Zbrinjavanje dišnog puta u jedinici intenzivnog liječenja (JIL) je izazovan postupak i često se povezuje sa životno opasnim komplikacijama. Incidencija otežane intubacije varira od 10% do 22%, ovisno ...o uvjetima i bolesnicima kojima je potrebna endotrahealna intubacija. Obično je potrebno više pokušaja kako bi se osigurao dišni put. Unatoč visokom riziku za bolesnika u okruženju JIL oprema za osiguravanje dišnih putova kao što su kapnometrija i alternativna pomagala često nije dostupna. Nova tehnika video laringoskopije je nedavno uvedena u kliničku praksu u operacijskoj dvorani. Prvi rezultati većih studija su vrlo obećavajući, jer pokazuju da su ti novi uređaji korisni za uspješnu intubaciju s manje pokušaja kod otežane inubacije. Istodobno je nekoliko izvješća pokazalo da uspješna uporaba video laringoskopa u hitnim situacijama zahtijeva stalnu praktičnu uvježbanost i stručnost u osiguranju dišnog puta. Primjena protokola za zbrinjavanje dišnih putova je smanjila komplikacije. Dio ovoga protokola čine odgovorajuće osoblje, pred-oksigenacija i strategije za izbjegavanje kardiovaskularnih komplikacija. Ukratko, kod bolesnika u JIL potrebna je visoka praktična vještina zbrinjavanja dišnog puta. Praćenje kao što je kapnografija i alternativna pomagala za osiguravanje dišnog puta nisu obvezna samo u operacijskoj dvorani, nego i u JIL.
OZLJEDE DIŠNOG PUTA KOD TRAUME DIŠNOG PUTA SHIRGOSKA, BILJANA; NETKOVSKI, JANE; KIKERKOV, IGOR
Acta medica Croatica,
11/2018, Letnik:
72, Številka:
Suplement 1
Journal Article
Odprti dostop
Bolesnici s ozljedama gornjeg dišnog puta moraju biti tretirani kao bolesnici s teškim dišnim putem, u predbolničkom i bolničkom okruženju. Upravljanje dišnim putem uključeno je u predbolničku skrb i ...naprednu skrb. Cilj ovog rada je prikazati klinička opažanja koja se odnose na liječenje dišnog puta u bolesnika s ozljedama gornjeg dišnog puta, uključujući klinički pristup traumatiziranim gornjim dišnim putovima, poteškoće u uspostavljanju dišnog puta kod takvih pacijenata, defi niranje neuspjelog dišnog puta, algoritam za neuspjeli dišni put, predviđanje i odlučivanje. Klinički pristup gornjem dišnom putu je prvi korak koji kliničari obično rade. Traumatizirani dišni put zahtijeva istu procjenu predviđanja teškoća pri tretmanu, koji koristimo i za procjenu netraumatiziranog dišnog puta. Teškoće u uspostavljanju dišnog puta kod bolesnika s traumom su: poteškoće u laringoskopiji i intubaciji, otežana ventilacija pomoću maske i poteškoće u upotrebi supraglotičkih uređaja. Kod pacijenata s ozbiljno traumatiziranim gornjim dišnim putem neophodna je jasna defi nicija zatajenja uspostavljanja dišnog puta, kao i akcijski plan koji će nakon toga slijediti. Prema smjernicama Diffi cult Airway Society za upravljanje neočekivanom teškom intubacijom kod odraslih, neuspješnom intubacijom se smatra nakon tri neuspjela pokušaja iskusnog anesteziologa ili nakon jednog neuspjelog pokušaja iskusnog anesteziologa u kombinaciji s nemogućnošću održavanja dovoljne zasićenosti kisikom. Ponovljeni pokušaji intubacije nose rizik od traumatizacije već traumatiziranog gornjeg dišnog puta. Vrijeme i sposobnost jasnog razmišljanja u ovoj situaciji ograničeni su pa se u tim situacijama treba koristiti DAS-ovim algoritmom. S druge strane, postoji puno propalih algoritama dišnog puta koje su propisala nacionalna stručna društva. Ono što je najvažnije u tim algoritmima i u svima isto, jest predviđanje i donošenje odluka. Odluke su vođene s obzirom na to ima li dovoljno vremena za razmatranje alternativa. Ako se u bilo koje vrijeme ne može intubirati i ne može dati kisik, nastaje scenarij CICO (ne može se intubirati, ne može se oksigenirati) i jedino rješenje je otvaranje prednjeg pristupa vratu (FONA). Odgovarajuće je pokušati brzo postaviti laringealnu masku (LMA) istovremeno s pripremanjem za FONA. Pokušaj postavljanja LMA ne smije odgoditi inicijaciju konačnog dišnog puta i mora se učiniti paralelno s pripremama za FONA. Razlozi za tešku FONA mogu biti unutarnje ili otvorene ozljede vrata. Teškoće vezane uz povredu u takvim situacijama su iskrivljeni ili poremećeni dišni put. Krikotireoidna membrana može biti dostupna ili ozlijeđena. U takvoj situaciji rješenje za uspostavu dišnog puta je traheotomija.
Gumena elastična bužija, tj. Eschmannov uvodnik za endotrahealni tubus, je jednostavna i cijenom svima pristupačna naprava koja se može koristiti prigodom otežane intubacije. Bužija služi kao ...uvodnica za endotrahealni tubus. Pregledom dostupne literature moguće je pronaći niz članaka u kojima se opisuje uspješna upotreba bužije za zbrinjavanje otežanog dišnog puta te općenito zbrinjavanje dišnog puta u hitnim stanjima. Ovaj članak donosi kratak osvrt na tehniku korištenja plastične bužije te na kliničke scenarije u kojima upotreba bužije može dati značajan doprinos kod otežane endotrahealne intubacije.
Održavanje dišnog puta je osnovna anesteziološka vještina koja ponekad predstavlja u pravom smislu dramatičan scenarij za bolesnika i liječnika. Laringoskopija, sa svim svojim ograničenjima i ...neuspjesima, predstavlja zlatni standard vizualizacije dišnog puta već više od 60 godina. Nove tehnologije, zahvaljujući videolaringoskopiji i video asistiranim tehnikamaodržavanja dišnog puta, omogućile su pomicanje očiju liječnika unutar dišnog puta bolesnika. Bez sumnje, ušli smo u novu eru visoke rezolucije vizualizacije dišnog puta i različitog pristupa instrumentalizaciji dišnog puta. Međutim, svaka nova tehnologija zahtijeva vrijeme da bi se testirala i smatrala pouzdanom. Zapreke i ograničenja mogu se iznjedriti nakon pažljive i dugotrajne analize, stoga vjerojatno još nije vrijeme da se promovira video asistirani pristup kao novi zlatni standard u vizualizaciji dišnog puta, iako on definitivno predstavlja novu budućnost. U svakom slučaju, koji kod bio pristup vizualizaciji, nijedan bolesnik ne umire zbog propuštene vizualizacije ili neuspjele intubacije, već umire zbog neuspješne ventilacije koja ostaje bez sumnje zlatni standard bilo kojeg cilja za sigurnost bolesnika i tehnike zbrinjavanja dišnog puta.
Macintoshov laringoskop je najčešće korišteni uređaj za intubaciju koji je prvi puta primijenio Foregger 1940. godine. Kasnije su uvedeni video i optički laringoskopi koji pomažu pri intubaciji u ...bolesnika s otežanim dišnim putem. Međutim, njihova rutinska uporaba nije široko prihvaćena u praksi. U ovom članku se sažeto iznose prednosti i nedostaci novih dostupnih uređaja koji pomažu tijekom intubacije u usporedbi s konvencionalnim laringoskopima. Dodatno se iznose razlozi za uporabu novih uređaja kod elektivnog i hitnog zbrinjavanja dišnoga puta.
Izazovi u uporabi video laringoskopa Maldini, Branka; Hodžović, Iljaz; Goranović, Tatjana ...
Acta clinica Croatica (Tisak),
03/2016, Letnik:
55, Številka:
Supplement 1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Unatoč nedostatku ujednačenosti proizvoda na tržištu i potrebe za daljnjim istraživanjem, video laringoskopi i dalje su popularni unutar i izvan operacijske dvorane. Oni su postali prva linija u ...strategiji za potencijalne i/ili teške intubacije. Dobro je poznato da video laringoskopi poboljšavaju prikaz larinksa u usporedbi s direktnom laringoskopijom u bolesnika sa sumnjom na otežanu intubaciju i kod simuliranih teških pristupa dišnome putu. Za početnike i iskusne anesteziologe podjednako video laringoskop je jednostavan za korištenje, a vještine koje su potrebne za rad s njim su lako savladive. Osobitost video laringoskopa je da se može koristiti u različitim kliničkim situacijama s obzirom na to da su osmišljeni tako da nude alternativnu tehniku i u anesteziranih i kod budnih bolesnika. U ovom radu želimo ukazati na kliničke situacije u kojima korištenje video laringoskopa predstavlja izazov za iskusne anesteziologe u rješavanju otežanoga pristupa dišnome putu. Specifične indikacije za korištenje video laringoskopa u svakodnevnoj kliničkoj praksi su: intubacija u pre-hospitalnim uvjetima i hitnim odijelima; intubacija u jedinici intenzivnog liječenja; intubacija bolesnika s imobiliziranom vratnom kralježnicom te budna intubacija u pretilih bolesnika. U radu također ističemo važnu ulogu laringoskopa u edukaciji prikaza i tehničkog savladavanja pristupa dišnome putu. Obuka i obrazovanje u zbrinjavanju otežanoga dišnog puta je nužna radi poboljšanja sigurnosti bolesnika u hitnim stanjima kod kojih je neophodna uspostava dišnoga puta.
Primarni cilj u upravljanju pedijatrijskim dišnim putem je osigurati oksigenaciju i ventilaciju. Upravljanje dišnim putem kod pedijatrijskih bolesnika je rutina u rukama iskusnog pedijatrijskog ...anesteziologa. Problematičan dišni put kod pedijatrijskih bolesnika je rijetkost i vezan je za anatomske i fiziološke nalaze kao što su kongenitalne anomalije i sindromi, traume, infekcije, oticanje i opekline. U prijeoperacijskoj pripremi pedijatrijskih bolesnika obvezno je korištenje prediktora za procjenu dišnog puta. Algoritam za teški dišni put kod pedijatrijskih bolesnika sastoji se od tri dijela: oksigenacije (A), intubacije (B) i spašavanja (C). Prema ovom algoritmu, ako se konvencionalnom laringoskopijom ne uspije vizualizirati glotis i realizirati intubacija, potrebno je koristiti alternativne alatke za vizualizaciju glotisa i intubaciju bolesnika. Ako se pogleda statistika, konvencionalna laringoskopija je uspješna i učinkovita u oko 98,5% slučajeva. Trebamo li zamijeniti Macintosh laringoskop video laringoskopom u našem svakodnevnom radu s pedijatrijskim bolesnicima? Je li video laringoskopska (indirektna) intubacija dostojna zamjena za fiberoptičku intubaciju kada je pedijatrijski dišni put u pitanju? Prema algoritmu fiberoptička intubacija u kombinaciji sa supraglotičnim alatkama za zbrinjavanje pedijatrijskog dišnog puta je standard. Uspostava protokola za opremanje, upravljanje i održavanje dišnih putova kod pedijatrijskih bolesnika te redovita obuka u uporabi alatki za zbrinjavanje dišnog puta je neophodna.
Opstetricijska anestezija je visokorizična anesteziološka supspecijalnost. Komplikacije vezane uz anesteziju su šesti vodeći uzrok majčine smrtnosti. Otežana ili nemoguća intubacija nakon uvoda u ...opću anesteziju je glavni čimbenik koji doprinosi komplikacijama vezanim uz anesteziju rodilja. Zbrinjavanje dišnoga puta u rodilja je izazov iz više razloga. Anatomske i fiziološke promjene u trudnoći povećavaju učestalost otežane i nemoguće intubacije u odnosu na opću kiruršku populaciju. Zadovoljavajuća evaluacija anatomije dišnoga puta i dišnih struktura je životno važna da bi se spriječile katastrofe vezane uz zbrinjavanje dišnoga puta. Uz osnovnu opremu za dišni put i intubaciju svaki anesteziološki odjel mora imati kolica s opremom za otežani dišni put koja uključuju fiberoptički laringoskop, videolaringoskop i različite vrste laringealnih maski. Nužno je da svi anesteziolozi imaju unaprijed osmišljene i dobro razrađene algoritme i opremu za hitno zbrinjavanje dišnoga puta kako bi postupali s hitnoćama dišnoga puta u otežanoj ili nemogućoj intubaciji rodilja.
Velofaringealna insuficijencija stanje je kod kojega meko nepce zrak usmjerava kroz nos umjesto na usta. Česta je kod
bolesnika koji su imali rascjep nepca ili imaju kratko nepce, ali javlja se i u ...drugim bolestima. Simptomi su primarno govorne
prirode, s vrlo izraženim nazalnim prizvukom. Nakon kliničkog pregleda i endoskopskog pregleda nazofarinksa odlučuje
se o daljnjoj kirurškoj intervenciji. Danas je nekoliko kirurških tehnika u opticaju, no najčešće se rabi faringoplastika s odizanjem
sluznično-mišićnog režnja sa stražnjega zida farinksa. Nakon ovog zahvata baza režnja ostaje pričvršćena za stražnji
zid farinksa, sa samo dva otvora sa svake lateralne strane režnja. Trajna opstrukcija nazofarinksa zahtjevna je patologija za
anesteziologe u slučajevima koji zahtijevaju nosnu intubaciju, jer nova poslijeoperacijska anatomija predstavlja relativnu
kontraindikaciju. Bolesnici kojima je učinjena palatoplastika povremeno budu dio rutinske anesteziološke prakse u svim
segmentima kirurgije. Visok rizik za ozljedu režnja uz popratno krvarenje može anesteziologa staviti u neugodan položaj
ako nije upoznat s posljedicom koja bolesniku ostaje doživotno nakon operacije. Kao dio anesteziološke prijeoperacijske
procjene, ako znamo da je bolesniku učinjena faringoplastika, svakako treba razmotriti alternativne načine intubacije na
nos. Svi postupci koji uključuju umetanje predmeta u nos treba ili izbjegavati ili raditi krajnje oprezno, uz obveznu kontrolu
fiberoptičkim bronhoskopom.
Prikazan je presjek razvoja zbrinjavanja dišnog puta u zadnjih tri desetljeća. Otežani dišni put je najveći problem s kojim se susreće liječnik u kliničkoj praksi, a neočekivani otežani dišni put ...smatra se najkritičnijim događajem u životu anesteziologa. Dostupnost kolica za otežani dišni put, zajedno s videolaringoskopom i fi berskopom poboljšala je zbrinjavanje dišnih putova kod bolesnika s neočekivanim otežanim gornjim dišnim putom. Poznavanje algoritma zbrinjavanja otežanog dišnog puta, tehnika i dostupnih instrumenata koji se koriste u procesu intubacije neophodno je u svakodnevnoj kliničkoj praksi kako bi se rizik neuspješne intubacije sveo na najmanju moguću mjeru.