Iako u Starom zavjetu nema izravne objave Božje trojstvenosti, kršćani su tipološkim čitanjem u mnogim starozavjetnim tekstovima prepoznavali proročke ukaze na Isusa Krista i njegovu objavu Boga kao ...Oca, Sina i Duha Svetoga. Ovakva je kršćanska interpretacija razumljivo opečatila i rukopisne ilustracije koje su kroz mnoga stoljeća u različitim izdanjima
pratile starozavjetne tekstove. U ovom se radu predstavlja i istražuje jedna takva ilustracija. Riječ je o tzv. Psalamskom Trojstvu, ilustraciji prvoga retka Psalma 110. (109.) čiji je ikonografski i interpretativni razvoj spregnut s promjenama teološkog razumijevanja značenja tog psalamskog retka (ponajprije u svjetlu postupne kristologizacije psaltira) i kristološko-trinitarnog sadržaja koji je bitna sastavnica temelja kršćanske vjere. Spomenuta psaltirska ilustracija (koja je vrhunac aktualnosti doživjela u 13. stoljeću) u prvom razdoblju svoga razvoja ikonografski jasno odražava binitetnu (dvojstvenu) sliku Boga, no postupno značajno mijenja svoja sadržajna i interpretativna svojstva te, kao Trojstvo u slavi postaje dominantan trinitaran ikonografski tip kršćanskoga Zapada, posebno u vrijeme Tridentskoga koncila i katoličke obnove. U svom glavnom dijelu rad analizira složenu ikonografsko-teološku pozadinu procesa koji stoji iza razvoja psaltirske ilustracije Psalamsko Trojstvo u ikonografski tip Trojstvo u slavi. Naglašava se kako je u okviru toga razvoja sadržajni naglasak (u smislu poimanja slike Boga) najprije kristološki a onda trinitarani, te da se u psaltirskoj ilustraciji Psalamsko Trojstvo prepoznaje prvi cjeloviti prikaz kršćanske slike Boga kao Trojstva i najraniji antropomorfni prikaz Boga Oca.
Although there is no direct revelation of God's Trinity in the Old Testament, Christians have read the Old Testament texts typologically and have recognized among them the prophetic impute to Jesus Christ and his revelation of God as the Father, the Son and the Holy Spirit. This kind of Christian interpretation is obviously marked also in handwritten
illustrations that have followed the Old Testament texts throughout many centuries. This paper presents and investigates that type of illustrations. It concerns the so called »Trinity of the Psalm«, the illustration of the first line of Psalm 110 (109), which as an illustration of the Old Testament text actually reveals the Christian interpretation of that text, i.e. points to the Christological-Trinitarian content as the foundation of Christian faith (christologization of the Psalter). The paper examines the iconographic-theological development of the illustration from binary to triune, i.e. the development of the Triune God in the image of the heavenly glory from the illustration of the Psalter (that reaches its peak in the 13th century) to the dominant Trinitarian iconographic type of the Christian West, especially at the time of the Trident Council and
Catholic restoration. The main part of the paper analyzes the quite complex iconographic-theological and foremost Christological and Trinitarian content of the »Trinity of the Psalm«, recognizing in that illustration the first complete description of the Christian image of God as Triune, i.e. the earliest direct anthropomorphic depiction of God
the Father.
Vizitacijski zapisniki ljubljanskega škofa Otona Friderika Buchheima (1641–1664) razkrivajo pravilo za dispozicijo svetniških figur na oltarnih nastavkih. Medtem ko titularnemu svetniku pripada ...osrednje mesto v nastavku, se spremljevalci razvrščajo v parih (v vsaki etaži posebej) tako, da stoji višje rangirani na odličnejši evangeljski, nižje rangirani pa na subordinirani listni strani. Pri tem ne gre za individualno odločitev o prednosti enega pred drugim, temveč za splošno uveljavljeno hierarhično lestvico, kot se je skozi čas izoblikovala v litanijah vseh svetnikov pa tudi v himnah oficija za praznik vseh svetih in je po Buchheimovih besedah »v skladu s splošnim čutenjem katoliške Cerkve«. Naša cerkvena umetnost kaže, da hierarhični princip postavitve oltarnih figur v gotiki še ni bil dosledno izoblikovan, odločneje pa se je uveljavil s pozno renesanso in barokom – kar sovpada s časom poenotenja litanij vseh svetnikov za vso katoliško Cerkev –, pozneje pa se je spet začel rahljati, čeprav je obveljal še tja v 20. stoletje.
U radu se propituje Paljetkov poetski svijet melankolije kao zaustavljeno nostalgično vrijeme vezano uz ikonografske slike intimna životopisa. Pjesnikov unutarnji svjetlogled u oprostorenom vremenu ...opažaja i doživljaja govorenje je slikama i semantizacija vizualnih učinaka. Kao niz viđenih fragmentarnih doživljaja vizualni su dio njegove svijesti. Motiv otvorenoga prostora uokvirene pjesničke slike dubrovačkim vedutama i intimnim autorovim životopisom dvije su strane iste slike, zrcalo i projicirani odslik.
U tekstu se uz kritički osvrt sumiraju rezultati dosadašnjih interdisciplinarnih istraživanja stupca s lokaliteta Donja Zgošća kod Kaknja. U novoj ikonografskoj analizi i interpretaciji reljefnih ...sadržaja ovoga reprezentativnog nadgrobnika konzultirali su se komparativni primjeri ukrasnih motiva stećaka i druge relevantne likovne građe. Oblik i izvorni položaj stupca, izbor motiva, kao i njegov suodnos s velikim sljemenjakom s iste nekropole, ukazuje na jedinstveni ikonografski program koji se pokušava kontekstualizirati ulogom naručitelja i onodobnoga teološkog duktusa. Predstave četveroevanđelja pod lukom portala crkve, unikatnog prizora oltara i dva T-križa na sunčanoj rozeti i kalvarijskom postolju izravno su vezane za epitaf stupca i ikonografske sadržaje sljemenjaka. Revizijom čitanja epitafa gipsanog odljeva stupca iz Gliptoteke u Zagrebu uočena su tri imena: Dragiša, Batalo i Tvrtko, a također se može pročitati kako se s početka natpisa spominju dvojica braće. U tom kontekstu pokušava se rekonstruirati prvotni odnos naručitelja i trojice pokojnika. Izvedba stupca i sljemenjaka datira se u sami početak 15. stoljeća, a nanovo se problematizira mogućnost postumnog podizanja spomenika dvojici članova dinastije Kotromanić.
Ples mrtvaca u srednjem vijeku prikazivan je u mnogim sakralnim zdanjima, a neka čine važan dio kasnosrednjovjekovnog europskog likovnog nasljeđa. Možemo ga promatrati i kao izraz koji simbolički ...sjedinjuje svjetovno i religijsko, a tematski u sebi nosi poruku jednakosti među ljudima, neovisno o njihovu staležu. Srednjovjekovlje je obilježeno pandemijom kuge, nedaćama i ratovima, što utječe na kulturno stvaralaštvo. Različita istraživanja (arheološka, medicinska i dr.) proučavaju etiologiju Crne smrti, evoluciju razvoja, povijest, pojavu i širenje kuge u Europi tog doba. Pojedina literarna djela (De contemptu mundi; De miseria humane conditions Innocenta III.), artes morendi, memento mori (Hélinand de Froidmont, Les Vers de la Mort) koriste se kao predlošci za likovnu izvedbu teme plesa mrtvaca.
The Medieval Danse Macabre is depicted in many sacred buildings. Some of these works comprise an important part of the artistic legacy of Late–Medieval Europe. We may look upon the Danse Macabre as a form of artistic expression which symbolically unites the worldly and the religious and thematically puts forward the message of equality among people regardless of class. The Middle Ages are characterised by the cholera pandemic, adversity and war, all of which had an effect on cultural creativity. Various research (archeological, medical, etc.) explores the etiology of the Black Death, the development, history, appearance and spreading of the plague in Europe at that time. Certain literary works (De contemptu mundi; De miseria humane conditions Innocenta III.), artes morendi, memento mori (Hélinand de Froidmont, Les Vers de la Mort)avail themselves of Danse Macabre themes as a paradigm for artistic performances.
Blood and Milk in Medieval ImageryThe wall painting Plague Image (also named the Image of Scourge, Mater omnium, The Virgin of Mercy, Our Lady of Protection, Mary the Mediatrix, Double Intercession, ...Combined Intercession, Our Lady’s Intercession etc.) in the Church of St. Primus in #rna near Kamnik in Slovenia, executed in 1504, at the end of the Middle Ages and at the dawn of the Renaissance in Central Europe, reflects well the passage between the two worlds of imagination and their visual representation. The triangular composition – with God the Father, the universal entity, at its apex, and lower with Christ exposing his wounds (Man of Sorrows, Imago pietatis) on the left, and Virgin Mary on the right, with her bosom bare – determines the believer’s perception. The scene combines the notions of birth, symbolized by the charity of Mary offering her milk, and death, symbolized by the cruelty of blood shed by Christ and the menacing sword of God the Father. At the time of their realization, the figures of Christ and Mary were meant to be spiritual, imaging the mysteries of the Eucharist and the Incarnation. The present text examines the question as to what extent the believers of the past connected, in their imagination, Christ’s nakedness and Mary’s bosom with parts of the body of a common human. The masked eroticism of the two figures put a stamp on this suggestive image which in the course of history provoced various reactions...
U radu je prikazan vrijedan ikonostas autora Ivana Tišova, utjecajnog hrvatskog slikara koji je stvarao na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Navedene su okolnosti koje su dovele do njegovog smještanja ...u Bolfan iako je izvorno bio postavljen u srpskoj pravoslavnoj kapeli Svetih Triju Jerarha koja se nalazila u sklopu zgrade Kraljevske velike gimnazije, Realne gimnazije i Trgovačke škole na današnjem Rooseveltovom trgu u Zagrebu. Iako ikonostas nije cjelovito sačuvan, predstavlja jedinstveno svjedočanstvo rada umjetnika i obrtnika vezanih za hrvatsku Zemaljsku vladu i zagrebačku Obrtnu školu za pravoslavnu crkvu te kao takav zaslužuje temeljitu obnovu.
The monograph (‘The Slavic image of word : the forces of depiction in a Slavic language of the sixteenth century’) sets the groundwork for the elucidation of some historical development in the middle ...of the evolution of Slavic languages that also influenced the establishment of literary language both in Slovenia and Russia in the mid-sixteenth century (the beginning of Slavic literary and liturgy, the intertwining of Greek and Latin Christian linguistic patterns, connection to the East-West Schism in 1054).
Monumentalnu fontanu na splitskoj Rivi, otvorenu 1888. godine, izradio je poznati padovanski kipar Luigi Ceccon, prema ikonogafskom programu Antonija Bajamontija, u jednoj od najuglednijih ...talijanskih klesarskih radionica svog vremena. Upravo zbog bogatog, intelektualno razrađenog ikonografskog programa simbolički vezanog za Split ona ima važno mjesto u likovnoj umjetnosti.
PDF
