Let R be a prime ring with characteristic different from two, U a nonzero Lie ideal of R and f be a
generalized derivation associated with d. We prove the following results: (i) If u, f(u) ...∈ Z, for all u ∈ U,
then U ⊂ Z. (ii) (f,d)and(g, h) be two generalized derivations of R such that f(u)v = ug(v), for all
u, v ∈ U, then U ⊂ Z. (iii) f(u, v) = ±u, v, for all u, v ∈ U, then U ⊂ Z.
Bu çalışmada, 2 ve 8 makalelerinde genelleştirilmiş türevli
asal halkalar için elde edilen sonuçlar, sıfırdan farklı bir Lie ideal
için incelenmiştir.
In this paper, we extend the results concerning ...generalized deriva-
tions of prime rings in 2 and 8 for a nonzero Lie ideal of a prime ring R:
Here, a thorough grounding in the theory of alternating and classical groups is followed by discussion of exceptional groups (classed as automorphism groups of multilinear forms), sporadic and ...Chevalley groups, as well as the theory of Lie algebras.
Mediji danas čine sastavni dio naše svakodnevice i jedan od najvažnijih načina interakcije s okolinom, što je osobito značajno kod mladih osoba, za koje mediji predstavljaju bitan agens ...socijalizacije i čimbenik koji utječe na oblikovanje identiteta. Sociokulturni standardi ljepote prikazani u medijima mogu imati značajan utjecaj na samopredodžbu vlastitog izgleda kod mladih, kao i na njihove stavove prema poželjnom izgledu. Rezultati dosad provedenih istraživanja pokazuju kako medijski prikazi ideala ljepote bitno utječu na način na koji mlade osobe percipiraju vlastiti izgled. Pregled dostupne literature na temu pokazao je da kratkoročne intervencije medijske pismenosti djeluju u smislu izazivanja medijskog skepticizma i smanjivanja negativnih učinaka, no da stvarne promjene u stavovima zahtijevaju dugotrajnije intervencije. Cilj ovog preglednog rada jest pružiti podrobni uvid u dosadašnja teorijska i istraživačka postignuća iz područja utjecaja medija na samopredodžbu vlastitog izgleda kod mladih te dati smjernice daljnjem proučavanju važnosti medijske pismenosti u regulaciji zadovoljstva vlastitim tijelom.
Publikacije u filozofijskoj praksi ponekad se referiraju na ulogu koju su filozofi imali kao liječnici duše i nastavno na to smatraju da bi praktički filozofi morali njegovati tu ulogu. Sto i pedeset ...godina nakon rođenja znanstvene psihologije, ta bi se tvrdnja trebala ponovno razmotriti i nađe li se manjkavom, moguća uloga filozofije među psihologijskim doktorima duše trebala bi se razjasniti. Stoga ovaj rad razmatra aktualnu korisnost filozofije za pojedince, diferencirajući četiri-pet glavnih puteva njene upotrebljivosti danas.
Naglim razvojem biologije i medicine medicinska profesija stoji pred novim izazovom. Uzeti pitanja ozbiljno u obzir jedino iz kliničkoga motrišta znači ispravno obuhvatiti kliničku situaciju ...pacijenta. Budući da su medicinske odluke uvjetovane kliničkom situacijom, te su zato heteronomne, a etičke odluke da bi bile ispravne moraju biti autonomne, može se dogoditi da medicinska rutina dođe u sukob s pacijentovim istinskim potrebama. Vrijednosti su aspekti istine, i zbog toga nisu relativne. Pitanja o vrijednostima različita su od pitanja o činjenicama jer pokazuju koliko humani, interpersonalni i empatijski aspekti medicine pridonose dobrobiti druge osobe. Otkrivaju koliko drugoj osobi znači ako joj se pristupa iz motrišta deontologije umjesto iz motrišta utilitarizma. Moralnost nema svoje uporište jedino u razlogu, nego tek u moralnome razlogu, stoga je važno cjelovito razumjeti kako društveni čimbenici odgovornosti, dužnosti i obveze utječu na građane koji više ne žele biti u ulozi pasivnih korisnika medicinske rutine.
Tradicionalni stav o "ljepoti kao onoj u oku promatrača" suprotstavljen je suvremenom mehanicističkom razumijevanju ljudskoga tijela kao i znanstvenom tumačenju o primatu biologijske zadatosti ...tjelesne ljepote i njezine važnosti. Ta je pretpostavka dovedena u pitanje razmatranjem povijesnih promjena u definiranju lijepoga ovisnih o, u prvom redu, društvenom kontekstu. Medijsko ustoličenje tjelesnih ideala ljepote kao i razvoj medicinskih i tehničkih dostignuća potaknuli su nastanak i omasovljenje novih oblika tjelesnih preoblikovanja kao i novih igara s identitetom. Pritom su pobliže razmotrena ona tjelesna preoblikovanja koja nastaju estetskom kirurgijom te usmjerenim fizičkim/sportskim aktivnostima, od kojih je najizraženiji oblik bodybuilding. Uz estetske se kirurške prakse tradicionalno vezuju negativne konotacije "sakrivanja grijeha puti", dok sama estetska kirurgija biva okarakterizirana temeljno suprotstavljenom medicinskim načelima liječenja bolesti. Dijelom zbog političkih i metafizičkih promjena u razumijevanju fizičke ljepote i tijela, a dijelom i zbog medicinsko-znanstvenih promjena u razumijevanju zdravlja i bolesti (psihičke i fizičke), estetska je kirurgija postala proklamirana metoda oblikovanja ne samo ljepšeg tijela nego i ljepše duše. Sportske prakse također nisu ostale imune na vladavinu "izgledizma" što se često očituje u žrtvovanju zdravlja nauštrb ostvarivanja poželjnoga tijela. Prodor znanosti i medicine u sport olakšao je društvenu kontrolu nad tijelima te utjecao na uklanjanje uz sport tradicionalno vezanih elemenata – zabave, opuštanja i igre. U suvremenosti su estetska preoblikovanja tijela dio normalizirajućih i disciplinirajućih društvenih mehanizama. Upravo zato se problematika estetskih tjelesnih modifikacija ne bi trebala svoditi isključivo na taštinu ili samo-projekt individue jer se time zanemaruje šira društvena odgovornost vezana uz diskriminaciju neprivlačnosti ali i etička i politička pozadina medicinskih i znanstvenih intervencija u ljudsko tijelo.
O filozofiji Vladimira Filipovića Posavac, Zlatko
Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine,
01/2013, Letnik:
38., Številka:
2 (76)
Paper
Odprti dostop
U zborniku Vladimir Filipović – život i djelo (1906.–1984.), objavljenom povodom stote obljetnice rođenja dr. Vladimira Filipovića, profesora filozofije na Sveučilištu u Zagrebu, osvijetljeni su ...pojedini aspekti njegova djelovanja, no čini nam se da nije dovoljno jasno naznačena tematska cjelina polazišta, karakter i usmjerenost njegove filozofije. Dosljedno je Filipović i s uvjerenjem o nezaobilaznoj potrebi držao predavanja cjelovite povijesti filozofije Zapada, tj. euroatlanske kulturne hemisfere. Bio je Filipović njen izvrstan poznavatelj, navlastito važno zbog aktualiteta i recentnog uvida u filozofiju 20. stoljeća, o kojoj nije samo govorio kao znalac nego je bio i njenim sudionikom, dionik njenog formiranja.
Na liniji neokantovske badenske škole, fenomenologije i aksiologije Filipović je u Hrvatskoj dograđivao i definitivno profilirao tzv. zagrebačku filozofsku školu, a u europskom horizontu vrlo seriozno zastupao filozofiju kulture, dakako s punom sadržajnom distancom spram njenih trivijaliziranih »modnih« pojava tijekom 1920-ih godina (the crazy twenties, les annés folles). Karakteristiku Filipovićeve filozofije kulture čini bitna i čvrsta distinkcija fenomena (pojmova) civilizacije i kulture. »Dok pod civilizacijom razumijevamo sva ona djela i nastojanja ljudska koja ostvaruju sredstva kojima će čovjek olakšati svoju borbu za opstanak, dotle pod pojmom kulture u užem smislu pomišljamo samo na ona djela i nastojanja koja je čovjek stvorio idući za idealima svoga života (kao što su npr. ljepota, dobrota, svetost i dr.)«. Uvažavajući višeslojnost čovjekova bića, Filipović također uvažava i, dapače, upozorava na karakter čovjekova opstanka u vremenu, točnije u povijesti: »Povijest i kultura idu zajedno; gdje nestaje kulture, prestaje povijest.« S obzirom na realitet 20. stoljeća Filipović dakako ne mimoilazi fenomene i problem krize kojima se suprotstavlja upravo filozofijom kulture.
Tragične i dramatične posljedice Drugog svjetskog rata ne zaobilaze ni profesora Vladimira Filipovića. Ipak, nakon stanovite cezure i u ponešto suženom opsegu Filipović će nastaviti svoje misaono djelovanje upravo na ranije postavljenim teme ljima filozofije kulture tako da na Internacionalnom filozofskom kongresu 1968. u Beču drži predavanje Zadaci filozofije kulture danas. Filipović se ponovno suprotstavlja novim oblicima i fenomenima krize upozoravajući kako i nakon Drugog svjetskog rata mnoge, inače zapadnjačkoj kulturnoj povijesti pripadne zemlje pogađa u doba mira, nakon rata, brutalni »raskorak između teorije i prakse«. Stoga je u sferi prividne demokracije, drži Filipović, ponovno potrebno prevladavanje nove krize, i opet upravo istinskim afirmiranjem kulture. Nasuprot »dobu verbalizma«, kao i u ranijim krizama dvadesetog stoljeća, potrebno je također istinski afirmirati ozbiljenje ideje humaniteta, smatrao je konkluzivno profesor Sveučilišta u Zagrebu dr. Vladimir Filipović.
Vrhovni poglavar Salezijanske družbe, Pascual Chávez Villanueva, u ovom intervjuu govori o mjestu i ulozi vjere u životu mladih danas i o putevima za odgoj u vjeri. U današnjem se svijetu vjera, ...osobito kod mladih, pod utjecajem sekularizacije, indiferentnosti i nepovjerenja, sve više doživljava kao subjektivni izbor. Zadatak je odgojitelja u vjeri otvarati puteve prema unutarnjemu i pomoći mladima da otkriju kako biti vjernik u današnjem svijetu. Oslanjajući se na svijetle biblijske likove, Chávez opisuje identitet i obilježja mladog vjernika. Pritom potiče odgojitelje i odrasle vjernike da odvažno pozivaju današnje mlade na svetost. Mladima, siromašnima posebice, valja pomoći da se oduševe za velike ideale. Stoga valja promicati i pozitivno poticati pripadnost Crkvi te izravni i jasni navještaj. Odgoj je put posredovanja, a mladima valja pomoći da sanjaju, ali i da ostvaruju svoje snove.
PDF
