U radu se razmatraju neki aspekti moralne individualnosti, posebno u kontekstu analize njene civilizacijske vrijednosti, kao i (potencijalne) uloge u kontekstu moderne društvenosti. Dio rada posvećen ...je analizi aktualnog obrazovnog sustava (s naglaskom na njegov univerzitetski segment), odnosno utjecaju koji on ima na izgradnju moralnog identiteta.
The paper discusses some aspects of moral individuality, especially in the context of the analysis of its civilizational importance, as well as its (potential) role in the context of modern society. Part of the paper is dedicated to the analysis of the current educational system (with an emphasis on its university segment), i.e. to the influence it has on the construction of moral identity.
This article analyses writers' correspondence from the second half of the nineteenth century on the territory of what is now Slovenia, identifying a tension between two imperatives. One the one hand, ...the discourse of this correspondence is firmly embedded in the collectivist ideological matrix of cultural nationalism; on the other, the authors of these letters present themselves as completely individualised authorial subjects. I focus on the correspondence from the personal archive of Josip Cimperman, in which I observe these interweaving aspirations and search for an ideological element that made their coexistence possible.
Radom se tematizira čovjekova socijalna narav koju razne društveno-političke zajednice tumače na sebi svojstvene načine. Ukazuje se na značaj međuljudskih odnosa u pojedinčevom ...individualno-psihološkom razvoju i formiranju karaktera. Problematizira se liberalno-kapitalističko tumačenje čovjeka i društva. Radom se zagovara razumijevanje jedinke kao zajedničarskog stvorenja. No, unatoč podržavanju predodžbe subjekta kao bića kolektiviteta, upućuje se na nužnost njegovog prepoznavanja kao jedinstvenog, autonomnog individuuma. Iako se naglašava neprikladnost pristupa koji čovjeka interpretira kao društveno otuđeno, samodostatno, dominantno samome sebi usmjereno stvorenje, naglašava se kako on, iako zajednici usmjeren, nikada u njoj ne smije biti negiran i manipulativno zloupotrebljen. Podržavanje individualnosti kolektivno usmjerenog pojedinca zahtijeva odgojni poticaj. Stoga će radom biti analizirana međunarodno značajna slikovnica Marcusa Pfistera, Riba duginih boja.
The essay deals with human social nature, interpreted in their own way by various socio-political communities. The importance of interpersonal relationships in an individual’s psychological development and character formation is pointed out. The liberal-capitalist interpretation of man and society is problematized. The paper advocates understanding the individual as a communal creature. However, despite supporting the notion of the subject as a being of collectivity, it points to the necessity of recognizing people as single, autonomous individuals. Although it emphasizes the inappropriateness of the approach which interprets man as a socially alienated, self-sufficient, self-centered creature, it emphasizes that they, although community- oriented, must never be denied or manipulatively abused. Supporting the individuality of a collectively oriented individual requires educational stimulus. Therefore, the paper will analyze an internationally significant picture book by Marcus Pfister, The Rainbow Fish.
Stjepan Zimmermann (1884-1963) was one of the leading Croatian philosophers of the first half of the past century, an adherent of the neo-scholastic school of thought. During the interwar period he ...worked as a prominent scholar and cultural worker in various institutions as a member of the Academy and Matica Hrvatska, a rector of the University of Zagreb, the Dean of the Faculty of Theology, and president of the association of high school teachers in Zagreb. In the intellectual culture of his time he was at first involved in a polemic with the representatives of liberalism in the fields of philosophy and psychology with Albert Bazala (1877-1947) and Ramir Bujas (1879-1959). Later in the 1930s he was concerned in his philosophical texts with the phenomenon of Marxism, so he entered into debate with the left wing intellectuals August Cesarec and Miroslav Krleža on the questions of atheism and the valorization of Christianity, as well as the moral justification of social revolution and a materialist understanding of the world. In terms of political matters, in the beginning phase of the new Yugoslav state he supported the concept of Yugoslav Croatism, which called for the integration of the Croat people in the wider Yugoslav state community, up until the assassination of Croat representatives in the Belgrade parliament in 1928. After that, during the 1930s at the time when the Croat national question and the status of the Church in connection with the concordat crisis occupied the main stage of political affairs, Zimmerman was allied to the circle of intellectuals of Catholic provenance who advocated for the abandonment of the Yugoslav cultural and political milieu, or the concept of Croatian national individuality. Following such positions on the part of Zimmerman, a polemic against Ivan Meštrović (1883-1962) developed on the eve of World War Two about the necessity of extirpating the Yugoslav identity from the Academy in Zagreb. He had a negative attitude toward the Croatian Peasant Party (HSS) as the carrier of the Croat national question during the interwar period because of liberal ideas and to some degree because of the anti-intellectualism of its ideologies, thus he saw Banovina Hrvatska as a one-party dictatorship resulting from a compromise between the HSS and the Serbian political elite, which had betrayed Zimmerman’s ideal of creating an independent Croatian state.
STAROATENSKI PRISTUP ODGOJU Pranjić, Marko
Magistra Iadertina,
03/2016, Letnik:
10., Številka:
1.
Journal Article
Odprti dostop
Starogrčko osnovno školovanje imalo je eminentno odgojni karakter od trenutka kad je zbog neadekvatnosti roditeljskog doma za njega morala brinuti posebna institucija koja je za to posjedovala viši ...stupanj kvalificiranosti, naime, onda kada se počinje pojavljivati škola kao odgojno-obrazovna ustanova, štoviše, kada sam polis (grad-država) postaje svojevrsnim učiteljem i odgajateljem. Za razliku od spartanskog odgoja, recentniji atenski odgoj u prvi plan stavlja odgajanikovu individualnost što po sebi profilira i novo viđenje čovjeka te njegova odgoja, odmičući se polagano od pretežno militarističkog gledanja na ljudsko biće i slijepe pokornosti bilo kojem i bilo kakvom autoritetu. Popuštaju spone središnjeg utjecaja polisa, a sve više jača demokracija, mitsko se zatomljuje, a spekulativno osnažuje. Homerovi ideali poprimaju prosvjetiteljsku svijest i sve više jača vječitost ideje naspram promjenljivog ljudskog mišljenja. Umjesto primata sile i moći, Atena je dala primat pravu, a samim tim i pojedincu, individui, iz čega je nikla jedinstvena kultura duhovnog života koju je u začetcima osmislio atenski zakonodavac Solon.
Egoizam i altruizam Sadžakov, Slobodan
Filozofska istraživanja,
01/2015, Letnik:
34, Številka:
3
Paper
Odprti dostop
U radu se tematiziraju problemi egoizma i altruizma, prije svega u kontekstu njihova etičkoga razmatranja. U okviru teksta nastoje se promisliti veze ovih dvaju fenomena s pojmovima moralne ...individualnosti, moralne dužnosti, modernog identiteta i strukture praktičkoga »svijeta«.
Michel Vandenbroeck istražuje što koncept megarazličitosti može značiti u praksi i na koji način ovaj kontekst predstavlja novi izazov politici profesionalnog razvoja. Nema sumnje da profesionalci ...doista trebaju temeljno znanje i određene vještine. No na ove nove izazove koji prate promjene u kontekstu megarazličitosti ne može se odgovoriti samo s više znanja i vještina. Umjesto toga, poželjnom ustanovom ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja smatrat će se ona koja će se odmaknuti od razvoja individualnih kompetencija odgajatelja i usmjeriti se na razvoj kompetentnog sustava koji profesionalcima omogućuje da rade u uvjetima nepoznanica i nepredvidivosti.
Hobbes i problem egoizma Sadžakov, Slobodan
Filozofska istraživanja,
04/2012, Letnik:
32, Številka:
1
Web Resource
Odprti dostop
U radu se razmatra Hobbesovo shvaćanje egoizma, posebno u kontekstu njegove koncepcije individualnosti te koncepcije prirodnog stanja i države. Hobbesovo učenje sagledano je kao istinski početak ...novovjekovnog razmatranja egoizma i prekid s kršćansko-srednjovjekovnim načinom ocjenjivanja egoizma koje podrazumijeva striktnu osudu egoističkog djelanja.
Sociologija svakodnevnoga života u sebi sadrži odre"enu podvojenost kada je rijec o pristupanju individualnosti. Jedan je od implicitnih ciljeva sociologa spomenute orijentacije „povratak čovjeka u ...sociologiju“ kao izraz otpora dehumanizaciji društvene
znanosti. S obzirom na postavljeni cilj problematicno je da ti autori osobu definiraju kao socijalni proizvod, sužavajuci njen prostor individualnosti. Ovaj rad pokušava odgovoriti na pitanje: „Ostavljaju li neki od glavnih predstavnika sociologije svakodnevnoga života
dovoljno prostora za društveno neuvjetovane dijelove osobe koji sacinjavaju ono što se kolokvijalnije naziva individualnošcu?“Kao indikator toga pokušat cu istražiti mogucnost autonomnih reakcija pojedinca kroz teorijske postavke kljucnih autora mikro-sociološkoga pristupa.
Ovim se radom želi prikazati polazna osnova Hobbesovog filozofskog mišljenja. Ona je važna jer je prisutna u svim segmentima njegove filozofije – negdje eksplicitno, a negdje implicitno. ...Tematizirajući o prvoj filozofiji, Hobbes je pokazao svoja osnovna gledišta kojim želi pokazati znatno razlikovanje od Aristotela i skolastike. Inspiriran dostignućima moderne znanosti svoju filozofiju usmjerava prema mehanicizmu i materijalizmu. Napuštajući tradicionalnu metafiziku, koja je u centar zbivanja stavljala bitak, Hobbes pokazuje privrženost logici i epistemologiji. Taj način filozofiranja omogućuje mu drugačije sagleda realnost od onoga kako je bila poimana kod njegovih prethodnika. Hobbes stvarnost objašnjava kao gibajuću materiju koja se najvjerodostojnije razotkriva proučavajući mehaničke zakone. On nije pokazao samo svoje filozofsko razlikovanje spram prethodnika već i spram suvremenika. Osobitu pažnju plijeni njegova kritika Descartesova dualizma koji razdvaja um i tijelo na dvije metafizičke supstancije.
