U ovom se radu, na temelju sačuvanih materijalnih nalaza i povijesnih izvora, nastoji rekonstruirati prisutnost takozvanih gladijatorskih božanstava na području istočnojadranske obale i panonskog ...prostora. Također se uzimaju u razmatranje pojedina božanstva i protagonisti iz grčko-rimske mitologije, koji uz svoje uobičajene atribucije razvijaju pojedine zaštitničke sklonosti i pritom zauzimaju specifičan odnos prema gladijatorskom svijetu. Interdisciplinarnim pristupom autor svoje zaključke potkrepljuje povijesnim izvorima, natpisnom građom, arheološkim ostacima, onomastičkim istraživanjima, arhivskim i drugim vrstama podataka.
Ulomak mramornog reljefa iz Arheološkog muzeja Istre sa sakralnom povorkom promatra se u svjetlu svojih arhaiziranih karakteristika. Navode se neki najpoznatiji arhaizirani reljefi kasnohelenističkog ...i rimskog ranocarskog razdoblja koji bi zbog bolje sačuvanosti mogli pružiti više podataka za pokušaj interpretacije i rekonstrukcije reljefa. Gotovo identičan arhaizirani nacrt i kompozicija javljaju se na mramornom polucilindričnom žrtveniku s povorkom bogova iz Akcijske memorijalne građevine Oktavijana Augusta kod Nikopolisa. Iznosi se prijedlog rekonstrukcije reljefa iz muzeja u Puli čiji sačuvani ulomak prikazuje Letu i Artemidu s jelenom, prema modelu žrtvenika iz Oktavijanove memorijalne građevine. Analizira se ikonografsko značenje prikaza i njegov mogući smještaj u kontekstu rimske Histrije i kolonije Pole.
Konzervatorsko-restauratorski radovi poduzeti od 2005. do 2013. godine na crkvi sv. Mateja u Prodolu potaknuli su revalorizaciju male ladanjske crkve čiju arhitektonsku jednostavnost nadoknađuje ...bogat zidni oslik s početka 15. stoljeća. Dosadašnje se spoznaje o tom objektu, objavljene tek u putnom izvještaju Branka Fučića prije šezdeset godina, dopunjuju novim zapažanjima i analizama o povijesti građevine, ikonografiji i stilskim karakteristikama zidnog oslika. U radu se donosi i opis konzervatorsko-restauratorskih radova koje je Hrvatski restauratorski zavod izveo na crkvi. Praksa obnavljanja sličnih, oblikovno ili dimenzijama nerijetko skromnih građevina na izoliranim lokacijama zapuštenih zbog nenaseljenosti ili otežanog pristupa, nije česta, što ladanjsku i ruralnu baštinu čini naročito ugroženom. U tom je kontekstu prodolska crkva važan primjer koji svjedoči o iznimno bogatom kulturnom i povijesnom pejzažu Labinštine te dokaz heterogenog likovnog jezika u Istri na početku 15. stoljeća, kad je još bio osjetan utjecaj akvilejskog patrijarha prije političke i umjetničke dominacije Venecije.
Ukazujući na zahtjevnost sagledavanja složene problematike vezane
za pojavnost i kontinuitet trajanja stećaka u velikome prostornom
i vremenskom okviru, predloženo je formiranje multidisciplinarne
...međunarodne znanstvene institucije s jedinstvenom dokumentarnom
platformom. Predložen je Mostar kao sjedište ovoga znanstvenog centra što ima kako regionalne tako i važne globalne dobrobiti. Neophodnost interdisciplinarnoga istraživanja stećaka istaknuta je sažetim osvrtom na neke od aktualnih znanstvenih interesa istraživanja ističući neizostavni proces zaštite kulturne baštine i dokumentarnoga materijala s naglaskom na fotografiji. S nešto više detalja, na odabranim primjerima istaknuta je važnost arheologije te povijesti umjetnosti s ikonografijom kao disciplina koje čine osnovu znanstvenih istraživanja stećaka. Jasno je istaknuta povezanost i suvremenost znanstvene problematike stećaka u okviru europske srednjovjekovne problematike, što dodatno opravdava smislenost iskazanoga prijedloga.
Ikonografska analiza pojedinačnih likova svetaca na minijaturama Hrvojeva misala upućuje na niz zajedničkih osobina, prisutnih u srednjovjekovnoj bizantskoj, zapadnoj i dalmatinskoj (hrvatskoj) ...umjetnosti. Najviše sličnosti pronađeno je u slikarstvu, uključujući minijature u hrvatskoglagoljskim misalima. Većina minijatura nisu čisti ikonografski tipovi, već su kombinacija bizantske i zapadne tradicije. Bizantskih je elemenata više na prikazima svetaca koje časti istočna i zapadna liturgija, a zapadnih na minijaturama franjevačkih svetaca i svetaca omiljenih u srednjem vijeku na Zapadu. Bizantski se elementi očituju u načinu slikanja svetaca kao pojedinačnih likova ili likova u nizu na freskama i ikonama, a zapadni u slikanju narativnih i deskriptivnih detalja tipičnih za gotiku. Konzervativnost ikonografskih obrazaca izraženija je u bizantskom utjecaju, dok zapadna ikonografi ja više ovisi o razvoju umjetničkih stilova od ranoga kršćanstva do rane renesanse i o suvremenom srednjovjekovnom ukusu.
S lokaliteta u četvrti sv. Teodora u Puli potječe kamena ploča
iz razdoblja kasne antike, koja sadrži figuralne i simboličke
prikaze izvedene urezivanjem u plitkom reljefu. Provedena
analiza motivike ...i morfologije ploče navodi na zaključak da je
mogla biti dijelom oltarne pregrade ranokršćanske crkve (plutej).
Ples i glazba oduvijek su bili sastavni dio ljudskih slavlja u svim narodima i na svim kontinentima, kao i način nadilaženja profanoga i iskustva božanske ekstaze i ushićenja. Cilj je ovoga ...istraživanja raščlaniti “Slavlje božanskoga plesa” kako se prakticira u Indiji i Tibetu na način da se u analizu uključuju herojski i ekstatični plesovi koji mogu donijeti besmrtnost, kao i skulpturalna dinamika zanosnoga plesa, što simbolizira preobrazbu i sreću. U ovom radu autori također razmatraju ikonografiju nekolicine joginija i dakinija koje su predstavljale kult plesa, a i simbolično značenje skriveno u ikoni s ciljem da se uspostavi veza između plesa i kulta jogini/dakini. Joginiji i dakiniji pokazuju se svojim tijelima i licima te zrače mladošću i ljepotom, a istovremeno zagovaraju slobodu od svih društvenih ograničenja. Jogini je odjevena u nakit od ljudskih kostiju te izvodi ples u polju raspadajućih leševa. Tijelo joj je živo obojeno te ostavlja dojam da je od svjetla oblikovano. Prozirnost tijela otkriva blistavu ali šuplju narav. Unutrašnjost tijela je nepregledni prostor bez granica koji može i u sebi nositi viđenja. Ženska sila, koja može katkada biti zla i može završiti razaranjem i odrubljivanjem glava, prikazana je kao sastavni dio svakoga kozmičkoga elementa koji je prisutan u jogini ikonografijama. Znakovitost ovoga istraživanja može se prepoznati u tom što pokazuje važnost jogini/dakini kulta u drevnoj i ranoj srednjovjekovnoj Indiji i Tibetu. Iako se kult još uvijek prakticira na neki način u jugoistočnoj Aziji, ali ne i u Indiji, izgubio je na važnosti i nije više nikomu u Indiji poznat. Ova studija predstavlja početni korak prema poučavanju opće populacije o pitanju ovoga istaknutoga kulta hinduizma i budizma te ističe njegovu važnost.
Reljefi o kojima će biti riječ u ovoj studiji središnji su dio predmeta iz Riznice zagrebačke katedrale koji je u literaturi postao poznat kao »bjelokosni plenarij«. Potječu iz razdoblja u kojemu su ...predmeti specifične liturgijske namjene, u pravilu manjih dimenzija, često tematski bogatiji, stilski reprezentativniji i po svojoj namjeni sadržajniji od sačuvanih primjera »monumentalne« umjetnosti. U tom smislu, u prethodnim radovima koji su se bavili plenarijem – vjerojatno najdragocjenijom umjetninom u Riznici, o čemu svjedoči i činjenica da je ljubomorno čuvana sve do danas – nastojao sam rekonstruirati njegovo izvorno značenje i ulogu u »konstrukciji« identiteta novoosnovane kraljevske biskupije, na području između Save i Drave, koje će krajem 11. stoljeća postati od presudne važnosti za pretenzije mađarske krune. U tim radovima nije bilo mjesta za pobliže određenje mjesta i vremena nastanka četiri bjelokosna reljefa, koji su najstariji i najvredniji dio plenarija.
U radu se proučavaju tipovi uvredljivih iskaza s glagoljskih grafita kojima su u 16. st. parane freske u beramskoj crkvi Svete Marije na Škrilinah. U historijskom se kontekstu razlučuju i definiraju: ...uvrede upućene Židovima, uvrede upućene susjedima i pred¬stavnicima vlasti te šaljive uvrede kojima komuniciraju žakni međusobno. Skupu uvredljivih iskaza pridodaju se interaktivni ikonografski ekspresivi: hijerarhijsko raz-mještanje fresaka anticipira reakciju gledatelja a reakcija je, osim upisivanje verbalnog teksta, i likovno poružnjivanje paranjem lica oslikanih u stilu „meke” gotike. Propituje se u kolikoj se mjeri proučavani iskazi mogu smatrati pogrdnicama s des¬kriptivnim značenjem koje se pripisuje određenoj etničkoj ili socijalnoj skupini a u kolikoj je mjeri riječ o općim, tako deskriptivno neobilježenim ekspresivima.
Ikonografski izvori za Volto Santo na minijaturama hrvatskih glagoljskih misala u 15. stoljeću sadržani su u dvije osnovne skupine. To su ne-likovna vrela (primarni ikonografski izvori) i likovna ...vrela (sekundarni ikonografski izvori). Prva se skupina odnosi na tradiciju i historiografiju; književnost (legende i apokrife), te liturgijske i simbolične elemente.
Drugu skupinu sačinjavaju djela srednjovjekovne bizantske i zapadne umjetnosti, čija je ikonografija utjecala na minijature u hrvatskim glagoljskim misalima. Volto Santo se u književnosti i umjetnosti prenosio na sličan način u Europi i u Hrvatskoj. To se odvijalo: 1. u istom zemljopisnom pravcu, to jest s kršćanskoga Istoka na Zapad, a sa Zapada u hrvatske glagoljske rukopise; 2. na isti način, to jest posrednim putem; 3. u različito vrijeme. Minijaturama Volta Santa u hrvatskim glagoljskim misalima prethodili su književni uzori od 10. do 15. stoljeća, ponajprije Nikodemovo evanđelje. Zapadni likovni uzori nisu bili čiste preslike istočnih izvora i bizantskoga slikarstva, već njihove prerade. Volto Santo na Zapadu nastao je prema njihovoj ikonografiji, ali je umjetnički bio oblikovan uglavnom prema suvremenom, gotičkom stilu. U ovu skupinu pripadaju i Veronike u Rimu, Genovi i Manopellu koje su bile smatrane pravom Kristovom relikvijom i stoga često umjetnički oponašane, osobito rimska. Volto Santo u hrvatskim glagoljskim misalima nastao je prema tim zapadnim predlošcima koji vjerojatno nisu stariji od 13. stoljeća, a na ikonografiju glagoljskih minijatura utjecali su preko Italije i Francuske.
PDF
