U članku se raspravlja o atributivnoj problematici iluminacija u glagoljskim kodeksima koje je tijekom prve četvrtine 15. stoljeća ispisao Bartol iz Krbave. Uvodno se predstavljaju četiri kodeksa – ...Berlinski, Ročki i Ljubljanski (Beramski) misal, Humski brevijar – te se predočava historijat njihova istraživanja s osobitim osvrtom na ranije atribucije iluminacija. Izabrani primjeri minijatura podvrgnuti su komparativnoj formalno-stilskoj analizi kojom se razgraničava djelovanje više iluminatora unutar skriptorija te se donose atributivni prijedlozi za nekoliko kodeksa i dva fragmenta koja se ovim radom prvi put pripisuju opusu Bartolova skriptorija. Detaljnom analizom dosadašnjih spoznaja nanovo se verificiraju raniji zaključci o Bartolovu kretanju od južnokrbavskoga do istarskoga područja koji su u novije vrijeme bili predmetom osporavanja. U prilogu članka donose se novi, revidirani i ispravljeni popisi minijatura svih kodeksa.
Samostan franjevaca konventualaca sv. Frane u Šibeniku posjeduje vrijednu zbirku inkunabula. Među njima posebnu pozornost zaslužuju izdanja ukrašena iluminacijama. Inkunabula Alexander de Hales: ...Summa universae theologiae (Anton Koberger, Nürnberg, 1482.) na početnoj stranici ukrašena je inicijalom s likom autora i fitomorfnim iluminacijama koje pokazuju izrazite sličnosti s radovima renesansnog minijaturista Benedetta Bordona i njegove radionice.
Drugi vrbnički misal (MVb2) glagoljski je srednjovjekovni rukopis čije listove krasi dvadeset i jedna minijatura renesansnoga stila izvedena rukom venecijanskoga sitnoslikara Maestra di Pica (djeluje ...oko 1460. – 1505.). Atribucija venecijanskomu majstoru, kao i renesansni stil dotada nepoznat u glagoljskim rukopisima, izdvajaju minijature ovoga misala izvan kruga glagoljskih skriptorija i otvaraju pitanja oko konteksta u kojem su nastale. Na temelju iluminatorova opusa, kao vjerojatno mjesto njihove izvedbe nameće se Venecija, dok se na temelju komparacija s ostalim njegovim radovima datacija rukopisa u 1462. godinu dovodi u pitanje. Sudeći prema okolnostima nastanka pretpostavlja se i postojanje naručitelja pojedinca zaslužna za oslik rukopisa, pri čemu se kao vjerojatan izdvaja krčki knez Ivan VII. Frankapan (1424. – 1486.).
Samostan franjevaca konventualaca Sv. Frane u Šibeniku posjeduje vrijednu zbirku inkunabula među kojima posebnu pozornost zaslužuju izdanja ukrašena iluminacijama. Inkunabula Johannesa Dunsa Scotusa, ...Scriptum in quattuor libros Sententiarum Petri Lombardi (Johannes de Colonia et Johannes Manthen, Venecija, 1477.) ukrašena je kvalitetnim figuralnim i fitomorfnim iluminacijama koje pokazuju izrazite sličnosti s radovima padovanskog renesansnog minijaturista Giovannija Vendramina. Cezarovi Commentariorvm de bello Gallico (Milano, Antonius Zarotus, 1477.) ukrašeni su dekorativnim okvirima s motivom bijelih stabljika vinove loze (tal. bianchi girari). Takav tip dekorativnog okvira često je koristio i Giovanni Vendramin a šibenski primjerci vrlo su bliski nekim njegovim radovima naročito onima rađenima za padovanskog biskupa Jacopa Zena.
Autor obrađuje psaltir 15. stoljeća iz franjevačkog samostana Sv. Eufemije na otoku Rabu koji je 1986. godine opljačkan i uništen. Temeljem sačuvanih reprodukcija i škrtih opisa u literaturi nastoji ...rekonstruirati strukturu uništenog kodeksa i pripadajućih mu minijatura. Upozorava da se jedan folio čuva u privatnoj zbirci u Bologni i ovdje ga prvi put prenosi hrvatskoj znanstvenoj javnosti. Inicijale ovog psaltira oslikao je Giovanni di Antonio da Bologna što je već otprije u literaturi utvrđeno.
U franjevačkom samostanu Sv. Duje u Kraju na otoku Pašmanu čuva se inkunabula „O državi Božjoj“ (De Civitate Dei) sv. Aurelija Augustina koju je 1475. godine u Veneciji tiskao Nicolas Jenson. ...Inkunabula je na f. 17 (kako je naknadno označena paginacija grafitnom olovkom, tj. stranici incipita – liber primus) kao i na više drugih stranica ukrašena lijepim višebojnim iluminacijama renesansnih stilskih karakteristika izrađenih temperom, zlatnim listićima, zlatnim prahom, sepijom, tintom i akvarelom. Iluminacije f. 17 sastoje se od dva fitomorfna inicijala, dekorativnog okvira i slobodnih figurativnih prizora tj. minijatura, dok su pojedine druge stranice ukrašene fitomorfnim i brojnim inicijala tipa littera notabilior visine dva retka izrađenima u crvenoj ili plavoj boji. Dekorativni ornamentirani okvir zaključen trolistima ispunjava gornju i lijevu marginu početne stranice. Osnovu dekoracije čini traka sastavljena od pet tankih linija koja se spiralno povija i tvori kružnice koje su ispunjene cvjetovima, listovima i bobicama u plavoj i zelenoj boji i boji ciklame te stiliziranim zlatnim cvjetovima čička (lat. Arctium lappa; pojedini autori nazivaju ove ukrasne motive bottoni dorati ili gold dots). U gornjem lijevom uglu okvira naslikan je češljugar. Na mjestu gdje započinje tekst lijevog stupca naslikan je unutar pravokutnog polja na zlatnoj pozadini inicijal „I“ sastavljen od fitomorfnih motiva plave, zelene i boje ciklame s osjenčanjima u različitim nijansama. Unutar dekorativnog okvira, na sredini visine inicijala, nalazi se medaljon unutar kojeg je naslikano poprsje sv. Aurelija Augustina. Dekorativni ornamentirani okvir koji ispunjava gornju marginu ukrašen je na isti način kao i onaj uz desnu ali skromnije. Ime tiskara dodatno je naznačeno tako da je sa gornje i donje strane okvira ukrašeno sa po jednim stiliziranim zlatnim cvijetom čička sa gornje i češljugovine (lat. Dipsacus fullonum) sa donje strane. U prostoru donje margine simetrično su naslikana dva anđela koja kleče na tlu. Anđeli imaju slične fizionomijske osobine kao i lik sv. Aurelija Augustina. Između sebe pridržavaju lovorov vijenac. U vijencu je kružno polje unutar kojega je naslikan renesansni grb. Polje štita u obliku konjske glave vodoravno je podijeljeno na gornju tamnoplavu i donju polovicu crvene boje. U njemu je prikazan uspravljeni zlatni lav razjapljenih čeljusti okrenut udesno koji se prednjim šapama drži za stablo. Drugi je stupac početne stranice ukrašen sa inicijalom „G“ kojim započinje prva knjiga (liber primus). Inicijal je sastavljen od fitomorfnih motiva plave, zelene, žute i boje ciklame s osjenčanjima izvedenim u različitim nijansama i žutoj boji. Osim opisanih iluminacija i dvaju inicijala na f. 17 inkunabula je na pojedinim idućim stranicama, tj. na početku svake od sljedeće dvadeset i jedne knjige ukrašena sa još isto toliko inicijala sastavljenih od fitomorfnih motiva plave, zelene i boje ciklame na zlatnoj pozadini unutar pravokutnog okvira obrubljenog tankom crnom linijom. To su inicijali „S“ na f. 27r; „I“ na f. 38v; „D“ na f. 49r; „Q“ na f. 60v; „Q“ na f. 72v; „D“ na f. 79r; „N“ na f. 91v; „E“ na f. 103v; „O“ na f. 110r; „C“ na f. 125v; „A“ na f. 137v; „E“ na f. 147r; „D“ na f. 158v; „D“ na f. 170v; „P“ na f. 185v; „P“ na f. 202r; „D“ na f. 216v; „Q“ na f. 236r; „D“ na f. 250r; „C“ na f. 269v i „S“ na f. 284v. Iluminacije inkunabule De Civitate Dei pripadaju sjevernotalijanskoj i venecijanskoj renesansnoj minijaturi a pokazuju brojne i izrazite sličnosti sa radovima koji se u literaturi povezuju sa znamenitim venecijanskim iluminatorom poznatim kao Maestro del Plinio di Giovanni Pico della Mirandola (Maestro del Plinio di Pico ili skraćeno Maestro di Pico). Atribuciju iluminacija inkunabule Maestru di Pico, uz moguću suradnju radionice i pomoćnika poglavito u izradi dekorativnog okvira i inicijala, u prvom redu omogućuje prikaz sv. Aurelija Augustina te likovi dvaju anđela grbonoša karakterističnih tipologija koje pronalazimo u brojnim majstorovim radovima. Istovjetni likovi anđela pojavljuju se u donjoj margini djela Il Tesoro Brunetta Latinija (Gerardus de Lisa, Treviso, 1474.; Cambridge, Mass, Harvard, Houghton Library, Inc. 6459, c. 7). Lik sv. Aurelija Augustina pokazuje izrazite sličnosti sa likom dominikanskog redovnika, umetnutog unutar inicijala „O“ na način littera historiata u djelu Supplementum Nicolausa de Auximo (Franciscus Renner et Nicolaus de Frankofordia, Venecija, 1474.; Biblioteka Marciana, Inc. Ven. 494, c.2). Istovjetni se anđeli i putti mogu pronaći i u donjim marginama Strabonove Geografije (Minneapolis, Univ. of Minnesotta Library, Ms. 1460/f St., c.1), te u dvije Plinijeve Historije Naturalis (Venecija, N. Jenson, 1472., Pariz, Bibliothèque Nationale, Vèlins 498 i Venecija, N. Jenson, 1472., San Marino, CA, Huntington Library, n. 2289). Lijep primjer za usporedbu je i Biblia Latina (Franciscus Renner & Nicolaus de Frankfordia, 1475., Dallas, Texas, Southern Methodist University, Bridwell Library) jer ima naslovnu stranicu oblikovanu na sličan način kao inkunabula iz Kraja. U liku sv. Jeronima koji je prikazan unutar littera historiata pronalazimo sve one brojne i karakteristične morellijanske detalje bitne za atribuciju oslika inkunabule iz Kraja Maestru di Pico. Izrazite sličnosti u oblikovanju svetačkih likova, fitomorfnih inicijala i dekorativnih okvira nalazimo i u iluminacijama dvaju Psaltira (Venecija, Biblioteca Querini Stampaglia, Inc. 6 i Siena, Biblioteca S. Bernardino del Convento dell'Osservanza) i naslovnicu Psaltira iz jednog Brevijara (Pariz, Bibliothèque Ste-Geneviève, OE XV 147 Rés). Svecima i anđelima karakterističnih tipologija ukrašena su i tri primjerka iz serije Commissioni rađena za dužda Agostina Barbariga (Commissione del doge Agostino Barbarigo a Girolamo Capello, 1487., Venecija, Bib. Del Museo Correr, MS Cl. III. 33 (sl. 15); Commissione del doge Agostino Barbarigo a Paolo di Canale, 1489., Pariz, Bibliothèque Nationale, Lat. 4729, c.2, te Commissione del doge Agostino Barbarigo a Tommaso Loredano, 1490., Pariz, Bibliothèque Nationale, Lat. 4730, c.1). Podudarnosti se mogu pronaći i u iluminacijama Brevijara (oko 1480., Augsburg, Universitätsbibl., Cod. I.2.2o 35) gdje je prvoj stranici lettera istoriata sa umetnutim likom sv. Pavla karakteristične fizionomije kakvu ima i lik sv. Aurelija Augustina, te istovjetni likovi anđela u sredini donje margine. Za usporedbu su važne i tri inkunabule iz Padove (Biblioteca del Seminario Vescovile) opremljene iluminacijama koje su pripisane Maestru di Pico. Njihove minijature u izvedbi anđela, puttta i svetačkih likova karakterističnih tipologija i pojedinosti kao i tipa dekoracije na marginama također pokazuju izrazite sličnosti sa iluminacijama inkunabule iz Kraja. To su Lattanzijeva Opera (Giovanni da Colonia i Johannes Manthen, Venecija, 1478.; Forc. M. 3.2), Jacopo da Varagine, Legenda aurea (Gabriele di Pietro, Venecija, 1477., uz moguće sudjelovanje radionice; Forc. M. 2.22) i Cipriano, Opera (Vindelino da Spira, Venecija, 1471.; Forc. K. 2.12). Na temelju iznesenih usporednih analiza i uočenih sličnosti može se zaključiti da je iluminacije u inkunabuli De Civitate Dei sv. Aurelija Augustina (Nicolas Jenson, Venecija, 1475.) koja se čuva u samostanu Sv. Duje u Kraju izradio znameniti venecijanski renesansni iluminator Maestro di Pico, pa su one, bez obzira na moguću suradnju radionice i pomoćnika, poglavito u izradi dekorativnog okvira i inicijala, dopuna katalogu njegovih djela ali i dragocjen prilog sveukupnoj slikarskoj baštini iz vremena renesanse u Dalmaciji.
PDF
