Astma je kronična upalna bolest dišnih putova. Upala u astmi nije prisutna samo u velikim, već i u malim dišnim putovima. Opstrukcija i upala malih dišnih putova posebno su važne u noćnoj astmi, ...astmi izazvanoj naporom te astmi s učestalim egzacerbacijama. U dijagnosticiranju i praćenju bolesnika s astmom moguće je procijeniti stupanj opstrukcije i upale u malim dišnim putovima neinvazivnim metodama: spirometrijom, pletizmografijom, kompjutorskom tomografijom visoke rezolucije te frakcijom izdahnutog NO. Razvoj inhalacijskih kortikosteroida vrlo sitnih čestica omogućio je liječenje upale u malim dišnim putovima te postizanje jednake ili bolje kontrole astme uz značajno niže doze inhalacijskih kortikosteroida.
Na temelju profi la ekspresije različitih gena na epitelnim stanicama bronha u budućnosti će se moći dijagnosticirati molekularni supfenotipovi astme: a) astma s jakim obilježjima Th2-upale, b) astma ...sa slabim obilježjima Th2-upale, c) astma bez obilježja Th2-upale. Analizom sveukupne ekspresije gena izdvojena su tri patognomonična IL-13-inducibilna gena u obrisku bronhalnog epitela: periostin, regulator kloridnih kanala 1 (CLCA1) i inhibitor serpin peptidaze B, 2. član (SERPINB2) koji mogu poslužiti kao surogatni biljezi Th2-infl amacije. Gen čija se ekspresija najviše razlikuje u astmi s jakim obilježjima Th2-upale i astmi sa slabim obilježjima Th2-upale jest CCL26 (eotaksin 3). Patofi ziološki mehanizmi preko IL-25, IL-33 i TSLP (engl. thymic stromal lymphopoietin) nalaze se u podlozi astme bez obilježja Th2-upale koja ima slab odgovor na trenutačno dostupnu antiastmatsku terapiju. Najveća je potreba za određivanjem fenotipa bolesti u populaciji bolesnika s teškom astmom te onih s astmom refraktornom na terapiju. Teška astma mogla bi se dokazivati i određivanjem genskog profila alveolarnih makrofaga iz induciranog sputuma. Prediktor porasta FEV1 nakon primjene anti-IL-13-monoklonskog protutijela jest kombinacija serumskog periostina s frakcijom NO u izdahnutom zraku, FeNO. Kombinacija urinarnog leukotrijena E4 s FeNO, tj. njihov omjer, pokazala se kao dobar biomarker kojim se može predvidjeti učinak terapije u astmi. Urinarni bromotirozin može biti marker kontrole astme i prediktor egzacerbacije astme u djece. Liječenje astme u budućnosti temeljit će se na farmakogenetičkim nalazima. U kliničkoj medicini samo
je jedan lijek iz skupine bioloških lijekova (monoklonskih protutijela), omalizumab, blokator serumskog IgE, odobren za primjenu u bolesnika s teškom alergijskom astmom.
Inhalacijski kortikosteroidi Erceg, Damir; Plavec, Davor; Turkalj, Mirjana
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
12/2011, Letnik:
20, Številka:
2_Alergije
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Inhalacijski kortikosteroidi (ICS) prva su linija terapije u liječenju kronične astme. Njihovo djelovanje na različite sastavnice procesa upale pridonosi smanjenju pojave simptoma, smanjenju ...hiperreaktivnosti dišnih putova, smanjenju potrebe za primjenom sistemskih kortikosteroida i bolničkog liječenja, poboljšava plućnu funkciju te unapređuje kontrolu bolesti i kvalitetu života. Inhalacijski kortikosteroidi jedini su osnovni lijekovi koji smanjuju smrtnost od astme. Najdjelotvorniji su lijekovi trenutačno raspoloživi u liječenju astme. Brojne studije potvrđuju njihov dugotrajni učinak u kontroli astme u djece i odraslih. ICS se razlikuju po svojim farmakokinetskim i farmakodinamskim karakteristikama te po jakosti. Klinička dobrobit ovih pripravaka uvelike nadilazi rizik od njihovih nuspojava. Potrebni su redoviti kontrolni pregledi za ranu detekciju eventualnih nuspojava.
LIJEČENJE TEŠKE ASTME Kukulj, Suzana; Serdarević, Marina; Popović-Grle, Sanja
Liječnički vjesnik,
10/2013, Letnik:
135, Številka:
9-10
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Teška astma javlja se u 5–10% bolesnika s astmom. Točni patofiziološki mehanizmi nisu poznati. Najčešće je karakterizira neutrofilna upala dišnih putova ili odsutnost upalnih promjena uz ubrzano ...remodeliranje bronha. Klinički se najčešće radi o nealergijskoj astmi kod žena, a prevladavaju fenotip astme kasne pojavnosti i aspirinska astma. Alergijska astma znatno rjeđe pripada skupini teških astma. Iako se većina bolesnika s blagom i srednje teškom astmom može uspješno liječiti kombinacijskom terapijom, bolesnici s teškom astmom trebaju liječenje peroralnim glukokortikoidima. Prije početka liječenja teške astme peroralnim glukokortikoidima treba upotrijebiti najviše doze inhalacijskih glukokortikoida, do 2000 µg beklometazona ili ekvivalenata, uz dodatak beta2-agonista dugog djelovanja, antagonista leukotrijenskih receptora, teofilinskih preparata i antikolinergika dugog djelovanja. Zbog nuspojava oralnih glukokortikoida važna je alternativna terapija teške astme: liječenje omalizumabom, makrolidnim antibioticima, inhibitorima TNF-a, antagonistima citokinskih receptora i bronhalnom termoplastikom. Unatoč znatnom napretku u razumijevanju toga kompleksnog fenotipa liječenje teške astme ostaje vrlo zahtjevno.
Epilepsija je jedna od najčešćih kroničnih bolesti u djece, a u oko 30% djece primjena standardnih antiepileptičkih lijekova
(AEL) ne dovodi do smanjenja broja napadaja. Stoga se u liječenju ...primjenjuju dodatne mogućnosti liječenja poput
kortikosteroida. Cilj ovoga istraživanja bio je analizirati načine primjene kortikosteroidne terapije (KT) farmakorezistentnih
epilepsija razvojne dobi u djece liječene u Kliničkom bolničkom centru Rijeka. Istraživanje je provedeno retrospektivno tijekom
razdoblja od 5 godina (2016.-2020.). Analiziran je ukupan broj bolesnika s određenom dijagnozom, prosječna dob kod
postavljanja dijagnoze epilepsije, prosječno trajanje epilepsije prije uvođenja KT, prosječan broj primijenjenih AEL prije
uvođenja KT, prisutnost promjena na magnetskoj rezonanciji (MR), prisutnost komorbiditeta te vrsta primijenjene KT. Prosječna
dob kod postavljanja dijagnoze epilepsije iznosila je 14 mjeseci, dok je prosječno trajanje epilepsije prije uvođenja KT
bilo 6 mjeseci. Ispitanici su prosječno koristili 5 AEL prije uvođenja KT. MR promjene bile su prisutne u 53,13% bolesnika,
a komorbiditeti u njih 81,25%. Prednizon se primjenjivao u 28,13%, kombinirana terapija u 65,63%, a metilprednizolon u
6,25% bolesnika. Različitosti u primjeni KT utvrđene su na razini istog centra, ali i među različitim centrima pa se ističe
nužnost uvođenja smjernica za primjenu KT u liječenju epilepsija razvojne dobi.
Leptospiroza je jedna od globalno najraširenijih zoonoza, uzrokovana patogenim spiralnim bakterijama iz roda Leptospira spp. Ikterična leptospiroza je teški oblik bolesti koji se javlja kod 5-15 % ...bolesnika i često ima brzu progresiju i visoku smrtnost. Pravovremena sumnja i dokaz leptospiroze ključni su za početak adekvatne terapije kako bi se spriječio razvoj teškog oblika bolesti i smanjila smrtnost. U dostupnoj literaturi sve je više dokaza kako rana primjena kortikosteroida kod teških kliničkih oblika utječe na tijek bolesti, sprječava razvoj multiorganskog zatajenja organa, smanjuje smrtnost i skraćuje vrijeme hospitalizacije. Ovo je prikaz bolesnika s teškom ikteričnom leptospirozom koji je liječen antimikrobnom i kortikosteroidnom terapijom. Bolesnik se u potpunosti oporavio bez zaostalih posljedica teške bolesti.
Lokalni kortikosteroidi imaju važno mjesto u
dermatološkoj terapiji. Iako je prošlo više od pola stoljeća od
njihova otkrića, oni su ostali temelj dermatološke terapije.
Djeluju antiinfl amatorno, ...antiproliferativno, imunosupresijski
i vazokonstrikcijski. Prema jačini djelovanja podijeljeni su u 4
skupine (europska podjela), odnosno u 7 skupina (američka
podjela). Nalaze se u različitim farmaceutskim oblicima: masti,
kreme, losioni, gelovi, pjene. Nosač može bitno utjecati na jačinu
aktivne – kortikosteroidne komponente. Stupanj apsorpcije
lokalnog pripravka je različit na različitim regijama, zbog različite
debljine kože, različite prokrvljenosti te prisutnosti dlaka. Izbor
kortikosteroida u terapiji ovisi o dobi bolesnika, tipu i opsežnosti
te lokalizaciji kožne promjene. Niskopotentni kortikosteroidi su
rezervirani za lice, ingvinalne i aksilarne regije i svakako u liječenju
djece i starijih osoba. U ostalim regijama u odraslih obično
se rabe pripravci srednje jakosti, dok se jaki kortikosteroidi rabe
za debele kronične lihenifi cirane promjene, na stopalima i šakama.
Pri prolongiranoj i neracionalnoj uporabi kortikosteroida
mogu se pojaviti neželjene nuspojave na mjestu aplikacije, ali i
sistemske nuspojave. Da bi se one izbjegle, potrebno je pridržavati
se preporuka za uporabu lokalnih kortikosteroida. Intermitentna
primjena kortikosteroida i kombinirana terapija s ostalim
lokalnim pripravcima nužna je kako bi se postigao maksimalni
učinak kortikosteroida i spriječile nuspojave.
Egzacerbaciju astme najčešće karakterizira brzo i progresivno pogoršanje simptoma ove bolesti: zaduhe, kašlja, piskanja i osjećaja pritiska u prsima. Intenzitet egzacerbacije može varirati od sasvim ...blagog, kratkotrajnog pogoršanja popraćenog podražajnim kašljem i blagom zaduhom pa sve do vrlo teškog, za život opasnog stanja. Klinička obilježja napadaja astme su ubrzano disanje, kašalj, produžen i otežan ekspirij. Opstruktivne smetnje disanja mogu se objektivizirati i pratiti mjerenjem plućne funkcije (PEF ili FEV1). Iznimno je važno što ranije prepoznati simptome egzacerbacije, procijeniti stupanj njezine težine te promptno započeti liječenje. Temelj terapije egzacerbacije astme čini ponavljana primjena inhalacijskih bronhodilatatora brzog djelovanja, rano uvođenje sustavnih glukokortikoida te adekvatna oksigenoterapija. Cilj je liječenja ublažiti stupanj bronhoopstrukcije i korigirati hipoksemiju što je prije moguće. Blaže egzacerbacije mogu se liječiti u izvanbolničkim uvjetima, dok teške treba liječiti u bolnici.
Kronična opstruktivna plućna bolest karakterizirana je trajnom, progresivnom opstrukcijom dišnih putova uzrokovanom upalnom reakcijom u tim putovima i plućnom parenhimu na inhalacijske toksične ...čestice ili dim. Osnovni su ciljevi farmakološkog liječenja KOPB-a smanjenje simptoma, učestalosti i težine egzacerbacija te poboljšanje podnošenja fizičkog napora i zdravstvenog statusa. Osnova farmakološkog liječenja stabilnoga simptomatskog KOPB-a jesu bronhodilatatori (beta-agonisti i antikolinergici) sami ili u kombinaciji s inhalacijskim kortikosteroidima (ICS). Za pacijente koji imaju trajne simptome preporučuje se redovita primjena dugodjelujućih bronhodilatatora. Oni znatno poboljšavaju plućnu funkciju, kvalitetu života vezanu uza zdravlje i smanjuju učestalost egzacerbacija u usporedbi s placebom. Ukupno gledajući, dugodjelujući muskarinski antagonisti (LAMA) dovode do većeg poboljšanja parametara plućne funkcije, smanjenja učestalosti akutnih egzacerbacija uz manje neželjenih događaja u odnosu prema dugodjelujućim beta2-agonistima (LABA). U pacijenata čija bolest nije dobro kontrolirana primjenom monoterapije preporučuje se kombinacijska terapija koja se sastoji od dva dugodjelujuća bronhodilatatora različita mehanizma djelovanja. Kombinacijska terapija LABA-LAMA znatno poboljšava plućnu funkciju, simptome i zdravstveni status s obzirom na monoterapiju. Sigurnosni profil kombinacije LAMA-LABA usporediv je s LABA-om i LAMA-om kada se daje kao monoterapija. U pacijenata koji su skloni egzacerbacijama kombinacija ICS-a s LABA-om učinkovitija je nego bilo koja od ovih komponenata samostalno u poboljšanju plućne funkcije, zdravstvenog statusa i smanjenja učestalosti egzacerbacija. U bolesnika s teškim i jako teškim stupnjem KOPB-a i povišenim rizikom od egzacerbacija trojna terapija koja se sastoji od ICS-a, LABA-e i LAMA-e dodatno poboljšava plućnu funkciju, reducira učestalost egzacerbacija i smanjuje zaduhu u odnosu prema kombinaciji ICS-LABA.
PDF
