U radu se, prvi put u kroatističkom, ali i općelingvističkom kontekstu, usporedno prikazuju tematski i razradbeni okviri dvaju po mnogočemu oprečnih jezikoslovnih časopisa (
Naš jezik
, Beograd, i
...Hrvatski jezik
, Zagreb) potkraj 30-ih godina prošloga stoljeća u kojima se zrcali težnja jezičnomu unitarizmu beogradskoga časopisa s jedne strane i jezikoslovno utemeljen otpor takvim nastojanjima s hrvatske strane. Jezikoslovni članci objavljeni u
Hrvatskom jeziku
(1938. – 1939.) i oni u
Našem jeziku
pokazuju sasvim suprotna opredjeljenja dvaju jezikoslovnih centara. Časopisni su suradnici
Hrvatskoga jezika
(1938. – 1939.) u svojim radovima nastojali isticati hrvatske posebnosti i tako očuvati prirodan razvoj hrvatskoga književnog jezika (usuprot nasilnomu ujedinjavanju na svim jezičnim razinama), a suradnici
Našega jezika
u svojim su temama uglavnom težili postizanju čistoće našega jezika (pritom misleći na srpski jezik), a ta je čistoća podrazumijevala odbacivanje brojnih hrvatskih jezičnih posebnosti u cilju postizanja jedinstva.
The paper for the first time in linguistic context compares thematic and detailed frameworks of two of mainly opposite linguistic journals (
Naš jezik
, Belgrade, and
Hrvatski jezik
, Zagreb) at the end of the 30ies of the last century, mirroring the linguistic unitaryism of the Belgrade journal on one side and linguistic resistance to such efforts from the Croatian side. The linguistic articles published in
Hrvatski jezik
(1938–1939) and those in
Naš jezik
show quite the opposite orientation of the two linguistic centers. The authors of
Hrvatski jezik
(1938–1939) tried to emphasize particularities of Croatian language in their works trying to preserve the natural development of the Croatian literary language (fighting with Serbian language unification at all levels), while the authors of
Naš jezik
in their topics mainly sought to achieve purity of our language (actually Serbian), and this purity implied the rejection of numerous Croatian language features in order to achieve unity.
Programski jezik Logo jedan je od prvih programskih jezika za poučavanje djece nastao još 1966., a primarno je služio za učenje geometrije. Logo se temelji na ideji kornjačine grafike, koja je i ...danas još uvijek itekako prisutna u razvijanju računalnog razmišljanja i za početno učenje programiranja. Jasno je da je u vrijeme nastajanja Loga ideja osobnog računala bila tek ideja iz znanstvene fantastike, pa i samog računarstva kao samostalne znanstvene discipline. Unatoč tome, vizionarski pogled Seymoura Paperta postavio je temelje računalnog razmišljanja i poučavanja programiranja od najranije dobi koji su danas sveprisutni. Kako je Papert bio primarno matematičar, s predmetom zanimanja za poučavanje matematike, tako je Logo zapravo nastao u svrhu poučavanje geometrije i olakšavanja djeci savladavanja osnovnih pojmova iz područja geometrije kao što su mnogokuti. Ipak, nema puno istraživanja koja se bave istraživanjem utjecaja Loga na razumijevanje osnovnih pojmova geometrije. Cilj ovog rada je istražiti utjecaj korištenja programskog jezika Logo u poučavanju geometrije koja se obrađuje u osmim razredima osnovne škole, s naglaskom na osnovne pojmove o mnogokutima, identificirati učestale pogreške pri učenju mnogokuta te ocijeniti učinkovitost Logo programa u poticanju interaktivnog učenja geometrije. U ovom istraživanju koristile su se kvalitativne i kvantitativne metode kako bi se pružio sveobuhvatan uvid u ovu temu. Istraživanje je pokazalo da primjena kornjačine grafike u programskom jeziku Logo u poučavanju osnovnih pojmova o mnogokutima rezultira boljim razumijevanjem pojmova mnogokuta kod učenika te potiče interaktivno učenje geometrije.
U radu se govori o utjecaju engleskoga jezika na hrvatsko modno nazivlje koje je zabilježeno na hrvatskim modnim portalima Buro 24/7, Fashion.hr i Extravagant. Raščlamba uključuje leksičku i ...semantičku razinu. Korpus je podijeljen na pseudoanglizme, izravne posuðenice, poluprevedenice, doslovne prevedenice i sematičke posuðenice. Propituje se prihvaćenost i prilagodba anglizama u hrvatskom modnom nazivlju te opravdanost njihove uporabe u hrvatskom jeziku.
Jedno je od središnjih pitanja kognitivne znanosti kako su pojmovi reprezentirani u ljudskome umu. Klasični je odgovor na to pitanje pretpostavka o odvojenome semantičkome modulu u kojemu je znanje ...pohranjeno putem apstraktnih simboličkih reprezentacija. Tako opisan semantički modul odvojen je od drugih sustava kao što su moduli za percepciju i motoriku. U posljednjih dvadesetak godina intenzivno se istražuje i razvija alternativni pristup poznat pod nazivom utjelovljena ili utemeljena spoznaja koji polazi od pretpostavke da je pojmovno znanje u stalnoj interakciji s percepcijom i motorikom, odnosno da je ukorijenjeno u njima putem mehanizma perceptivne simulacije. Cilj je ovoga rada dati pregled različitih teorijskih perspektiva na utjelovljenu spoznaju i evaluirati ih. Detaljno su prikazane teorija sustava perceptivnih simbola, model prožetoga iskustvenika i indeksna hipoteza te empirijski nalazi koji im idu ili ne idu u prilog. Zatim su prikazane i kritike utjelovljene spoznaje koje se odnose na razumijevanje apstraktnih pojmova, kao i odgovori na te kritike. Razmotrena je i ideja o stupnjevima ili kontinuumu utjelovljenja. Nakraju su dane smjernice za daljnja istraživanja koja bi trebala rasvijetliti točnu ulogu utjelovljenja u reprezentaciji znanja.
U većini se dosadašnjih pravopisa hrvatskog jezika ne navode pravila transkripcije hebrejskog
jezika. Jedina je iznimka pravopis Badurine, Markovića i Mićanovića. Nijedan dosadašnji
pravopis ...hrvatskog jezika ne navodi pravila transkripcije jidiša. Kako se danas se češće
srećemo s riječima tih jezika izvan uobičajenog korpusa prenesenog nam prijevodom Biblije,
u članku se navode prijedlozi pravila transkripcije (ne transliteracije!) za oba jezika.
Prispevek na vzorcu 272 anketirancev analizira položaj tujih jezikov pri slovenskih diplomantih in študentih na področju poslovnih in ekonomskih ved. Splošno znanje daleč najboljše pri angleščini, ...sledi povprečno znanje hrvaškega jezika, nato nemščine in srbščine. Podiplomski študentje so se v povprečju pri večini jezikov ocenili boljše od dodiplomskih študentov, redno zaposleni pa od zaposlenih prek študentskih servisov in neaktivnih na trgu dela. Pri oceni koristnosti znanja tujih jezikov je prva angleščina, nemščina druga in hrvaščina tretja. Med slovanskimi jeziki anketiranci le še znanje srbskega in mejno ruskega jezika zaznavajo kot uporabno. Vsi južnoslovanski jeziki se na lestvici zaznane uporabnosti uvrščajo nižje kot na lestvici znanja.
The perpetually pressing question of Slovene as the language of the Slovene university and thus also indirectly of scholarship in Slovenia dictates the thematic selection of certain fundamental ...sections of the monograph. The literary language's intellectual function and thus the sense of its existence is interrogated. A concise historical survey of (literary) Slovene's development substantiates its dynamic power.
U filozofskom promišljanju ljudskoga uma veliku prekretnicu čini
Descartesova filozofija. On ističe da je sadržaj uma svakog pojedinca
dostupan samo njemu i nikome drugome. Ovo učenje se često ...formulira
u obliku argumenta o umovima izvan mojega uma, čije postojanje
ne možemo sa sigurnošću utvrditi. Sličan problem se javlja i kada se
priča o jeziku kojim izražavamo svoje osjećaje, pa se tako kaže da,
iako ja mogu primijetiti da drugoga boli, ja ne mogu osjetiti njegovu
bol. Stoga je ona privatna, dostupna samo osobi koja ju posjeduje. U
radu će se izložiti Wittgensteinova argumentacija protiv mogućnosti
epistemičke privatnosti, odnosno, kao što Wittgenstein kaže, ako privatni
jezik može i postojati, on ne može igrati nikakvu ulogu u našim
jezičnim igrama, ne može biti dio naših oblika života. Njegov argument
izložiti će se kroz prizmu nekih kasnijih zastupnika klasičnog
shvaćanja njegove misli, kao što bi bili Anthony Kenny, David Stern
ili Peter Hacker, a neće se uzimati u obzir neklasične interpretacije
kasnije Wittgensteinove filozofije kakve se mogu pronaći kod Fogelina,
Kripkea ili Hintikke.
V članku prikazujemo analizo učnih priprav, ki jih je ustvaril veliki jezikovni model ChatGPT, in se sprašujemo, kakšen vir informacij lahko tovrstne priprave predstavljajo (bodočim) učiteljem in ...učiteljicam nemščine.
Ugotavljamo, da so učne priprave, ki jih ponudi ChatGPT, podobne običajnim zgledom načrta za učno enoto, kot jih poznamo v praksi. ChatGPT predlaga tako strukturni kot tudi procesni del didaktične enote. Čeprav je strukturni del glede na prakso nekoliko pomanjkljiv, a se vseeno z izpisom zadovoljimo, pa se več problematičnih točk pojavlja v procesnem delu generiranih priprav. Predlagane dejavnosti za doseganje določenega učnega cilja so pogosto premalo osredinjene na učenca in učenje. Učenec sicer sodeluje v učnem procesu, vendar je njegova vloga omejena pretežno na vadenje in urjenje, ni pa zaznati aktivne participacije pri odločitvah. Glavni posredovalec znanja je učitelj, saj učenja z odkrivanjem ali raziskovanjem ali problemskega pristopa skoraj nismo zasledili. Vsebinsko so učne priprave popolnoma prazne, saj ne vsebujejo nobenih napotkov, katero konkretno vsebino se pri določeni učni uri obravnava. ChatGPT pri izdelavi priprav ne upošteva dovolj natančno razlik glede na stopnje, določene po SEJO. Terminološko ChatGPT poskrbi za pravo zmedo, saj nekatere ustaljene izraze s področja didaktike in tujejezikovne didaktike popolnoma napačno uporablja, nekatere med seboj pomeša ali občasno uporabi termine, ki so v slovenščini neustrezni.
Kljub veliko pomanjkljivostim, ki smo jih prepoznali, pa vseeno lahko to orodje bodočim učiteljem in učiteljicam pomaga pri uresničevanju nekaterih didaktično-metodičnih načel sodobnega pouka tujega jezika, saj v pripravah najdemo tudi dobre primere dejavnosti za spodbujanje interakcije, avtomatizacije in evalvacije. Da bi bodoči učitelji in učiteljice nemščine nevarnosti in določene potenciale ChatGPT-ja znali izluščiti, pa jim je v času študija nujno treba omogočiti, da v luči različnih teorij izdelke ChatGPT-ja kritično vrednotijo.