U članku se propituje je li u vjeronauku u javnoj školi legitimno i moguće poticati duhovni razvoj učenika, imajući na umu pretežito obrazovno usmjerenje učenja religije u javnoj školi. U temelju ...pitanja nalazi se višeznačan pojam duhovnosti, koji je zadnjih desetljeća zauzeo važno mjesto u znanstvenim istraživanjima te se u literaturi govori o „duhovnom obratu“. Budući da u Hrvatskoj do sada ima vrlo malo pedagogijskih i religijskopedagogijskih istraživanja posvećenih ovoj tematici, u radu se prikazuju sadržajne i strukturalne odrednice pojma duhovnosti u suvremenoj kršćanskoj teologiji te razvoja koncep(a)ta duhovnosti u drugim znanostima. Pokazuju se njihove dodirne točke, kritični aspekti i mogućnosti dijaloga.
S obzirom da ne samo vjeronauk, nego i škola u cjelini, ima i odgojnu dimenziju, ona uključuje promicanje duhovnog razvoja učenika. Duhovnost u širem, filozofsko-antropološkom smislu označava čovjekovu povezanost s vlastitim unutarnjim središtem, s drugim ljudima, sa stvorenim svijetom i s transcendentnim, pri čemu je naglašena dimenzija značenja i svrhe te integracije života. Takav koncept duhovnosti kompatibilan je i s kršćansko-teološkim. Teološki koncept integrira antropološki dajući mu novo značenje, utemeljeno na kršćanskoj vjeri u objavu Boga u Isusu Kristu. Vjeronauk koji promiče transformativno učenje posreduje sadržaje kršćanske vjere tako da oni pružaju pomoć učenicima u postajanju čovjekom. Riječ je pritom o učenju po religiji i od religije, koje je kao cilj vjeronauka prihvatljivo za sve učenike.
U radu su opisane odrednice identiteta vjeroučitelja laika na temelju teorijske teološko–katehetske literature te navedeni pokazatelji dosadašnjih istraživanja na tom području. Sagledavanje pojma ...vjeroučiteljeva identiteta odnosi se na njegovu poziciju crkvenog poslanika i dionika hrvatskog školskog sustava u koji ulaze sadržaji katoličke vjere, religioznog odgoja i kulture. Kako bi se navedene
odrednice mogle odjelotvoriti u odgojno–obrazovnom procesu, vjeroučitelja se promatra kao snažnu i duhovnu osobu koja autentičnim životom svjedoči vjeru i doseže zadana obrazovna postignuća u okviru nastave katoličkog vjeronauka.
Kršćanska duhovnost u ovom radu predstavlja ishodište duhovnosti vjeroučitelja laika. Teorijska istraživanja sintetiziraju mnogostruke karakteristike vjeroučiteljeve duhovnosti, od kojih je primarna tzv. funkcionalna duhovnost (spiritualità funzionale) koja ga bitno određuje, a svojstvena je vjeroučiteljevoj službi u školi i župnoj zajednici. Kvalitativno istraživanje provedeno metodom dubinskih intervjua, opisanih u ovom radu, te metodološki postupci transkripcije, redukcije i prikaza podataka omogućuju dublje razumijevanje percepcije vlastite duhovnosti vjeroučitelja laika u današnjem društvu. Navedeno kvalitativno istraživanje predstavlja iskorak u odnosu na dosadašnja istraživanja jer podatci dobiveni
dubinskim intervjuom donose inovativne spoznaje o duhovnosti vjeroučitelja u Republici Hrvatskoj.
The article describes the determinants of the lay catechist’s identity based on theoretical theological–catechetical literature. Also cited are indicators of research done up to the present time in this area. This approach to the concept of the catechist’s identity pertains to his position as an emissary of the Church and participant in the Croatian
school system into which content of the Catholic faith, religious upbringing and culture have gained entrance. In order that the cited determinants may be applied in the education process, the catechist is regarded as a strong and spiritual person whose authentic life is a testimony of faith and who accomplishes educational tasks within the framework of Catholic catechism class. Christian spirituality represents in this article the fountainhead of the lay catechist’s spirituality. Theoretical research synthesizes the manifold characteristics of the catechist’s spirituality among which
the primary characteristic is functional spirituality, or ‘spiritualità funzionale’ as it is called, and which essentially determines the person, as well as being inherent in the catechist’s ministry both in the school and parish community. Qualitative research carried out by means of the in–depth interview method as described in this essay, and also methodological procedures such as transcription, reduction and presentation of data make possible a deeper understanding of the lay catechist’s spirituality as perceived by society today. The above–mentioned qualitative research represents a departure
from research done up until now because data gained through the in–depth interview conveys innovative knowledge regarding the Croatian catechist’s spirituality in the Republic of Croatia.
Trenutno mnogi stručnjaci raspravljaju i ispituju utjecaj duhovnosti na zdravlje. Više se ne može tvrditi da duhovnost ima pozitivan učinak na čovjekovo zdravlje. Papa Franjo ističe da u Katoličkoj ...crkvi svaka osoba nalazi duhovnost koja može pružiti ozdravljenje. Fokus ovog rada ograničen je na utjecaj duhovnosti na zdravlje osoba koje pate od depresije, posebno na oblike duhovne pomoći koji se nalaze u kršćanskoj duhovnosti. Ovaj rad bit će predstavljen u tri poglavlja. Prvo se ispituju simptomi i uzroci depresije. U drugom poglavlju autor objašnjava što predstavlja duhovnu pomoć depresivnim osobama i na koje bi aspekte trebalo obratiti posebnu pažnju kako ne bi napravili više štete nego koristi. U posljednjem poglavlju opisani su različiti oblici duhovne pomoći za depresivne osobe unutar kršćanske duhovnosti.
Kršćanstvo u djelima Ivane Brlić Mažuranić Špehar, Milan; Salopek, Ana
Riječki teološki časopis = Ephemerides Theologicae Fluminenses,
07/2015, Letnik:
45, Številka:
1
Journal Article
Odprti dostop
Čovjek je po svojoj naravi religiozno biće. Svoj doživljaj religioznosti on želi izraziti na različite načine. Bajka je također jedan od načina kako izraziti ono duboko religijsko i religiozno ...iskustvo. Ona može rabiti razne mitove, legende, vjerovanja naroda u kojemu niče. Svi su oni u službi umjetnosti, kulture i odgoja. I onoga religioznoga odgoja. Također i danas, u vrijeme interneta i svih drugih tehnika i tehničkih pomagala, bajka je neizostavno pomagalo za religiozni i moralni odgoj čovjeka.
Ivana Brlić-Mažuranić, genij bajke i pripovijesti, pokušala je preko te vrste poučiti, bilo svoju bilo drugu djecu, u vjeri i u dobru, u kršćanskoj vjeri koja je bila dio njena života i u kršćanskim idealima koji su u mnogočemu iskustvo svakog čovjeka. Svoju duboku vjeru, moralna i vjerska načela koja je slijedila u svome životu, prenijela je i u svoje bajke tako da one, osim umjetničke vrijednosti, imaju i velik značaj u odgojno-moralnom smislu. Cilj je ovim radom prikazati što je Ivana crpila iz kršćanstva, kako je to razumjela i pretočila u svoja djela.