Poultry infected with Mycoplasma gallisepticum and Mycoplasma synoviae produce antibodies to their cysteine protease CysP Major poultry pathogens, Mycoplasma gallisepticum and Mycoplasma synoviae ...possess cysteine protease CysP, which in vitro cleaves chicken immunoglobulin G (IgG) into Fab (antigen-binding fragment) and Fc (crystallisable region fragment). We used recombinant CysP of M. synoviae (rCysP) in enzyme immunoassays to detect antibodies to CysP in sera, synovial fluids, and in washings of respiratory tract and oviducts of chickens and turkeys experimentally or naturally infected with M. gallisepticum or M. synoviae. In poultry infected with M. synoviae, 70.4 % of samples contained antibodies reacting with rCysP. In birds infected with M. gallisepticum we detected CysP antibodies in 63.1 % of samples. Our data demonstrate that CysP is immunogenic for chickens and turkeys and indicate that M. gallisepticum and M. synoviae infecting chickens and turkeys synthesise CysP in vivo. This is the first study demonstrating that proteases of any Mycoplasma species can induce production of specific antibodies in the natural host.
Angioedem označava akutni potkožni edem koji obilježava nepravilno ograničeno oticanje kože ili sluznice koje se javlja jednokratno ili opetovano. Edem se obično javlja u predjelu periorbite, usnica, ...jezika, udova i crijevne stijenke. Pokazalo se da je angioedem često izazvan uzimanjem inhibitora angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE) ili alergijom na neke alergene (alergijski ili angioedem posredovan IgE-om), zatim deficijencijom C1 inhibitora (nasljedni i stečeni angioedem) ili je uzrok nepoznat (idiopatski angioedem). Pokazalo se da bolesnici s angioedemom često imaju i urtikariju, što se zapaža u oko 50% slučajeva. Najčešće se radi o alergijskoj reakciji tipa I. na neke alergene hrane ili lijekova ili na ubod insekata. Utvrđeno je da su najčešći uzroci alergijskog angioedema ubodi pčela i osa, reakcije na lijekove ili injekcije za testiranje preosjetljivosti te određena hrana (osobito jaja, školjke i orašasti plodovi). U dijagnostičkom pogledu važno je utvrditi potencijalni alergen, što se najčešće izvodi kožnim testovima, kao što je ubodni test i dr. Rizično kod angioedema je oticanje jezika, grkljana i dušnika, što može dovesti do začepljenja dišnih putova i smrti, pa je tada indicirana i traheotomija. Početno liječenje bolesnika u većini oblika alergijskog angioedema je uzimanje antihistaminika i glukokortikoida, dok se epinefrin daje ako postoji bojazan od edema grkljana.
Zahvaćanje bubrega teška je komplikacija sistemskog eritemskog lupusa, praćena visokim pobolijevanjem i smrtnošću. Do razvoja lupusnog nefritisa dolazi u do 60% oboljelih, a unatoč primjeni novih i ...potentnijih terapijskih protokola u 5 do 22% ove specifične populacije razvije se završni stadij kronične bubrežne bolesti unutar 15 godina od postavljanja dijagnoze. Kako je SLE ponajprije vezan uz mlađu životnu dob, izuzetno je važno odabrati optimalan modalitet nadomještanja bubrežne funkcije. Brojne su studije provedene ne bi li se odgovorilo na kontroverzna pitanja vezana uz ovu specifičnu populaciju. Veća sklonost infekcijama, rizik od povratka osnovne bolesti u presadak, nedefinirani kriteriji praćenja aktivnosti bolesti nakon transplantacije te veća učestalost epizoda odbacivanja i trombotskih događaja rizični su čimbenici zbog kojih se ovoj skupini dugo vremena onemogućavalo liječenje transplantacijom. Rezultati studija nedvojbeno pokazuju da je dugoročno preživljenje podjednako u liječenih hemodijalizom i peritonealnom dijalizom, no transplantacija bubrega nametnula se kao mnogo bolja metoda koja omogućava dulje preživljenje i veću kvalitetu života, umanjujući istodobno aktivnost samog SLE-a. Iako postoje brojna neistražena i neodgovorena pitanja vezana uz zbrinjavanje ove imunosno vrlo osjetljive i zahtjevne skupine bolesnika, pažljiva skrb prije i nakon transplantacije te uska suradnja nefrologa i imunologa omogućavaju dobar ishod uz znatno povećanje kvalitete života.
Virus Zapadnog Nila (VZN) malen je, ovijen, kuglast virus koji pripada porodici Flaviviridae, roduFlavivirus, serokompleksu japanskog encefalitisa. Prirodni rezervoari VZN-a su ptice, a glavni ...vektori komarci roda Culex. Do sada je opisano sedam genskih linija VZN-a, od kojih su najrasprostranjenije linije 1 i 2 (Afrika, Sjeverna i Južna Amerika, Europa, Azija i Australija). Infekcija VZN-om u oko 80% slučajeva prolazi asimptomatski. U 20% zaraženih javlja se nespecifična febrilna bolest (VZN-groznica), a u manje od 1% razvija se neuroinvazivni oblik bolesti (meningitis, encefalitis, sindrom poliomijelitisa). Na području Hrvatske protutijela na VZN dokazana su u ljudi, medvjeda i konja. U kolovozu i rujnu 2012. godine prvi put su zabilježeni klinički slučajevi neuroinvazivne infekcije VZN-om u ljudi te asimptomatska akutna infekcija u konja u tri županije istočne Hrvatske. Dijagnoza je potvrđena serološkim testovima (imunoenzimni test, IgG-aviditet, neutralizacijski test redukcije plakova).
Zajedničko obilježje patogeneze autoimunosnih bolesti i primarnih imunodefi cijencija (PID) jest poremećaj
imunosustava. Tradicionalno se većina autoimunosnih bolesti smatrala poligenski ...uvjetovanima, no u posljednjih
desetak godina otkriveno je da i mutacije pojedinačnih gena za različite čimbenike ključne za funkciju imunosustava
mogu dovesti do različitih autoimunosnih manifestacija. Tim spoznajama otvoren je novi način razmišljanja o
autoimunosnim bolestima i njihovom preklapanju s primarnim imunodefi cijencijama. Način kako poremećaj jednoga
gena dovodi do nastanka autoimunosne bolesti nije za svaki od njih poznat, a valja vidjeti i postoji li preklapanje autoimunosnih
bolesti s imunodefi cijencijom. Cilj je ovoga kratkog preglednog članka opisati učestalost, kliničku prezentaciju
i moguće mehanizme autoimunosnih manifestacija u bolesnika s primarnim imunodefi cijencijama koji mogu
biti korisni za reumatologe.
Alergijske bolesti imaju karakter moderne epidemije. Više od 20% svjetske populacije boluje od alergijskog rinitisa, astme ili atopijskog dermatitisa. Jedna od opće prihvaćenih teorija ovakvog ...„booma“ je ona higijenska postavljena još 1989. da je porast učestalosti alergijskih bolesti vezan uz smanjenu izloženost infekcijama u ranom djetinjstvu i laički rečeno „nezaposlenost imunološkog sustava stvarnim problemima“, što dovodi do promjena u postnatalnom sazrijevanju imunološkog sustava u smislu promoviranja Th-2 limfocitnog profila imunosnog odgovora zaslužnog za pojavu alergijskih bolesti. Danas je ova hipoteza dobila svoje pravo obrazloženje i znanstveni smisao kroz hipotezu o razvojnom podrijetlu zdravlja i bolesti i perinatalnom programiranju u kojem je što brojnija i raznovrsnija crijevna mikroflora kritični stimulus za adekvatnu maturaciju imunosnog sustava. Čimbenici koji utječu na sastav i raznolikost crijevne mikroflore u novorođenčadi (primjena antibiotika u trudnoći, porodu i tijekom dojenja, način vođenja poroda /prirodni vs carski rez/, način prehrane i primjena antibiotika, te invazivnih medicinskih postupaka u ranom postnatalnom razdoblju) imaju dalekosežne posljedice na pojavnost alergijskih bolesti u kasnijem životu.
Unatoč nekim ranijim značajnim otkrićima i raširenoj uspješnoj praksi vakcinacije, povijest razumijevanja imunoloških mehanizama zapravo je razmjerno kratka i povezuje se tek s drugom polovicom 20. ...stoljeća kada se, između ostaloga, iznalaze i zakonitosti aktivacije tih mehanizama od ključnog značenja za transplantacijsku medicinu. Među prvim stručnjacima koji su se u Hrvatskoj okrenuli ovim temama bio je Šime Vlahović. Rođenjem Splićanin, diplomirao je i doktorirao u Zagrebu. Na problemima transplantacijske imunologije radio je 1963. – 1965. u najboljim centrima u SAD-u. Riječki zavod za fiziologiju vodio je 1965. – 1977., od 1976. u zvanju redovitog profesora. Bio je dobitnik nagrade Ruđer Bošković i drugih, ali je njegov krucijalni prinos riječkoj i hrvatskoj medicinskoj baštini svakako premalo poznat. Temeljeći se na obiteljskoj arhivi i sjećanjima, ovaj rad uzeo je zadaćom pokušati makar i dijelom ispraviti tu prazninu. Zahvaljujući upravo Šimi Vlahoviću i njegovoj imunološkoj pripremi bolesnika i, naravno, velikom timu predvođenom kirurgom Vinkom Frančiškovićem, u siječnju 1971. izvedeno je prvo presađivanje bubrega u Hrvatskoj sa živog srodnika (s majke na sina), a godinu dana poslije i s kadavera. U desetljećima koja slijede razvijan je u Rijeci i eksperimentalni program transplantacije jetre i gušterače. Danas možemo samo spekulirati o intrigantnim pravcima razvitka riječke transplantacijske i imunologijske škole kojima bi je poveo Šime Vlahović da nije preminuo već s nepunih 45 godina.
Pridjev imun i njegove tvorenice Klječanin Franić, Željana
Hrvatski veterinarski vjesnik,
10/2020, Letnik:
28, Številka:
3
Web Resource
Odprti dostop
U biomedicinskoj publicistici i znanstveno-popularnim tekstovima u značenju mehanizama koje tijelo upotrebljava kao zaštitu od stranih tvari susrećemo dvije varijante naziva, imunost i imunitet. Obje ...su imenice tvorene od pridjeva imun, čiji korijen nalazimo i u pridjevima imunosni i imunološki. Upotreba ovih triju pridjeva kao sinonima navodi na zaključak da nema razlike među njihovim značenjima. U ovom se radu analiziraju tvorenice od pridjeva imun i odgovara na pitanje jesu li imenice imunost i imunitet te pridjevi imun, imunosni i imunološki sinonimi ili različiti tvorbeni nastavci označuju i razliku u njihovu značenju. Primjere smo potražili i u udžbenicima veterinarske imunologije.
PDF
