Pneumonija iz opće populacije je još uvijek uzrok značajnog morbiditeta i mortaliteta, usprkos učinkovitoj antimikrobnoj terapiji. Smatra se da je neuspjeh u liječenju, barem djelomično, uzrokovan ...pretjeranim upalnim odgovorom na infekciju. Kortikosteroidi su se do sada pokazali djelotvornima u smirivanju upale i poboljšanju ishoda liječenja nekoliko infektivnih bolesti. Stoga su, također, provedene brojne studije na temelju kojih je ispitivan utjecaj kortikosteroida na ishod liječenja bolesnika s pneumonijom iz opće populacije. Iako je većina studija pokazala pozitivan efekt u smislu bržeg postizanja kliničke stabilnosti, skraćenja vremena hospitalizacije ili antimikrobne terapije, u većini njih nije pronađena razlika u smrtnosti. Iako se u novim smjernicama iz 2019. godine za liječenje pneumonije (IDSA i NICE) ne preporučuje rutinsko davanje kortikosteroida, pojedini ih stručnjaci ipak preporučuju kao opciju u liječenju isključivo teške pneumonije, uz napomenu kako je potrebno istražiti koje će skupine bolesnika imati najviše koristi od kortikosteroida te optimalnu dozu i trajanje liječenja.
Nefrotski sindrom (NS) je je najčešća glomerulska bolest u dječjoj dobi, iako je njegova incidencija 2–7/100 000 djece na godinu. NS se može podijeliti prema dobi pojavljivanja, mogućem pojavljivanju ...u članova obitelji, mogućem pojavljivanju u sklopu sindroma, prema tome da li zahvaća samo bubreg ili nastaje u sklopu neke bolesti. Prema patohistološkom nalazu NS također može biti podijeljen na bolest minimalnih promjena, fokalnu segmentalnu glomerulosklerozu, difuznu mezangijsku proliferaciju i IgM nefropatiju. U ovom radu analiziramo aktualne smjernice o vođenju i liječenju djece s NS.
COVID-19 i citokinska oluja Kutleša, Marko
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
09/2020, Letnik:
29, Številka:
2 COVID-19
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Nakon što je svijet poharala pandemija SARS-CoV-2 virusa uzrokujući COVID-19, ubrzo se ustanovilo da bi hiperimuni odgovor na infekciju, takozvana citokinska oluja mogla imati veliki utjecaj na ishod ...same bolesti. Danas još uvijek nemamo jasne dijagnostičke kriterije za citokinsku oluju u tijeku COVID-19 što predstavlja problem kako za izbor najboljeg lijeka za ovo stanje, tako i za optimalni trenutak kada tu terapiju primijeniti.
SAŽETAK
Autoimunosna hemolitička anemija je rijetka bolest imunosnog sustava koju karakterizira hemoliza vlastitih eritrocita uzrokovana autoprotutijelima i/ili aktiviranim komponentama komplementa. ...Ovisno o osnovnoj bolesti, autoimunosna hemolitička anemija može biti primarna ili sekundarna, a prema serološkim karakteristikama autoprotutijela dijeli se na toplu, hladnu i miješanu. Dijagnoza bolesti postavlja se na temelju pozitivnog rezultata direktnoga antiglobulinskog testa, anemije i prisutnih laboratorijskih pokazatelja hemolize. U vrlo rijetkim slučajevima mogući su oblici autoimunosnih hemolitičkih anemija s negativnim direktnim antiglobulinskim testom. Uz preciznu imunohematološku dijagnostiku potrebnu za razlikovanje pojedinih vrsta autoimunosnih anemija, za pravilno liječenje nužna je i dijagnostika osnovne bolesti. U liječenju toplih autoimunosnih hemolitičkih anemija najčešće se primjenjuju kortikosteroidi, a u težim slučajevima i rituksimab. Kod hladnih autoimunosnih hemolitičkih anemija važno je utopliti bolesnika i izbjegavanje hladnoće, a medikamentozno liječenje rituksimabom s bendamustinom ili bez njega potrebno je u težim slučajevima. U refraktornim slučajevima paroksizmalne hladne hemoglobinurije uz rituksimab se primjenjuju imunosupresivni lijekovi. Za miješanu autoimunosnu hemolitičku anemiju uz kortikosteroide se preporučuje rano primijeniti rituksimab. U liječenju simptomatske anemije primjenjuje se transfuzijsko liječenje, a za liječenje životno ugroženog bolesnika moguće je primijeniti intravenske imunoglobuline, plazmaferezu, a u rijetkim slučajevima retikulocitopenije i eritropoetin. Novi lijekovi, koji su trenutno u kliničkim istraživanjima, obećavajući su za liječenje teških oblika autoimunosnih hemolitičkih anemija, kao što su komplementom posredovane autoimunosne hemolitičke anemije ili refraktorni oblici hladnih autoimunosnih hemolitičkih anemija. Za praćenje terapijskog učinka autoimunosnih hemolitičkih anemija važno je poznavati kriterije kojima se definira odgovor na terapiju i ishod bolesti. Cilj ovoga preglednog rada jest prikazati aktualna saznanja o dijagnostici i liječenju te praćenju učinka terapije autoimunosnih hemolitičkih anemija.
Kortikosteroidi izazivaju pojavu steroidnog oblika šećerne bolesti mnogobrojnim mehanizmima. Kortikosteroidi povećavaju otpornost na inzulin u stanicama jetre i stanicama drugih tkiva kao što su ...masno i mišićno tkivo. Imaju štetno djelovanje na beta-stanice gušterače, smanjenja unosa glukoze u stanice i indukcije apoptoze. Čimbenici rizika za razvoj steroidne šećerne bolesti su doza i dugotrajnost primjene kortikosteroida, dob, obiteljska anamneza šećerne bolesti, debljina, rasa i prethodno postojanje šećerne bolesti. Pristup pacijentima sa steroidnom šećernom bolešću je dijeta, tjelovježba i samokontrola glukoze u plazmi. Ako glikemija natašte ili nakon obroka naraste preko 11,1 mmol/l preporučena je primjena inzulina.
Alergijski rinitis (AR) najčešći je alergijski poremećaj, a njegova je prevalencija u porastu. Prije uporabe smjernica ARIA oko trećine bolesnika s umjereno teškim/teškim simptomima unatoč terapiji ...imalo je i dalje teške simptome. Smjernice ARIA definiraju AR kao upalnu bolest. Liječenje AR-a pretpostavlja točnu procjenu težine bolesti i bilo kakve povezanosti s astmom. Intranazalni kortikosteroidi (IKS) najučinkovitiji su lijekovi u liječenju AR-a uz minimalan rizik od sistemskih nuspojava. IKS mogu biti prva opcija liječenja svih oblika AR jer djeluju na sve simptome AR-a.
Procjenjuje se da u svijetu od astme boluje više od 300 milijuna ljudi. Uočljiv je porast prevalencije astme, kao i troškova zbrinjavanja ove bolesti. Glavni patogenetski mehanizam u astmi je ...kronična upala u dišnim putovima. Ova spoznaja preusmjerila je liječenje astme sa simptomatskog k temeljnomu, protuupalnom liječenju. U svrhu što učinkovitijeg zbrinjavanja astme diljem svijeta rabe se globalne smjernice za liječenje astme. Najčešće se rabe smjernice Globalne inicijative za astmu (GINA), zadnji put revidirane 2012. godine. Inhalacijski kortikosteroidi (IKS) danas su najučinkovitiji lijekovi u liječenju astme. Prema smjernicama IKS su u monoterapiji prvi izbor temeljnog liječenja trajne astme za sve dobne skupine. Novi pripravci inhalacijskih kortikosteroida s vrlo sitnim česticama lijeka osiguravaju distribuciju lijeka i u male dišne putove, što može pridonijeti boljoj kontroli astme.
Astma je kronična upalna bolest dišnih putova koja zahvaća i male dišne putove. Inhalacijski kortikosteroidi učinkoviti su lijekovi u liječenju astme, međutim slabo dopiru u male dišne putove. Nove ...formulacije inhalacijskih kortikosteroida s vrlo sitnim česticama, manjim od 5 μm, značajno se bolje odlažu u male dišne putove i alveole. Qvar HFA-beklometazon dipropionat, nova je formulacija beklometazona s vrlo sitnim česticama, što omogućava da se više od 50% lijeka raspodijeli u pluća te je na taj način potrebna 2,6 puta niža doza kortikosteroida da bi se ostvario jednak učinak u usporedbi s klasičnim inhalacijskim beklometazon dipropionatom. Pored toga Autohaler se vrlo jednostavno upotrebljava jer se aktivira udahom te eliminira problem koordinacije pritiska na inhaler i udaha. Qvar ostvaruje jednaku ili bolju učinkovitost uz značajno manje lokalnih nuspojava u usporedbi s klasičnim inhalacijskim kortikosteroidima te podjednaku učestalost sistemskih nuspojava. Zbog dobre raspodjele u plućima i djelovanja na male dišne putove te zbog inhalera koji se jednostavno upotrebljava, Qvar Autohaler omogućuje bolju kontrolu astme.
Alergijski rinitis Roje, Željka; Selimović, Mirnes; Omero, Lada
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
12/2011, Letnik:
20, Številka:
2_Alergije
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Alergijski rinitis (AR) globalni je zdravstveni problem i jedan od najčešćih razloga posjeta liječniku obiteljske medicine. Utjecaj simptoma AR-a na sve segmente života ocrtava važnost ove bolesti ...kao javnozdravstvenog problema. Stoga su svi aspekti ove bolesti definirani u tzv. smjernicama ARIA (od engl.: Allergic Rhinitis and its Impact on Asthma – ARIA). Alergijski je rinitis klinički definiran kao simptomatska bolest nosa koja nastaje zbog upale nosne sluznice. Upala je posredovana imunoglobulinima E (IgE) koji nastaju nakon indukcije specifičnog upalnog odgovora nakon ponovnog izlaganja alergenima. Simptomi AR-a su: iscjedak iz nosa (rinoreja), svrbež i začepljenost nosa te kihanje. Prema raspoloživim epidemiološkim podacima, u 40-70% bolesnika javljaju se i očni simptomi (crvenilo i svrbež očiju i pojačano sȕžēnje). Dijagnozu AR-a nije teško postaviti temeljem tipičnih simptoma, osobito ako se oni javljaju sezonski. Potvrđuje se specifičnim ubodnim kožnim testom,dok su ostale dijagnostičke metode rezervirane za pojedinačne slučajeve. Adekvatnim odabirom terapije u više od 90% bolesnika može se postići dobra kontrola simptoma. Prema smjernicama ARIA liječenje rinitisa provodi se na četiri razine ovisno o tipu i težini bolesti: edukacija bolesnika, kontrola okoliša, farmakoterapija i imunoterapija. Rezultati alternativnih oblika liječenja su nekonzistentni.
Astma je kronična upalna bolest dišnih putova. Upala u astmi nije prisutna samo u velikim, već i u malim dišnim putovima. Opstrukcija i upala malih dišnih putova posebno su važne u noćnoj astmi, ...astmi izazvanoj naporom te astmi s učestalim egzacerbacijama. U dijagnosticiranju i praćenju bolesnika s astmom moguće je procijeniti stupanj opstrukcije i upale u malim dišnim putovima neinvazivnim metodama: spirometrijom, pletizmografijom, kompjutorskom tomografijom visoke rezolucije te frakcijom izdahnutog NO. Razvoj inhalacijskih kortikosteroida vrlo sitnih čestica omogućio je liječenje upale u malim dišnim putovima te postizanje jednake ili bolje kontrole astme uz značajno niže doze inhalacijskih kortikosteroida.
PDF
