi do kontaminacije vode i
predstavlja ozbiljan ekološki problem. Azo boje podložne su bioakumulaciji, a
zbog kancerogenih, mutagenih i teratogenih svojstava neretko su pretnja
zdravlju ljudi i očuvanju okoline. Proces adsorpcije je sve zastupljeniji u
obradi svih vrsta otpadnih voda, pa tako i onih koje sadrže azo boje, zbog
ekonomičnosti, jednostavnosti procesa i stepena efikasnosti prečišćavanja
otpadnih voda. S obzirom da se sve veća pažnja poklanja ispitivanju
adsorbenata koji potiču iz obnovljivih izvora i koji su biodegradabilni, zbog
ekoloških i ekonomskih uslova, predmet ovog rada je priprema i
karakterizacija kompleksa koji se zasnivaju na prirodnim polisaharidima,
pektinu i hitozanu. U ovom radu ispitivani su kompleksi
hitozan/poli(itakonska kiselina) i amidovani pektin/poli(itakonska kiselina)
pri udelima poli(itakonske kiseline) od 10-90% u kompleksu. Takodje,
ispitivani su i kompleksi hitozan/montmorilonit i amidovani
pektin/montmorilonit, pri udelu montmorilonita od 10-50%. Ovi kompleksi su
karakterisani Elementarnom analizom, Fourier transformisanom infracrvenom
spektroskopijom (FTIR), Skenirajućom elektronskom spektroskopijom (SEM) i
Termogravimetrijom (TG). Analizom FTIR spektara je potvrđen sastav svih
kompleksa. SEM analizom je utvrđena morfologija ovih kompleksa, kao i promene
nastale na površini uzoraka nakon adsorpcije boje. Analizom termograma
ustanovljeno je da montmorilonit ima veliki uticaj na termijsku stabilnost
kompleksa hitozan/montmorilonit i amidovani pektin/montmorilonit.
Montmorilonit pri malom udelu u kompleksu, dovodi do povećane termijske
stabilnosti, naspram čistog hitozana, odnosno amidovanog pektina, dok sa
porastom montmorilonita do 50% u kompleksu, dolazi do opadanja termijske
stabilnosti. Poli(itakonska kiselina) takodje pospešuje termijsku stabilnost
kompleksa naspram čistih komponenti. U ovom radu je ispitana kinetika
adsorpcije anjonske Reactive Orange 16 boje iz vodenih rastvora na komplekse
hitozan/poli(itakonska kiselina) i hitozan/montmorilonit, pri različitim
odnosima komponenti u kompleksu. Takodje, ispitivana je i kinetika adsorpcije
katjonske Basic Yellow 28 boje iz vodenih rastvora na komplekse amidovani
pektin/poli(itakonska kiselina) i amidovani pektin/montmorilonit pri
različitim odnosima komponenti. Ispitivan je uticaj početne koncentracije
boje (30, 50 i 80 ppm), zatim uticaj temperature (8, 25, 37 i 55°C), uticaj
pH vrednosti rastvora (2, 4, 5, 6 i 7,4) , kao i uticaj različitog odnosa
komponenti u kompleksu na kinetiku adsorpcije i adsorpcioni kapacitet. Radi
utvrdjivanja kinetike i 2 mehanizma adsorpcije, ispitivana su četiri
različita kinetiča modela: Lagergren-ov model pseudo-prvog reda, Ho-ov model
pseudo-drugog reda, Jelovičev model i model unutarčestične difuzije.
Ispitivana su tri modela adsorpcionih izotermi: Langmuir-ova, Freundlich-ova
i Temkin-ova adsorpciona izoterma. Rezultati su pokazali da ne dolazi do
adsorpcije boje Basic Yellow 28 na komplekse amidovani pektin/poli(itakonska
kiselina). Pri ispitivanju adsorpcije boje Basic Yellow 28 na komplekse
amidovani pektin/montmorilonit, ustanovljeno je da udeo montmorilonita ima
veliki uticaj na kapacitet adsorpcije. Kapacitet adsorpcije raste sa porastom
koncentracije rastvora boje, sa porastom pH, i sa porastom udela
montmorilonita do 30%. Daljim povećanjem udela montmorilonita u kompleksu
dolazi do opadanja kapaciteta adsorpcije. Slična zavisnost udela
montmorilonita i kapaciteta adsorpcije je uočena i kod adsorpcije boje
Reactive Orange 16 na komplekse hitozan/montmorilonit. Ispitivanjem
adsorpcije boje Reactive Orange 16 na komplekse hitozan/poli(itakonska
kiselina) uočeno je da do adsorpcije na sobnoj temperaturi dolazi samo pri
udelu poli(itakonske kiseline) u kompleksu manjem od 30%. Na povišenoj
temperaturi dolazi do adsorpcije Reactive Orange 16 boje na kompleksima sa
udelom poli(itakonske kiseline) i do 50%. Poredjenjem kapaciteta adsorpcije
boje na pomenutim sistemima u ovom istraživanju sa podacima iz literature,
utvrdjeno je da adsorbenti ispitani u ovom radu mogu efikasno zameniti
konvencionalne adsorbente za uklanjanje azo boja iz otpadnih voda.
Cilj ovog rada bio je istražiti učinak oligosaharida hitozana (COS) na određene hematološke pokazatelje odnosno
postotak limfocita pozitivnih na alfa-naftil-acetat-esterazu (ANAE) u štakora izloženih ...kadmiju (Cd). Mužjaci (n = 32)
pasmine Wistar albino, slučajnim odabirom podijeljeni su u četiri skupine: kontrolnu (C), skupinu s oligosaharidom
hitozanom (COS), skupinu s kadmijem (Cd) i skupinu s kadmijem i oligosaharidom hitozanom (CdCOS). Prikupljeni
su uzorci krvi kako bi se odredili eritrociti (RBC), leukociti (WBC), hemoglobin (HGB), hematokrit (HCT), prosječni
hemoglobin u eritrocitima (MCH) i njegova koncentracija (MCHC), prosječan obujam eritrocita (MCV), trombociti
(PLT), te limfociti pozitivni na alfa-naftil-acetat-esterazu (ANAE). Broj leukocita znakovito je porastao u skupini
Cd u usporedbi s kontrolnom skupinom te skupinama C, CdCOS, i COS (P < 0,05). Iako je broj limfocita znakovito
smanjen u skupini Cd (P < 0,05), to je ublaženo primjenom COS-a u skupini CdCOS u usporedbi sa skupinom Cd (P <
0,05). Također, postotak limfocita iz periferne krvi pozitivnih na ANAE znakovito je smanjen u skupinama CdCOS i
Cd (P < 0,05). COS je, u slučaju kronične izloženosti štakora kadmiju, pokazao djelomice zaštitni učinak na određene
hematološke značajke, osim na postotak limfocita pozitivnih na ANAE.
Positive effect of some preparations on increase of yield qualities of treated seeds and on increase of productivity of peas and fodder beans was discovered. Possibility of decrease in dose of ...application of fungicide TMTD on 50 % is studied at treatment of seeds of fodder beans by preparation of El-1.
Kruh je jedan od osnovnih prehrambenih proizvoda u svijetu. Dosad nije postignut uspjeh u proizvodnji funkcionalnog kruha jer mikroorganizmi ne preživljavaju visoku temperaturu pečenja. Stoga je ...svrha ovoga rada bila proizvesti kruh sa sinbioticima, i to pšenično bijelo pecivo za hamburgere i pšenični bijeli kruh. Sojevi bakterija Lactobacillus acidophilus LA-5 i L. casei 431 inkapsulirani su tehnikom geliranja emulzije s kalcijevim alginatom i rezistentnim kukuruznim škrobom Hi-maize kao nosačima, a dobivene su kapsule obložene hitozanom. Morfologija i veličina mikrokapsula ispitane su pomoću pretražnog elektronskog mikroskopa te s uređajem za mjerenje veličina čestica. Za postizanje prebiotičkog učinka pšeničnom je brašnu dodano 5 % inulina, a inkapsulirani probiotici inokulirani su u tijesto prije pečenja. Preživljavanje je inkapsuliranih probiotika određeno nakon pečenja, te je provedena senzorska analiza. Obje su vrste kruha zadovoljile zadane kriterije za probiotičke proizvode. Veći je broj stanica probiotika preživio postupak pečenja u pecivu za hamburgere. Soj L. casei 431 bio je otporniji na visoku temperaturu od soja L. acidophilus LA-5. Oblaganje kapsula zaštitnim slojem hitozana je uz primjenu kalcijevog alginata i rezistentnog škroba Hi-maize znatno povećalo preživljavanje probiotičkih sojeva. Broj živih stanica probiotika nije se smanjio nakon četiri dana skladištenja, a dodatak probiotika nije utjecao na okus i teksturu kruha. Međutim, dodatkom 5 % inulina bitno se poboljšala tekstura kruha. Rezultati pokazuju da postupak mikroinkapsulacije povećava postotak preživljavanja i toplinsku otpornost probiotičkih bakterija tijekom pečenja kruha.
Istraživan je utjecaj dodatka deksametazona, vitamina D3 ili hitozana agregatu mineralnog trioksida na razinu ekspresije gena za dentin-sijalofosfoprotein (DSPP) i gena za ekstracelularni matriks ...fosfoglikoprotein nakon zatvaranja pulpe u pasa. Pulpa je bila otvorena na 60 zuba. Ti su zubi bili razvrstani u tri jednake skupine ovisno o trajanju promatranja. Prva skupina bila je promatrana sedam dana, druga skupina 21 dan, a treća skupina 60 dana. Svaka skupina bila je podijeljena u podskupine ovisno o materijalu rabljenom za zatvaranje pulpe. Podskupini A bio je primijenjen agregat mineralnog trioksida + deksametazon, podskupini B bio je primijenjen agregat mineralnog trioksida + deksametazon + vitamin D3, podskupini C agregat mineralnog trioksida + hitozan, a podskupini D samo agregat mineralnog trioksida. Sukladno skupinama, pulpe zatvorenih zuba bile su uzete za analizu relativne ekspresije mRNA za dentin-sijalofosfoprotein i za ekstracelularni matriks fosfoglikoprotein PCR-om. Svi podatci bili su statistički obrađeni. Značajna ekspresija gena za dentinsijalofosfoprotein (P≤0,05) bila je dokazana u podskupini A druge skupine u relativnoj vrijednosti 18,8, dok je u podskupini B značajna ekspresija gena za dentin-sijalofosfoprotein (P≤0,05) bila 29,4 puta veća. Značajno povećana ekspresija DSPP (P≤0,05) u prvoj i drugoj skupini sve do 6,9 odnosno 3,6 puta ustanovljena je u podskupini C. Može se zaključiti da deksametazon (s vitaminom D3 ili bez njega) i hitozan djeluju sinergistički s agregatom mineralnog trioksida kao odontogenični pokretači za diferencijaciju stanica zubne pulpe u pasa. Povećana razina dentin-sijalofosfoproteina dobar je pokazatelj te diferencijacije.
PDF