Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Opći cilj ovog istraživanja je bio utvrditi utjecaj programiranog tjelesnog vježbanja za razvoj jakosti na zdravstveni status osoba ...starije životne dobi, odnosno utvrditi koja starosna skupina ispitanika podliježe najvećim promjenama zdravstvenog statusa primjenom programiranog tjelesnog vježbanja za razvoj jakosti. Opći cilj ovog istraživanja raščlanjen je na četiri specifična cilja: utvrditi utjecaj 12 tjednog programiranog tjelesnog vježbanja za razvoj jakosti na zdravstveni status osoba starosne dobi 1) između 65. i 74.godine života; 2) između 75. i 84. godina života; 3) osoba starijih od 85 godina života; te 4) utvrditi razlike između pojedinih grupa ispitanika na testiranim parametrima. Uz specifične ciljeve postavljene su istraživačke hipoteze: 12 tjedno programirano tjelesno vježbanje za razvoj jakosti pozitivno će djelovati na zdravstveni status osoba starosne dobi 1) između 65. i 74. godina života; 2) između 75. i 84. godina života; 3) osoba starijih od 85 godina života; te 4) najveće pozitivne promjene zdravstvenog statusa očekuju se u grupi osoba starijih od 85 godina života. Navedeni specifični ciljevi i pripadajuće hipoteze testirani su kroz 12 tjedno programirano tjelesno vježbanje za razvoj jakosti koji je uključivao vježbe s vlastitim tijelom. Program je proveden kroz 12 tjedana, 3 puta tjedno, gdje su se broj ponavljanja i trajanje pauze progresivno povećavali svaka 4 tjedna. Kontrolne skupine nisu provodile nikakve tjelesne aktivnosti. Ispitanici su bili podijeljeni u tri eksperimentalne (n=20 po skupini) i tri, po dobi izjednačene, kontrolne skupine (n=20 po skupini). Prvu eksperimentalnu (E1) i kontrolnu (K1) skupinu činile su „mlađe“ starije osobe, odnosno osobe u dobi od 65 do 74 godine, drugu (E2 i K2) „starije“ starije osobe, odnosno osobe u dobi od 75 do 84 godine i treću (E3 i K3) skupinu „vrlo stare“ osobe, osobe starije od 85 godina. Zdravstveni status ispitanika procijenjen je kroz šest skupina varijabli koje uključuju mjere (1) morfologije, (2) sastava tijela, (3) motoričkih sposobnosti, (4) funkcija srčano-žilnog sustava, (5) metaboličkog/hematološkog sustava i (6) dišnog sustava. Općenito, rezultati djelomično potvrđuju sve hipoteze, odnosno, program vježbanja je pozitivno utjecao na neke, ali ne na sve pokazatelje zdravstvenog statusa. Niti jedna skupina nije zabilježila promjene morfoloških obilježja, odnosno, visina i masa tijela, te indeks tjelesne mase nisu se promijenili kroz vremenski period od 12 tjedana. Sastav tijela promijenila je jedino grupa E3, i to uz povećanje mišićne mase, povećala je količinu nemasne mase i ukupne vode te smanjila postotak masti. 12-tjedni program vježbanja za razvoj jakosti poboljšao je fleksibilnost starijih osoba, što može smanjiti štetne učinke starenja i poboljšati funkcionalnost starijih osoba, odnosno, može im pružiti nesmetano obavljanje aktivnosti svakodnevnog života, te potencijalno smanjiti vjerojatnost od nezgoda, osobito od padova. Sve su grupe povećale visinu skoka s prethodnom pripremom, dok je jedino grupa E3 povećala visinu skoka iz čučnja i sa zamahom, što indirektno govori o povećanju snage i o boljem funkcionalnom stanju poboljšane neuronske adaptacije. Ovim se istraživanjem također pokazalo kako sustavno tjelesno vježbanje ima pozitivan utjecaj na maksimalnu frekvenciju srca i krvni tlak u mirovanju, odnosno kako snižava sistolički i dijastolički tlak u mirovanju starijih osoba, s time da najstarije osobe imaju i najveći pozitivan učinak. Nadalje, pokazalo se kako dobro osmišljen i proveden program tjelesnog vježbanja za razvoj jakosti može pomoći u smanjenju nastanka faktora rizika od srčano-žilnih bolesti jer je snizio razinu LDL-a, te zadržao razinu HDL-a, te se stoga i preporuča osobama starije životne dobi. I na kraju, sustav vježbanja povećao je FVC i FEV1 kod svih eksperimentalnih grupa. Sveukupno, glavni nalazi upućuju kako je tjelesno vježbanje jedan od važnijih čimbenika koji pozitivno djeluje na zdravlje osoba starije životne dobi, osobito na zdravlje vrlo starih osoba. Nadalje, dobro složen i pravilno prilagođen program tjelesnog vježbanja može imati pozitivne učinke na zdravlje vježbača starije životne dobi, te se provedeni program preporuča kao provjereni i učinkovit program tjelesnog vježbanja za osobe starije životne dobi.- PURPOSE The main purpose of this research was to determine impact of 12 week long strength training program on health status of elderly. The four more specific goals were to determine: 1) changes in experimental group with 65-74 years of age, 2) changes in experimental group with 75-84 years of age, 3) changes in experimental group with 85 years of age and older, and finally 4) differences among the experimental groups on tested variables. As related to specific goals we assumed following hypotheses: 12 week long strength training program will positively influence the health status of elderly, and the greatest health improvements are expected in the group containing subjects with 85 years of age and older. METHODS Named specific goals and their hypotheses were tested during the 12 week strength training program which included exercises with own body weight and with minimal demand for exercise equipment. Subjects in experimental groups were exercising three times per week, while number of repetitions and duration of rest periods were increased every four weeks. Control groups did not exercise. Research included three experimental groups (n=20 in each group) and three control groups equal in age (n=20 in each group). The first experimental group (E1) and control group (K1) contained “younger” elderly individuals with age of 65-74. The second experimental and control group (E2 and K2) analyzed elderly individuals of age 75-84. Finally the third experimental and control group (E3 and K3) included “very old” individuals of age 85 and older. Six variable groups were tested on all participants and can be classified as follows: 1) Anthropometric and morphological variables, 2) Body composition variables, 3) Motor capacities variables, 4) Variables demonstrating functioning of cardio-respiratory system, 5) Variables describing function of metabolic and hematologic systems, and 6) Respiratory system variables. RESULTS Following the 12-week intervention a significant increase was found for flexibility (2.26%-8.67%), countermovement jump height (6.42%-8.73%), maximal heart rate (2.11%-2.47%), basal metabolism (1.1%-1.51%), forced vital capacity (0.3%-0.7%) and forced expiratory volume in 1st second (0.5%-0.9%) for all experimental groups. LDL-C decreased for all experimental groups (5.35%-11.57%) and blood pressure only for E2 (3,38%) and E3 (4.62%). Body composition positively changed only for E3 (muscle mass for 1.43%, and body fat for -2.54%). DISCUSSION Research findings partially support all assumed hypotheses, since exercise program positively impacted some but not all parameters of health status. None of the groups reported changes within Anthropometric and morphological variables (body height, body mass and BMI). Body composition changes were noted only within E3 group, mainly due to increase in muscle mass, lean body mass and total body water, while content of body fat was decreased. Applied exercise program improved flexibility of participants which will improve their functionality, overall quality of life and likely prevent some injuries. All groups improved results in some vertical jumps, but especially group E3 which speaks of increased strength and neural adaptation. Research reports increase of maximal heart rate and decrease of systolic and diastolic blood pressure in all experimental groups, but mostly in the group with 85 years of age and older subjects. Applied strength training also positively affected cholesterol by decreasing levels of LDL-C and maintaining the levels of HDL-C. And finally, all experimental groups displayed positive changes with respiratory system variables. CONCLUSIONS Main findings suggest that proper physical activity, and in this case applied strength training, will positively influence the health of elderly, but especially of those “very old” individuals. Therefore, we find it reasonable to recommend the exercise program used for this research as a good form of a physical activity for elderly individuals.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Višegodišnjim radom na provedbi znanstveno-istraživačkih i stručnih projekata, definirana je nova disciplina ukupne kineziologijske znanosti. Nju je moguće nazvati: primijenjena kinezio-logija u ...policiji (policijska kineziologija). Godina 1995. je bila vezana uz početak sustavnog rada na pripremi i provedbi kinezioloških aktivnosti. Tom prilikom su definirane tri skupine radova za potrebe unapređenja i razvoja policijsko-kineziološke prakse. To su: radovi dijag-nostičkih procedura, novi modaliteti rada te radovi u cilju promicanja i popularizacije kinezi-oloških programa u policijskoj djelatnosti. Svi radovi imaju pozitivnu recenziju te su objavlje-ni u referentnim publikacijama znanstvenih i/ili stručnih skupova ili časopisima policijske struke. Budući da su radovi prezentirani i objavljeni na različitim mjestima, želja autora je da se radovi po definiranim prostorima jedinstveno prikažu zato što bi oni mogli biti poticaj i mogući "vodič" kineziološkim stručnjacima u policiji za daljnje aktivnosti.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Funkcionalni trening označava vrstu vježbanja koja je dizajnirana tako da imitira aktivnosti i kretne strukture koje se pojavljuju u ...karakterističnoj sportskoj aktivnosti s ciljem da adaptacije uzrokovane treningom budu specifičnije i primjenjivije. Dosadašnja istraživanja uglavnom su se bavila efektima funkcionalnog treninga kod starijih ispitanika s obzirom da je funkcionalni trening kao takav originalno i razvijen prvenstveno za primjenu kod vježbača s određenim zdravstvenim problemima. Evidentan je nedostatak znanstvenih studija koje su proučavale efekte funkcionalnog treninga kod mladih, prethodno treniranih ispitanika. Dodatno, vrlo su rijetka istraživanja koja su analizirala varijable kondicijskih sposobnosti, to jest varijable koje same u sebi sadrže i određeni dio sportske vještine. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi specifične efekte funkcionalnog treninga (FT) i tradicionalnog treninga (TT) snage na setu antropometrijskih varijabli, eksplozivnoj snazi, agilnosti i performansama sprinta kod mladih, prethodno treniranih muških ispitanika.- Functional training (FT) refers to exercise training programs that are designed to imitate the activities and movement pattern that occur in an athlete`s characteristic activity to make
training adaptations more specific and applicable. There is a lack of studies on the effects of
FT in young and previously trained subjects. The aim of this study was to determine the
training-specific effects of FT and traditional strength training (TST) on a subset of
anthropometric measures, explosive strength, agility, and sprint performance in young (22 -
25 years of age), previously trained male subjects (N = 23) that were divided randomly into
two groups (FT, n = 11; TST, n = 12). The variables sampled included anthropometric
measures (body height, body weight, body fat percentage, lean body mass, and total body
water), two agility tests (5-10-5 meter shuttle run and the hexagon test (HEXAGON)),
jumping ability (air time, peak power (PEAKPWR), jump height, ground contact time (GCT)),
throwing ability tests (standing overarm medicine ball throw (SMB) and laying medicine ball
throw), and sprinting variables (10m and 20m dash and 10-20m time results). The training
program lasted 5 weeks and consisted of 3-times-weekly FT or TST. Pre- and post-training
differences within the groups were established using the dependent samples t-test. The
independent samples t-test was calculated to detect between-group differences.
Anthropometric variables did not change significantly during the training period. Within group comparisons revealed significant improvements in the SMB and HEXAGON for FT. TST
significantly improved GCT, PEAKPWR, and HEXAGON performance but decreased
achievement for the SMB. In conclusion, FT and TST differently influenced the explosive
strength and agility variables. More precisely, the results demonstrated that TST increased
the energetic potential of trained musculature, which resulted in an overall increase in
power qualities, while FT improved postural control and precise coordination. The
limitations of this study are noted.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Glavni je cilj istraživanja utvrditi kvantitativne doprinose situacijske aktivnosti igrača,
igračkih pozicija i faza igre ...rezultatskom uspjehu te na osnovi utvrđenih doprinosa
konstruirati 2 zasebna modela vrednovanja situacijske učinkovitosti; temeljem zabilježenih
parametara i temeljem subjektivne procjene eksperata. U tu je svrhu analizirana 101
utakmica odigrana na Svjetskom prvenstvu za rukometaše održanom u Hrvatskoj 2009.
godine i anketirano 19 rukometnih eksperata iz 12 europskih zemalja.
Bilježenje događaja izvršeno je pomoću softverskog paketa Match Analysis System.
Učinkovitost igrača analizirana je u odnosu na sljedeće kriterijske parametre: faze igre,
igračke pozicije i rezultatsku uspješnost. Set predikcijskih varijabli predstavlja ukupno 48
varijabli od koji se 9 odnosi na pozicijsku obranu, 11 na vratara, 16 na pozicijski napad, 5 na
tranzicijsku obranu te 7 na tranzicijski napad.
Obzirom na nepravilnu distribuciju rezultata kod većine varijabli za utvrđivanje razlika
između faza igre, igračkih pozicija te za utvrđivanje kriterija važnosti koristila se
neparametrijska ANOVA (Kruskal-Wallis test).
Rezultati su pokazali statistički značajne razlike između pozicijskog i tranzicijskog
napada te između pozicijske i tranzicijske obrane. Razlike su utvrđene između svih igračkih
pozicija u napadu i u obrani zasebno. Dobiveni koeficijenti važnosti za pojedine igračke
pozicije bili su osnova za postavljanje modela vrednovanja situacijske učinkovitosti
utemeljene na procjeni eksperata i na zabilježenim parametrima. Modeli su pokazali
značajnu povezanost koja je bila jače izražena pri usporedbi igračkih pozicija obrane.
Prema postavljenim modelima ukupna učinkovitost igrača izražava se kao relativna
vrijednost zbroja ocjene učinka igrača u napadu i obrani, ponderiranih koeficijentom važnosti
pojedine faze igre.
Aplikativnost istraživanja potvrđena je evaluacijom postavljenih modela koji su
pokazali visoku korelaciju sa ocjenama nezavisnog rukometnog eksperta. Rezultati
istraživanja mogu koristiti ekspertnim trenerima u selekciji igrača, evaluaciji učinka igrača na
utakmici, planiranju i programiranju trenažnog procesa i TE-TA pripremi ekipe za natjecanje.
Ključne riječi:- The main research goal of the study was to determine the quantitative contribution
of situational activities of players, playing positions and game phases depending on the
match result. Also, on those bases, to define two separate models for evaluating situational
efficiency; based on the notational parameters and based on subjective assessments of
experts. For this purpose, 101 matches, played at the World Championships held in the
Croatia 2009th, were analyzed and 19 experts from 12 European countries were
interviewed.
Events notation was performed using Match Analysis System software. Efficiency of
players was analyzed in relation to the following criterion parameters: phase of the game,
playing positions and result successfulness. Set of predictive variables represents 48
variables of which 9 related to position defense, 11 on the goalkeeper position, 16 on
position offence, 5 on transition defense and 7 on transition offence.
Due to uneven distribution of results for most variables, for determining difference
between the game phases, playing positions and for the importance criteria, nonparametric
ANOVA (Kruskal-Wallis test) was used.
The results showed statistically significant differences between the position and the
transition offence and position and transition defense. Differences were found between all
playing positions in attack and defense separately. Calculated coefficients of the importance
for individual playing positions were the basis for setting the evaluation model of situational
efficiency based on an assessment of the experts and on the notational parameters. The
models showed a significant correlation that was more pronounced when comparing the
defense playing positions. According to this model the overall efficiency of players is
expressed as the relative value of the sum of defense and offense scores of players weighted
with coefficient of importance of each phase of the game.
Applicability of the study was confirmed by evaluating the models that have shown a
high correlation with ratings of the independent handball expert. Research results can be
used by expert coaches in player selection, evaluation of the player’s efficiency in the game,
planning and programming training process, and during the team’s technical and tactical
preparation for competition.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Temeljni ciljevi istraživanja bili su definirati utjecaj morfoloških osobina i nekih motoričkih
sposobnosti (pojedinih mjera ...eksplozivne snage, brzine, ravnoteže i fleksibilnosti) na rezultate u
testovima agilnosti kod dječaka i djevojčica u pubertetu. Uzorak su sačinjavali 73 dječaka i 63
djevojčice, dobi 13-14 godina koji se nisu aktivno bavili sportom ili su se bavili sportovima čije
se kretne strukture bitno razlikuju od kretnji koje su korištene prilikom izvođenja odabranih
testova agilnosti.
Ukupan uzorak varijabli može se podijeliti u dva seta varijabli: set prediktorskih varijabli i set
kriterijskih varijabli. Prediktorske varijable uključivale su motoričke varijable i varijable
morfološkog statusa. Set kriterijskih varijabli sačinjavale su varijable agilnosti. Radi definiranja
metrijskih karakteristika izračunati su Cronbachov koeficijent, prosječna korelacija i koeficijent
varijacije. Pored pouzdanosti analizirana je stabilnost mjerenja uz izračunavanje parametara
analize varijance. Faktorska valjanost mjernih instrumenata izračunata je primjenom serije
faktorskih analiza. Povezanosti među varijablama utvrđene su putem korelacijskih i multiplih
regresijskih analiza. Korištena je forward stepwise regresijska analiza.
Rezultati studije ukazali su na visoku pouzdanost primijenjenih testova, a najnepouzdanijim se
pokazao test S5M i kod dječaka i kod djevojčica. Kod dječaka uočava se vrlo logičan i jednim
dijelom očekivan utjecaj prediktora na kriterijske varijable, koji je izravno vezan za
biomehaničke i kineziološke značajke pojedinih agilnih kretnih struktura sadržanih u testovima.
Kod djevojčica bitno je veći utjecaj morfološke građe na manifestacije agilnih kretnih struktura.- The main objectives of the research were to define the influence of morphological characteristics
and some motor skills (individual measures of explosive strength, speed, balance and flexibility)
on the results of agility tests of boys and girls in puberty. The sample consisted of 73 boys and
63 girls aged 13-14 years that are not actively involved in sports or are engaged in sports whose
movement structures differ substantially from the movements that were used during the
execution of selected tests of agility.
The total number of variables can be divided into two sets of variables: a set of predictor
variables and a set of criterion variables. The predictor variables included motor variables and
variable of morphological status. Set of criterion variables consisted of agility variables. In order
to define the metric characteristics Cronbach's coefficient, average correlation and the
coefficient of variation were calculated. In addition to reliability, stability of the measurements
were analysed with the calculation of the parameters of variance analysis. Factorial validity of
the measurement instruments is calculated by applying a series of factor analysis. Correlations
between variables were determined by correlation and multiple regression analyses. Forward
stepwise regression analysis was used.
Results of the study indicated the high reliability of the applied tests, and the least reliable test
for both, boys and girls was test S5M. In boys we notice a very logical and partly expected impact
of predictors on the criterion variable, which is directly, related to biomechanics and kinesiology
features of individual agile movement structures contained in the tests. In girls, significantly
greater is the impact of the morphological structure on manifestations of agile movement
structures.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi dinamiku glukoze i dinamiku laktata u hrvačkoj borbi
kod mladih hrvača. Uzorak ispitanika ...sastavljen je od 60 mladih hrvača, te podijeljen u
dvije uzrasne kategorije: kadeti (n 30) i juniori (n 30). Svaka uzrasna kategorija
podijeljena je na subuzorke prema kvaliteti: hrvači višeg razreda kvalitete (n 15) i hrvači
nižeg razreda kvalitete (n 15) i prema težinskim kategorijama: hrvači viših težinskih
kategorija (n 15) i hrvači nižih težinskih kategorija (n 15).
Svi hrvači hrvali jednu borbu po međunarodnim hrvačkim pravilima (FILA). Svim
hrvačima su u pet mjerenja tijekom borbe (prije borbe, iza svake runde i nakon 5 min.
oporavka) uzorkovani i zabilježeni fiziološki parametri: razina laktata u krvi, razina
glukoze u krvi i srčana frekvencija kao orijentir intenziteta borbe.
Sve varijable su podvrgnute standardnim deskriptivnim postupcima za određivanje
osnovnih statističkih parametara i testirane testom za procjenu normaliteta distribucije. Da
bi se utvrdila povezanost između laktata i glukoze, posebno za uzrast kadeta i posebno za
uzrast juniora, izračunata je linerarna korelacijska analiza. Da bi se utvrdile razlike u
kretanjima razine laktata i razina glukoze u krvi između hrvača nižeg i višeg razreda
kvalitete, te između hrvača pripadnika nižih i viših težinskih kategorija, posebno za uzrast
kadeta i posebno za uzrast juniora, korištena je univarijatna analiza varijance za
ponovljena mjerenja (Fisherov LSD test). Iste zaključke izveli smo kod oba uzrasta:
• Rezultati istraživanja su potvrdili da su razina glukoze i razina laktata u krvi
statistički značajno povezane nakon borbe (kadeti r=0,47 i juniori r=0,47) i u
oporavku (kadeti r=0,41 i juniori r=0,52).
• Tjelesna masa ne utječe na dinamiku laktata i glukoze
• Rezultati su potvrdili da postoje statistički značajne razlike i u dinamici laktata i u
dinamici glukoze između hrvača višeg i nižeg razreda kvalitete.
Hrvanje uzrokuje izraziti metabolički stres za organizam a stabilizacija metabolita se očito
događa tek pred kraj treće runde kada metaboliti dolaze u korelaciju. Dinamika laktata i
dinamika glukoze mogu biti mjerni instrument za provjeru anaerobnih kapaciteta hrvača.
Mogućnosti dijagnosticiranja analizom dinamike glukoze u hrvanju su velike i naredna
istraživanja trebaju ići u tom smjeru.- The aim of this study was to determine young wrestlers fight glucose and lactate kinetics.
The study was conducted of 60 wrestlers (cadets n 30 and juniors n 30). Each age category
were divided in two quality groups and in two weight categories.
Lactate and glucose sample were collected at five intervals during the fights that where
held according to the international wrestling rules (FILA). Heart rate were registered to
estimate the intensity of match. Competitors were taken blood samples before the fight,
after the each bout and after the 5 minutes recovery.
Data were reported using descriptive statistics. The normality of distribution was assessed
with Kolmogorov-Smirnov test. The correlation coefficients were calculated to estimate
relationship between Lactate and glucose dynamic. An ANOVA for repeated measures was
used for analysing differences between groups and measuring times. Fisher LSD test was
used for post-hoc analysis.
The conlusions for cadets and juniors are:
• There is significant correlation between the amont of lactate and glucose after the
third bout (cadets r=0,47 i juniors r=0,47) and after the 5 min. recovery (kadets
r=0,41 i juniors r=0,52).
• Body weight does not affect the lactate and glucose dynamics.
• There are significant differences of lactate and glucose dynamics between the
quality groups.
Wrestling imposes uniqe metabolic stresses to the body. At the end of the third bout
metabolic stabilization leads to the correlation between lactates and glucose. Lactates and
glucose dynamics can be used for anaerobic capacity diagnostics in wrestling. There are
possibilities of diagnosing by glucose dynamics analysis in wrestiling, so the future
researches should be leading in that direction.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Metabolički sindrom je skupina metaboličkih faktora rizika čija kombinacija značajno doprinosi pojavi razvoja rizika ...kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, moždanog udara i nekih vrsta raka te je jasan pokazatelj stope morbiditeta. Metabolički sindrom pogaća sve dobne skupine i oba spola. Kod osoba starije životne dobi, rizik razvoja metaboličkog sindroma povećava i potiče mnoge druge bolesti. Ako uzmemo u obzir i dramatično povećanje broja osoba starije životne dobi, neophodno je određene mjere poduzeti što je prije moguće. Metabolički sindrom je postao jedan od glavnih kliničkih izazova koji prije svega treba preventivno liječiti u kombinaciji sa određenim oblicima tjelesne aktivnosti jer predstavlja ogroman teret zdravstvenog i socijalnog osiguranja zbog prevalencije broja osoba starije životne dobi koji boluju od ovog sindroma.
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi programe tjelesne aktivnosti koji mogu uspješno utjecati na smanjenje faktora rizika koji nastaju kao posljedica metaboličkog sindroma kod osoba starije životne dobi. Za potrebe istraživanja bilo je odabrano 60 ispitanika, životne dobi između 60 i 80 godina, koji imaju 3 od 5 znakova metaboličkog sindroma. Svi ispitanici bili su nasumično podijeljeni u tri grupe sa po 20 ispitanika: 1) Prva grupa je provodila kontinuiranu voţnju bicikl ergometra umjerenog intenziteta (55 %VO2max); 2) Druga grupa je provodila program tjelesne aktivnosti snage; 3) Treća grupa je bila kontrolna grupa. Prije i poslije eksperimentalnog tretmana bili su utvrđeni sljedeći parametri: Sastav tijela, funkcionalni parametri, srčano-žilne funkcije i metaboličko-hematološki sustav. Za obradu podataka korišten je Statistical Package for Social Sciences SPSS (v17.0, SPSS Inc., Chicago, IL, USA). Prvi korak bio je određivanje osnovnih deskriptivnih parametara i distribucije varijabli. Za sve varijable u svim mjerenjima izračunati su centralni i disperzivni parametri: aritmetička sredina (AS), standardna devijacija (SD), minimum (MIN), maksimum (MAX) i raspon rezultata (RAS). Statistička značajnost razlika između pojedinih grupa u mjerenim varijablama u inicijalnom i finalnom stanju utvrđena su primjenom T-testa za zavisne uzorke. Efekti treninga eksperimentalnih i kontrolne skupine utvrđeni su primjenom univarijatne analize varijance (ANOVA) za ponovljena mjerenja uz Bonfferonijevu korekciju. Razina statističke značajnosti postavljena je na p = 0,05. Rezultati ove disertacije pokazali su kako program tjelesne aktivnosti snage ima povoljniji utjecaj na regulaciju bolesti kod osoba starije životne dobi sa metaboličkim sindromom od programa kontinuirane tjelesne aktivnosti umjerenog intenziteta. Međutim, i program kontinuirane aerobne tjelesne aktivnosti također je pokazao statistički značajne pozitivne rezultate, ali u manjem broju varijabli nego što je to slučaj kod programirane tjelesne aktivnosti snage. Kontrolna grupa bez aktivnosti, pokazala je statistički značajno pogoršanje rezultata u skoro svim varijablama.- Metabolic Syndrome is a cluster of metabolic risk factors whose combination significantly contribute to put patients at higher risk of developing cardiovascular disease, diabetes, stroke and some kinds of cancers, and is a clear indicator of adult morbidity. The metabolic indicators of metabolic syndrome are present in early life, increase with severity of paediatric obesity and track over the lifecycle. The syndrome affects all age groups and both sexes. In the elderly, the risk of developing metabolic syndrome increases and the disease is often associated with frailty. This, in combination with trends on the growing proportion of +60 population, substantiates the need to take immediate action. Metabolic syndrome has emerged as a major clinical challenge and its burden on public health expenditure and social welfare is expected to rise since its prevalence is increasing significantly.
The aim of this thesis will be to establish programs of physical activity that can successfully take action to reduce risk factors that arise as a consequence of metabolic syndrome in the elderly. For the purposes of this research will be selected 60 patients, aged between 60 and 80 years, who have 3 of 5 signs of metabolic syndrome. All participants will be randomly allocated to one of three groups: 1) continuous moderate bicycle ergometar (55% VO2max); 2) physical activity strenght program; 3) a control group. Before and after the experimental treatment shall be set following parameters: body composition, biochemical, functional, cardiovascular and metabolic parameters. For data analysis we used Statistical Package for Social Sciences SPSS (v17.0, SPSS Inc., Chicago, IL, USA). The first step was to determine the basic descriptive parameters and distribution of variables. For all the variables in all the measurements were calculated central and dispersion parameters: the arithmetic mean (AS), standard deviation (SD), minimum (MIN), maximum (MAX) and the range of results (RAS). The statistical significance of differences between groups in the measured variables in the initial and final state are determined using the T-test for paired samples. Effects of training experimental and control groups were determined using univariate analysis of variance (ANOVA) for repeated measures with Bonfferonijevu correction. The level of significance was set at p = 0.05. The results of this thesis showed that a program of strength physical activity have significant impact on the control of disease in elderly people with the metabolic syndrome of continuous physical activity program with moderate intensity. However, the program of continuous aerobic physical activity also showed a statistically significant positive results, but in a small number of variables, what is not case in programmed strength physical activity. A control group without activity, showed a statistically significant deterioration results in almost all variables.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: University of Zagreb. Faculty of Kinesiology. Department of Kinesiological Anthropology and Methodology. - Data provided by Europeana Collections- Osnovni ciljevi ovog ...istraživanja bili su utvrditi povezanost samoprocjene radne sposobnosti procijenjene Upitnikom za određivanje indeksa radne sposobnosti sa sastavnicama zdravstvenog fitnesa, sa samoprocjenom razine tjelesne aktivnosti procijenjenom Međunarodnim upitnikom o tjelesnoj aktivnosti, te istražiti povezanost radne sposobnosti s pokazateljima rizika metaboličkog sindroma. Također, pokušala se utvrditi povezanost metaboličke sastavnice zdravstvenog fitnesa s ostalim sastavnicama (morfološkom, mišićno-koštanom i srčano-dišnom). Svrha ovog istraživanja bila je procijeniti razinu radne sposobnosti, tjelesne aktivnosti te stanje zdravstvenog fitnesa zaštitara. Jednako tako, pokušali su se utvrditi čimbenici koji pozitivno ili negativno utječu na razinu radne sposobnosti. Uzorak ispitanika činilo je 120 zaštitara, dobi od 25 do 45 godina, zaposlenih u jednoj privatnoj zaštitarskoj tvrtki iz Zagreba. Prije samog testiranja svi su ispitanici potpisali izjavu o dobrovoljnom pristanku na testiranje. Istraživanje je uključivalo samo zaštitare koji, uvidom u njihov medicinski karton kod izabranog specijaliste obiteljske medicine, nisu bolovali od nikakvih težih kroničnih bolesti, te nisu imali nikakva tjelesna ograničenja za pristup ispitivanju. Sva ispitivanja su se provodila u sklopu periodičnog preventivnog liječničkog pregleda zaštitara u ordinaciji medicine rada i sporta Ustanove za zdravstvenu skrb „Profozić„ u Zagrebu, te po potrebi na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Svi ispitanici su bili ocijenjeni sposobnima za radno mjesto zaštitar u privatnoj zaštiti. Samoprocjena radne sposobnosti provodila se putem Upitnika za određivanje indeksa radne sposobnosti (WAI-upitnik), a samoprocjena razine tjelesne aktivnosti putem kratke verzije Međunarodnog upitnika o tjelesnoj aktivnosti (IPAQ). Mjerenje zdravstvenog fitnesa provodilo se putem mjerenja njegovih pojedinih sastavnica. Procjenjivanje morfološke sastavnice fitnesa uključivalo je mjerenje tjelesne visine i težine, opsega struka, opsega bokova, te potom izračunavanje indeksa tjelesne mase, omjera opsega struka i opsega bokova te omjera opsega struka i tjelesne visine. Procjenjivanje mišićno-koštane sastavnice fitnesa uključivalo je mjerenje jakosti šake, mjerenje visine vertikalnog skoka, mjerenje broja dinamičkih pretklona u 60 sekundi, te mjerenje fleksibilnosti u ramenom zglobu, fleksibilnosti lumbalnog dijela leđa i istezljivosti stražnje lože mišića natkoljenice. Procjenjivanje srčano-dišne sastavnice fitnesa uključivalo je mjerenje aerobnog kapaciteta submaksimalnim testom opterećenja te mjerenje arterijskog krvnog tlaka i frekvencije srca. Procjenjivanje metaboličke sastavnice fitnesa uključivalo je mjerenje razine glukoze, lipida i lipoproteina, kao i jetrenih enzima u krvi ispitanika natašte. Za sve statističke analize korištena je programska podrška IBM SPSS Statistics verzija 24. Izračunati su Pearsonovi koeficijenti korelacije kako bi se uvidjela povezanost pojedinih sastavnica metaboličkog sindroma i zdravstvenog fitnesa s indeksom radne sposobnosti, maksimalnim primitkom kisika te razinom tjelesne aktivnosti. Načinjen je multivarijatni linearni regresijski model predikcije indeksa radne sposobnosti u kojem su se kao prediktorske varijable koristile one koje su na univarijatnoj razini bile značajne. Temeljem dobivenih rezultata zaključuje se da je razina radne sposobnosti zaštitara samoprocijenjena putem indeksa radne sposobnosti vrlo dobra i izvrsna, a razina tjelesne aktivnosti samoprocijenjena putem IPAQ–a je visoka, no s dugim periodom dnevnog sjedenja. Ispitanici su pokazali povišene vrijednosti u pokazateljima rizika metaboličkog sindroma: povišenu tjelesnu masu, povišene indekse abdominalne pretilosti (WC, WHR, WHtR), povišeni krvni tlak, te prisutnost nekog od oblika dislipidemije. Ispitanici su pokazali prosječne i ispod prosječne rezultate u testovima snage i fleksibilnosti te vrlo slabe rezultate u testu maksimalnog primitka kisika. Indeks radne sposobnosti značajno je pozitivno korelirao s razinom tjelesne aktivnosti te dohvatom u sjedu, a negativno s omjerom opsega struka i opsega bokova, omjerom opsega struka i tjelesne visine, dijastoličkim tlakom, te dnevnim sjedenjem. Od svih prediktorskih varijabli, samo dohvat u sjedu značajno predviđa bolji indeks radne sposobnosti. Razina tjelesne aktivnosti značajno je pozitivno korelirala s HDL-kolesterolom, VO2 max, a negativno s omjerom opsega struka i tjelesne visine, dobi, te dnevnim sjedenjem. Maksimalni primitak kisika kao mjera aerobnog kapaciteta značajno je negativno korelirao sa svim sastavnicama metaboličkog sindroma (ITM-om, opsegom struka, opsegom bokova, omjerom opsega struka i opsega bokova, omjerom opsega struka i tjelesne visine, arterijskim krvnim tlakom, lipidima, GUK-om, ALT-om, GGT-om, frekvencijom srca u mirovanju), a pozitivno s HDL-kolesterolom, visinom vertikalnog skoka i dinamičkim pretklonima u 60 s. Prilikom usporedbe čimbenika metaboličkog fitnesa (GUK, ukupni serumski kolesterol, LDL-kolesterol, HDL-kolesterol, trigliceridi) s ostalim sastavnicama zdravstvenog fitnesa pronađene su značajno pozitivne korelacije svih čimbenika metaboličkog fitnesa s ITM-om, opsegom struka, opsegom bokova, omjerom opsega struka i opsega bokova, omjerom opsega struka i tjelesne visine, dijastoličkim tlakom, osim HDL-kolesterola koji je značajno negativno korelirao s istima. Pronađene su značajno pozitivne korelacije jetrenih transaminaza (biljega nealkoholne masne bolesti jetre) sa sastavnicama zdravstvenog fitnesa (ITM-om, opsegom struka, opsegom bokova, omjerom opsega struka i opsega bokova, omjerom opsega struka i tjelesne visine, dijastoličkim tlakom, fleksibilnosti u ramenu i jakosti šake). Kroz ovo istraživanje pokušalo se utvrditi koji su to tjelesni čimbenici koji utječu na radnu sposobnost muškaraca u životnoj dobi (25 – 45 godina) u kojoj bi radna sposobnost trebala biti na najvišoj razini. Kombinacija dvaju upitnika (WAI-upitnika i IPAQ-a), kao i kombinacija WAI-upitnika i mjerenja sastavnica zdravstvenog fitnesa (morfološke, mišićno-koštane, srčano-dišne, metaboličke) može postaviti temelje za stvaranje dobrog instrumenta za određivanje čimbenika koji utječu na indeks radne sposobnosti odnosno radnu sposobnost u cjelini.- The basic objectives of this thesis were to determine the correlation of self-assessed work ability estimated by the Work Ability Index Questionnaire with health-related fitness components, with self-assessed level of physical activity estimated by the International Physical Activity Questionnaire, as well as with metabolic syndrome risk factors. Also, this research aimed to determine a correlation of the metabolic component of health related fitness with other components (body composition, muscular strength and endurance, flexibility and cardiorespiratory endurance). The purpose of this thesis was to evaluate the level of work ability, physical activity and health related fitness of security guards, and to determine which particular factors have a positive or negative impact on the level of work ability. The sample consisted of 120 security guards, aged 25 – 45 years old, employed in one private security company based in Zagreb. All of the participants were volunteers, as evidenced from their written consent. The research involved only security guards who, upon evaluating medical documentation from their general practitioner, did not have any chronic illness or any physical restrictions that would compromise their ability for participating. All tests were conducted as part of the periodic preventive medical examination for security guards at the Occupational Health and Sports Medicine Unit, Health Care Institution “Profozic” in Zagreb, and (if it was necessary) at the Faculty of Kinesiology of the University of Zagreb. All participants were assessed fit for duty of private security guard. Work Ability Index (WAI) Questionnaire was used for self - assessment of work ability and a short form of the International Physical Activity Questionnaire (IPAQ) was used for self-assessment of physical activity level. The level of health related fitness was evaluated by measuring its individual components. The assessment of morphological fitness component (i.e. body composition) included height/weight measurement, waist and hip circumference measurement, as well as body mass index (BMI), waist-to-hip ratio and waist-to-height ratio calculations. Muscular strength/endurance and flexibility assessment included hand grip strength measurement, vertical jump height measurement, 60-seconds sit up test, shoulder joint flexibility measurement, lumbar back flexibility and hamstring extension measurement. Cardiorespiratory endurance assessment included aerobic capacity measurement with submaximal aerobic fitness test, and also the measurement of arterial blood pressure and heart rate at rest. Metabolic fitness component assessment included blood glucose level, lipids, lipoprotein and liver enzymes level measurement from blood when fasting. For all of the statistical analyses IBM SPSS Statistics version 24 was used. Pearsons’ coefficients of correlation were calculated to correlate certain metabolic risk factors and health related fitness components with work ability index, maximum oxygen uptake level and physical activity level. Multivariate linear regression model for prediction of work ability index was made by using predictor variables that were significant on univariate level. According to results of this research, we can conclude that self-assessed level of work ability (WAI) of the respondents is very good and excellent, and self-assessed level of physical activity (IPAQ) is high, albeit with long periods of daily sedentary time. Results have shown higher values in metabolic risk
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Temeljni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi akutne i kronične učinke treninga vibracija cijelog tijela primjenjenog u vježbama ...statičkog istezanja, na opseg pokreta i mišićnu funkcijudonjih ekstremiteta u nogometaša, izvođenih u uvodno-pripremnom dijelu nogometnog treninga. U tu svrhu angažirani su nogometaši (N=34), kronološke dobi od 20-24 godine. U akutnom djelu studije, eksperimentalni protokol (VSI) podrazumjevao je provođenje vježbi statičkog istezanja izvođenih na uključenoj vibracijskoj platfomi (f = 40 Hz, A = 2 mm), dok je standardni protokol (SSI) podrazumjevao izvođenje jednakih vježbi, ali sa isključenom platformom. Oba protokola sprovođena su u dva zasebna dana, sa 48 sati pauze između. U akutnim postavkama t-testom uparenih uzoraka utvrđeno je značajno poboljšanje rezultata nasvim varijablama za procjenu pasivnog opsega pokreta (p<0.05), mjerenih neposredno nakon VSI protokola u odnosu na SSI protokol, ali i da ne postoji statistički značajna razlika između SSI i VSI protokola, kada je riječ o rezultatima u varijablama za procjenu brzinsko-snažnihsposobnosti (p>0.05). Rezultati provedenog t-testa demonstrirali su da je vibracijski protokol (VSI) u akutnim postavkama doprinio znatnom trenutnom (akutnom) poboljšanju rezultata na varijablama za procjenu opsega pokreta mišića donjih ekstremiteta, u odnosu na standardni (SSI) protokol. Međutim, na varijablama za procjenu mišićne funkcije (vertikalni skokovi i sprint) nisu utvrđene statistički značajne razlike između primjenjenih protokola (SSI i VSI). Kronični dio studije podrazumijevao je primjenu vježbi statičkog istezanja u uvodno pripremnom dijelu nogometnog treninga uz dodatni vibracijski podražaj (VSI), u odnosu na ekvivalentne vježbe istezanja bez primjene vibracija (SSI). U tu svrhu svi ispitanici su na randomizirani način selektirani u dvije podjednake skupine (SSI i VSI). Kompletan tretman za obje skupine trajao je četiri tjedna (3 x tjedno). VSI skupina je provela identičan trening kao iSSI skupina, s tim što je vježbanje izvodila na uključenoj platformi (f = 40 Hz, A = 2 mm). Rezultati kombinirane analize varijanse, ukazuju da postoji statistički značajna interkacija (p<0.05) na varijablama za procjenu opsega pokreta, osim na varijabli za procjenu opsega pokreta u položaju plantarne fleksije (p=.079). Rezultati za procjenu mišićne funkcije donjih ekstremiteta ukazuju da nema razlika među promatranim skupinama (p<0.05). Dobiveni rezultati ovog istraživanja ukazuju da u akutnim i kroničnim postavkama vježbe statičkog istezanja uz dodatnu vibraciju imaju potencijal da izazovu znatno povećanje pasivnog opsega pokreta, ali bez znatnog poboljšanja mišićne funkcije (vertikalni skokovi i sprint).- The main objective of the research was to determine the acute and chronic effects ofwhole body vibration training applied in the exercises of static stretching, on range of motionand muscle function of the lower extremities in soccer players, performed in warm part ofsoccer training. For that purpose 34 football players are selected, chronological age of 20-24years. In the acute part of the study, the experimental protocol (VSI) has assumed a staticstretching exercises performed on the vibrating platform (f = 40 Hz, A = 2 mm), while thestandard protocol (SSI) assumed equal exercises but with off platform. Both protocols areconducted in two separate days, with 48 hours wash out period. In acute settings, paired t-testshowed improvement on all variables to assess passive range of motion (p<0.05), measuredimmediately after the VSI protocol, compared to SSI protocol, but also that there is nostatistically significant difference between SSI and VSI protocol, in terms of results on thevariables for estimating sprint and jump abilities (p>0.05). The results of t-tests demonstratedthat the vibration protocol (VSI) in acute settings could have significant contribution toimproving the results of range of motion for muscles of the lower limbs, as compared to thestandard (SSI) protocol. However, the variables for assessing muscle function (verticaljumping and sprinting) showed no significant differences between the two protocol (p>0.05).
Chronic part of the study involved the application of static stretching exercises inwarm-up part of soocer training with vibration stimulus (VSI), compared to an equivalentstretching exercises without applying vibration (SSI). For this purpose, all subjects, are in arandomized manner selected in two equal groups (SSI and VSI). Complete treatment for bothgroups lasted four weeks (3 x per week). VSI group has implemented an identical training asSSI group, with difference that all exercises performed on the platform (f = 40 Hz, A = 2mm). Results of the combined analysis of variance, indicating that there is a statisticallysignificant interaction (p<0.05) on variables to assess range of motion, in addition to thevariable to assess range of motion in the position of plantar flexion (p = .079). Results ofmuscle function of lower limbs showed no differences between the study groups (p<0.05).The results of this study suggest that in acute and chronic settings static stretching withvibration have the potential to cause a substantial increase in range of motion, but withoutsignificant improvement of muscle function (vertical jumping and sprinting).- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Temeljni je cilj istraživanja bio utvrditi u kojoj mjeri djeca s oštećenjem sluha sudjeluju u sportu te analizirati motoričku ...efikasnost djece s obzirom na faktor oštećenja sluha i sudjelovanja u sportu. Istraživački uzorak obuhvatio je ukupno 341 dijete u dobi od 7 do 11 godina, od čega je bilo 60 djece s oštećenjem sluha. U svrhu istraživanja se koristio upitnik o sudjelovanju u sportu i 7 testova motoričkih sposobnosti. Početno je istraživanje provedeno u Poliklinici Suvag u Zagrebu, a na čujućoj djeci u dvjema osnovnim školama te u nekoliko sportskih klubova u Zagrebu. Prije testiranja su se prikupili podaci o morfološkim obilježjima te osobnim podacima. Osobni podaci za svako dijete su osigurali informacije o dobi, spolu i medicinskom stanju, a za djecu s oštećenjem sluha i informacije o slušnoj rehabilitaciji, kao i stupnju, vrsti, vremenu nastanka i uzroku oštećenja sluha putem zadnjeg audiograma. Na pitanje o postojanju razlika među djecom u sudjelovanju u sportu odgovorilo se na temelju usporedbe s prikupljenim podacima o čujućoj djeci. Dvosmjerna se analiza varijance koristila za utvrđivanje razlika u motoričkoj efikasnosti s obzirom na faktor oštećenja sluha i sudjelovanja u sportu. Glavni nalazi pokazuju da samo 40% djece s oštećenjem sluha sudjeluje u sportu te da, očekivano, postižu statistički značajno lošije rezultate u motoričkoj efikasnosti u odnosu na čujuću djecu, što ide u prilog većini istraživanja koja su pronašla slične motoričke probleme. Jedino su rezultati u testovima za procjenu jakosti i izdržljivosti gornjeg dijela tijela te jakosti i fleksibilnosti gornjeg dijela tijela podjednaki kod čujuće djece i kod djece s oštećenjem sluha. Dobiveni su rezultati u vezi s faktorom sudjelovanja u sportu u skladu s očekivanjem, jedino su rezultati u testovima za procjenu ravnoteže i fleksibilnosti mišića stražnje strane natkoljenice podjednaki u populaciji djece koja sudjeluju i koja ne sudjeluju u sportu. To direktno upućuje na zaključak da je tu vjerojatno riječ o zanemarivanju razvoja ravnoteže i fleksibilnosti u trenažnom procesu. Nema interakcije između oštećenja sluha i sudjelovanja u sportu, što je objašnjeno uz pomoć mogućih neodgovarajućih uvjeta za vježbanje koje imaju djeca s oštećenjem sluha, pri čemu se prvenstveno misli na komunikacijski aspekt za vrijeme trenažnog procesa te nedovoljnog vremenskog sudjelovanja u sportu koji bi doveo do nepostojanja razlika u motoričkoj efikasnosti kod djece s oštećenjem sluha u odnosu na čujuću djecu. Doprinos istraživanja očituje se u novim spoznajama o diferencijaciji čujuće djece i djece s oštećenjem sluha u navedenim područjima.- Hearing impairment represents a significant public health problem associated with a number of limitations in the individual child development, which may affect their social and motor development. Principal objective of this study was to determine to what extent children with hearing impairment participate in sports and to analyse the motor efficiency in preschool children and elementary school children considering the factors of hearing impairment and participation in sports. The research sample included a total of 341 children of 7-11 years old. As part of the research on participation in sports, total sample counted 272 students (143 boys and 129 girls) from two elementary schools and 60 children with hearing impairment (30 boys and 30 girls). The above mentioned sample was formed to address the question of how many children with hearing impairments participate in sports, since the problem cannot be analysed on a general level due to the lack of statistical data on the involvement of preschool and elementary school children in sport clubs and programs in Croatia.
The research sample for the analysis of motor efficiency included a total of 80 children (40 boys and 40 girls) of 7-11 years old who were divided into 4 groups of 20 entities with respect to the hearing impairment factor and participation in sport. For the purpose of the research a questionnaire about children's participation in sports and standardized series of tests "Presidential Youth Fitness Program" were used, including five tests aimed at evaluation of the motor efficiency (curl-ups, trunk lift, 90 push-ups, back saver sit and reach, and Progressive Aerobic Cardiovascular Endurance Run - The PACER) and tests for balance assessment (standing on one leg longitudinally on the balance bench, with eyes open) as well as coordination abilities (side steps).The initial study was conducted in the Polyclinic Suvag in Zagreb, and on normal-hearing children in two elementary schools (in Zagreb and Karlovac) and in several sports clubs in Zagreb. Prior to testing, data on morphological characteristics and personal data of each child were collected. Morphological data consisted of data on body height, body weight, skinfold over triceps and subscapular skinfold. Personal data of each child provided information on age, gender and medical condition, and for children with hearing impairment an information about the beginning and duration of the rehabilitation and inclusion in the physiatrical rehabilitation program at the Polyclinic Suvag, as well as the degree, type, time of occurrence and causes of hearing loss through the most recent audiogram.
Based on the set objective, two research hypotheses were formulated. The first research hypothesis assumes the existence of statistically significant differences between normal-hearing children and children with hearing impairments in participation in sports. Thereby it is expected that children with hearing impairment, compared to normal-hearing children, will be significantly less involved in sports. The second research hypothesis assumes statistically significant difference in motor efficiency. Here the expected interaction is in such a way where within children who do not participate in sports, children with hearing impairments will have a motor deficit in comparison with normal-hearing children, while the above differences will not be present within children who participate in sports regardless of hearing impairment. To the question on the existence of differences among children participating in sports, the answer was given by comparing with the data obtained on normal-hearing children. Two-way analysis of variance was used to determine the differences in the motor efficiency with respect to the factors of hearing impairment and participation in sports.The main findings of this study show that only 40% of children with hearing impairment participate in sports and achieve significantly lower results in strength and endurance of the abdominal muscles, hamstring flexibility, aerobic capacity, balance and coordination, more accurately the agility in comparison to normal-hearing children. Results are in favour of the majority of studies that have found statistically significant motor problems in children with hearing impairment. Only the results of the push up and trunk lift tests, respectively, tests to assess the strength and endurance of the upper body and the strength and flexibility of the upper body, were equal for both normal hearing children and children with hearing impairment. For the trunk lift test, there are no data on the metric properties of the test for elementary school children, and no literature mentioning a similar test conducted among the population of children with hearing impairment was not found either. The result of the test 90 push-up is not consistent with former studies, but it should be mentioned that former studies used the pull up test activating another group of upper body muscles in comparison to the push-up.Effect of the other independent variable being participation in sports, showed to be statistically significant in almost all of motor efficiency tests (curl up, trunk lift, 90 push up, Progressive Aerobic Cardiovascular Endurance Run The PACER and side steps), except in tests standing on one leg longitudinally on the balance bench with eyes open and back saver sit and reach (left and right leg). The results obtained in terms of the factor of participation in sports are in accordance with the expectations, since participation in the teaching process of physical and health education and in extra-curricular or organized sports activities certainly contributes to the development of certain components of motor efficiency. Only the results of tests assessing the balance and flexibility of the hamstring muscles, are equal within the population of children who participate in sports and those who do not participate in sports, which directly leads to the conclusion that there is a high probability of neglecting the development of balance and flexibility in the training process of pre-school and elementary school children.Despite predicting no interaction between hearing impairment and participation in sports, which is explained with the help of possible inappropriate conditions for exercising that children with hearing impairments have, primarily referring to the communication aspect during the training process and still too short and of small volume training process, that would lead to non-existence of differences between motor efficiency in children with hearing impairment compared to normal-hearing children. Here it is believed that possibly a period of 5 or more years of participation in sports would lead to partial or complete cancelation of the obtained difference in results.The contribution of this research is noticeable in new knowledge on difference in participation in sports of normal-hearing children and hearing impaired children in the Republic of Croatia, and differentiation in motor efficiency of children and the lack of expected interaction, considering the factors of hearing impairment and participation in sports. The resulting knowledge can be directly applied in planning, programming, implementation and control o
