Prikazan je presjek razvoja zbrinjavanja dišnog puta u zadnjih tri desetljeća. Otežani dišni put je najveći problem s kojim se susreće liječnik u kliničkoj praksi, a neočekivani otežani dišni put ...smatra se najkritičnijim događajem u životu anesteziologa. Dostupnost kolica za otežani dišni put, zajedno s videolaringoskopom i fi berskopom poboljšala je zbrinjavanje dišnih putova kod bolesnika s neočekivanim otežanim gornjim dišnim putom. Poznavanje algoritma zbrinjavanja otežanog dišnog puta, tehnika i dostupnih instrumenata koji se koriste u procesu intubacije neophodno je u svakodnevnoj kliničkoj praksi kako bi se rizik neuspješne intubacije sveo na najmanju moguću mjeru.
Laceracija dušnika je rijetka, ali ozbiljna komplikacija koja se može javiti nakon endotrahealne intubacije. Pojavljuje se s incidencijom od 0,01 do 0,37 % ovisno o izvoru (1-4). Prikazujemo slučaj ...61-godišnjeg bolesnika koji je primljen u jedinicu intenzivnog liječenja kirurških bolesnika u Kliniku za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje Kliničkog bolničkog centra Zagreb nakon operacije karcinoma završnog dijela debelog crijeva. Bolesnik se pola sata nakon dolaska
naglo klinički pogoršava uz sinus tahikardiju, hipotenziju, hipoksiju te abdominalnu distenziju. Ultrazvukom prsnog koša dokaže se tenzijski pneumotoraks koji se inicijalno zbrinjava perkutanom dekompresijskom iglom. Na rendgenogramu prsnog koša pokaže se pneumotoraks obostrano. Kompjuteriziranom tomografi jom prsnog koša se dodatno pokaže pneumomedijastinum i suspektna laceracija dušnika koja se na bronhoskopiji vidi kao blagi eritem sluznice. Pacijent je u jedinici intenzivnog liječenja proveo 4 dana, uz primjenu antibiotika širokog spektra i cijelo vrijeme boravka bio stabilan.
D-blade je relativno nov uređaj na području videolaringoskopije koji omogućava isključivo indirektan prikaz glotisa. U našem istraživanju uspoređivali smo učinkovitost D-blade-a s direktnim ...Macintoshevim laringoskopom koji predstavlja zlatni standard. Pedeset dvoje bolesnika s normalnim dišnim putem, predviđeni za elektivnu kiruršku operaciju u općoj anesteziji, randomizirano su dodijeljeni u skupinu video D-blade ili direktnog Macintosha. U prvoj skupini bolesnici su bili
laringoskopirani i intubirani video D-blade-om, a u drugoj skupini su bili laringoskopirani i intubirani Macintoshevim laringoskopom. Za procjenu prikaza glotisa koristili smo klasifikaciju Cormack Lehane (C-L), dok smo trajanje intubacije i lakoću intubacije procjenjivali koristeći ljestvicu bodovanja težine intubacije (engl. intubation difficulty score, IDS). Hemodinamske parametre smo bilježili prije i nakon indukcije. Između dviju skupina nije bilo statistički značajne razlike u vremenu intubacije, lakoći uvođenja tubusa, klasifikaciji C-L i IDS-u. Prema rezultatima našega istraživanja zaključujemo da u usporedbi s Macintoshevim laringoskopom D-blade pokazuje povoljne karakteristike te bi mogao biti uveden u svakodnevni rad anesteziologa.
Uvod i cilj: Jedan od najvažnijih ciljeva predanesteziološke evaluacije je ocjena dišnog puta. Cilj ove studije bio je odrediti incidenciju otežane intubacije kod kirurških pacijenata i utvrditi koji ...su vanjski anatomski faktori najbolji predskazatelji otežane intubacije. Bolesnici i metode: Ova prospektivna opservacijska presječna studija uključila je 200 odraslih pacijenata koji su bili podvrgnuti općoj anesteziji s intubacijom zbog elektivnih kirurških postupaka. Rezultati: Od 200 pacijenata 191 (95,5%) imao je normalnu intubaciju, a 9 (4,5%) otežanu intubaciju. Dob, visina, indeks tjelesne mase, izbočenje gornjih sjekutića i razmak između sjekutića bili su neovisno povezani s otežanom intubacijom. Sa svakom godinom povećanja dobi odnos šanse za otežanu intubaciju bio je manji od 7%. Šansa za otežanu intubaciju povećavala se za 1,143 sa svakim dodatnim centimetrom pacijentove visine. Bolesnici s izbočenjem gornjih sjekutića gotovo su 7 puta češće imali otežanu intubaciju. Šanse za otežanu intubaciju smanjivale su se za 96 % u pacijenata s razmakom između sjekutića većim od 3 cm. Zaključak: Razmak između sjekutića manji od 3 cm je rizični faktor za otežanu intubaciju, dok je za pacijente s izbočenjem gornjih sjekutića sedam puta vjerojatnije da će imati otežanu intubaciju.
Učinak intraoperacijske strojne ventilacije na pojavu poslijeoperacijskih plućnih komplikacija se intenzivno istražuje posljednjih nekoliko godina. Potencijalne prednosti tlačno kontrolirane (PCV) u ...odnosu na volumnu (VCV) strojnu ventilaciju tijekom laparoskopskih operacija još uvijek nisu u potpunosti dokazane. U istraživanje je bilo uključeno 60 bolesnika u dobi od 18 do 70 godina, planiranih za laparoskopsko odstranjenje žučnog mjehura. Svi bolesnici su imali indeks tjelesne mase ≤35, ASA I.-III., bez povijesti kroničnih respiracijskih bolesti. Slučajnim su odabirom podijeljeni u skupine s tlačnom odnosno volumnom ventilacijom. Dobiveni rezultati nisu pokazali značajnih razlika u respiracijskim i hemodinamskim parametrima između skupina. Kada su izdvojeni i uspoređeni bolesnici s indeksom tjelesne mase ≥25 zabilježen je značajno niži vršni tlak u bolesnika s tlačno kontroliranom ventilacijom u 15. (18,52 prema 21,83 cm H2O, p=0,022), 30. (18,73 prema 21,83 cm H2O, p=0,009) i 45. (18,94 prema 22,667 cm H2O, p=0,010) minuti nakon trahealne intubacije. Ostale vrijednosti su bile bez statističke značajnosti. Može se zaključiti da između PCV i VCV ne postoje značajnije razlike u održavanju odgovarajuće ventilacije i oksigenacije bolesnika te hemodinamske stabilnosti u promatranim skupinama bolesnika. Međutim, usporedba bolesnika s prekomjernom tjelesnom
Otežana intubacija (OI) traheje je češća u kirurgiji štitnjače nego u drugim kirurškim granama zbog tireomegalije. Pravilna prijeoperacijska evaluacija dišnoga puta je neophodna za smanjenje brojnih ...potencijalnih komplikacija. Ispitivali smo učestalost OI u kirurgiji štitnjače, utjecaj dislokacije traheje i drugih čimbenika na OI. Provedena je prospektivna studija na 2379 bolesnika podvrgnutih operacijama štitne žlijezde u Centru za endokrinu kirurgiju Kliničkog centra Srbije u Beogradu u razdoblju od 2007. do 2012. godine. Bolesnici su bili podijeljeni u skupine s OI (n=162) i bez OI (n=2217). Uz dislokaciju i/ili stenozu traheje definirano je još 13 čimbenika rizika sadržanih u 13 probirnih testova i 3 dodatna čimbenika – spol, životna dob i dijagnoza. Učestalost OI u našoj studiji iznosila je 6,81%. Prisutnost dislokacije traheje bila je statistički značajan, ali ne i nezavisni prediktor OI. Kao najznačajniji i nezavisni prediktori OI izdvojili su se: dijagnoza, veliki obim i mala dužina vrata, prethodna OI, recesivna mandibula, karakteristike zuba i oralne anomalije. Najveću osjetljivost imali su obim i dužina vrata, a najveću specifičnost prethodna OI. Ako dovodi do dislokacije i/ili stenoze traheje, tireomegalija je značajan prediktor OI, ne samostalno, nego u kombinaciji s drugim čimbenicima.
Primarni cilj ovoga retrospektivnog istraživanja provedenog u jednom centru bila je procjena otežane ventilacije maskom (OVM) i otežane laringoskopije (OL) u specifičnoj populaciji pretilih ...bolesnica. U istraživanje je bilo uključeno 427 odraslih bolesnica s indeksom tjelesne mase (ITM) >25 koje su kirurški liječene zbog karcinoma endometrija od 2011. Do 2014. godine. Dodatno su bilježeni utjecaj porasta ITM, pridruženih bolesti, čimbenika rizika određenih kliničkim probirnim testovima i alata kojim su se zbrinjavale bolesnice na OVM i/ili OL. Svaka eskalacija u broju rizičnih čimbenika je povećavala rizik OVM za 2,2 puta, OL 1,8 puta i OVM+OL 3,0 puta. Od kliničkih testova, ograničena pokretljivost vrata (OPV), kratak vrat (KV) i nedostatak zuba su bili značajni za OVM (p<0,05), OPV, KV i opstruktivna bolest spavanja za OL (p<0,05) te OPV i KV za OVM+OL (p<0,05). Međutim, kad su razmatrane bolesnice s ITM>25, tada deseterostruki porast nije bio nezavisni rizični čimbenik. Zaključno, OPV i KV su nezavisni čimbenici rizika za razvoj OVM i/ili OL u pretilih bolesnica s karcinomom endmetrija, dok ITM veći od 30 nije dodatno uticao na otežani dišni put.
Uvod: Zbrinjavanje dišnog puta od vitalne je važnosti za bolesnika kod kojeg je indiciran rekonstruktivni zahvat nakon opsežnihopeklina lica i vrata. Kontrakture koje nastaju nakon takvih ozljeda ...mogu dovesti do nemogućnosti intubacije i ventilacije, što predstavljarijetku ali životno ugrožavajuću situaciju. Prikazati ćemo uspješno zbrinjavanje pedijatrijskog bolesnika sa očekivano otežanimzbrinjavanjem dišnog puta.Prikaz slučaja: Četrnaestogodišnji dječak sa opsežnom opeklinom lica, vrata i prsnog koša bio je predviđen za rekonstruktivni zahvat.Cijeljenje opekline, koja je nastala 14 mjeseci prije planiranog zahvata, rezultiralo je opsežnom kontrakturom i promjenom anatomijelica i vrata. Radi promijenjenih anatomskih odnosa bilo je očekivano da će zbrinjavanje dišnog puta biti otežano. Za vizualizacijuglasnica korišten je fleksibilni fiberoptički bronhoskop s pripremljenim endotrahealnim tubusom dok je bolesnik bio u plitkoj sedacijii disao spontano. Nakon vizualizacije glasnica bolesnik je dobio fentanil (Fentanyl, GlaxoSmithKline) i tiopental (Thiopental, Rotexmedica)te je potom intubiran iz prvog pokušaja. Nastavljena je balansirana opća anestezija, planirani zahvat je uspješno dovršen.Bolesnik je ekstubiran prvi postoperativni dan bez ikakvih komplikacija.Zaključak: Otežani dišni put u pedijatrijskih bolesnika je problem povezan s brojnim rizicima i komplikacijama. Prepoznavanje otežanogdišnog puta uz adekvatnu pripremu i poznavanje algoritama za zbrinjavanje otežanog dišnog puta ključno je za sigurnostbolesnika.
Intubacija i mehanička ventilacija agresivni su medicinski postupci, ali u određenim stanjima
spašavaju život djeteta. Zadatak je liječnika provesti postupke što nježnije i stručnije, u što
kraćem ...vremenu, kako dijete ne bi imalo akutne ili kronične komplikacije. Svi načini intubacije
imaju svoje prednosti i nedostatke te su za pojedini način intubacije indikacije donekle različite.
Postoje različiti načini mehaničke ventilacije djeteta, različiti putovi (modovi) za „prevođenje”
djeteta preko životno ugrožavajućega stanja. U svakom centru provode se oni načini ventilacije
koji daju najbolje rezultate i s kojima tim koji ih provodi ima najviše iskustva.
Autori su opisali svoja zapažanja na 82 bolesnika s produženom orotrahealnom intubacijom, od 1 do 8 dana. Prikazana je učestalost uočljivih simptoma (promuklost, disfagija, dispneja), intenzitet ...oštećenja sluznice larinksa, te lokalizacije lezija obzirom na dužinu trajanja intubacije. Postmortalni nalaz 35 pregledanih larinksa bio je u skladu s kliničkim nalazom. Produženjem trajanja intubacije, uz lezije glotisa, oš tećenja zahvaćaju supraglotis a kasnije i subglotis. Unatoč tomu, produžena orotrahealna intubacija predstavlja jednu od metoda liječenja bolesnika s akutnim respiratornim insuficijencijama.
PDF
