Ultrazvučni mjerač protoka koristi se u mjerenju prirodnog plina dugi niz godina, međutim, na mjernu točnost ultrazvučnog mjerača protoka utječe zaglavlje, što dovodi do nespretnog fluidnog stanja u ...mjeraču protoka. Cilj ovog istraživanja je raspraviti pitanja dvostruke staze ultrazvučnih mjerača protoka sa zaglavljem. Dinamička metoda računalne tekućine (CFD) je korištena za simulaciju standardnog turbulentnog modela. Nađeno je da je stanje protoka u nizvodnom smjeru izobličeno zaglavljem sa sekundarnom turbulencijom, vrtloženjem itd., a brzina distribucije plina je asimetrična; što je dalje udaljenost između ultrazvučnog mjerača protoka i zaglavlja, to je manja iskrivljenost i simulacijska pogreška. Kada je nizvodno ravna duljina cijevi veća od 27 − D (promjer), stanje protoka će biti stabilno. S istim promjerom zaglavlja, što je kraći mjerač glave, to je veća deformacija plina u nizvodnoj cijevi. S istom duljinom zaglavlja, manji je promjer, ali je veća deformacija plina u nizvodnom smjeru. Ti rezultati imaju veliko značenje u optimalnom dizajnu instalacije mjerača protoka.
Cilj: Utvrditi stupanj suradljivosti pri higijeni ruku među zdravstvenim djelatnicima Odjela za intenzivno liječenje, Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje Kliničkog ...bolničkog centra Rijeka, te steći uvid o praksi i kvaliteti izvođenja postupaka za higijenu ruku.
Ispitanici i metode: Heterogena skupina zdravstvenih radnika, medicinskih sestara i liječnika čije je zajedničko obilježje mjesto rada. Izravno promatranje prema konceptu „Pet trenutaka za higijenu ruku“ Svjetske zdravstvene organizacije provođeno je tijekom tri mjeseca, do postizanja najmanje 200 prilika, jedna opservacija u trajanju do dvadeset minuta. Bilježene su opažene indikacije, akcije i nošenje rukavica. Postotak suradljivosti predstavlja omjer opserviranih akcija (higijenskog pranja i higijenskog utrljavanja) i opserviranih prilika kada je bilo potrebno provesti higijenu ruku. Podaci su bilježeni kodovima, raspodijeljeni prema godinama praćenja od 2011. do 2016. godine.
Rezultati: Ukupna suradljivost u higijeni ruku tijekom šestogodišnjeg praćenja u prosjeku iznosi 78%. Higijensko pranje ruku koristi se češće (68%) od higijenskog utrljavanja alkoholnog pripravka (32%). Ukupni postotak suradljivosti prema indikacijama iznosi: prije kontakta s bolesnikom 71%, prije aseptičnih postupaka 79%, nakon rizika izlaganju tjelesnim tekućinama 84%, nakon kontakta s bolesnikom 78%, te nakon napuštanja bolesnikove okoline 76%.
Zaključci: Higijena ruku provodi se češće higijenskim pranjem ruku nego utrljavanjem alkoholnog pripravka. Potrebno je uložiti dodatne napore u promociju alkoholnog utrljavanja kao bržeg i boljeg načina održavanja higijene ruku. Potrebno je potaknuti veću suradljivost u svim indikacijama s ciljem postizanja suradljivosti od ≥ 90%.
Moždani udar je klinički sindrom karakteriziran naglim razvojem žarišnog neurološkog deficita, vaskularne geneze (infarkt ili hemoragija), a simptomi koreliraju s veličinom i mjestom oštećenja mozga, ...ali i s vremenom proteklim od nastanka moždanog udara do trenutka procjene. Rehabilitacija osoba s moždanim udarom treba početi tijekom akutnog liječenja u jedinicama za moždani udar. Po završetku akutnog liječenja potrebno je započeti s početnom rehabilitacijom u bolnici, ambulantno ili u domu bolesnika. Indikacije za neurološku rehabilitaciju su: smanjenje aktivnosti u pokretljivosti, smanjenje u aktivnostima samozbrinjavanja, komunikaciji, kontroli stolice i mokrenja, kontroli žvakanja i gutanja. Kontraindikacije za neurološku rehabilitaciju su: febrilna stanja, akutne zarazne bolesti, teški psihički poremećaji, patološka trudnoća, imobilizacija kod koje nije moguće provoditi rehabilitaciju, komplicirani tijek koronarne bolesti, kardijalna dekompenzacija, teški poremećaji srčanog ritma, kardiovaskularne aneurizme, kavuma lijeve klijetke preko 6 cm, teška oštećenja jetre i bubrega, zloćudne bolesti u stanjima egzacerbacije i dekompenzacije. Rehabilitacijskom intervencijom koja uključuje dijagnostiku, medikamentoznu terapiju, fizikalnu terapiju, primjenu ortopedskih i drugih medicinskih pomagala, radnu terapiju, logopedske vježbe, kognitivni trening, medicinsku njegu, prehranu i smještaj, realno je očekivati poboljšanje funkcionalnosti bolesnika i njihovo kvalitetnije uključivanje u obitelj, radnu i širu društvenu zajednicu.
Primjena lasera u dermatologiji Bukvić Mokos, Zrinka
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
01/2007, Letnik:
16, Številka:
1_Dermatologija
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Laserska je terapija metoda prvog izbora u liječenju
brojnih prirođenih i stečenih promjena kože, koje uključuju
vaskularne i pigmentne promjene, dobroćudne tumorske tvorbe,
tetovaže, bore i ožiljke. ...Najvažnija prednost lasera u odnosu
na druge metode liječenja jest selektivnost (uklanjanje ciljane
promjene kože bez značajnog oštećenja okolnih struktura),
odlična podnošljivost i kratko trajanje tretmana. Prikazani su
principi rada lasera s osvrtom na indikacije za primjenu lasera
u dermatologiji te su navedene mjere opreza kojih se valja
pridržavati pri rukovanju laserskim uređajima. Zaključuje se da
je u rukama iskusnog stručnjaka, pri ispravno odabranim indikacijama,
dobroj pripremi bolesnika te kvalitetnom poslijeoperacijskom
tretmanu, laserska terapija u velikom broju indikacija
nadmoćna tradicionalnim metodama.
Uvođenjem propranolola u terapiju 1964. godine počinje šira primjena beta-blokatora u kliničkoj praksi. U početku se najviše upotrebljavao neselektivni beta-blokator propranolol, da bi poslije primat ...preuzeli beta-1-selektivni blokatori atenolol i metoprolol. Zadnjih desetak godina najviše se rabe neselektivni beta-blokator s vazodilatatornim svojstvima karvedilol te visokoselektivni beta-1-blokatori: bisoprolol i nebivolol pri čemu nebivolol djeluje vazodilatatorno, ali ne preko alfa- receptora kao karvedilol, već oslobađanjem dušičnog oksida u endotelu krvnih žila. U neupitne indikacije za beta-blokatore (razina dokaza A) pripadaju: zatajivanje srca, uporaba nakon infarkta miokarda i aritmije (ventrikularne i postinfarktne). Dvojbene (razina dokaza B) indikacije su: ostale aritmije, akutni koronarni sindrom (nestabilna AP i NSTEMI-infarkt), STEMI-infarkt u akutnoj fazi, stabilna AP te liječenje hipertenzije, dok se ne bi trebali upotrebljavati (razina dokaza C) kao monoterapija u inicijalnom liječenju nekomplicirane esencijalne hipertenzije i u bolesnika s metaboličkim sindromom. Najviše prijepora izaziva primjena beta-blokatora u liječenju hipertenzije, posebno kao monoterapije u nekompliciranoj esencijalnoj hipertenziji. Kontroverze oko uporabe beta-blokatora u hipertenziji nastale su nakon metaanalize prema kojoj u usporedbi s ostalim antihipertenzivima, bolesnici koji su liječeni beta-blokatorima imaju 16% viši relativni rizik od nastanka CVI, dok nije bilo razlike u riziku od infarkta miokarda i ukupnog mortaliteta. Nasuprot ovim mišljenjima ima dosta autora koji smatraju da je za učinak antihipertenziva bitno sniženje krvnog tlaka per se te da su ove razlike samo teorijske i statistički, ali ne i klinički signifikantne. Stav autorâ Europskih smjernica za liječenje hipertenzije (a time i Hrvatskih) jest da su sve osnovne skupine antihipertenziva ravnopravne i da je razlika među njima nevažna te da je veća opasnost od lošeg liječenja ili neliječenja hipertenzije nego od učinka raznih antihipertenziva. Stoga beta-blokatori i dalje ostaju važni antihipertenzivi, posebno noviji s vazodilatatornim učinkom kao karvedilol i nebivolol.
U radu je ukratko prikazana povijest obiteljske terapije na temelju koje se prati razvoj
novih koncepata i terapijskih modela. Prikazana je podjela obiteljskih i bračnih terapija na
brojne pravce, a ...navedene u ovom radu su sistemska, dinamska, strukturalna, strateška, transgeneracijska,
iskustvena (prvenstveno je didaktičkog karaktera jer se u praksi ovi modeli uvelike
preklapaju i nadopunjuju). Svaki terapijski model na jedinstven način tumači disfunkcije
obiteljskog sustava te se raspravlja o prikladnosti određenog modela specifičnoj obitelji u odnosu
na stanje akutne krize ili u odnosu na obitelji s već kronificiranim problemom. Također,
rad naglašava važnost postavljanja terapijskih ciljeva u obiteljskoj i bračnoj terapiji (postavljanje
simptoma u kontekst unutarobiteljske dinamike, homeostaze i utjecaja prošlih na sadašnje
odnose; motivacija obitelji na promjenu odnosa, a ne samo bavljenje ‘’ponuđenim’’ simptomom)
bez obzira na terapijsku tehniku koja se koristi. Istaknuta je važnost toga da obitelj definira
problem i sama ponudi modele rješavanja, te važnost ojačavanja bračnog podsustava i
prirodnih saveza; poticanje prirodnijeg funkcioniranja obiteljskih podsustava (podsustav bračnog
para, podsustav roditelja, podsustav djece); umanjivanje patoloških oblika komunikacije,
poticanje izražavanja u ja-formi; razvijanje empatije, razumijevanja, uvažavanja i tolerancije različitosti;
definiranje uloga i pravila, poticanje dosljednosti, rad na postavljanju granica, poticanje
individuacije i autonomnosti bez straha od “raspada” obitelji te očuvanje svijesti o obiteljskom
zajedništvu. Prikazane su indikacije i upotreba genograma.
Jesu li svi niskomolekularni heparini jednaki? Bagatin, Jugoslav; Carević, Vedran; Bagatin, Krešimir
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
12/2010, Letnik:
19, Številka:
2_Kardiologija
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Heparini niske molekularne mase široko se primjenjuju u kliničkoj praksi pa su zadnjih godina gotovo potpuno zamijenili standardni nefrakcionirani heparin. Rabe se u terapiji tromboembolijskih ...incidenata, infarkta miokarda sa ST-elevacijom i bez nje, stabilne i nestabilne angine pektoris, prevenciji tromboembolijskih incidenata u kirurgiji, traumatologiji, ortopediji i ginekologiji. Postoji nekoliko različitih pripravaka, od kojih se većina rabi u kliničkoj praksi. Međusobno se razlikuju po farmakokinetskim i farmakodinamskim osobinama. Ovaj prikaz upućuje na neke međusobne razlike između niskomolekularnih heparina, razlike u odnosu prema standardnome nefrakcioniranom heparinu te nastoji dati odgovor na pitanje koji je prihvatljiviji u kliničkoj praksi.
Krikotireotomija ili konikotomija je invazivni kirurški postupak za hitnu uspostavu dišnog puta radi ventilacije i oksigenacije, kada ostale metode nisu moguće, dostupne ili nisu učinkovite. ...Indikacije za zahvat su ozbiljne traume glave i vrata, edem u području lica, ždrijela i gornjeg dišnog puta različite etiologije, laringo-hipofaringealna opstrukcija zbog obostrane paralize glasnica kao posljedica neurološke bolesti, laringealnog tumora, kongenitalne malformacije, intubacije ili masivnog krvarenja ili povraćanja zbog traume glave, kada nije moguća ventilacija ni intubacija. Apsolutnih kontraindikacija za ovaj zahvat nema, dok su relativne malobrojne: laceracija larinksa i traheje s retrakcijom traheje u medijastinum ili bez nje i tad je indicirana traheotomija radi fi ksacije traheje. Krikotireotomija je kontraindicirana kod djece. Za izvođenje zahvata postoji nekoliko tehnika: standardna kirurška tehnika, hitni kirurški postupak i perkutana tehnika. Učestalost komplikacija varira, a među rane (incidencija varira od 0 % do 54 %) možemo ubrojiti krvarenje, laceraciju tireoidne i krikoidne hrskavice ili trahealnih prstena, laceraciju stražnje stijenke traheje i proboj jednjaka, postavljanje kanile u pretrahealni prostor. Moguće kasne komplikacije su subglotična stenoza i poremećaji govora. rikotireotomiju treba prihvatiti kao hitni pristup dišnom putu, a u slučaju daljnje potrebe za prolongiranom ventilacijom (duže od 72 sata) neophodno ju je zamijeniti traheotomijom.
Nitrati danas Vitezić, Dinko; Mavrić, Žarko; Zaputović, Luka
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
12/2010, Letnik:
19, Številka:
2_Kardiologija
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Organski nitrati, poput nitroglicerina, izosorbid dinitrata i izosorbid mononitrata, u medicinskoj su uporabi već više od 150 godina. Uobičajeno se rabe u liječenju kardiovaskularnih bolesti. ...Mehanizam djelovanja je u otpuštanju dušik (II) oksida u glatkim mišićnim stanicama stijenke krvnih žila i endotelnim stanicama nakon bioaktivacije. U konačnici to rezultira relaksacijom glatkih mišićnih stanica i drugim staničnim učincima. Osnovni čimbenik koji ograničava primjenu ove skupine lijekova je razvoj tolerancije. Osiguravanje razdoblja bez nitrata (niske koncentracije) najjednostavniji je i najprihvatljiviji način sprečavanja tolerancije. Karakteristične nuspojave nitrata jesu glavobolja, arterijska hipotenzija i sinkopa. Zaključno, organski su nitrati i dalje skupina vrlo učinkovitih protuishemijskih lijekova koji se rabe u liječenju bolesnika sa stabilnom anginom pektoris i akutnim koronarnim sindromom (nestabilnom anginom i akutnim infarktom miokarda).
Transplantacija pluća Pavliša, Gordana; Džubur, Feđa; Hećimović, Ana ...
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
10/2018, Letnik:
27, Številka:
2 Sumamed
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Transplantacija pluća oblik je liječenja koji se provodi u bolesnika s terminalnom fazom različitih plućnih bolesti. Najčešće indikacije za transplantaciju pluća jesu: kronična opstruktivna plućna ...bolest, idiopatska plućna fibroza, cistična fibroza, emfizem zbog nedostatka α-1-antitripsina i primarna plućna hipertenzija. Bolesnik treba biti referiran transplantacijskom centru kada ima manje od 50% šanse da će preživjeti 24 – 36 mjeseci uz maksimalnu medicinsku skrb i/ili ima III. ili IV. stupanj simptoma prema klasifikaciji NYHA-e (New York Heart Association). U transplantaciji pluća razlikujemo četiri kirurška postupka: obostrana transplantacija pluća, jednostrana transplantacija pluća, lobarna transplantacija, transplantacija srca i pluća. Nakon transplantacije pluća bolesnici su podložni nizu komplikacija. Infektivne su komplikacije česte zbog visoke razine imunosupresije, direktnog kontakta transplantiranog organa s okolišem i gubitka prirodnih obrambenih mehanizama pluća uključujući mukocilijarni klirens, refleks kašlja i limfatičnu drenažu. Primarna disfunkcija alopresatka nastupa u 24 sata nakon transplantacije. Ona nastaje kao posljedica ozljede alopresatka tijekom transplantacijskog procesa: eksplantacije, hladnog ishemijskog čuvanja ili reperfuzijske ozljede alopresatka nakon implantacije. Unatoč poboljšanju protokola imunosupresije akutno odbacivanje alopresatka javlja se u 30% bolesnika u prvoj godini nakon transplantacije. Razlikujemo akutno stanično, humoralno i hiperakutno odbacivanje. Nakon prve posttransplantacijske godine kronično je odbacivanje primarni uzrok mortaliteta bolesnika s transplantiranim plućem i uzrokuje oko 40% smrtnih ishoda. Razlikujemo dva oblika kroničnog odbacivanja: sindrom obliterirajućeg bronhiolitisa i restriktivni alotransplantatni sindrom. Hitna obrada bolesnika ključ je uspješnog liječenja posttransplantacijskih komplikacija. Ona često uključuje invazivne dijagnostičke postupke da bi se osigurao pravilan terapijski pristup. Hrvatski transplantacijski program djeluje od 2011. godine. Transplantacija pluća učinjena je u 67 bolesnika, transplantacija srca i pluća u dva bolesnika, a u jednog bolesnika retransplantacija pluća.
PDF
