Među najvažnijim aktivnostima Katoličkoga bogoslovnog fakulteta (KBF) u Zagrebu u, za Crkvu u Hrvata i teologiju, teškom razdoblju komunizma bilo je osnivanje znanstveno-nastavnih i ...znanstveno-istraživačkih instituta. Od 1961. do 1985. godine osnovano je osam instituta i to četiri znanstveno-nastavna (Katehetski institut, 1961., Institut za crkvenu glazbu, 1963., Institut za teološku kulturu laika, 1968., Institut za duhovnost, 1984.) i četiri znanstveno-istraživačka (Hrvatski mariološki institut, 1974., Institut za crkvenu povijest, 1975., Institut za biblijski pastoral 1978., Institut za ekumensku teologij u i dijalog, 1985.). Međutim, to je još uvijek najvećim dijelom »neistraženo « i crkvenoj i društvenoj javnosti nepoznato područje. Osim Instituta za crkvenu glazbu o kojem su dosad objavljene dvije monografije, o drugim institutima ne postoje monografije, nego tek pokoji članak ili prikaz. Članak pod naslovom »Znanstveno-nastavni i znanstveno-istraživački instituti – bogatstvo Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu« podijeljen je na dva dijela. Prvi dio »Znanstveno-nastavni instituti« obrađuje redom osnivanja četiriju instituta ukazujući na razloge osnivanja, pokretače i potrebe u Crkvi u društvu na koje su ti instituti nastojali odgovoriti. Drugi dio »Znanstveno-istraživački instituti« predstavlja drugi oblik znanstvenog djelovanja Fakulteta, a to su četiri znanstveno-istraživačka područja djelovanja: štovanje Marije u crkvenom i vjerskom životu hrvatskoga naroda, istraživanje novije crkvene povijesti u Crkvi u Hrvata, biblijski pastoral te ekumenizam i dijalog. Budući da dosad nismo imali detaljnije prikaze većine instituta KBF-a, autoru ovom radu donosi panoramski prikaz nastanka tih instituta i ukratko njihovo značenje kao i neka glavna usmjerenja djelovanja. I ovaj djelomičan prikaz pokazuje da su instituti KBF-a veliko bogatstvo, istina još uvijek velikim dijelom »skriveno« u arhivskim isličnim spisima pojedinih instituta i samoga KBF-a. Učinjeno u ovom radu može biti dobra podloga za detaljnij a istraživanja i analize kako se povijest ne bi zaboravila i kako bi se pozitivni plodovi mogli ugraditi u sadašnjost i budućnost. Autor zaključuje da instituti KBF-a zaslužuju kako od profesora tako i od studenata više pozornosti u istraživanju i analizi, a predstavljaju zanimljivo područje za znanstvena istraživanja bilo pod vidom diplomskih radova bilo pod vidom licencijatskih i doktorskih radova.
Imajući u vidu kako je današnji svijet nezamisliv bez uzajamnosti i međusobne ovisnosti skupina, država i naroda, autor na temelju crkvenih dokumenata o socijalnom nauku pokazuje brigu i zalaganje ...Crkve, napose u posljednjih stotinu godina, da stalno i ustrajno posvješćuje potrebu međusobne ovisnosti koja je - kao što to jasno ističu – i jedan od znakova vremena koji treba prerasti u sveopće zalaganje u ovom vremenu, zalaganje koje se danas sve više označava kao solidarnost koju je Pavao VI. nazvao »obvezom solidarnosti«. Da to uistinu postane, važno je - uz sociološku, etičku i teološku označnicu solidarnosti - jasno naglasiti i njezinu specifičnu duhovnu označnicu do te mjere da cjelovitu kršćansku solidarnost danas smijemo držati pravom duhovnošću. S tom SVOJOM unutarnjom duhovnom dimenzijom, koja je poput duše u tijelu, solidarnost postaje evanđeoskom krepošću koja zahtijeva dar stalnog obraćenja koje donosi plodove u konkretnosti života, a temeljni i konačni plod je dostvaranje i izgrađivanje stvarnog zajedništva među ljudima i sa svim stvorenjima, a to u konačnici znači i dostvaranje samoga čovjeka koji je pozvan uzrasti »do mjere uzrasta punine Kristove« (Ef 4, 13). To se solidarno zajedništvo ovdje na zemlji najsnažnije i najcjelovitije izražava, izgrađuje i ispunjava u euharistijskom slavlju koje teži postati liturgijom života, a euharistijsko zajedništvo je ujedno i najživotnije predostvarenje punine konačnoga zajedništva u Bogu.
Ovaj rad ne pretendira na svestranu i sustavnu razradu cijele tematike, nego prije svega nastoji sabrati temeljne tekstove crkvenih dokumenata o socijalnom nauku u kojima je očita duhovna dimenzija solidarnosti te putem kratke analize tih tekstova naznačiti područja koja zaslužuju dublju i temeljitiju razradu i konkretnu primjenu u formaciji za istinsku kršćansku solidarnost. Stoga je ovaj rad zamišljen kao pomoć i uporište daljnjim istraživanjima te tematike.
U ovom radu autor tematizira odnos između nove religijske
svijesti u današnjem društvu i budućnosti kršćanske duhovnosti.
U prvom dijelu članka ukazuje se na neke osobne i društvene
čimbenike ...nastanka nove religijske svijesti. Uz pomoć socioloških
modela razumijevanja mjesta religije u modernom društvu pokušavaju
se orisati glavne odrednice duhovne situacije današnjeg
vremena.
U drugom dijelu rada govori se o logici inkulturacije kršćanske
duhovnosti u opisanom kulturnom kontekstu. Inkulturacija
kršćanske duhovnosti ilustrira se na tri konkretna primjera: duhovnost
i izgradnja kontemplativne osobnosti, duhovnost i teologija
drugoga, te duhovnost i kršćanska radost.
Autor u svom radu o solidarnosti iz perspektive kršćanske duhovnosti ističe teologalno-antropološki vid solidarnosti kako ga nalazimo u Bibliji i u otačkom teološkom promišljanju. Naime, solidarnost ...koja se uspostavlja između Boga i čovjeka te između ljudi međusobno ima svoje uporište u čovjekovoj strukturi odnosnosti, a zajedništvo s Bogom - koje je u korijenu svih odnosa čovjeka prema drugim ljudima i prema svemu stvorenju - jest temeljem i modelom svakog drugog oblika solidarnosti. Na temelju otačkih tekstova pokazuje kako se pod solidarnošću razumijeva životni stav pojedinca i čovječanstva koji promiče zajedničko dobro shvaćeno kao razvoj i rast cijeloga čovjeka i sviju ljudi, a ne prihvaća logiku podjele i nadmoći, pohlepe na račun drugoga. Sva kršćanska duhovnost i sav vjernički život, od apostolskih vremena do danas, imaju svoje uporište u Bibliji, bez koje se ne mogu ispravno razumjeti temeljne dimenzije kršćanske duhovnosti. No, to nije posve dovoljno jer mi kršćani vjerujemo da »božanske riječi rastu zajedno s onim tko ih čita« (sv. Grgur Veliki), a pogotovo s onim tko ih ozbiljno i velikodušno živi, te je i sama biblijska poruka obogaćena evanđeoskim životom tolikih kršćana kako to zorno pokazuju i dokazuju primjeri raznovrsnih oblika ostvarivanja kršćanske solidarnosti kroz povijest, napose kad je riječ o svetim očima, monaštvu i redovništvu. Aktualizacija nekih promišljanja i modela ostvarenih u povijesti kršćanstva, kako je naznačeno u 4. dijelu teksta, može itekako pomoći u današnjem teološkom promišljanju, a napose u traženju i ostvarivanju novih modela
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- 2001-05.2015- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal ...Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- 2001-07.2014- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal ...Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
