Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Svaka riječ koju je napisao Filozof, kojim se sad već zaklinju i sveci i pape, preokrenula je sliku svijeta, napisao je Umberto Eco u svojem glasovitom romanu Ime ruže, u kojem se radnja vrti oko ...misterija vezanog za izgubljenu drugu knjigu Filozofove Poetike (ili grč. Περì ποιητικῆς). Činjenica da taj spis, kako već stoljećima navode komentatori, poznavatelji i istraživači Aristotelova filozofskog opusa, možda nikada i nije postojao, još je više pobudila interes za proučavanjem i odgonetavanjem njegova sadržaja. Jedni misle da je na temelju rekonstrukcije nekih dijelova postojećeg sadržaja Poetike, kao i na temelju tzv. Tractatus Coislinianus moguće dohvatiti kontekst nestalog spisa – knjige o komediji (Cooper, Janko), a drugi se ne usude upuštati u takav pothvat, smatrajući da ne postoje čvrsti dokazi za njezino postojanje (Golden). Onkraj tih, nekad dijakronijskih, a nekad sinkronijskih spoznajnih nagađanja glede Aristotelove Poetike, koja provociraju maštu i znanstveni eros, to Aristotelovo djelo, u formi u kojoj je dostupno nakon dvije i pol tisuće godina, među recima sadrži zagonetku o čovjeku kao biću kojemu je po prirodi (kao nijednom drugom biću) dana trostruka sposobnost: sposobnost fantazije, stvaranja i oponašanja. Poetika se ponajviše bavi ovom potonjom sposobnosti, jer ona, smatra autorica, obuhvaća prve dvije. U ovom izlaganju autorica ima intenciju, među ostalim, propitati, pojasniti i protumačiti antropološke i etičke aspekte Aristotelove Poetike.
Krećući od nekoliko radova koje je Dunja Fališevac posvetila Vetranovićevu Piligrinu članak istražuje mogućnost da se taj nedovršeni alegorijski spjev, osim u sklopu religiozne i platonističke ...alegorijske književne tradicije, promotri sa stajališta pretpostavke o dvostrukoj kodiranosti teksta, tj. o njegovoj usporednoj pripadnosti oprečnoj žanrovsko-tematskoj crti, obilježenoj nadasve renesansnom obnovom Lukijanove i Apulejeve baštine. Za procvat menipske satire i tzv. lukijanizma u Italiji 15. stoljeća među najzaslužnijima je Leon Battista Alberti, čije djelo se u članku uključuje među dosad spominjane, a s Albertiem povezane talijanske uzore Piligrina. Hibridnost i mozaičnost Vetranovićevih tekstualnih strategija, kao i usredotočenost na temu pretvorbe i onostranog putovanja, pripisuju se pjesnikovoj naklonosti prema anticiceronijanskim humanistima, zanimanju za komiku i satiru te djelomice njegovu prijateljstvu s Marinom Držićem. S lukijanskim se temama i pripovjednim, odnosno dijaloπkim tehnikama prepleće dvojaka, platonistička i satirička, renesansna fortuna Apulejevih Metamorfoza (Zlatnog magarca). Na temelju usporedbe Piligrina s Apulejevim romanom, a zatim i s jednim od njegovih samosvojnih talijanskih nasljednika, Machiavellievim kratkim spjevom Magarac (1517), iznosi se teza o još nezamijećenim odjecima tih dvaju tekstova u Vetranovićevu spjevu.
Kako bi bio vjerodostojan i uvjerljiv i kako bi se shvatila ozbiljnost i važnost onoga o čemu govori, dramski dijalog mora preuzeti sve osobine „prirodnih“ dijaloga. To je jedini način na koji može ...prikazati „stvarnost“ događaja. Slijedeći razgovorni diskurs i preuzimajući sve njegove zakonitosti, dramski dijalozi preuzimaju i ono što u razgovornom diskursu nije poželjno: nejasnoće i nerazumijevanja. U kontekstu književnoumjetničkoga djela to ima određenu svrhu. U dvjema qui pro quo situacijama u Držićevu Skupu uporaba upravo jezičnih „nesavršenosti“, prikazana narušavanjem Griceova načela suradnje i njegovih maksima, različitom uporabom načela uljudnosti Geoffreya Leecha i za njega vezanih pojmova „pozitivnoga i negativnoga obraza“ P. Brown i S. Levinsona, otkriva smisao teksta u cjelini.
Pero Budak nosi u srcu golemu ljubav prema ličkom kraju. Lika nije samo njegovo obiteljsko ishodište i njegovi korijeni, već je onA njegovo književno-stvaralačko nadahnuće, zavičaj njegovih drama i ...komedija, romana i pjesama, memoarskih zapisa. A ništa na svijetu nije ljepše od uzvraćene ljubavi. Budaku je ljubav istom mjerom
uzvraćena! Ličani cijene i vole Peru Budaka i to su dokazali na puno načina dugi niz godina. Čitali su njegova djela, glumili po njegovim dramama, priređivali književne večeri, organizirali koncerte… Njihova se odanost može najbolje vidjeti ako se zaviri u regionalni dnevni tisak i procijeni kako su oni, još od davne 1953., pratili život i
prihvaćali djela ovog po podrijetlu ali i po srcu pravoga Ličanina.
Glorija Rabac-Čondrić, zadarska umirovljena sveučilišna profesorica talijanske književnosti, nedavno je objavila knjigu Fešta puli barba Martina, u kojoj nalazimo i dvije komedije pisane autoričinim ...materinskim govorom Zarečja kod Pazina. Odgovarajući na pitanje kako se domaći govor odrazio u komediji Fešta puli barba Martina, autor članka utvrđuje da rad Glorije Rabac-Čondrić može biti koristan i proučavateljima hrvatskih organskih idioma, jer dosad u znanosti nije potanko proučen. Zarečje je mjesto sjeveroistočno od Pazina, ali nije ekavsko, kakvi su većinom govori oko Pazina. To je doseljenički ikavsko-ekavski idiom koji autor sažeto prikazuje uglavnom na temelju teksta Glorije Rabac-Čondrić.
Glavna je tema ovoga rada seljak dalmatinske obale u razdoblju kasnoga srednjeg vijeka. Uz brojnu literaturu pretežito zapadnoeuropskih i američkih povjesničara, kao glavni izvor pri proučavanju ...seljaštva na hrvatskom prostoru poslužila su djela hrvatske renesansne književnosti, ponajprije pastorale i komedije, u prvom planu djela Marina Držića, ali također u većoj mjeri i ona autora poput Petra Zoranića i Martina Benetovića. Nakon teorijskog pregleda dosadašnjih ostvarenja u hrvatskoj i svjetskoj historiografiji o temi seljaštva, glavni dio rada usmjeren je prema pogledu na seljaka iz perspektive hrvatskih intelektualaca 15. i 16. stoljeća. Na temelju proučenih izvora, slika seljaka podijeljena je na dva dijela. Dok se u prvom donosi opis idealne slike seljaka producirane u izvorima, u drugom se dijelu govori o seljačkom svakodnevnom životu, od radnih aktivnosti, interakcije s gradom, muško-ženskih odnosa do prehrane i na kraju utjecaju dolaska Osmanlija na njihov život. Na samom se kraju rada daje usporedba zapadnoeuropskih i dalmatinskih slika seljaka dobivenih na temelju književnosti.
Autor u članku želi pokazati kako je negdašnji Senj kolijevka primorskoga humora. Imao je humoristični list prije Splita. Prvi humoristično-satirični list Vragoder izašao je u Senju 1875., dok je ...Split dobio svoj prvi humoristični list tek 1908. (Duje Balavac). I ne samo Vragodera nego je Senj imao još dva humoristična lista: Metlu i škavaceru i Markove konake.
Autor osvjetljuje ulogu humora i satire u društvenomu životu grada Senja i njegove okolice. Donosi panoramu senjskih smjehotvorina, što su nastale u zadnjih sto pedeset godina, a zanimljive su sa sociološkoga stanovišta. Unatoč starosti nisu izgubile na svojoj aktualnosti i duhovitosti.
Najsažetije se obrađuje Držićev jezik, tipovi hrvatskoga književnog jezika u njegovo doba, njegova upućenost u jezike, talijanska jezična situacija njegova vremena. Opisuje se leksikografsko stanje u ...renesansi, poglavito leksikografsko stanje u hrvatskoj kulturnoj sredini.
Temeljem usporedbe izabranih dijelova Planina i Držićeve Tirene, u radu se ispituju aspekti književnog manirizma, koji, prema Pavličićevoj definiciji, presudno određuju tu pojavu: odnos književnog ...djela prema tradiciji, prema zbilji i prema samome sebi. Polazište rada je ambivalencija koju autori iskazuju u svom odnosu
prema izabranoj i označenoj književnoj tradiciji, a koja ih vodi, ili do raslojavanja na obilježenu i odsutnu, te neobilježenu i prisutnu tradiciju (Zoranić), ili do zbunjujuće pojave proturječnog vrednovanja izabrane tradicije, od apologije do njenog opovrgavanja u istom tekstu (Držić).
