COVID-19 i mehanička ventilacija Peršec, Jasminka; Šribar, Andrej
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
09/2020, Letnik:
29, Številka:
2 COVID-19
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
U kliničkoj slici COVID-19 bolesti, akutna hipoksemijska respiracijska insuficijencija najčešći je razlog prijema u jedinicu intenzivne medicine. U bolesnika koji razviju takvo zatajenje, odabir ...respiratorne potpore ovisi o promjenama u popustljivosti respiratornog sustava te se razlikuju dva oblika zatajenja – zatajenje s očuvanom i narušenom respiratornom mehanikom. Kod bolesnika kojima je respiratorna mehanika očuvana, uzrok hipoksemije je u poremećenim mehanizmima autoregulacije plućne vaskulature te je terapija izbora učestalo postavljanje bolesnika u potrbušni položaj uz terapiju visokim protokom kisika na nosnu kanilu (HFNO) ili korištenje neinvazivne ventilacije. Kada je u COVID-19 prisutan sindrom akutnoga respiracijskog distresa (ARDS) u klasičnom smislu riječi, principi liječenja jednaki su kao i u ARDS-u u drugim virusnim pneumonijama – endotrahealna intubacija i mehanička ventilacija s korištenjem pozitivnog tlaka na kraju ekspirija (PEEP) koji je podešen na dovoljno visoku razinu da bi se izbjeglo cikličko otvaranje i zatvaranje alveola ovisno o fazi respiratornog ciklusa. Preporučuje se restriktivan pristup udjelu kisika u inspiratornoj smjesi (FIO2) s vrijednostima odabranim da se saturacija kisikom u arterijskoj krvi održava oko 90 %. Tijekom mehaničke ventilacije preporučuje se sedacija bolesnika midazolamom ili deksmedetomidinom uz neuromišićnu relaksaciju u bolesnika koji imaju teži tijek bolesti. Korištenje adjuvantnih izvantjelesnih metoda kao što su ECMO ili ECCO koje su dokazano korisne kod liječenja ARDS-a drugih uzroka, pokazalo se nedovoljno učinkovitim u bolesnika oboljelih od COVID-19.
Cholinergic syndrome is a common topic at western medical universities yet rarely observed in clinical practice. The treatment involves muscarinic antagonists, acetylcholinesterase reactivation, ...seizure control, and supportive measures. Here we report a case of a 52-year old Caucasian male who attempted suicide by ingesting a purple crystal powder that turned out to be a mixture of carbofuran and chlormephos. At clinical examination, the patient presented with salivation, perspiration, diarrhoea, bradypnoea, loss of consciousness, and epileptic seizures. Laboratory tests showed low plasma cholinesterase, and we started obidoxime along with supportive intensive care treatment. He was later transferred to the psychiatry department for further diagnostics and treatment.
Personalizacija liječenja boli u Jedinicama intenzivne medicine svoje izvorište nalazi u interindividualnoj varijabilnosti
i heterogenosti kritično oboljelih. Personalizirani pristup boli temelji se ...na predviđanju i kontinuiranoj procjeni boli. Kod
kritično oboljelih obuhvaća poznavanje osnovnog uzroka boli vezanog uz glavnu dijagnozu, uzroke proceduralne boli kao
i prethodna kronična bolna stanja oboljelog kako bi se primijenio specifični terapijski pristup. Dostupne preporuke za liječenje
naglašavaju primjenu adaptivne ili dinamičke analgezije, sa titracijom analgetika u odnosu na promjenu kliničke
situacije pacijenata. One ukazuju na neophodnost procjene boli alatima za procjenu jačine boli i evaluaciju terapije, tako i
potrebu procjene u regularnim vremenskim intervalima.Unatoč smjernicama za liječenje klinička praksa pokazuje značajna
odstupanja od preporuka temeljenih na dokazima. Razlozi su primarno prisutni u neprepoznavanju boli, nedostatnom
poznavanju analgetika (tip i doza), neregularnoj procjeni i neadekvatnosti primijenjenih alata za procjenu boli. U smislu
personalizacije nameće se potreba razvoja objektivnih metoda procjene boli, alata osjetljivih i specifičnih za bol koji se ne oslanjaju
na sposobnost komunikacije od strane bolesnika, neovisni su od procjenitelja, karakteristika bolesti, te farmakoloških
intervencija kod kritično oboljelih.
Uvod: Razvoj intenzivne medicine u zemljama u razvoju ograničen je nedostatkom učinkovite globalne infrastrukture koja podupire obrazovni proces liječnika i drugog medicinskog osoblja. Načela ...suvremene telemedicine mogu poslužiti kao alat za podizanje kvalitete liječenja, ali i kao "tehnika e-učenja ili drugog stručnog mišljenja".
Cilj: Ispitati učinke jednogodišnje primjene telekonzultacija u jedinicama intenzivnog liječenja prema unaprijed određenim pokazateljima djelotvornosti i učinkovitosti.
Materijal i metode: Ovo je studija presjeka koja prati smrtnost, dužinu hospitalizacije, brzinu stjecanja novih znanja, ekonomski aspekt i zadovoljstvo korisnika godinu dana prije i godinu dana nakon uvođenja teleedukacije na temelju CERTAIN platforme koju su razvili stručnjaci iz Klinike Mayo. Podaci su obrađeni deskriptivnom statističkom metodom i primjenom statističkih zaključaka te su prikazani tablično i grafički.
Rezultati: Rezultati pokazuju smanjenje smrtnosti, skraćivanje prosječne dužine hospitalizacije, visoku razinu zadovoljstva korisnika, brzo usvajanje novih znanja i značajne ekonomske koristi.
Zaključak: Telekonzultacije u jedinicama za intenzivno liječenje temeljene na prilagodbi postojećih resursa (posebno u zemljama u tranziciji) mogu poslužiti kao dobar model za poboljšanje liječenja kritično oboljelih bolesnika i za obrazovanje zdravstvenih djelatnika.