U svome spisu O slobodi, John Stuart Mill predstavlja svoje poznato načelo nenanošenja štete na sljedeći način: “… samozaštita je jedina svrha zbog koje se čovječanstvo, pojedinačno ili kolektivno, ...ima pravo miješati u slobodu djelovanja svakog od svojih članova. … On je odgovoran društvu samo za ono svoje ponašanje koje se tiče ostalih. … Pojedinac je neograničeni gospodar nad samim sobom, nad svojim tijelom i dušom.” Dakle, postoji razlika između postupaka koji se tiču nas samih i postupaka koji se tiču ostalih, te moralnoj kritici podliježu samo postupci koji se tiču ostalih. Međutim, iako se svi postupci na neki način tiču nas samih, nije jasno postoje li bilo koji postupci koji su isključivo takvi. Postoje i dvije dodatne poteškoće. Kao prvo, ‘pojedinac’ može i ne biti pojedinačna osoba; samo-određujuće zajednice, barem kada su sposobne samostalno odlučivati, također su ‘pojedinci’ u ovome smislu. Kao drugo, tvrdi se da se klase postupaka, djelatnosti i načina postupanja opravdavaju drukčije nego pojedinačni postupci. Koje su, dakle, granice koje ‘drugi’ imaju kako bi se ‘zaštititili’ od kojih ‘pojedinaca’ (osobnih ili neosobnih) te koja prava na postupanje i zaštitu oni imaju? Ako je izvor opravdanja, u konačnoj raščlambi, zaštita ili obrana, što se – i zašto – treba ili mora zaštititi? Gdje leži crta razgraničenja između postupaka koji se tiču nas samih i postupaka koji se tiču ostalih? U našem vremenu, kao i u Millovu, nailazimo na mnoge situacije u kojima je takva crta potrebna, ali je teško odrediva ili ustanovljiva. Jedan takav primjer, slučaj istospolnih brakova, dodatno se ispituje u ovome članku.
Lektin koji veže manozu (MBL), član je porodice proteina kolektina koja veže veliki broj mikroorganizama i aktivira lektinski put komplementa prirođene imunosti. U različitim vrstama pronađene su ...brojne mutacije u kodirajućim i nekodirajućim regijama gena MBL1. Za nekoliko je mutacije utvrđeno da utječu na strukturu gena MBL1, što dovodi do snižavanja razine MBL-a i prirođenog poremećaja imunosnog sustava. U ovom je istraživanju provedeno molekularno kloniranje i karakterizacija cjelovitog slijeda gena MBL1 u indijskog vodenog bivola pasmine Murrah. Fragment s ukupno je 951 bp gena MBL1 umnožen je kloniran i sekvenciran. Višestruko poravnanje sekvencija s drugim pasminama bivola i goveda otkrilo je da je kodirajuća sekvencija gena MBL1 bila 98,1 – 99,6 % podudarna s drugim pasminama bivola i 98,3 – 98,5 % podudarna s drugim pasminama goveda na nukleotidnoj razini. Na razini aminokiselina ustanovljena je podudarnost od 96,8 do 98,8 % s pasminama bivola i 96,8 – 97,2 % s pasminama goveda. Sekvencija aminokiselina MBL1 u vodenih bivola pasmine Murrah sadržavala je dvije nepodudarne supstitucije aminokiselina (L204P i S180P). Osim toga proveden je PCR-RFLP kako bi se 50 bivola pasmine Murrah analiziralo na prisutnost jednonukleotidnih polimorfizama (SNP), g. 855G > A u intronu I i g. 2686T > C, kao i g. 2651G > A, u eksonu 2 regije gena MBL1. Test ApaI/intron I PCR-RFLP otkrio je polimorfni obrazac s tri genotipa: AG (90 %), GG (8 %) i AA (2 %) s učestalošću alela od 0,94 za G i 0,06 za A. Test HaeIII/exon 2 PCR-RFLP pokazao je prisutnost triju genotipova: TC (66 %), TT (32 %) i CC (2 %) s učestalošću alela od 0,15 za T i 0,85 za C. Test StyI/exon 2 PCR-RFLP pokazao je monomorfni obrazac za g. 2651G > A, samo s genotipom GG. Osim navedenog istražena je i povezanost SNP-ova s proizvodnim svojstvima mlijeka i omjerom somatskih stanica (SCS). Nije pronađena znakovita razlika ni za jedno svojstvo. S obzirom na to da se ovo istraživanje temelji na malom broju uzoraka, potrebna su istraživanja koja će uključiti veći broj životinja kako bi se provjerili učinci polimorfizama.
U članku se analizira odgovornost za život u kontekstu bioetičkih pitanja. Zastupa se hipoteza da povezanost
između percepcije «odgovornosti za život» i mišljenja o nizu drugih pitanja oblikuju ...specifične «profile» odgovornosti za život.
Anketno istraživanje je provedeno u travnju 2005. na pet fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na prigodnom uzorku od 492 ispitanika prve i završne godine studija. Izrađeni su instrumenti za percepciju različitih bioetičkih pitanja. Primijenjene su tehnike univarijatne, bivarijatne i multivarijatne statistike.
Prethodno su utvrđena dva faktora «odgovornost samo za ljudski život» (F1) ‐ antropocentrična odgovornost
i «odgovornost za sav život» (F2) ‐ biocentrična odgovornost, koji su korelirani s faktorima dobivenim na instrumenatima na kojima se ispitivalo mišljenje o «smrti i smislu života», «biocentrizmu», «socijalnoekološkim
orijentacijama», «vjerovanju», «kloniranju», «doniranju ljudskih organa», «genetičkom inženjeringu
», te sa tvrdnjama o «statusu ljudskog embrija» i «eutanazije». Korelacije faktorskih struktura pokazale
su sljedeće: Antropocentrična odgovornost povezana je s faktorima: «individualizam», «autonomija prirode», «antropocentrizam, «kozmička ireligija» i «praznovjerje ‐ stereotipi», «kult tijela i «produžetak ljudske vrste»,
«utopijska obećanja genetičkog inženjeringa» i «genetičko stvaranje ʹnatčovjekaʹ», a skloniji su mu muškarci
i studenti Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Biocentrična odgovornost povezana je s faktorima: «smisao
života u vjeri u Boga» i «smisao života u zajednici», «poštivanje života» i «zaštita života», zatim «ekocentrizam
», «kršćansko vjerovanje» i «zabrana kloniranja». Skloniji su mu ispitanici «desne» političke orijentacije,
studenti prve godine studija i studenti Katoličkog bogoslovnog fakulteta.
Analiza je utvrdila dva «profila» odgovornosti za život, koji su proizlaze iz povezanosti dimenzija odgovornosti
za život s dimenzijama nekih drugih bioetičkih problema. Tako je argumentirano postojanje dvije bioetičke orijentacije: antropocentrična i biocentrična.
BIOETIČKA PARADIGMA Kalanj, Rade
Socijalna ekologija,
05/1997, Letnik:
6, Številka:
3
Paper
Odprti dostop
Tekst propituje status bioetičke paradigme u sklopu aktualnih paradigmatskih konjunktura kao što su ekologizam, globalizam, postmodernizam i multikulturalizam. To propitivanje polazi od ...problematizacije napretka, naime od komparativne analize dvaju općenito prihvaćenih i oprečnih shvaćanja tog pojma te od dvaju oprečnih etičkih stajališta prema napretku. Potom se obrazlaže aktualni trend etizacije znanosti i drugih intelektualnih područja, koji je nastao iz potrebe da se prona|u pouzdaniji oslonci života u doba rizične tehnoznanosti. Izlažu se najznačajniji valovi etizacije te posebno objašnjava etizacija znanosti o životu, koja je potaknuta brzim razvojem biotehnologija. Tekst se, u tom pogledu, usredotočuje na tri ključna motiva bioetičke tematike: problem identiteta, pitanje vladavine nad proizvodima vlastite moći i pitanje pravila (normi, institucija) za djelovanje na tom području. S time su povezane i tri razine etičkog iskustva. Tekst rekapitulira neke najznačajnije konkretne izraze tog normativnog nastojanja i dolazi do zaključka da bioetička tematika, zbog svog jedinstvenog sadržaja, ima izglede da postane središnjom paradigmom nadolazećeg doba.
