Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Cilj je ovoga istraživanja bio višestruko definiran. Prvi je cilj istraživanja bio operacionalno definirati pokazatelje izvedbe ...(događaje u igri); drugi cilj je bio utvrditi stupanj pouzdanosti podataka prikupljenih notacijskom analizom za definirane pokazatelje izvedbe, treći cilj istraživanja bio je utvrditi važnost pokazatelja izvedbe s obzirom na konačan ishod utakmice i natjecanja (plasman ekipe), a četvrti cilj istraživanja bio je utvrditi minimalan broj utakmica potreban za dobivanje stabilnih profila izvedbe tehničko-taktičkih elemenata igrača i ekipa u definiranim pokazateljima.Analizirano je 88 utakmica Prve hrvatske nogometne lige, sezona 2014./2015. Utakmice su analizirane bilježenjem (notiranjem) pokazatelja izvedbe (varijable) za fazu napada i obrane, pokazateljima izvedbe za vratara te pokazateljima prekida, prekršaja, opomena i isključenja igrača.Operacionalno su definirani pokazatelji uspješnosti igre (događaji u igri) u fazi napada i obrane, situacijski pokazatelji uspješnosti vratara, kao i pokazatelji prekida, prekršaja, opomena i isključenja igrača. Mjera unutarnjeg slaganja notatora (engl. intra-observer variability) za razlike među podacima koje je prikupio isti notator u dva navrata za gotovo je sve varijable visoka (>90%); srednja (79%) pouzdanost je vidljiva za varijablu izgubljene lopte te je dobivena nešto niža (63%) pouzdanost za varijablu ključna dodavanja.Na temelju koeficijenata korelacije pokazatelja situacijske efikasnosti s konačnim plasmanom i razlika u aritmetičkim sredinama između pobjedničkih i poraženih ekipa analiziranih parametara rezultati su pokazali da varijable posjed lopte (r=0,2; p*=0,00), udarci prema vratima (r=0,85; p*=0,00) i centaršutevi (r=0,63; p*=0,00) statistički značajno razlikuju pobjedničke od poraženih ekipa te pokazuju visoku pozitivnu povezanost s konačnim plasmanom na tablici u ligaškom sustavu natjecanja, dok varijable asistencije (0,63; p*=0,38) i kutni udaraci (r=0,79; p*=0,29) pokazuju relativno visoku pozitivnu povezanost s krajnjim plasmanom, ali nisu utvrđene statistički značajne razlike između pobjedničkih i poraženih ekipa u promatranim parametrima. Varijabla ključna dodavanja (r=0,32; p*=0,02) ne pokazuje relevantnu povezanost s krajnjim plasmanom, ali je utvrđena statistički značajna razlika između pobjednički i poraženih ekipa za promatrani parametar. S druge strane, varijable izbijene lopte (r=-0,58; p*=0,63), izbijene lopte nakon centaršuta (r=-0,70; p*=0,55), blokirani udarci i centaršutevi (r=-0,66; p*=0,44) i crveni kartoni (r=-0,54; p*=0,44) pokazuju umjerenu do visoku negativnu povezanost s krajnjim plasmanom u ligaškom susatavu natjecanja, ali ne pokazuju statistički značajne razlike između pobjedničkih i poraženih ekipa, dok varijabla učinjeni kazneni udarci (r=-0,54; p*=0,04) pokazuje umjerenu povezanost s krajnjim plasmanom, ali je utvrđena statistički značajna razlika između pobjednički i poraženih ekipa za promatrani parametar.Na temelju rezultata za varijable žuti kartoni (r=0,17; p*=0,13), ubacivanje lopte u igru rukom (r=-0,25; p*=0,93) i izgubljene lopte (r=0,38; p*=0,42) nije vidljiva njihova povezanost s konačnim plasmanon na tablici u ligaškom sustavu natjecanja niti je uočena statistički značajna razlika između pobjedničkih i poraženih ekipa za analizirane parametre.Normiranje varijable izgubljene lopte u odnosu na posjed lopte pokazalo je da ekipe slabije kvalitete i nižega plasmana imaju značajno veći broj izgubljenih lopti za isti posjed lopte. Promatrajući pokazatelje koji opisuju igru vratara, zaključujemo da su vrijednosti varijabli koeficijent efikasnosti vratara (r=0,77; p*=0,00) i efikasnost distribucije lopte (r=0,76; p*=0,31) više, dok je vrijednost varijable broj primljenih pogodaka ((r=-0,79; p*=0,00) niža kod vratara kvalitetnijih ekipa te da su sve tri povezane s konačnim plasmanom na tablici u ligaškom sustavu natjecanja. Varijable koeficijent efikasnosti vratara i broj primljenih pogodaka ujedno i razlikuju pobjedničke od poraženih ekipa. Varijabla distribucija lopte vratara (r=0,02; p*=0,91), koja ukazuje na ukupan broj dodavanja prema suigračima, nije pokazala svoju relevantnost za uočavanje razlika između pobjedničkih i poraženih ekipa niti povezanost s konačnim plasmanom na tablici u ligaškom sustavu natjecanja.* p se odnosi na test statističke značajnosti razlika između pobjedničkih i poraženih ekipa.Kako bi se dobila stabilna procjena natjecateljske uspješnosti u pokazateljima situacijske efikasnosti, potreban je različit minimalan broj analiziranih utakmica za pojedini parametar situacijske uspješnosti. Za izgubljene lopte 7 do 8 utakmica, za posjed lopte 9 do 10 utakmica, za parametre udarci prema vratima, centaršutevi, izbijene lopte i ubacivanje lopte u igru rukom potrebno je analizirati 12 do 13 utakmica, potom za izbijanje lopte nakon centaršuta 13 do 14, kutne udarce 14 do 15, za pokazatelje asistencije, ključna dodavanja, blokirani udarci i centaršutevi 15 do 16 utakmica, za žute kartone 16 do 17 te je potrebno analizirati najmanje 17 do 18 utakmica za crvene kartone i učinjene kaznene udarce.Primjenom ovako postavljenog notacijskog sustava moguće je dobiti operacionalno definiranu, pouzdanu, relevantnu i stabilnu povratnu informaciju o situacijskoj uspješnosti na temelju koje je moguće napraviti analizu izvedbe u nogometu.- The aim of the research is manyfold. The first aim was to operationally define performance indicators (events in a game); the second aim was to determine reliability of the performance indicators' data collected by means of notational analysis; the third research aim was to establish relevance of performance indicators in relation to the game and competition (national championship ranking) outcome, whereas the fourth aim was to determine the minimum number of matches needed to obtain stabile, consistent performance profiles of technical-tactical elements performed by individual players and teams as reflected in the performance indicators.Eighty-eight matches of the 2014/2015 season of the Croatian national football championship, named the First Croatian Football Division. The games were analyzed using the method of registering (notation) indicators (variables) of players' performance in attack and defence, then of goalkeepers' performance, as well as of performance of set plays (game interruptions, fouls committed, cautions, and suspensions).Performance indicators (events in the game) were operationally defined describing situation-related efficacy of players in attack and defence, efficacy of goalkeepers, and efficacy in set plays (game interruptions, fouls committed, cautions, and suspensions).Intra-observer variability for the differences among the data collected by the same notator on two occasions was high for almost all the variables (>90%); moderate reliability was obtained for the variable possession lost (79%), and variable key passes (63%) manifested a somewhat lower but still satisfactory reliability.Based on the correlation coefficients of performance indicators with the final ranking and the differences between arithmetic means of indicators for the winners and defeated, we can see thath the following variables: ball possession (r=0,82; p*=0,00), shots taken (r=0,85; p*=0,00) and crosses (r=0,63; p*=0,00) statistically significantly differentiate the winners from the defeated and manifest a high positive correlation with the final standings in the round-robin competition system. The variables assists (r=0,63; p*=0,38) and corners (r=0,79; p*=0,29) demonstrate a relatively high positive correlation with the final standings, but no they did not indicate any statistically significant difference between the winners and the defeated. The variable key passes (r=0,32; p*=0,02) did not demonstrate any relevant correlation with the final standings, but it indicated the statistically significant difference between the winners and defeated teams. On the other hand, the variables: ball clearances (r=-0,58; p*=0,63), following-crosses ball clearances (r=-0,70; p*=0,55), shots and crosses blocked (r=-0,66; p*=0,44), and red cards (r=-0,54; p*=0,44) demonstrated moderate to high negative correlations with the final standings, but no statistically significant difference between the winners and defeated teams. The variable penalties committed (r=-0,54; p*=0,04) demonstrated just a moderate correlation with the final standings, but it statistically significantly differentiated the winners from the losers.Results of the variables yellow cards (r=-0,25; p*=0,93), throw-ins (r=0,38; p*=0,42) and possession lost (r=0,17; p*=0,13) indicated no correlation with the final standings of the league competition system nor it differentiated between the winners and losers.Normalization of the variable possession lost against the variable ball possession suggests that the teams of a lower play standard and lower ranked lost significantly bgger number of possession than their more quality opponents for the same possession.As regards the goalkeepers play, values of the variables goalkeepers efficiency coefficient (r=0,77; p*=0,00) and efficiency of goalkeepers ball distribution (r=0,76; p*=0,31) are significantly higher for the goalies of the higher ranked (higher quality) teams who also scored lower in the variable number of goals conceded (p*=0,00). All the three variables are correlated with the final standings in the league competition system. The variables goalkeepers efficiency coefficient (r=0,77; p*=0,00) and number of goals conceded (p*=0,00) significantly differentiated the winners from the defeated. The variable goalkeepers ball distribution (r=0,02; p*=0,91), which indicated to the total number of goalis passes to the teammates, did not demonstrate its differentiation relevance nor any correlation with the final standings in the league competition system.To obtain consistent profiles of competition perform
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Osnovni je cilj ovom istraživanju utvrditi karakteristike i razlike u strukturi napada između europske i američke vrhunske košarke. ...Preduvjet ostvarenju cilja predstavlja preciznooperacionalno definiranje faze napada i komprimirajućih strukturnih elemenata.Karakteristike europskoga i američkog sustava igre, a potom i međusobne razlike, utvrđene sucjelovitim vrednovanjem košarkaškog napada, što podrazumijeva determinaciju vrste napada,oblika njegova početka i ishoda te evaluaciju njegova trajanja, uz broj dodavanja i analizu završne akcije. Tretiranjem faze napada kao entiteta, notacijskom analizom obrađeno je 5 718 entiteta dobivenih iz uzorka od 30 slučajno odabranih utakmica završnog doigravanja FIBA iNBA natjecanja (15 utakmica Eurolige, n = 2604; 15 utakmica NBA lige, n = 3114) u sezoni2010./11. Temeljem dobivenih rezultata utvrđeno je da pozicijski napadi čine 66 68% ukupnihnapada u košarci. Izrazita zastupljenost i podložnost taktičkog uvježbavanja ovog napada naglašava esencijalnu orijentiranost pri situacijskoj pripremi u košarci. Pozicijski je napad vremenski najdulja vrsta napada (traje u prosjeku 15 s) i sadržava najveći broj dodavanja(3,5), s omjerom efikasnosti od 45% negativnih, 37 40% pozitivnih i 15 19% neutralnihishoda, što rezultira koeficijent iskoristivosti između 0,81-0,85. Raspodjela pozicijskog napada pokazuje visoku dominaciju napada na obranu čovjek na čovjeka 96,3% uEuroligi i logičnih 99,3% u NBA ligi s obzirom na propisano ograničenje zonske obrane uovom sustavu natjecanja.Tranzicijski napadi u vrhunskoj košarci sačinjavaju 15 20% ukupnih napada.Posebno je bitan podatak da ti napadi imaju najveću moć iskoristivosti (1,05 1,07), pri čemu omjer učinkovitosti bilježi 48 51% pozitivnih, 35 37% negativnih i 12 17% neutralnih ishoda pa se time nameće težnja za stvaranjem što većeg broja protunapada. Rezimirajući modalitete protunapada ističe se da su primarni tranzicijski napadi vremenski najkraći,sadržavaju najmanje dodavanja i s najvećom su potencijalom iskoristivošću. Sekundarni se protunapadi ističu jedino po niskoj efikasnosti u usporedbi trima modalitetima. Rani napadi imaju najdulji tijek trajanja i prezentiraju najveći broj dodavanja. Metodološkom obradom testirano je 11 hipoteza o eventualnim razlikama u strukturnim obilježjima napada između europske i američke košarke. Prije svega treba spomenuti da su utvrđene brojne sličnosti. Promatrani sustavi košarkaške igre otkrivaju podjednaku dinamičnost u ritmu igre, ujednačenost u trajanju svih vrsta napada, visoku dominaciju pozicijskog napada na obranu čovjek na čovjeka i proporcionalnu unutarnjuraspodjelu tranzicijskih napada.Američka vrhunska košarka statistički se značajno razlikuje od europske općenito boljim mjerama ishoda napada, većom zastupljenošću tranzicijskih napada, boljom iskoristivošću primarnih protunapada, većom frekventnošću početaka napada jednim od oblika osvajanja lopte i uspješnijom realizacijom pri osvojenoj lopti, višim vrijednostima pozitivnih i negativnih ishoda u pozicijskom i tranzicijskom napadu. Pri tome primarnu vrstu ishoda obilježava šut za dva poena i veća zastupljenost završnih akcija napadača: 1 na 1 licem prema košu, realizacije bez otkrivanja i neznatno veće zastupljenosti oblicima: "pick andpop", otkrivanje, šut nakon primljenog bloka i nakon uručenja lopte. Europsku vrhunsku košarku u usporedbi s američkom statistički značajno obilježava više pozicijskih napada i napada koji pripadaju kategoriji "ostali napadi", zatim veća zastupljenost pozicijskih napada na zonsku obranu, brojniji počeci napada ubacivanjem lopteizvan graničnih linija terena, veća zastupljenost ishoda napada pri čemu je zadržan posjedlopte (neutralnih ishoda), općenito veća prisutnost šuta za tri poena (u pozicijskome itranzicijskom stanju napada), prezentacija većeg broja dodavanja u pozicijskom i tranzicijskom napadu i više završnih akcija napadača: "pick and roll"-om, 1 na 1 leđima prema košu i šutom nakon skoka u napadu. Nabrojene razlike poglavito se pripisuju razlikama u apliciranim pravilima unutarpromatranih sustava igre. Specifičnosti košarkaške igre kontinentalnih područja indikativno semogu tumačiti i distinktnim načinom učenja i treniranja košarke koji je usklađen s raspoloživim antropološkim profilom košarkaša, ali i kao posljedica svojevrsnoga kulturnoga, društvenog i ekonomskog tretmana vrhunskoga sporta.- The primary aim of this research is to determine the characteristics and differences inthe offense structure between the European and American professional basketball. Aprerequisite to achieving the goal is providing a precise operational definition of offensivephase and compressing structural elements. Characteristics of the European and Americanstyles of play, and then the differences between them, have been established via comprehensive evaluation of basketball offense that involves determination of the type ofoffense, the forms of its beginning and outcomes and evaluation of its duration, the number of passes and analysis of the finishing action. Treating the offensive phase as an entity, 5 718entities have been processed by notational analysis from obtained sample of 30 randomlyselected games played during the final playoffs stages in FIBA and NBA leagues (15Euroleague games, n = 2604; 15 NBA games, n = 3114) played in 2010/2011 season.Based on the obtained results it was determined that set offense constitutes 66 68%of total offenses in basketball. This specific representation and susceptibility of tacticaltraining of that type of offense highlights the essential orientation during situationalpreparation in basketball. Set offense is the longest type of offense (the average durationamounts to 15 s), contains the largest number of passes (3.5), with efficiency ratio of 45%negative, 37 40% positive and 15 19% neutral outcomes which results in a coefficientbetween 0.81 and 0.85. The distribution of set offense indicates a high dominance of man toman defense 96.3% in the Euroleague and, logically, 99.3% in the NBA in regard to regulation rule that limits the zone defense in that competition system.Transitional offense in professional basketball constitutes 15 20% of all offenses. Itis especially important to note that this type of offense has the highest efficiency (1.05 1.07)with efficiency ratio of 48 51% positive, 35 37% negative and 12 17% neutral outcomes.Logically it imposes the tendency towards the creation of as many counter-attacks as possible. Summarizing the modalities of counter-attacks it is emphasized that the primary transitionaloffense is the shortest in the terms of duration, contains the fewest passes with the highestpotential effectiveness. Secondary counter-attacks stand out only in the term of low efficiencybetween the three modalities compared. Early offenses have the longest duration and containthe highest number of passes. Methodological processing has been used to test 11 hypotheses regarding possibledifferences in the structural characteristics of offense between the European and American basketball. First of all it should be mentioned that numerous similarities have beendetermined. Studied basketball systems point to: equal dynamism in the rhythm of the game,balanced duration of all types of offenses, evident high prevalence of set offense against mandefense and proportional allocation of internal distribution of transitional offenses. American professional basketball is significantly different from the European inoverall better measures of offense outcomes, higher representation of transitional offense,better utilization of primary counter-attacks, greater representation of starting the offense withone of the forms of stealing the ball as well as more successful utilization of steals, higherfrequency of the 2-point shot execution and greater representation of positive and negativeoutcomes in set and transitional offense. This style of basketball also showed a higherfrequency of the finishing actions 1 on 1 facing the basket and shot without getting openwhile there is insignificantly higher representation of the forms: "pick-and-pop", cut, handoffand a shot after receiving a screen.European professional basketball, when compared to the American professional basketball, contains significantly more set offenses and offenses that fall into the category of"other offenses", furthermore, greater representation of set offenses against the zone defense,the higher presence of offenses beginning with inbounding the ball, higher frequency ofretained ball possessions (neutral outcomes), generally greater representation of 3-point shots(in set and transitional offenses both), representation of a higher number of passes in set andtransitional offense and a greater representation of finishing actions: "pick and roll", 1 on 1facing away from the basket and shots after offensive rebounds (put backs).It is considered that the aforementioned differences are mainly a consequence ofvariances in applied rules within the observed systems. Specifics of the game of basketball inobserved continental areas may be indicatively explained by the distinct ways of teaching andtraining basketball that is compliant with common anthropological profile of basketball players, but also as a result of a kind of different cultural, social and economic treatment of professional sport.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Osnovni cilj ovog istraživanja jest utvrditi razlike u učincima programa skakačkog treninga provedenog na tlu te identičnog programa ...provedenog u vodi na motoričke sposobnosti. Istraživanje je provedeno na 31 studentu druge godine Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji, osim u realizaciji praktične nastave, nisu bili uključeni u dodatni oblik tjelesnog vježbanja. Ispitanici su bili slučajnim odabirom raspoređeni u dvije eksperimentalne i kontrolnu grupu. Eksperimentalni trenažni program treninga trajao je osam tjedana u okviru kojih je realizirano ukupno 16 treninga. Prije i nakon programa treninga ispitanici su podvrgnuti testiranju motoričkih sposobnosti kroz testove vertikalnog skoka, skoka u dalj s mjesta, testove sprinta na 5, 10 i 20 metara i testa agilnosti. Uz analizu utjecaja na motoričke sposobnosti praćeni su biomehanički parametri skoka iz čučnja, skoka iz čučnja s pripremom, jednonožnog skoka iz čučnja s pripremom dominante i nedominantne noge te uzastopnih skokova iz stopala i iz čučnja. Tijekom programa, na početku i na kraju, ispitanici su bili prisutni na mjerenju biokemijskih pokazatelja mišićnog oštećenja.Rezultati su pokazali da u prostoru motoričkih sposobnosti postoji statistički značajna razlika između eksperimentalnih i kontrolne grupa nakon tretmana. Daljnjom analizom utvrđeno je kako postoje statistički značajan utjecaj eksperimentalnih programa, no ne i statistički značajne razlike među eksperimentalnim grupama. Detaljnijom analizom utvrđeno je kako se eksperimentalna grupa u vodi se statistički značajno razlikovala od kontrolne grupe u četiri od pet varijabli (vertikalni skok, brzina na 5m, agilnost 20 yardi i impuls sile u koncentričnoj fazi) koje su se istaknule kao značajne na temelju univarijatne analize varijance među svim grupama.Između eksperimentalnih grupa također nije utvrđena statistički značajna razlika niti u jednom od biokemijskih pokazatelja mišićnog oštećenja, no kod eksperimentalne grupe na tlu u oba mjerenja dokazano je statistički značajno povećanje kreatin kinaze nakon provedenog skakačkog treninga. Multivarijantnom analizom varijance eksperimentalnih grupa u tri mjerenja nisu dokazane statistički značajne razlike, odnosno rezultati u testovima motoričkih sposobnosti nisu pokazali da se grupe razlikuju u zaostalim učincima eksperimentalnog programa.Ovim istraživanjem pokazano je kako fizički aktivne osobe, studenti druge godine Kineziološkog fakulteta, zbog čijeg visokog statusa kondicijske pripremljenosti rezultati se mogu generalizirati na populaciju sportaša u sportskim igrama, pod utjecajem skakačkog programa u vodi mogu unaprijediti motoričke sposobnosti, no ne statistički značajno različito od grupe na tlu, ali ipak s nešto manjim vrijednostima mišićnog oštećenja i to kao rezultat smanjenih ekscentričnih opterećenja u vodi. Manje ekscentrično opterećenje i smanjenja SSC funkcija tijekom izvedbe skokova u vodi rezultira promjenom u obrascu kretanja, odnosno specifičnom adaptacijom mišićnih ekstenzora nogu te bržom izvedbom koncentrične faze skoka na temelju čega skakački program u vodi može unaprijediti vertikalni skok, brzinu i agilnost.- The main goal of this study was to evaluate the differences in the effects of a plyometric program conducted on the ground and an identical program conducted in water on motor abilities. The study was conducted on the sample of 31 second year kinesiology student at School of Kinesiology, University of Zagreb, which were not included in the additional form of physical exercise except experimental program and equal realization of practical training education at college. Subjects were randomly assigned to two experimental and control group. The experimental training program lasted for eight weeks and a total of 16 training sessions was included. Before and after experimental training programs assessment was done by participants. Conducted motor abilities test were vertical jump, standing long jump, 5, 10 and 20 meters sprint time and a test of agility. Along with the analysis of the impact on motor abilities there were observed biomechanical parameters during squat jump, countermovement jump, single leg jump with dominant and non-dominant leg and repeated jumps in two conditions. At the beginning and the end of experimental training program participants underwent a measurement of biochemical indicators of muscle damage.The results showed statistically significant differences between the experimental and control groups after treatment in the area of motor abilities. Further analysis found that there was statistically significant effect of experimental training programs, but no statistically significant differences among the experimental groups. A more detailed analysis showed that the experimental group in water was significantly different from the control group in four out of the five variables (vertical jump, 5m speed time, 20 yards agility time and force impulse in the concentric phase) that have been pointed out as significant based on univariate analysis of variance among all groups.Also no significant difference was found in any of the biochemical indicators of muscle damage between experimental groups, but the ground group showed a statistically significant increase in creatine kinase after the plyometric training sessions. No significant differences was found using multivariate analysis of variance within three measurements of experimental groups. Results of motor ability test showed that the groups do not differ in the residual effects of the experimental training program.This study demonstrated that physically active people, second year kinesiology students, can improve motor abilities under the influence of plyometric program in water, not statistically significantly different from ground group, but with slightly lower values of muscle damage as a result of reduced eccentric load in the water. Less eccentric load and decreased SSC mechanisms during the execution of jumps in water results in a changes and specific adaptations of the movement pattern which are improved leg muscle extensors function and faster concentric phase performance in the water which can result with vertical jump, speed and agility improvement.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Osnovni cilj ovog istraživanja bio je provjeriti utjecaj eksperimentalnoga programa implementirane teorijske nastave tjelesne i ...zdravstvene kulture na promjene zdravstvenoga fitnesa studentica Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku. Također, ispitan je utjecaj eksperimentalnoga programa i na razinu intrinzične motivacije, tjelesne aktivnosti te zadovoljstvo tjelesnim izgledom i spremnost na promjenu ponašanja povezanih s redovitim vježbanjem.Usvajanje teorijskih informacija o mogućim promjenama antropoloških obilježja, usvajanje teorijskih znanja u svrhu osposobljavanja za samostalno vježbanje te važnost kvalitetne prehrane, samo su neke od zadaća tjelesne i zdravstvene kulture u visokome obrazovanju. Osnovna pretpostavka u ovom radu bila je da će eksperimentalni program s implementiranim teorijskim predavanjima potaknuti studentice i izvan nastave na aktivniji način života te na rekreativno uključivanje u sportske aktivnosti, prihvaćanje zdravijih prehrambenih navika i pozitivnu promjenu predodžbe o vlastitome tijelu za razliku od redovite nastave tjelesne i zdravstvene kulture. Eksperimentalni program provodio se tijekom jedne nastavne godine, a u njemu su sudjelovale studentice 1. godine Odjela za matematiku, kemiju i fiziku (N=84), podijeljene u eksperimentalnu (N=42) i kontrolnu (N=42) skupinu. Obje skupine studentica pohađale su nastavu tjelesne i zdravstvene kulture, ali po djelomično različitim programima. Studentice kontrolne skupine pohađale su redovitu nastavu tjelesne i zdravstvene kulture u trajanju od 90 minuta jednom na tjedan. Studentice eksperimentalne skupine u okviru redovite nastave, koja se također odvijala 90 minuta jednom na tjedan, unutar svakog drugog sata slušale su teorijsko predavanje od 30 minuta na određenu temu. U cilju prikupljanja podataka sva mjerenja provedena su u dvjema vremenskim točkama, a učinci programa provjeravali su se na kraju drugoga semestra. Za procjenu sastavnica zdravstvenoga fitnesa provedena su mjerenja mišićne izdržljivosti, mišićne jakosti, fleksibilnosti, kardiorespiratorne izdržljivosti i antropometrijskih obilježja. Upotrebljeni su još Upitnik intrinzične motivacije, Stunkardova skala percepcije tjelesnog izgleda slikovnim podražajima, Međunarodni upitnik tjelesne aktivnosti kratka verzija i Skala za mjerenje procesa spremnosti na promjenu ponašanja povezanih s tjelesnim vježbanjem. Rezultati su pokazali da dva različita nastavna programa izazivaju različite promjene, no statistička značajnost utvrđena je u manjem broju varijabli. Nakon provedenoga eksperimentalnog programa zabilježeni su jednaki napredci u većem broju varijabli zdravstvenoga fitnesa, intrinzičnoj motivaciji, zadovoljstvu tjelesnim izgledom i spremnosti na promjenu ponašanja povezanih s vježbanjem. Rezultati su pokazali statistički značajan napredak eksperimentalne skupine u odnosu na kontrolnu skupinu u varijablama zdravstvenoga fitnesa, kao što su mišićna i kardiorespiratorna izdržljivost, dok su rezultati kontrolne skupine pokazali statistički značajno veći napredak u jednoj od domena tjelesne aktivnosti, a to je svakodnevno hodanje. Razdoblje kasne adolescencije, koje većim dijelom odgovara posljednjoj etapi sustava obrazovanja u Republici Hrvatskoj, daje brojne mogućnosti za djelovanja na promjenu zdravstveno nepoželjnoga ponašanja. Zbog toga su nužne različite intervencije kojima bi se pokušalo utjecati na povećanje razine tjelesne aktivnosti, redovitost tjelovježbe i promjenu sjedilačkih životnih navika studentica.- The main purpose of this study was to determine the changes on health-related fitness female students University of Osijek under the influence of experimental theoretical physical education (PE) program. The secondary aim of this study is to determine influence of experimental program on intrinsic motivation, physical activity, body image satisfaction and readiness to change behavior in regular exercise.Knowledge and application of theoretical knowledge about possible changes of anthropological characteristics, proper exercise and the importance of healthy nutrition in the subject of PE has always kept very important place among other tasks in this area. The main premise of this paper is that theoretical education in PE will have a higher impact on students more active lifestyles, recreational sports activities participation, good eating habits and positive body image essential for lifelong participation in physical activity than usual standard classes.The program run during two semesters of first year students of the Department of Mathematics, Chemistry and Physic (N=84) who were divided into experimentally and control group. In order to realize the goals, two different programs of physical education were conducted for a period of one academic year. Regarding the structure, experimental program was conducted on the same principles as in the control group. The only difference between the groups was that instead of the 90 minutes of standard lessons in the control group, the experimental group held every second class theoretical lecture for 30 minutes on a particular topic.All measures were tested two times, and the effects between groups determined at the end of second semester. Health-related fitness was assessed using a tests for the muscular endurance, muscular strength, flexibility, cardio-respiratory endurance and anthropometric characteristics. Other questionnaires were used: Intrinsic motivation inventory, Stunkard 's Figure Rating Scale, Croatian short version of the International Physical Activity Questionnaire and Transtheoretical model - scale to measure readiness behavioral changes in physical exercise.The results showed that two different PE programmes cause various changes, but statistically significant difference was found in a small number of variables. After the completion of the experimental program have been reported similar improvements in health related fitness, intrinsic motivation, satisfaction with body appearance, and readiness behavioral changes in physical exercise. experimental group showed statistically significant improvement compared to the control in some variables of health related fitness such as muscular and cardio-respiratory endurance, while the control group showed significantly greater improvement in physical activity of daily walking.Period of late adolescence, as the final stage of the Higher Education of the Republic of Croatia, open many possibilities for intervention to change the undesirable health behavior. Therefore, different interventions are necessary in order to increase student physical activity, regular exercise and reduce sedentary behavior.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Osteoartritis (OA) je najčešća bolest zglobova u razvijenim zemljama i vodeći je uzrok
kronične onesposobljenosti, napose ukoliko je ...bolešću zahvaćeno koljeno ili kuk. Kako uzrok
OA nije poznat, liječenje je prvenstveno usmjereno na uklanjanje simptoma i sprječavanje
funkcijske nesposobnosti. Od nefarmakoloških terapijskih postupaka čvrsti dokazi o
djelotvornosti postoje samo za kineziterapiju, no još uvijek nije utvrđena optimalna "doza"
(frekvencija, intenzitet i trajanje) vježbanja kao niti najučinkovitija vrsta vježbi. U kliničkoj
praksi se često primjenjuje i elektromagnetoterapija (EMT), o čijoj učinkovitosti u literaturi
postoje kontradiktorni podatci.
Cilj ovog istraživanja bio je usporediti učinkovitost osmišljenog kineziterapijskog programa i
njegove kombinacije s EMT na bol i funkcijsku sposobnost bolesnika s OA koljena.
U istraživanju su sudjelovala 92 ispitanika, metodom slučajnog izbora podijeljena u dvije
skupine: jednu, koja je provodila kineziterapijski program i drugu, u kojoj je uz
kineziterapijski program bila primijenjena i EMT.
Rezultati su pokazali da je u obim skupinama nastupilo statistički značajno smanjenje
intenziteta boli i osjećaja zakočenosti, poboljšanje bolesti mjereno globalnom ocjenom
liječnika i poboljšanje funkcijske sposobnosti, mjereno "Timed up and go" (TUG) testom i
WOMAC (od engl. Western Ontario and McMaster Universities Index of Osteoarthritis)
upitnikom. Ispitanici koji su samo provodili vježbe naveli su i značajno poboljšanje bolesti
prema vlastitoj globalnoj ocjeni, dok se u ispitanika koji su uz vježbe primali i EMT značajno
povećao opseg fleksije bolnog koljena.
Usporedbom skupina ispitanika pokazano je da nema statistički značajno većeg terapijskog
učinka u ispitanika koji su dodatno primali EMT u odnosu na one koji su samo provodili
kineziterapijski program, a poboljšanja u većini mjerenih varijabli bila su i izraženija u
skupini ispitanika bez dodatne primjene EMT.
Zaključno, u ovom je istraživanju dokazan pozitivan terapijski učinak osmišljenog
kineziterapijskog programa na bol i funkcijsku sposobnost bolesnika s OA koljena, ali ne i
hipoteza prema kojoj će kombinacija kineziterapije i EMT imati bolji učinak na iste parametre
u odnosu na primjenu samo kineziterapije.
Rezultati istraživanja mogu značajno utjecati na svakodnevni klinički rad i općenito na
liječenje i rehabilitaciju bolesnika s OA koljena.- Osteoarthritis (OA) is the most common joint disease and a leading cause of chronic
disability, in large part due to knee or hip involvement. Etiology is unknown, so the treatment
is focused on symptoms elimination and functional disability prevention. Among
nonpharmacologic modalities, only the kinesiotherapy effectiveness was confirmed while
neither the optimal exercise „dosage“ (frequency, intensity and duration) nor the most
effective type of exercise have been defined. Pulsed electromagnetic fields (PEMF) are
frequently used in the treatment, although the literature provides contradictory data related to
its effectiveness.
The aim of this research was to compare the effect of designed kinesiotherapy program and its
combination with PEMF on pain and functional ability in patients with knee OA.
Ninety-two patients were randomly divided into two groups: in the first one the patients
underwent kinesiotherapy program and in the second, besides that program, patients were
treated with PEMF.
In both groups results showed statistically significant reduction of pain intensity and stiffness,
disease improvement measured by physician’s global assessment and improvement of
functional ability measured by "Timed up and go" (TUG) test and WOMAC (Western Ontario
and McMaster Universities Index of Osteoarthritis) questionnaire. Additionally, the patients
that performed exercises only, declared statistically significant disease improvement
according to their global assessment, while the patients that received PEMF therapy after the
identical exercise program had statistically significant improvement of painful knee flexion.
Comparison of the patient’s groups didn’t show any statistically significant improvements in
therapeutic effect in group that combined exercises and PEMF therapy. On the contrary,
increase in most measured variables was even emphasized in group without additional PEMF
therapy.
In conclusion, this research proved the positive therapeutic effect of clearly designed
kinesiotherapy program on pain and function ability in patients with knee OA, while the
hypothesis about better parameters indicators in group who underwent combined therapy
(kinesiotherapy and PEMF) was not substantiated.
The results of the research may be important for daily clinical practice in treatment and
rehabilitation of patients with knee OA.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Jezik se stalno mijenja, a najčešće se jezične promjene
događaju u leksiku – nastanak novih izvanjezičnih
fenomena ima za posljedicu nastanak novih riječi.
Cilj je ovoga rada bio analizirati odabrane ...nazive u
kineziologiji, znanosti koja proučava zakonitosti upravljanja
procesom vježbanja i posljedice djelovanja toga procesa
na ljudski organizam – sport, rekreacija, sportska rekreacija
te fitnes. Odabrani su primjeri analizirani u hrvatskom,
engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku. Nastojalo se
pokazati kako je sport od zabave u općem jeziku postao
strukturirana, k cilju orijentirana, natjecateljska, ludička
aktivnost u stručnom jeziku, kako je rekreacija zabava, ali i
oporavak kroz programiranu sportsku aktivnost unutar
koncepta sportske rekreacije te kako se fitnes može
promatrati kao težnja za optimalnom fizičkom kvalitetom
života. Analiza je pokazala kako opisi odabranih
koncepata variraju te da je stručne nazive poželjno
promatrati u kontekstu, kako bi se odabrao onaj opis
koji osigurava njihovo razumijevanje. Kretanje je metafora
života – njihova se povezanost kroz opisane koncepte i
pridružene im nazive može pratiti od legenda o postanku
svijeta do današnjega koncepta suvremenog načina života
koji je usmjeren na njegovo kvalitativno i kreativno
određenje.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- U zadnjih nekoliko desetljeća zabilježeno je značajno smanjenje razine tjelesne aktivnosti djece s istovremenim prekomjernim ...povećanjem pokazatelja stanja uhranjenosti. Glavni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi trend pokazatelja stanja uhranjenosti i razinu tjelesne aktivnosti učenika i učenica u primarnoj edukaciji kroz 4 godine. Sudionici istraživanja bili su učenici iz dvije osnovne škole u Zagrebu, ukupno pet razreda, tj. 107 učenika oba spola. Uzorak varijabli činilo je 8 varijabli iz anketnog upitnika za procjenu razine tjelesne aktivnosti. Razina tjelesne aktivnosti procijenjena je Felsovim upitnikom za djecu od 7-19 godina. Za procjenu pokazatelja stanja uhranjenosti izmjereni su: visina tijela, tjelesna masa, potkožno masno tkivo-kožni nabor leđa i kožni nabor nadlaktice, opseg nadlaktice te opseg podlaktice. Analiza trenda pokazatelja stanja uhranjenosti i razine tjelesne aktivnosti testirana je polinomijalnom regresijskom analizom. Za izračunavanje razlika po spolu u razini tjelesne aktivnosti i pokazatelja stanja uhranjenosti te energetskoj potrošnji, korištena je univarijatna analiza varijance za ponovljena mjerenja. Za utvrđivanje povezanosti između pokazatelja stanja uhranjenosti i razine tjelesne aktivnosti korišten je Pearsonov koeficijent korelacije. Energetska potrošnja procijenjena je uz pomoć Harris Benedict formule u kojoj se bazalni metabolizam množi s faktorom aktivnosti.
Rezultati su pokazali kako postoji značajan utjecaj vremena na pojedine pokazatelje stanja uhranjenosti i indekse pojedinih komponenti tjelesne aktivnosti, dok ukupna tjelesna aktivnost tijekom godina stagnira. Između dječaka i djevojčica ne postoji značajna razlika u indeksima tjelesne aktivnosti i energetskoj potrošnji, dok postoji u tjelesnoj visini i opsegu podlaktice u korist dječaka. Povezanost između pokazatelja stanja uhranjenosti i varijabli za procjenu razine tjelesne aktivnosti može se potvrditi kod djevojčica, ali ne i kod dječaka. Tijekom godina dječaci više vremena provode u aktivnostima srednjeg intenziteta, a djevojčice u aktivnostima niskog intenziteta.
S obzirom na dobivene rezultate ovog longitudinalnog istraživanja, može se zaključiti da djeca trebaju što prije povećati razinu tjelesne aktivnosti kako se trend povećanja postotka tjelesne masti ne bi nastavio kretati u pozitivnom smjeru.- In the last few decades, there was a significant reduction in physical activity level of children with simultaneous excessive increase of nutritional status indicators.
The main objective of this research was to determine the trend of nutritional status indicators and physical activity level of students in primary education over a period of 4 years.
The sample consisted of students from two primary schools in Zagreb, a total of five grades, 107 students of both genders. The sample of variables consisted of eight variables from the questionnaire to assess the level of physical activity. The level of physical activity was estimated by Fels's questionnaire for children between 7 and 19 years of age. Body height, body weight, subcutaneous fat tissue-back skinfold and arm skinfold, upper arm and forearm girth were measured for the estimation of nutritional status indicators. Trend analysis of nutritional status indicators and physical activity level was tested by polynomial regression analysis. ANOVA for repeated measures was used to calculate the differences in physical activity level by gender and nutritional status indicators, as for energy expenditure calculation. Pearsons's correlation coefficient was used to determine the relationship between nutritional status indicators and the physical activity level. Energy consumption was estimated with the help of Harris Benedict formula in which basal metabolic rate is multiplied by an activity factor.
From the results it can be concluded that there is significant impact of time on different indicators of nutritional status and indexes of physical activity, while total physical activity over the years has stagnated. There was no significant difference in the physical activity indexes and energy expenditure between boys and girls, but there is significant difference in body height and forearm girth in favor of boys. The association between nutritional status indicators and the physical activity level estimation variables can be confirmed in girls but not in boys. Over the years, the boys spend more time in activities of moderate intensity while girls spend more time in activities of low intensity.
Given the results of this longitudinal study, it can be concluded that children need to increase the level of physical activity to stop increase of body fat percentage, as soon as possible.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Uvod: Tjelesna neaktivnost postaje sve veći javno zdravstveni globalni problem, unatoč dobro poznatim zdravstvenim, psihološkim, ...društvenim i ekonomskim dobrobitima tjelesne aktivnosti (TA). Ostvarivanje preporučene razine TA uz navedene dobrobiti, može doprinijeti i boljem samopoštovanju i zadovoljstvu tjelesnim izgledom (ZTI). Stoga je cilj ovog istraživanja bio utvrditi razinu TA studentica te relacije između TA, subjektivne procjene zdravlja, samopoštovanja i ZTI.
Metode: U svrhu prikupljanja podataka provedeno je anketiranje na prigodnom uzorku 312 zadarskih studentica pri čemu su korišteni: Međunarodni upitnik tjelesne aktivnosti, Upitnik zdravstvenog statusa, Rosenbergova skala samopoštovanja i Stunkardova skala percepcije tjelesnog izgleda slikovnim podražajima; dodatna pitanja o dobi i navici konzumiranja cigareta, te su provedena morfološka mjerenja tjelesne mase i visine.
Rezultati: Medijan ukupne razine TA studentica iznosi 64,75 MET- sat/tjedan, a najviša energetska potrošnja ostvaruje se u domeni aktivnosti u kućanstvu (16,17 MET- sat/tjedan), te hodanjem (26,67 MET- sat/tjedan). U ukupnom uzorku identificirano je 38,46% nedovoljno aktivnih (NA) zadarskih studentica. U slobodno vrijeme tjelesno su aktivnije studentice normalne uhranjenosti i pretile od pothranjenih i prekomjerno uhranjenih te studentice koje ne puše u odnosu na one koje puše. Studentice s dovoljnom razinom TA značajno rjeđe izvješćuju o tjelesnoj boli nego nedovoljno aktivne (NA) studentice. Razina TA je povezana s nekim subjektivnim pokazateljima zdravlja, najveća pozitivna povezanost dobivena je za ukupnu TA i mentalno zdravlje, dok je TA na poslu i u kućanstvu negativno povezana s nekim sastavnicama zdravlja. Boljem mentalnom zdravlju i vitalnosti doprinosi veća TA u slobodno vrijeme. DA i NA studentice ne razlikuju se po samopoštovanju niti prema iskazanom ZTI. TA značajno korelira sa samopoštovanjem i ZTI, te doprinosi objašnjavanju samopoštovanja.
Zaključak: Studentsko razdoblje, kao zadnja stepenica sustavnog odgojno obrazovnog procesa, unutar kojeg je moguće ciljano intervenirati na povećanje tjelesne aktivnosti, daje brojne mogućnosti djelovanja na promjenu zdravstveno nepoželjnog ponašanja (tjelesne neaktivnosti) s ciljem da navike vezane uz provođenje TA postanu trajna svojina mladih. Intervencije su nužne kako bi se povećala TA studentica, a posebice onih koje puše ili su prekomjerno uhranjene.- Introduction: Despite the well-known health, psychological, social and economic benefits of physical activity (PA), physical inactivity is a growing public health problem worldwide. Apart from the above mentioned benefits of regular physical activity, meeting the recommended levels of physical activity can contribute to a better self-esteem and body image satisfaction.The aim of this study was to determine the level of university students physical activity and to explore relations between physical activity, self-perceived health status, self-esteem and body image satisfaction.
Methods: Survey data collection was conducted on a sample of 312 female students from the University of Zadar. Physical activity level was assessed using the International Physical Activity Questionnaire (IPAQ)- long form, self-perceived health status was assessed using the Medical Outcomes Study Short Forms (SF-36) questionnaire, self-esteem was assessed using the Rosenberg self-esteem scale (RSES), and body image satisfaction was assessed using the Stunkard's figure rating scale (SFRS). In addition, students level of nutrition was estimated by body mass index (BMI), smoking status was rated by asking questions about the smoking habits.
Results: Total score of physical activity level was calculated by summing the activity in four domains: work-related PA, transport-related PA, domestic PA and leisure-time PA. The students median total PA was 64.75 MET- hour / week, and the highest energy consumption was achieved in the domestic PA domain (16.17 MET- hour/week) and walking (26.67 MET- hour/week). The proportion of physically inactive female students from Zadar was 38.46%. Students with healthy body mass index, and obuse students were more likely to be physically active in their free time, than those underweight and overweight. Also, non-smokers were more active in their spare time compared to smokers. Mann Whitney U test was used to evaluate the differences between students who reach the recommended physical activity level and those who do not rech that level. Adequate physicaly active students felt less physical pain than low active. The Spearmans rank correlations indicate that the level of PA is associated with some subjective indicators of health. The largest positive correlation was obtained for the total PA and mental health, while the PA at work and domestic PA were negatively associated with some components of health. Better student's mental health and vitality contributes to higher PA in leisure-time. Student's self-esteem and body image satisfaction do not differ whether they meet current PA guidelenes for health or not. Furthermore, the student's PA correlated with self-esteem and body image satisfaction. Multiple linear regression analysis showed that students' PA may contribute to the explanation of their self-esteem.
Conclusion: The transition from adolescence into young adulthood represents a unique developmental period that can have a significant effect on the adaptation and maintenance of health behaviors such as reaching recommanded levels of physical activity. The evidence on the positive relationship of PA with health indicators, self-esteem and body image satisfaction can potentially be used to support evidence-based promotion of PA in a university setting, and as a hypothesis for future longitudinal studies on such potential causal relationships. To get a more comprehensive insight in that relationship, future studies should not only analyze total PA levels but also domain-specific PA levels. Interventions aiming to increase students' PA, should particulary target those who smoke or are overweighted.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Nedovoljna tjelesna aktivnost (TA) i neprimjerena prehrana djece i mladih postala je rastućim problemom suvremenog društva jer ...uvjetuje porast prekomjerne tjelesne mase i pojavu pretilosti već u predškolskoj i mlađoj školskoj dobi.Cilj istraživanja je na uzorku 402 učenika (10 g 6 mjeseci) Zadarske županije utvrditi povezanost prehrambenih navika i razine TA sa pokazateljima statusa uhranjenosti i sastava tijela, te ispitati postoje li razlike u tim karakteristikama s obzirom na spol i mjesto stanovanja (urbana sredina-ruralna sredina). Pokazatelji statusa uhranjenosti su opseg trbuha (OT), suma kožnih nabora (SN), indeks tjelesne mase(ITM), indeks za procjenu rizičnog tipa pretilosti (ITP), subskapularno tricipitalniindeks (STI) i udjel masnog tkiva. Unos makronutrijenata procijenjen je primjenom upitnika frekvencija konzumiranja hrane (Food Frequency Questionnaire, FFQ) (Pedišići sur. 2008), dok su prehrambene navike i neke druge životne navike procijenjene općim upitnikom. Razina TA procijenjena je s Physical Activity Questionnaire (PAQ-Cupitnikom) (Crocker i sur. 1997). Izračunati su Spearmanovi koeficijenti korelacije,primijenjena je regresijska analiza za utvrđivanje povezanosti, te Man Whitney U test zautvrđivanje razlika s obzirom na mjesto stanovanja i s obzirom na spol. Učenici imaju značajno viši ITM, ITP i OT od učenica, te su značajno tjelesno aktivniji (imaju značajno višu ukupnu razinu TA, te u TA u školi za vrijeme malog i velikog odmora). U unosu makronutrijenata i u prehrambenim navikama nisu dobivene značajne razlike. Učenici jedino značajno više konzumiraju brzu hranu. Na uzorku učenika ne postoji značajna povezanost unosa makroutrijenata s pokazateljima statusa uhranjenosti i sastava tijela, dok na uzorku učenica postoji značajna povezanost apsolutnog unosa proteina i masti s pojedinim indikatorima, što potvrđuje i regresijska analiza. Rezultati ukazuju na to da se unos pojedinih makronutrijenata različito manifestira s obzirom na spol. Od prehrambenih navika sa indikatorima statusa uhranjenosti na uzorku učenika značajno koreliraju učestalost doručkovanja i broj obroka preko dana, a kod učenica varijable koliko često doručkuješ, koliko često jedeš voće i koliko često jedeš povrće. Na uzorku učenika je TA na satu tjelesne i zdravstvenekulture (tzk) u značajnoj korelaciji sa najvećim brojem indikatora statusa uhranjenosti i sastava tijela, kao i TA po danima. Kod učenica su u značajnoj korelaciji s pokazateljima statusa uhranjenosti i sastava tijela TA u slobodno vrijeme i ukupna razina TA. Učenici sa urbanih područja imaju značajno višu SN, ITP, STI i % masti, dok ne postoje značajne razlike u unosu makronutrijenata i u većini prehrambenih navika, osim u učestalosti konzumacije brze hrane. Učenici imaju značajno više vrijednosti TA u slobodno vrijeme, TA za vrijeme velikog odmora, TA odmah nakon škole, TA u večernjim satima, TA vikendom, samoprocjeni TA, TA po danima i ukupnoj razini TA. Buduća istraživanja bi trebalo usmjeriti pretiloj djeci, kako bi se moglo ustanoviti što od navedenih uzroka najviše utječe na problem njihove povišene tjelesne mase. Razumijevanje uzroka dječje pretilosti je ključno, jer se jedino tako mogu usredotočiti resursi, intervencije i istraživanja u smjerovima koji bi bili najkorisniji u rješavanju problema.- Insufficient physical activity (TA) and inappropriate nutrition of children and young people has become a growing problem in contemporary society, because causes increaseing overweight and obesity as early as preschool and younger school age.The aim of the research was performed on 402 pupils (10 years 6 months) of Zadar County, to determine the relationship between dietary habits and levels of PA with indicators of nutritional status and body composition, and to determine whether there are differences in these characteristics with regard to gender and place ofresidence (urban area -rural area). Indicators of nutritional status are waist circumference (WT), skinfold sum (SN), body mass index (BMI), an index for the assessment of risk of type obesity (ITP), subskapular/ tricipital index (STI) andpercentage of body fat.
Macronutrient intake was estimated using the questionnaire frequency of consumption of food (Food Frequency Questionnaire, FFQ) (Pedišić et al. 2008), while dietary habits and other lifestyle habits estimated a general questionnaire. The level of PA was estimated with the Physical Activity Questionnaire (PAQ-C questionnaire) (Crocker et al. 1997). The Spearman correlation coefficients have been calculated, regression analysis was used to determine the relatedness, and Man Whitney U test was used to determine gender differences and differences with regard to the place of residence. Male pupils have higher BMI, ITP and WT of the female students, and are significantly physically active (have a significantly higher overall level of PA and higher PA in the school during the rest). Significant differences in intake of macronutrients and dietary habits were not found. Male students significantly consume more fast food. In a sample of male students there is no significant correlation of macronutrient intake with indicators of nutritional status and body composition, while on the sample of female students there is a significant correlation between the absolute intake of protein and fat with some indicators, as confirmed by the regression analysis. Of all eating habits, in a sample of male students, with indicators of nutritional status significantly correlate frequency of having breakfast and the number of meals during the day. In a sample of female students, with indicators of nutritional status, significantly correlate frequency of having breakfast, and variables how often do you eat fruit and how often you eat vegetables.In a sample of male students physical activity level during the class of physical education (PE), significantly correlate with the highest number of indicators of nutritional status and body composition, as well as the PA during the day. In a sample of female students significantly correlated were PA during leisure time and the overalllevel of PA. Students from urban areas have a significantly higher SN, ITP, STI and % of fat, while there are no significant differences in macronutrient intake and in most dietary habits, except in the frequency of consumption of fast food. Male students have significantly higher value od PA during leisure time, PA during the school rest, PA immediately after school, PA in the evenings, PA during weekends, self-assessment of PA, PA during the day and the overall level of PA. Future research should be directed to obese children, in order to determine which of listed causes have the most impact on the problem of their increased body mass. Understanding the causes of childhood obesity isessential, for focusing resources, interventions and studies in directions that would be most useful in resolving problems.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
UVOD
Proučavanje ljudskoga pokreta uvelike ovisi o primijenjenoj tehnologiji. Razvoj računalne tehnologije, odnosno računalno upravljanih sustava, nazvanih tehnologija prividne stvarnosti, posljednja ...dva desetljeća omogućuje stvaranje kvalitativno različitih sustava za odašiljanje, prikupljanje i analizu podataka gotovo u realnom vremenu, na čemu se temelji mogućnost simulacije i generiranja signala za vizualno predočavanje računalno generirane okoline. Još se uvijek pod terminom prividna stvarnost (Virtual reality - VR) razumiju razne stvari, no ozbiljan pristup ograničava definiciju na računalno upravljane sustave sa složenom tehnikom multimedijalne vizualizacije koja omogućuje interakciju korisnika s paralelnim računalno generiranim svijetom ili: Prividna stvarnost je način na koji ljudi mogu vizualizirati, manipulirati i biti u interakciji s računalom i ekstremno kompleksnim podacima (Aukstakalnis i Blatner, 1992:7). Danas se tehnologija prividne stvarnosti koristi u edukaciji, znanstvenim istraživanjima, osposobljavanju, treningu, medicini, psihologiji, vojnoj znanosti, astronomiji, astronautici, obradi podataka, daljinskom upravljanju, robotici, dizajnu, arhitekturi, komunikacijama, prometu, sportu, zabavi i drugim podrucjima.
VR U ZNANSTVENIM ISTRAŽIVANJIMA
Dva su bitna razloga za primjenu VR-tehnologije: svestranost medija pri prijenosu spacijalnih informacija te mogućnost primjene jedinstvene fleksibilne metodologije u rješavanju problema vezanih uz spacijalnu kogniciju. Mnoge eksperimentalne situacije, koje zbog svoje kompleksnosti (nemogućnost kontrole brojnih faktora), etičkih ili sigurnosnih razloga ne mogu biti izvedene u stvarnosti, prihvatljive su u formi manipulativnih i interaktivnih simulacija u koje korisnik “može uroniti”. U Sakurai (1995) mogu se naći podaci o istraživanjima koja koriste VR-sustave s opisima tehnoloških pristupa, objektima mjerenja, aplikacijama u različitim znanstvenim disciplinama, o sveprisutnom konfliktu izmedu različitih modaliteta rada i osjećaja prisutnosti
(uronjenosti) te o najčešćoj temi tih radova - percepciji i kognitivnom prostoru. Ovaj rad selektivan je pregled uporabe VR – tehnologije u istraživanjima, prije svega, procesa poučavanja i učenja, ispitivanja kognitivnih dimenzija (i primjenom racunalnih igara), u drugim istraživanjima, kao i u igrama, zabavi i raznim simulacijama. U svakom području primjene VR moguće je prepoznati elemente i probleme svojstvene kineziologiji i kineziološkoj praksi. Danas je moguće kreirati potpuno novi instrumentarij i sustave za procjenu antropoloških dimenzija u kineziološkom prostoru.
VR I UČENJE
VeĆ je dvodimenzionalno grafiČko korisniČko okruženje nesumnjivo je pridonijelo veĆem razumijevanju i intuitivnosti korisnika računala, a istodobno je razvilo neke njihove intelektualne sposobnosti, osobito spacijalne kognicije i vizualizacije te memorije. Trodimenzionalnost prividne ili umjetne okoline, stvaranje osjećaja prisutnosti ili uronjenosti u računalno stvorenu stvarnost, kontrola i interakcija s objektima i ukupnim okruženjem te komunikacija s drugim korisnicima u simuliranoj okolini, prividnu stvarnost čine gotovo idealnim medijem za učenje (Wann i Williams, 1996; Siegler, 1978; Lawler, 1985; McClurg, 1992; Regian i ostali, 1992; Middleton, 1992; Lanier, 1992; Steuer, 1992; Bricken, 1991; Osberg, 1992; Ghahramani i Wolpert, 1997).
RAČUNALNE IGRE U ISPITIVANJU KOGNITIVNIH DIMENZIJA
Klasične računalne igre i igre razvijene primjenom VR-tehnologije danas su najcešći oblik dodira korisnika s interaktivnim trodimenzionalnim okruženjem. Svojim spacijalni elementima one mogu poslužiti kao predložak za razvoj novih aplikacija za testiranje subjekata, ili se već gotovi proizvodi ovog tipa mogu, uz vese ili manje modifikacije, koristiti za testiranje i procjenu antropoloških dimenzija (McClurg i Chaille’ , 1987; Viskis – Štalec i Horga, 1991; Hokdemir, 1996).
ISPITIVANJA KOGNITIVNIH DIMENZIJA UPORABOM PRIVIDNE STVARNOSTI
Gotovo u svim istraživanjima utemeljenima na tehnologiji prividne stvarnosti dominiraju problemi percepcije i vizualizacije. Percepcija je aktivan proces organiziranja, integriranja i interpretiranja osjetnih informacija, koji omogućuje upoznavanje i prepoznavanje značenja predmeta, pojava i događaja u okolini. Vizualizacija je kompleksan proces reprezentacije mentalnih slika koje nastaju kao rezultat imaginacije ili pozivanja slika iz memorije (Samuels i Samuels, 1975; Hosslyn, 1983; Pelligrino i ostali, 1984). Na zagrebačkom studiju kineziologije Viskić-Štalec i Hatovis od 1998. god. razvijaju instrumentarij za procjenu spacijalnoga procesiranja padobranaca (4–WAY figurativni skokovi). Autori navode izuzetnu ‘senzibilnost’ VR-tehnologije, koja se reflektira na metrijske karakteristike instrumenta. Provjerene su i relacije s kognitivnim mjernim instrumentima (Viskić-Štalec i Hatovis, 2001).
OSTALA ISTRAŽIVANJA UPORABOM ELEMENATA TEHNOLOGIJE PRIVIDNE STVARNOSTI
Fleksibilnost elemenata čine prividnu stvarnost medijem prilagodljivim različitim vidovima istraživanja. Rezultati takvih istraživanja ne govore isključivo o sposobnostima ili postignućima ispitanika, nego, često i više, o uspješnoj ili neuspješnoj integraciji prividne i stvarne okoline te o komunikaciji čovjek-stroj (Gentilucci, Jeannerod, Tadary i Decety, 1994; McCormick i ostali,1998; Werkhoven i Groen, 1998; Slater, Steed, McCarthy i Maringelli, 1998).
SPORTSKE SIMULACIJE, IGRE I ZABAVA
Tehnologija prividne stvarnosti u prvom je koraku, kako je to uobičajeno s informatičkom tehnologijom, našla masovnu primjenu u zabavi (TV, film, igre i sl.), a tek potom u simulacijama usmjerenim prema zahtjevima sporta. Na to je utjecala velika realističnost simuliranih sportskih igara (osjet fizičke i vizualne uronjenosti, kao i povratne informacije o taktilnom podražaju u kontaktu s protivnikom ili sportskim objektom). Posebna pažnja usmjerena je hendikepiranim osobama, osobama sa smetnjama u razvoju i dr. VR simulacije se koriste i u trenažnom procesu u fitnes centrima, racquetball-u, squash-u, bejzbolu, golfu, stolnom tenisu, bobu, skijaškom spustu, nogometu, sinkroniziranom plivanju, padobranskim skokovima (Pimentel,1993; Johnstone, 1990; Hamilton, 1992; Todorov i suradnici, 1997; Li, 1993; Puttre, 1993; i drugo).
KINEZIOLOGIJA – STANJE STVARI
Za kineziologiju, usmjerenu prije svega istraživanju razlicitih vidova pokreta i posljedica procesa vježbanja, tehnologija prividne stvarnosti mogla bi biti pravo otkriće: istraživanje antropoloških dimenzija, trenažni procesi, nepregledne mogućnosti simuliranja okoline u koju se uranja sportaš itd., samo su neke od mogućnosti primjena. Interdisciplinarnost kineziologije više nego ikada mogla bi doći do izražaja. Mnoga istraživanja koja su zbog materijalnih ili humanih razloga nedostupna kineziologu ili stručnjacima dodirnih znanosti, novom tehnologijom postaju moguća. Ovaj pregled radova s tim je ciljem i prezentiran čitatelju: probuditi interes u istraživača koji rade u kineziološkoj praksi, kao i onih u kineziologijskoj znanosti.
