Cilj rada: prikazati nove metode intervencijskog liječenja u Referentnom centru. Bolesnici i metode: Prikazani su slučajevi od 1. srpnja 2018. do 1. srpnja 2022. u kojih je učinjena nova procedura, ...neovisno o dobi i spolu. U analizu su uključeni svi pacijenti kojima je učinjena nova metoda intervencijskog liječenja s prikazom podležeće anatomske/hemodinamske patologije te prikazom nove metode. Rezultati: U navedenom periodu uvedeno je pet novih perkutanih metoda, učinjenih u ukupno 34 pacijenta. Učinjeno je trinaest intervencija umetanja stenta u trinaest pacijenata s koarktacijom aorte. Srednja dob pacijenata kojima je učinjen perkutani zahvat umetanja stenta u koarktaciju aorte jest 13,4 godine. U navedenom periodu u šestero pacijenata stenoza pulmonalne grane liječena je umetanjem stenta. Od toga je troje pacijenata bilo dojenačke dobi, jedno u dobi od šesnaest mjeseci, jedno u dobi od četiri godine te jedna pacijentica u dobi od petnaest godina. U tri bolesnika učinjeno je perkutano umetanje zalistka Melody (kravlja jugularna vena integrirana u prekriveni stent), srednje dobi kod zahvata 17,3 godine. Metodom dilatacije stenta, zbog razvoja restenoze, liječili smo deset pacijenata, kod čega sedam dilatacijom prethodno umetnutog stenta u rekoarktaciju aorte, dva pacijenta dilatacijom stenta umetnutog na poziciji restenoze pulmonalnih grana te jednog dilatacijom stenta u stenotičnoj gornjoj šupljoj veni. Peta metoda koje je uvedena jest zatvaranje aortopulmonalnih kolaterala u djece s univentrikulskom cirkulacijom. Učinjena je u dvoje djece, dojenčeta u dobi od četiri mjeseca i pacijentice u dobi od tri i pol godine, a koji boluju od sindroma hipoplastičnoga lijevog srca. Svi su zahvati učinjeni uz povoljan hemodinamski rezultat, bez akutnih uz zahvat vezanih komplikacija. Zaključak: Uvođenjem novih metoda stekli smo nova znanja, poboljšali razinu dostupne skrbi u Republici Hrvatskoj (RH) te u konačnici i utjecali na smanjenje slanja složenih bolesnika u inozemstvo te tako reducirali troškove.
SAŽETAK
Dezmoidni tumori su rijetke benigne tvorbe podrijetla vezivnog tkiva koje sporo rastu, ne metastaziraju, ali mogu invadirati okolna tkiva. Cilj izvješća je prikaz bolesnice s dezmoidnim ...tumorom razvijenim u ležištu lijevog režnja štitnjače nakon prethodnoga operacijskog zahvata totalne tireoidektomije zbog multinodularne guše s ekstirpacijom adenoma paratireoidne žlijezde u istom aktu. Zbog promuklosti i osjećaja bolnosti u ležištu štitnjače dvije godine nakon inicijalnog zahvata kod bolesnice je učinjen kontrolni ultrazvuk vrata koji verificira slabo ograničen, nehomogen, pretežno izoehogen čvor tvrde konzistencije u ležištu lijevog režnja štitnjače koji je po svojim ehografskim karakteristikama bio suspektan na malignu promjenu. Ciljana citološka punkcija opisuje rijetke vretenaste stanice, ali bez drugih elemenata za pobližu diferencijaciju. Stoga je ultrazvučni pregled dopunjen drugim slikovnim radiološkim metodama (kompjutorizirana tomografija i magnetska rezonancija) koje postavljaju sumnju na paragangliom ili adenom paratireoidne žlijezde, ali se nije mogla sa sigurnošću isključiti ni promjena druge etiologije. Zbog navedenog kod bolesnice je preporučena kirurška ekscizija koja je bila zahtjevna zbog tvrdoće navedene tvorbe. Patohistološki nalaz je odgovarao ekstraabdominalnoj fibromatozi, odnosno dezmoidnom tumoru s mogućom pojavom recidiva. Iako je dezmoidni tumor općenito benigna bolest, ponekad može biti lokalno invazivan s infiltracijom okolnih struktura oponašajući sliku malignog procesa uz otežanu potpunu kiruršku eksciziju koja je terapija izbora. Štoviše, unatoč potpunom uklanjanju čest je recidiv bolesti pa bolesnike s dezmoidnim tumorom treba povremeno kontrolirati.
Pozadina: Postoji velik broj kirurških tehnika rekonstrukcije defekta donje usne. Kontinuirano se usavršavaju stare metode i promoviraju nove. Ova studija imala je za cilj ocijeniti kirurški ishod ...naše tehnike rekonstrukcije ograničenog defekta donje usne, nastalog nakon resekcije tumorom zahvaćenog segmenta. Osnovu tehnike čini jednostrana ili obostrana preostala muskulatura depresora usnog kuta i donje usne, ovisno o središnjoj ili bočnoj lokalizaciji defekta. Metode: Nakon ablacije tumora, nastali djelomičan pravokutni defekt svih slojeva donje usne rekonstruiran je s predloženom tehnikom u lokalnoj anesteziji. Istezanjem, rotacijom i podizanjem preostalog tkiva donje usne i obraza nadomjestili smo defekt do 75% njezine širine. Ocijenili smo metodu temeljem postignutih funkcionalnih i estetskih rezultata, kao i prisutnosti komplikacija te duljine trajanja bolničkog liječenja. Rezultat: Ukupno 11 bolesnika muškog spola s planocelularnim karcinomom donje usne, srednje životne dobi od 72 godine, uspješno je liječeno predloženom tehnikom. Medijan veličine tumora bio je 3 cm, a boravka u bolnici tri dana, za vrijeme kojega je uspostavljena potpuna oralna kompetencija i omogućen razumljiv govor. Nismo zabilježili prisutnost ranih niti kasnih komplikacija. Postigli smo trajan vrlo dobar funkcionalni i estetski rezultat uz odsutnost bolesti nakon razdoblja praćenja duljeg od 36 mjeseci. Zaključak: Ova predložena tehnika nije kirurški zahtjevna, izvodi se u jednom aktu u lokalnoj anesteziji i kratkom vremenu. Njezinom primjenom rekonstruira se defekt usne s tkivom očuvane motorne i senzibilne inervacije. Oporavak je brz i gotovo potpun, a estetski izgled bolesnika je dojmljiv.
Tumori testisa čine 1% neoplazmi u odraslih muškaraca i 5% svih uroloških tumora u svijetu. Čak 95% svih tumora testisa čine tumori zametnih stanica, dok se manji dio tumora razvija iz ...paratestikularnih struktura uključujući rete testisa, epididimis i funikulus spermatikus. Tumori rete testisa dijele se u cistične promjene, neneoplastične proliferacije, benigne i maligne tumore. Sertoliformni cistadenom rete testisa rijedak je benigni tumor. Pojavljuje se u svim dobnim skupinama, a klinički se očituje u obliku bezbolne palpabilne mase u skrotumu. Histološki je najčešće solidne arhitekture, građen od gusto zbijenih tubula obloženih kubičnim do cilindričnim epitelnim stanicama obilnih svijetlih citoplazmi i bazalno smještenih jezgara te mjestimično naglašenih nukleola, nalik Sertolijevim stanicama. Imunohistokemijski tumorske stanice pokazuju pozitivnu reakciju na PAX8, a mogu biti pozitivne i na markere strome te spolnog tračka testisa kao što su inhibin, kalretinin i SOX9. Radikalna ili parcijalna ingvinalna orhidektomija dovode do potpunog izlječenja pa dodatno onkološko liječenje nije potrebno, a recidivi nisu zabilježeni. Ovdje donosimo prikaz bolesnika sa sertoliformnim cistadenomom rete testisa koji je liječen radikalnom ingvinalnom orhidektomijom.
Sindrom kubitalnog kanala susrećemo relativno često te on predstavlja značajan javnozdravstveni problem. Specifičnost tijeka ulnarnog živca niz ruku, a napose anatomski međuodnosi s koštanim i ...mekotkivnim strukturama u području lakta čine ga vrlo podložnim vanjskim utjecajima, ponajviše silama kompresije. Progresija parestezija na ulnarnoj strani četvrtog prsta i na čitavom petom prstu zahvaćene šake uz pojavu motoričke slabosti i atrofije mišića šake uvelike ograničava bolesnike, najčešće one koji se bave aktivnostima koje zahtijevaju da im je lakat duže vremena u fleksiji, da neometano obavljaju svakodnevne aktivnosti. Stoga je iznimno važno pravovremeno dijagnosticiranje sindroma koje se zasniva na iscrpnoj anamnezi i detaljnom kliničkom pregledu uz pomoć niza specifičnih testova koji su detaljno opisani u radu. Elektromioneurografijom možemo utvrditi stupanj kompresije ulnarnog živca te pratiti uspješnost daljnjeg liječenja. Blaži oblici sindroma kubitalnog kanala uspješno se liječe konzervativnim načinom, dok teže oblike sindroma te one koji su neosjetljivi na provedeno konzervativno liječenje treba liječiti kirurški. Metode kirurškog liječenja sindroma možemo podijeliti na one koje ostavljaju živac u ležištu u kubitalnom kanalu poput in situ dekompresije i medijalne epikondilektomije te na one tijekom kojih se živac premješta u novo ležište ispred i iznad medijalnog epikondila, što nazivamo antepozicijom ulnarnog živca. Sve opisane metode pokazale su se gotovo jednako uspješnima, no usprkos tomu istraživanja pokazuju da se u današnje vrijeme kao metoda izbora kirurškog liječenja sindroma kubitalnog kanala najčešće koristi in situ dekompresija.
Spermatocitni tumor – prikaz slučaja Vodopić, Tonći; Vnuk, Kristina; Štimac, Goran ...
Liječnički vjesnik,
07/2021, Letnik:
143, Številka:
5-6
Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Prema najnovijoj klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije (engl. World Health Organization, WHO) tumori testisa dijele se na tumore zametnih stanica s neoplazijom in situ, tumore zametnih ...stanica koji nisu povezani s neoplazijom in situ, tumore spolnog tračka, tumore koji imaju elemente tumora zametnih stanica i spolnog tračka, hematolimfoidne tumore te ostale rijetke tumore testisa. Spermatocitni tumori su rijetke neoplazme koje se pojavljuju uglavnom u starijih muškaraca te spadaju u tumore testisa koji nisu povezani s neoplazijom in situ. Mikroskopski se sastoje od 3 tipa stanica bez prominentne limfocitne ili granulomske stromalne reakcije karakteristične za seminome. Imunohistokemijski su ovi tumori negativni na sve uobičajene markere tumora zametnih stanica, uz iznimku CD117 koji može biti pozitivan u 40% slučajeva. Ovdje donosimo prikaz bolesnika sa spermatocitnim tumorom koji u trenutku postavljanja dijagnoze niti do dovršetka pisanja ovog prikaza nije imao razvijenih metastaza. Vrijeme praćenja je iznosilo deset mjeseci.
SAŽETAK
Nenamjerne prodorne intrakranijske transnazalne ozljede prava su rijetkost. U ovom je prikazu slučaja opisana jedna takva ozljeda nastala pri slučajnom padu odraslog muškarca na stabljiku ...trske tijekom šetnje. Osim njezina bizarnog nastanka, ova povreda je dodatno zanimljiva zbog odsutnosti otvorene rane mekih česti lica i skrivenoga intranazalnog stranog tijela, što predstavlja jedinstven slučaj. Intrakranijska ozljeda je dijagnosticirana CT snimanjem glave, a strano tijelo identificirano je endoskopskim pregledom nosne šupljine. Kirurški zahvat uklanjanja stranog tijela izvršen je kombiniranim vanjskim – transetmoidalnim i endoskopsko-transnazalnim pristupom. Defekt koštane strukture, desne kribriformne ploče i moždane ovojnice rekonstruiran je pedikularnim nazoseptalnim režnjem. Oporavak unesrećenika nakon operacijskog zahvata bio je potpun i nije bilo intrakranijskih niti ekstrakranijskih komplikacija.
SAŽETAK
Cilj istraživanjaArtroskopija gležnja je kirurški zahvat koji se čini ili kao samostalan zahvat u prednjem, odnosno stražnjem dijelu gležnja ili kao zahvat u kojem se operacija u prednjem i ...stražnjem dijelu gležnja čini u istom aktu. Cilj je ovog istraživanja bio analizirati indikacije, komplikacije i učinkovitost artroskopskih zahvata tijekom kojih je načinjena artroskopija prednjeg i stražnjeg dijela gležnja u istom aktu i usporediti ih s rezultatima drugih istraživanja.
Ispitanici i metodePretraživanjem operacijskih protokola Klinike za ortopediju Kliničkoga bolničkog centra Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pronađeno je da je u devetogodišnjem razdoblju načinjeno 169 uzastopnih artroskopija prednjeg i stražnjeg dijela gležnja u istom aktu.
RezultatiNajčešća indikacija za artroskopiju prednjeg i stražnjeg dijela gležnja u istom aktu bio je prednji i stražnji sindrom sraza. Preostale indikacije bile su poslijetraumatska kontraktura, poslijetraumatski osteoartritis te sinovitisi u gležnju različite etiologije. Tijekom promatranog razdoblja uočeno je i zabilježeno u dostupnoj dokumentaciji sveukupno šest poslijeoperacijskih komplikacija. Nadalje, kod trinaest bolesnika operacijski zahvat na gležnju je tijekom praćenja načinjen ponovno.
ZaključakOvo istraživanje govori u prilog činjenici da je najčešće postavljana indikacija za činjenje artroskopije prednjeg i stražnjeg dijela u istom aktu prednji i stražnji sindrom sraza gležnja. Isto tako, ovo istraživanje potvrđuje sigurnost i učinkovitost artroskopskog zahvata u prednjem i stražnjem dijelu gležnja u istom aktu kako kod liječenja sindroma prednjeg i stražnjeg sindroma sraza tako i kod drugih ozljeda i oštećenja u području gležnja, poput poslijetraumatske kontrakture gležnja, poslijetraumatskog osteoartritisa gležnja te sinovitisa u gležnju različitih etiologija.
Sažetak. Artroskopija prvoga metatarzofalangealnog zgloba (1. MTF zglob) danas je neizostavna metoda kirurškog zbrinjavanja ozljeda i njihovih posljedica te oštećenja koja zahvaćaju taj zglob. ...Prednosti artroskopske kirurgije 1. MTF zgloba u odnosu prema klasičnoj otvorenoj metodi operacijskog liječenja višestruke su. U prvome redu artroskopija nam omogućuje izvanredan prikaz unutarzglobnih struktura i time detaljan pregled čitavog zgloba te potpuno izvođenje zahvata bez otvaranja zgloba. Nadalje, morbiditet je znatno niži, rehabilitacija brža, a brži je i povratak svakodnevnim aktivnostima. Osnovni preduvjeti za uspješnu primjenu artroskopije 1. MTF zgloba jesu pažljivo prijeoperacijsko planiranje, izvanredno dobro poznavanje regionalne anatomije, striktno praćenje pravila izvođenja zahvata, dobra tehnika te iskusan operater. Osnovnim indikacijama za artroskopiju 1. MTF zgloba danas se smatraju početni stadiji haluksa rigidusa, osteohondritis disekans glave 1. metatarzalne kosti, sinovitisi različite etiologije te patološki procesi sezamskih kostiju palca stopala. U ovom članku opisujemo indikacije, tehniku, komplikacije, kao i perspektivu artroskopije 1. MTF zgloba, uz detaljan pregled suvremenih literaturnih podataka.
Kirurški zahvat uzrokuje tkivno oštećenje koje aktivira sistemski upalni odgovor i dovodi do promijena u endokrinom i metaboličkom sustavu pacijenta. Anestezija i bolovi mogu još dodatno utjecati na ...imunološki sustav. Regionalna anestezija uzrokuje aferentnu blokadu živaca i time dovodi do zaštite imunološkoga sustava. Torakalna epiduralna analgezija je zlatni standard za liječenje bolova u torakoabdominalnoj kirurgiji. Alternativna tehnika je torakalni paravertebralni blok koji ima manje nuspojava i dobar analgetski učinak. Antikoagulantni lijekovi ograničavaju upotrebu centralnih živčanih blokova. Kirurške se tehnike mijenjaju u smjeru minimalno invazivnih kirurških tehnika. Isto tako tehnike liječenja bolova se mijenjaju prema upotrebi manje agresivnih sistemskih i lokoregionalnih tehnika. Studije su pokazale da su “transversus abdominis block” (TAP) i epiduralna analgezija jednako učinkoviti u liječenju postoperativnih bolova, s tim da se kod TAP blokova puno rjeđe pojavljuje pad krvnoga tlaka i da je vrijeme hospitalizacije kraće. Multimodalni pristup s kombinacijom regionalne i
sistemske analgezije je trenutno najbolja tehnika za liječenje perioperativnih bolova. Potrebna su dodatna istraživanja da bi se izradile smjernice.
PDF
