Rad tematizira kriznu komunikaciju na primjeru prvog vala pandemije COVID-19 s kojim se Vlada RH suočila u 2020. godini. Svrha istraživanja bila je utvrditi obilježja internetske komunikacije Vlade. ...Analizirali smo uokvirivanja teme i reaktivne strategije komuniciranja, utjecaj intenziteta ugroze na intenzitet komunikacije Vlade te vidljivost premijera. U radu je korištena metoda analize sadržaja. Rezultati istraživanja ukazuju na umjereno pozitivnu korelaciju intenziteta ugroze i intenziteta komunikacije Vlade. Nalazi također pokazuju da se Vladina komunikacija pretežno nije manifestirala kroz vidljivost premijera. U najvećem broju objava Vlade dominira medijski okvir odgovornosti, a analiza reaktivnih strategija komuniciranja je pokazala kako je u najvećem broju slučajeva dominantna strategija korektivnog ponašanja.
The paper discusses crisis communication using the example of the first wave of the COVID-19 pandemic, which the Government of the Republic of Croatia faced in 2020. The purpose of the research was to determine the characteristics of the Government’s internet communication. We analyzed issue framing and reactive communication strategies, the influence of the intensity of the threat on the intensity of the Government's communication, and the visibility of the Prime Minister.The method of content analysis was used in the paper. The conducted research indicated a moderately positive correlation between the intensity of the threat and the intensity of the Government’s communication. The findings show that the Government’s communication was not predominantly manifested through the visibility of the Prime Minister. In most of the Government’s releases, the frame of responsibility dominates, while the analysis of reactive communication strategies showed that rectifying behavior is the dominant strategy in most cases.
Postoje različita tumačenja pojma javne diplomacije, no većina teoretičara se slaže da je suština javne diplomacije ideja o direktnoj komunikaciji sa stranim narodima, sa ciljem da se utječe na ...njihovo mišljenje, što će naposljetku utjecati i na odluke koje donose njihove vlade.
Glavni instrumenti kojima se koristi javna diplomacija su mediji – osobito radio i televizija, filmovi, knjige, brošure, magazini, kulturna, znanstvena i obrazovna razmjena, ali i dijalog sa određenim ciljnim skupinama. Upotreba medija kako bi se pridobilo javno mnijenje u zemljama čije su vlade neprijateljski nastrojene najočitije je započela tijekom Hladnog rata. Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez razvile su i uvelike se koristile javnom diplomacijom kako bi preoblikovale stavove javnosti na drugoj strani u korist svojih ideologija. Njihovo glavno oružje bilo je emitiranje međunarodnih programa, s naglaskom na radiopostaje kao što su Voice of America, Radio Liberty i Radio Free Europe sa američke strane i Radio Moskva sa sovjetske strane. Osim pokretanja javne diplomacije kroz medije od strane država i vlada, koja je bila tipična za doba hladnog rata, tijekom posljednje tri dekade sve veću ulogu imaju mediji čiji osnivači spadaju u nevladin sektor. Počeci javne diplomacije u Hrvatskoj bili su usmjereni ka javnostima stranih
zemalja s ciljem stvaranja pozitivnog imagea o novoj hrvatskoj državi. S druge strane - javna diplomacija usmjerena je posljednjih godina prema domaćoj javnosti, kako bi se utjecalo na podršku ulaska Hrvatske u Europsku Uniju i NATO, budući daje od 2002. godine ta podrška zabrinjavajuće padala. U provođenju komunikacijskih strategija Vlade, osim Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija i medija sve je više uključen i nevladin sektor.
Hrvatski primjer dokazuje kako je u proces «uvjeravanja» javnosti (u ovom slučaju - domaće) potrebno uključiti i druge, direktne oblike komunikacije s javnošću - javnih tribina, seminara i konferencija u organizaciji pojedinih diplomatskih predstavništava, instituta, i naročito nevladinih udruga, ali i kako na porast ili pad podrške neminovno utječu i međunarodne okolnosti, te događaji u neposrednom okruženju koji se odražavaju na formiranje javnog mnijenja.
Cilj ovoga rada bio je istražiti komunikacijske strategije kojima se koristi trojezična djevojčica (4;11) kojoj je ukrajinski prvi nasljedni jezik, hrvatski drugi nasljedni jezik dok je njemački ...jezik okoline i njezin dominantan jezik. Istraživanje je provedeno u dva dijela.
U prvom dijelu istraživanja proveden je polustrukturirani intervju s ispitaničinim roditeljima kako bi se prikupile informacije o ispitanici. U drugom dijelu istraživanja snimili smo ispitaničin govor u njezinu prirodnom okruženju u trajanju od 34:49:44 sata. Analizirali smo dijelove transkripta koji obuhvaćaju njezine razgovore s ocem, a koji joj se obraća na hrvatskome jeziku.
Rezultati su pokazali da ispitanica koristi prebacivanje kodova kao preferiranu komunikacijsku strategiju, a zatim i strategiju mimike te kontrolu emocija i prijevod. Najčešći tip prebacivanja koji se pojavljuje u ispitaničinu govoru je unutarrečenično, potom međurečenično prebacivanje, dok je pronađen samo jedan slučaj prebacivanja unutar riječi. U trenutku prebacivanja, ispitanica najčešće proizvodi imenice kao vrstu riječi, potom glagole, a rjeđe ostale vrste riječi.
Svjedoci smo svakodnevnim očiglednim promjenama u marketinškoj komunikaciji kompanija i njihovih brandova. Tradicionalni mediji nezaustavljivo gube sve više udjela nauštrb novih medija koji su se ...razvili zahvaljujući suvremenim informacijskim tehnologijama. Širenjem Interneta na globalnom nivou otvorile su se nove, do tad nezamislive, mogućosti komuniciranja s potrošačima, počevši od blogova, foruma, chatova itd. sve do današnjeg ubrzanog razvoja društvenih mreža. Klasični komunikacijski alati doživjeli su preobrazbu, prilagodili se suvremenim medijima i postali interaktivni. Potrošači sve više sami kontroliraju svoja iskustva u okviru marketinških komunikacija koje su im namijenjene kao ciljanoj publici, što pred kompanije u ulozi oglašivača stavlja neke sasvim nove izazove s kojima se ranije nisu susretali. Internetske društvene mreže toliko su utjecale na suvremeni način poslovanja da su pokrenule transformaciju, ne samo komunikacijskih, nego i marketinških te poslovnih strategija. Investiranje u oglašavanje uz pomoć novih medija i internetskih društvenih mreža postalo je obavezni dio u raspodjeli komunikacijskih budžeta, a novi mediji nezaobilazni su dio medija miksa, kako malih tvrtki tako i velikih multinacionalnih kompanija.
70-ih godina prošloga stoljeća počela su se provoditi istraživanja o strategijama učenja stranih jezika koje podrazumijevaju postupke koji učenicima olakšavaju kontroliranje i unaprjeđivanje ...vlastitog učenja tj. postupke u svrhu učinkovitijeg učenja. Strategije učenja su važne za razvoj komunikacijske kompetencije (Skehan, 1998). Kako bi učenici poboljšali svoju komunikacijsku kompetenciju u okviru nastave stranoga jezika, učenici koriste komunikacijske strategije i strategije govora kako bi premostili probleme u komunikaciji. U ovom radu će biti govora upravo o spomenutim strategijama. Navodi se nekoliko hrvatskih i stranih istraživanja, a navedene su i klasifikacije komunikacijskih strategija i strategija govora, te su dani primjeri pojedinačnih strategija. Na kraju rada se ukazuje na prednosti poznavanja, uvježbavanja i korištenja spomenutih strategija kako u razrednoj interakciji tako i u svakodnevnom govoru, te se predlažu smjerovi daljnjih istraživanja.
Povezanost niske razine zdravstvene pismenosti s lošijim zdravstvenim ishodima jasno pokazuje potrebu za poboljšanjem pristupa skrbi za pacijente. Nedostatak učinkovite komunikacije između pacijenata ...i zdravstvenih radnika otežava zdravstveno funkcioniranje. Stoga je nužno naglasiti potrebu za osvještavanjem i primjenom pristupa prilagođenih različitim razinama zdravstvene pismenosti kako bi se osigurala kvalitetna skrb za sve pacijente.
Digitalna je tehnologija iznimno značajan dio svakodnevice mrežne generacije, koja je rođena i odrasta u potpuno drukčijem medijsko-komunikacijskom kontekstu od bilo koje prijašnje generacije. ...Tradicionalne strategije nakladničkog marketinga treba revidirati kako bi obuhvatile informacijske navike i kompetencije nove generacije. Don Tapscott proveo je opsežno istraživanje svakodnevnih navika ove generacije te uočio osam normi koje primjenjuju u svojim aktivnostima: sloboda, personalizacija, pomno istraživanje, integritet, suradnja, zabava, brzina i inovacija. Ova generacija želi aktivno sudjelovati u kreiranju novih proizvoda te u donošenju odluka o kupnji i vrijednosti proizvoda. Umjesto o konzumentima, govorimo o tzv. prozumentima na koje tvrtke i njihov gerilski marketing nemaju velik utjecaj. Oni ne vjeruje reklamama, već o proizvodu raspravljaju s prijateljima i mladim autoritetima u online zajednicama (mreže n-utjecaja). Tapscott predlaže upotrebu koncepta 2.0 ili ABCDE marketinga temeljenog na načelima proizišlih iz potrošačke prakse nove generacije - bilo gdje, marka, komunikacija, otkriće i iskustvo.
U radu su analizirane mrežne stranice četrnaestero hrvatskih nakladnika za djecu i mlade s obzirom na implementaciju načela 2.0 marketinga i njegove usmjerenosti na navedenu populaciju. Cilj je rada ukazati na nedostatke u oblikovanju i funkcijama mrežnih stranica nakladnika, vezane za komunikaciju i aktivno uključivanje djece i mladih u nakladničko poslovanje. Rezultati istraživanja mogu doprinijeti identifikaciji poželjnih komunikacijskih strategija usmjerenih na mrežnu generaciju. Načela 2.0 marketinga odabrana su kao predmet istraživanja zato što su rezultat opsežnog istraživanja temeljenog na izravnoj komunikaciji s pripadnicima mrežne generacije, a mrežne stranice zato što su mjesta na kojima saznajemo najviše potrebnih informacija o nakladniku i njegovu poslovanju. Prije analize hrvatskih mrežnih stranica provedena je analiza mrežnih stranica petero britanskih nakladnika s dugom tradicijom koja sugerira kvalitetno organizirano poslovanje. Prikupljeni su podaci poslužili kao referentni podaci za prepoznavanje načela 2.0 marketinga na mrežnim stranicama hrvatskih nakladnika. Načela koja su tražena kod hrvatskih nakladnika su sljedeća: društvena angažiranost, brendiranje, dodatni sadržaji, personalizacija, sučelje prilagođeno novoj generaciji, online zajednice i društvene mreže.
Mrežne stranice hrvatskih nakladnika uglavnom ne potiču komunikaciju s djecom i mladima. Nakladnici nisu prepoznali važnost mreže n-utjecaja i kreiranja ili povezivanja s postojećim online zajednicama. Posebno je uočljiv nedostatak poticanja aktivnog uključivanja ove populacije u kreiranje nakladničkih proizvoda i brendova te u određivanje njihove vrijednosti i neprepoznavanje potrebe izgradnje potrošačkog iskustva. Stoga bi nakladnici trebali ostvariti suradnju sa stručnjacima koji sudjeluju u odgoju i obrazovanju djece, ali se također okrenuti pripadnicima nove generacije, posebice onima koji imaju utjecaj na njihov kulturni i zabavni život.
PDF