I. Begriff, Fachgeschichte und Methodenfragen
1. Begriff
Wie viele andere Begriffe der abendländischen Wissenschaften sind auch Ikonographie und Ikonologie gräzistische Wortbildungen aus der...
Romanička katedrala u Dubrovniku nalazila se na mjestu starije bizantske crkve. Stradala je u potresu 1667. godine. Potom je nad ostacima romaničke izgrađena barokna bazilika. O prostornim prikazima ...one romaničke na slikama i reljefima Grada nastalima prije “Velike trešnje” pisala je M. Rajković već 1949. godine, a o prikazima Dubrovnika općenito u slikarstvu, gdje je vidljiva i katedrala u vremenima prije katastrofalnog potresa, pisala je V. Gjukić-Bender 1999. godine. Međutim, stvarne ostatke te bazilike otkrio je tek J. Stošić osamdesetih godina 20. stoljeća. Tada je stečena vjerodostojna spoznaja plana bazilike te raspored njenih konstruktivnih i arhitektonskih elemanata na razini tlocrta.
Autor ovog rada prožima podatke iz stvarnih ostataka katedrale s onima na njenim prikazima u povijesti nastalim prije “Velike trešnje”. Pozornost poklanja bazilici zabilježenoj na crtežu Dubrovnika iz 1486. godine Konrada von Grünemberga iz Konstanza, dokumentu koji nije bio poznat sredinom prošloga stoljeća, a u velikoj mjeri potvrđuje izgled katedrale zabilježene na nešto starijem modelu Grada u ruci lika sv. Vlaha na srebrenom reljefu “parca” iz sredine 15. stoljeća. Važni su i opisi katedrale: onaj iz 1440. godine Lukanca Filipa de Diversisa, te onaj iz 1494. godine Milanca Pietra Casole, a uz njih svakako i prikaz crkve na modelu Grada u ruci sv. Vlaha na slici s njegovim likom, djelu slikara Lovre Dobričevića iz druge polovine 15. stoljeća, zatim začelje katedrale prikazano na sličnom modelu u rukama “parca” na triptihu slikara Nikole Božidarevića, djelu nastalom oko 1500. godine, te bočni zid i začelje naslikano na modelu Grada u rukama sv. Vlaha na triptihu s Lapada slikara Pietra di Giovannia.
U članku se raspravlja o rijetkoj i malopoznatoj ikonografskoj temi Sveti Jeronim tvorac glagoljice u kojoj se odražava predaja o svetom Jeronimu, tvorcu glagoljice. Pokazuju se i interpretiraju ...četiri likovna djela navedene tematike. Najraniji i najznačajniji prikaz te teme freska je Sveti Jeronim tvorac glagoljice koja je dio fresko-ciklusa Tvorci pisama (1589.) u Apostolskoj vatikanskoj knjižnici. Potom se Sveti Jeronim tvorac glagoljice, zajedno s drugim nacionalnim svecima, našao na naslovnici Oficija Blažene Marije Djevice (Venecija, 1617.) što ga je preveo i priredio Matija Alberti. Naposljetku, u osamnaestom
stoljeću pronašli smo prikaze svetoga Jeronima tvorca glagoljice u dvjema glagoljaškim župama u Dalmaciji: na oltarnoj slici u Kostanjama u Poljicama (1761.), te na stipesu mramornog glavnoga oltara u Murteru (1779.).
Zastave iz doba Marije Terezije imale su regulirana pravila koja su se trebala poštivati kako bi se proizvela najreprezentativnija i tipična barokna zastava. Provođenje vojnih reformi Marije Terezije ...zajedno sa upravnim reorganizacijama može se također vidjeti u Zbirci zastava i zastavnih vrpca Hrvatskog povijesnog muzeja. Posebno su reprezentativne četiri zastave koje s jedne strane svjedoče o prikazivanju državno-pravnog statusa sa dinastičkim simbolima na bataljunskim zastavama, te s druge strane naznačuju ikonografsku važnost svetaca i beatificiranih kraljeva na ceremonijalnim i komemorativnim zastavama. Sve ove smjernice učinjene su pod utjecajem baroka, prosvjetiteljstva i turbulentnog vremena i sukoba za vrijeme vladanja Marije Terezije.
Predmet rada su figuralni prikazi slavoluka Sergijevaca,
njihova kompozicija i ikonografske poruke. Epigrafski sadržaj
i motivi funerarne simbolike ukazuju da je slavoluk bio
komemorativni spomenik u ...čast tri pokojnika i jedne žive
žene. Slavoluk Sergijevaca ujedinjuje trijumf i apoteozu te
svjedoči o transformaciji slavoluka u Augustovu razdoblju.
Trijumfalna simbolika odnosi se na cara Augusta, njegov
trostruki trijumf 29. pr. Kr. i povrat legijskih znakova od
Parta. Naručiteljica Salvija Postuma uspješno je na slavoluku
prikazala ključne elemente carskog kulta i trijumfa te odanost
obitelji Sergijevaca caru Augustu i njegovoj politici. Prikazi
na slavoluku potvrđuju zakonitost vlasti koju je August
naslijedio od Božanskog Julija Cezara, porijeklo Julijevaca
od Venere i božanski karakter samog Augusta. Na atici su se
nalazili kipovi trojice Sergijevaca i Salvije Postume te još jedan
izgubljeni kip vjerojatno trijumfalnog karaktera. Jedinstven
odabir i kompozicija likovnih motiva mogu se smatrati autorskim
djelom Salvije Postume. Analiza povijesnog konteksta ukazuje
da je slavoluk najvjerojatnije izgrađen u posljednjem desetljeću
I. st. pr. Kr.
Pod svodom zvonika, na zapadnom ulazu u splitsku katedralu, nalazi se luk s reljefnim scenama koje uprizoruju ljudske figure lišene svakog obilježja svetosti te razne životinje, stvarne ili ...izmišljene. Dosadašnji su istraživači suglasni oko toga da reljefi nisu zavidne umjetničke razine te da ih je vjerojatno izveo majstor Otto koji je uklesao svoje ime na reljefu s prikazom sv. Dujma, sv. Petra i sv. Staša. Taj je reljef uzidan u zvonik, nasuprot ulazu u splitsku katedralu. Uradci se gotovo jednoglasno smještaju u razdoblje zrele romanike, no po pitanju njihova ikonografskog značenja iznesena su heterogena mišljenja. Rudolf Eitelberger ih je još polovicom 19. stoljeća determinirao općenito kao lovačke prizore, a takvo tumačenje prevladava i kod današnjih istraživača premda je u međuvremenu postojalo više pokušaja njihova tumačenja. U ovom se članku donosi ikonografska analiza prvih dviju scena obaju krajeva splitskoga luka. Oni se prvi put razmatraju i uspoređuju s nekim europskim srednjovjekovnim primjerima. Uzimajući u obzir srednjovjekovnu polisemiju, dovode se u moguću vezu s ikonografijom antičkog junaka Herakla koji se u kršćanskom svijetu smatra prefiguracijom Krista.
Raspravlja se o salonitanskom kipu u oklopu (loricatus, statua loricata) koji je sredinom 19. stoljeća završio u privatnoj kolekciji u Grazu, a godine 2010. na aukciji brokerske kuće Sotheby's prodan ...je novom američkom vlasniku. Razmatraju se teme mogućega mjesta nalaza kipa, forme i ikonografije, tehnologije izrade, izvornoga izgleda, datacije i atribucije te radioničkoga podrijetla. Zaključne su teze interpretacije da je kip nastao u nekoj od radionica u Italiji, moguće u samome gradu Rimu, te da dataciju,osim u predloženo Tiberijevo doba, možda treba protegnuti i u kasnije klaudijevsko doba.
U tekstu se raspravlja o drvenom raspelu iz katedrale sv. Vida u Rijeci. Raspelo pripada skupini raspela s bolnim Kristom, čiji se nastanak vezuje uz 13. stoljeće, a tipologija uz umjetnost središnje ...i sjeverne Europe, odakle se krajem 13. stoljeća i u 14. stoljeću proširila cijelim europskim prostorom. Raspelo nosi apelativ ‘čudotovorno’ i vezano je uz predaju koja ga povezuje s tzv. krvarećim raspelima (ili ‘slikama’), koja bilježe snažno djelovanje unutar vjerničkih zajednica diljem kršćanskoga svijeta. Tekst donosi nove spoznaje o razvoju ikonografske teme, kritičko čitanje povijesnih dokumenata i sekundarnih izvora te otvara pitanja o značenju raspela unutar zajednice, ali i o njegovoj vrijednosti kao povijesnog izvora za poznavanje prilika u srednjovjekovnoj Rijeci.
PDF
