Govorenje i pisanje dva su modaliteta jezične proizvodnje različitih obilježja koji pružaju različite izražajne mogućnosti te se zasnivaju se na različitim jezičnim zakonitostima. Razlike između ...modaliteta očituju se u uporabi jezičnih sredstava kojima se uspostavljaju odnosi na nadrečeničnoj razini, to jest konektora i ostalih diskursnih oznaka. Dosadašnja su istraživanja pokazala da se uporaba konektora i ostalih diskursnih oznaka razlikuje s obzirom na jezični modalitet. Mnogi oblici upotrebljavaju se i u pisanome i govorenome modalitetu, ali s različitim funkcijama, dok su neki drugi ograničeni na jedan jezični modalitet. S obzirom na nedostatak sličnih istraživanja u hrvatskome, u ovome su se istraživanju željele ispitati razlike u uporabi konektora i ostalih diskursnih oznaka s obzirom na jezični modalitet. Sukladno prijašnjim istraživanjima, očekivale su se razlike u čestoti konektora i diskursnih oznaka s obzirom na jezični modalitet. Istraživanje je provedeno na Hrvatskome nacionalnom korpusu (pisani jezik) te na Hrvatskome korpusu govornog jezika (govoreni jezik). Dobiveni su rezultati većim dijelom sukladni dosadašnjim istraživanjima, to jest pronađena je veća čestota diskursnih oznaka koje nisu konektori u govorenome korpusu te su se pojedini konektori i diskursne oznake pojavili u samo jednome od korpusa. Utvrđeno je i da se konektori pojavljuju češće u govorenome korpusu, a taj je rezultat u suprotnosti s prvotnom pretpostavkom o većoj čestoti tih oblika u pisanome korpusu. Rezultate provedenoga istraživanja potrebno je tumačiti u svjetlu žanrovskih osobitosti, stupnja formalnosti i interakcije.
Speaking and writing are two language production modalities that have different characteristics, expressive possibilities, and language principles. They differ in language devices that establish the relations on the level higher than the level of sentence, e.g., connectives and other discourse markers. Previous studies showed that the usage of connectives and other discourse markers differs regarding the language modality. Many forms are used in both spoken and written modality, though with different functions, while others are limited to only one language modality. Given the lack of similar research in Croatian, the aim of this study was to examine the differences in the usage of connectives and other discourse markers with respect to the language modality. Following previous research, differences in the frequency of connectives and other discourse markers in written and spoken modality were expected. It was also expected that some connectives and discourse markers would be limited to only one language modality. Corpus based research was conducted using a written (Croatian National Corpus) and a spoken corpus (Croatian Adult Spoken Language Corpus). The obtained results are largely in line with previous studies. A higher frequency of discourse markers was found in the spoken corpus, and some connectives and discourse markers were limited to only one or the other of the corpora. Contradictory to the initial assumption that connectives would be more frequent in the written corpus, the frequency of connectives was higher in the spoken corpus. The results of this research should be interpreted in the light of genre characteristics, the degree of formality and interaction.
U radu se, prvi put u kroatističkom, ali i općelingvističkom kontekstu, usporedno prikazuju tematski i razradbeni okviri dvaju po mnogočemu oprečnih jezikoslovnih časopisa (
Naš jezik
, Beograd, i
...Hrvatski jezik
, Zagreb) potkraj 30-ih godina prošloga stoljeća u kojima se zrcali težnja jezičnomu unitarizmu beogradskoga časopisa s jedne strane i jezikoslovno utemeljen otpor takvim nastojanjima s hrvatske strane. Jezikoslovni članci objavljeni u
Hrvatskom jeziku
(1938. – 1939.) i oni u
Našem jeziku
pokazuju sasvim suprotna opredjeljenja dvaju jezikoslovnih centara. Časopisni su suradnici
Hrvatskoga jezika
(1938. – 1939.) u svojim radovima nastojali isticati hrvatske posebnosti i tako očuvati prirodan razvoj hrvatskoga književnog jezika (usuprot nasilnomu ujedinjavanju na svim jezičnim razinama), a suradnici
Našega jezika
u svojim su temama uglavnom težili postizanju čistoće našega jezika (pritom misleći na srpski jezik), a ta je čistoća podrazumijevala odbacivanje brojnih hrvatskih jezičnih posebnosti u cilju postizanja jedinstva.
The paper for the first time in linguistic context compares thematic and detailed frameworks of two of mainly opposite linguistic journals (
Naš jezik
, Belgrade, and
Hrvatski jezik
, Zagreb) at the end of the 30ies of the last century, mirroring the linguistic unitaryism of the Belgrade journal on one side and linguistic resistance to such efforts from the Croatian side. The linguistic articles published in
Hrvatski jezik
(1938–1939) and those in
Naš jezik
show quite the opposite orientation of the two linguistic centers. The authors of
Hrvatski jezik
(1938–1939) tried to emphasize particularities of Croatian language in their works trying to preserve the natural development of the Croatian literary language (fighting with Serbian language unification at all levels), while the authors of
Naš jezik
in their topics mainly sought to achieve purity of our language (actually Serbian), and this purity implied the rejection of numerous Croatian language features in order to achieve unity.
Programski jezik Logo jedan je od prvih programskih jezika za poučavanje djece nastao još 1966., a primarno je služio za učenje geometrije. Logo se temelji na ideji kornjačine grafike, koja je i ...danas još uvijek itekako prisutna u razvijanju računalnog razmišljanja i za početno učenje programiranja. Jasno je da je u vrijeme nastajanja Loga ideja osobnog računala bila tek ideja iz znanstvene fantastike, pa i samog računarstva kao samostalne znanstvene discipline. Unatoč tome, vizionarski pogled Seymoura Paperta postavio je temelje računalnog razmišljanja i poučavanja programiranja od najranije dobi koji su danas sveprisutni. Kako je Papert bio primarno matematičar, s predmetom zanimanja za poučavanje matematike, tako je Logo zapravo nastao u svrhu poučavanje geometrije i olakšavanja djeci savladavanja osnovnih pojmova iz područja geometrije kao što su mnogokuti. Ipak, nema puno istraživanja koja se bave istraživanjem utjecaja Loga na razumijevanje osnovnih pojmova geometrije. Cilj ovog rada je istražiti utjecaj korištenja programskog jezika Logo u poučavanju geometrije koja se obrađuje u osmim razredima osnovne škole, s naglaskom na osnovne pojmove o mnogokutima, identificirati učestale pogreške pri učenju mnogokuta te ocijeniti učinkovitost Logo programa u poticanju interaktivnog učenja geometrije. U ovom istraživanju koristile su se kvalitativne i kvantitativne metode kako bi se pružio sveobuhvatan uvid u ovu temu. Istraživanje je pokazalo da primjena kornjačine grafike u programskom jeziku Logo u poučavanju osnovnih pojmova o mnogokutima rezultira boljim razumijevanjem pojmova mnogokuta kod učenika te potiče interaktivno učenje geometrije.
U radu se govori o utjecaju engleskoga jezika na hrvatsko modno nazivlje koje je zabilježeno na hrvatskim modnim portalima Buro 24/7, Fashion.hr i Extravagant. Raščlamba uključuje leksičku i ...semantičku razinu. Korpus je podijeljen na pseudoanglizme, izravne posuðenice, poluprevedenice, doslovne prevedenice i sematičke posuðenice. Propituje se prihvaćenost i prilagodba anglizama u hrvatskom modnom nazivlju te opravdanost njihove uporabe u hrvatskom jeziku.
Jedno je od središnjih pitanja kognitivne znanosti kako su pojmovi reprezentirani u ljudskome umu. Klasični je odgovor na to pitanje pretpostavka o odvojenome semantičkome modulu u kojemu je znanje ...pohranjeno putem apstraktnih simboličkih reprezentacija. Tako opisan semantički modul odvojen je od drugih sustava kao što su moduli za percepciju i motoriku. U posljednjih dvadesetak godina intenzivno se istražuje i razvija alternativni pristup poznat pod nazivom utjelovljena ili utemeljena spoznaja koji polazi od pretpostavke da je pojmovno znanje u stalnoj interakciji s percepcijom i motorikom, odnosno da je ukorijenjeno u njima putem mehanizma perceptivne simulacije. Cilj je ovoga rada dati pregled različitih teorijskih perspektiva na utjelovljenu spoznaju i evaluirati ih. Detaljno su prikazane teorija sustava perceptivnih simbola, model prožetoga iskustvenika i indeksna hipoteza te empirijski nalazi koji im idu ili ne idu u prilog. Zatim su prikazane i kritike utjelovljene spoznaje koje se odnose na razumijevanje apstraktnih pojmova, kao i odgovori na te kritike. Razmotrena je i ideja o stupnjevima ili kontinuumu utjelovljenja. Nakraju su dane smjernice za daljnja istraživanja koja bi trebala rasvijetliti točnu ulogu utjelovljenja u reprezentaciji znanja.
U većini se dosadašnjih pravopisa hrvatskog jezika ne navode pravila transkripcije hebrejskog
jezika. Jedina je iznimka pravopis Badurine, Markovića i Mićanovića. Nijedan dosadašnji
pravopis ...hrvatskog jezika ne navodi pravila transkripcije jidiša. Kako se danas se češće
srećemo s riječima tih jezika izvan uobičajenog korpusa prenesenog nam prijevodom Biblije,
u članku se navode prijedlozi pravila transkripcije (ne transliteracije!) za oba jezika.
Prispevek na vzorcu 272 anketirancev analizira položaj tujih jezikov pri slovenskih diplomantih in študentih na področju poslovnih in ekonomskih ved. Splošno znanje daleč najboljše pri angleščini, ...sledi povprečno znanje hrvaškega jezika, nato nemščine in srbščine. Podiplomski študentje so se v povprečju pri večini jezikov ocenili boljše od dodiplomskih študentov, redno zaposleni pa od zaposlenih prek študentskih servisov in neaktivnih na trgu dela. Pri oceni koristnosti znanja tujih jezikov je prva angleščina, nemščina druga in hrvaščina tretja. Med slovanskimi jeziki anketiranci le še znanje srbskega in mejno ruskega jezika zaznavajo kot uporabno. Vsi južnoslovanski jeziki se na lestvici zaznane uporabnosti uvrščajo nižje kot na lestvici znanja.
The perpetually pressing question of Slovene as the language of the Slovene university and thus also indirectly of scholarship in Slovenia dictates the thematic selection of certain fundamental ...sections of the monograph. The literary language's intellectual function and thus the sense of its existence is interrogated. A concise historical survey of (literary) Slovene's development substantiates its dynamic power.
PDF
