Studija osvjetljuje tiransku narav asirske krize u Judeji od 705. do 701. g. pr. Kr. analizirajući povijesne okolnosti i Izaijinu poruku u Iz *30–31. Studija postavlja i brani tezu da je spor između ...Izaije i judejskih lidera gravitirao oko teopolitike judejskog vazalskog ugovora s Asirijom: lideri su razvrgli ugovor u ime nacionalne mesijanske teopolitike, a Izaija se tome protivio na liniji međunarodne teopolitike vazalskog ugovora, koji se zbog njegove bilateralne i teopolitičke naravi nije mogao niti smio jednostrano razvrći. Studija otkriva da je Izaija bio razboriti teopolitičar i da je njegova politika podlaganja i vjernosti Asiriji bila autentična pro-judejska politika u kontekstu asirske krize: korisna Judeji, pravična prema Asiriji i pravedna pred Bogom. S druge strane, analiza poteza judejskih lidera pokazuje da je Ezekijina mesijanska teokracija bila tiranska vladavina koja je prekršila sva pravila mesijanske teokracije te da je asirska kriza u Judeji bila kompleksna tiranska kriza, koju je nametnula judejska tiranija u ime borbe za slobodu protiv asirske tiranije. Studija na kraju ocrtava Izaijin otpor tiraniji i predlaže ga kao proročki model za teologiju u kompleksnim tiranskim krizama.
The study sheds light on the tyrannical nature of the Assyrian crisis in Judea from 705 to 701 BC, analyzing the historical circumstances and Isaiah's message in Isa *30–31. The study advances the thesis that the dispute between Isaiah and Judean leaders revolved around the theopolitics of the Judean vassal treaty with Assyria: the leaders broke up the treaty in the name of the national messianic theopolitics, and Isaiah opposed their move in the line with the international theopolitics of the vassal treaty, which could not and should not have been unilaterally broken because of its bilateral and theopolitical nature. The study reveals that Isaiah was a wise theopolitician and that his policy of submission and loyalty to Assyria was an authentic pro-Judean policy in the context of the Assyrian crisis: beneficial to Judea, fair towards Assyria, and just in front of God. On the other hand, the analysis of the moves of Judean leaders shows that Hezekiah's messianic theocracy was a tyrannical rule that violated all the rules of the messianic theocracy and that the Assyrian crisis in Judea was a complex tyrannical crisis, which was imposed by Judean tyranny in the name of fight for freedom against Assyrian tyranny. At the end, the study outlines Isaiah's resistance to tyranny and proposes it as a prophetic model for theology in complex tyrannical crises.
Svatko tko radi u sustavu znanosti tijekom posljednjih se godina susreo s pojmom otvorene znanosti. Poput neke poštapalice, pozivi za otvaranjem znanosti pojavljuju se u javnim politikama, ...nacionalnim (npr. NWO, bez dat.) i nadnacionalnim (Glavna uprava Istraživanje i inovacija, 2019) zakladama za financiranje istraživačkog rada, uredničkim tekstovima znanstvenih časopisa u gotovo svim znanstvenim disciplinama te suvremenim sociološkim i filozofskim opisima znanosti. Ukratko, duh otvorene znanosti izišao je iz boce i proširio se znanstvenoistraživačkim institucijama i svim drugim administrativnim tijelima vezanima uz njih. O čemu je zapravo riječ kad govorimo o otvorenoj znanosti?
U uvodnim napomenama autor donosi razloge zbog kojih se Crkva, odnosno kršćanska duhovnost koju on u najširem smislu poistovjećuje s kršćanskom kulturom, mora trajno nalaziti u krizi, jer to ...proizlazi iz same naravi Crkve i njezina poslanja. Autor potom donosi kratak prikaz razvoja krize duhovnosti na Zapadu, zaključujući kako je nastupilo vrijeme neopoganstva u obliku kozmičkog panteizma, odnosno ekologije kao nove religije suvremenog zapadnog čovjeka. Neopoganstvo ulazi u zakonodavstvo te postaje prisutno u svim sferama zapadnoga društvenog života. Autor potom navodi i opisuje neke od značajki društva u kojem je iznova zavladalo poganstvo: individualizam, relativizam, ekologizam, moralna i duhovna dezorijentacija, strah od smrti, profit iznad svega itd. U zadnjem dijelu članka autor izlaže odgovore koje su na postojeću krizu ponudili neki teolozi (J. B. Metz i J. Ratzinger) te potom navodi kako u praksi postoje tri odgovora koje kršćanstvo nudi na aktualnu krizu: bijeg, borba, suradnja. Autor potom nudi i četvrti mogući odgovor: obraćenje i povratak Isusu Kristu i jasnoći njegove poruke, odnosno poziv da se u središte kršćanstva i poruke koju ono nudi svijetu iznova stavi Boga.
In the opening remarks, the author outlines the reasons why the Church, that is, Christian spirituality, which he identifies with Christian culture in the broadest sense, must be permanently in crisis, as it stems from the very nature of the Church and her mission. The author then provides a brief account of the development of the crisis of spirituality in the West, concluding that the time of neo-paganism in the form of cosmic pantheism, i.e., ecology as the new religion of modern Western man, has come. Neopaganism has entered legislation and has become present in all spheres of Western social life. The author proceeds to describe some of the features of a society in which paganism reigns again: individualism, relativism, environmentalism, moral and spiritual disorientation, fear of death, profit above all, etc. In the last part of the article, the author presents the answers offered by some theologians to the existing crisis (J. B. Metz and J. Ratzinger) and then argues that in practice there are three answers that Christianity offers to the current crisis: escape, fight, cooperation. The author offers a fourth possible answer: conversion and return to Jesus Christ and the clarity of his message, that is, a call to once again place God at the centre of Christianity and the message it offers to the world.
Autor u članku postavlja i analizira dva modela pristupa krizi. Klasični se model koji krizu razumijeva kao teško ali prolazno stanje može povezati s dvjema važnim likovima zapadne kulture: ...starozavjetnim Abrahamom i Euripidovim Agamemnonom. Analiza žrtvovanja Izaka i Ifigenije pokazuje izrazite sličnosti, a temeljno im je zajedničko obilježje da Abrahamova i Agamemnonova odluka posredno rješavaju i zaključuju krizu. S druge strane, analizom modernog razumijevanja krize otvara se posve drukčija mogućnost, tj. razumijevanje krize kao izraza ontološke strukture egzistencije. Simboličan predstavnik takva razumijevanja krize je lik sa slike Krik Edvarda Muncha. U konačnici, pokazuje se da ontološko razumijevanje krize čini krizu svojevrsnim egzistencijalom.
In the article, the author presents and analyses two models of approaching crisis. The classical model, which sees crisis as a difficult yet passing state, can be associated with two important figures of the Western culture: Abraham from the Old Testament and Euripides’s Agamemnon. The analysis of the sacrifice of Isaac and Iphigenia shows significant similarities, and their fundamental characteristic is that Abraham’s and Agamemnon’s decisions indirectly resolve and conclude the crisis. On the other hand, the analysis of the modern understanding of crisis opens up a completely different possibility: the understanding of crisis as an expression of the ontological structure of existence. The symbolic representative of such an understanding of crisis is the figure on Edward Munch’s painting The Scream. Ultimately, the author demonstrates that the ontological understanding of crisis makes it, to a certain extent, existential.
La fonction publique et la crise sanitaire Michel, Jérôme
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu,
10/2022, Letnik:
59, Številka:
3
Journal Article, Conference Proceeding
Recenzirano
Odprti dostop
Kriza uzrokovana pandemijom Covid-19 bitno je utjecala na ulogu javnopravnih tijela. U dokumentu OECD-a iz travnja 2020. godine navodi se kako su se sve europske države morale suočiti s ...nezabilježenim izazovom. U predmetnom izlaganju sagledavaju se pravne posljedice uzrokovane pandemijom COVID-19 na javnopravna tijela i usluge koje se pružaju građanima.
The crisis caused by the Covid-19 pandemic has significantly affected the role of public services.
The OECD document from April 2020 states that all European countries had to face an unprecedented
challenge. This presentation looks at the legal consequences caused by the COVID-19 pandemic on
public bodies and services provided to citizens.
EN: It is practically impossible to understand the local state of affairs in the medieval Slavonia in the first decade of the 15th century without examining the repercussions of the crisis that began ...in 1402 and culminated the following year and the actions that the winning side took to restore its damaged authority. This is why the mechanisms used for resolving the political crisis are observed in this paper through the prism of the administrative practices reliant on the written word, specifically, through the prism of the “Register of Rebels” made at the General Assembly that took place in Križevci in the late 1403 and the early 1404. Indeed, the quest for the Slavonian register of rebels also yielded clues about the very similar crisis-resolving mechanism used in the Kingdom of Hungary, where a register of rebels was also made in the early second decade of the 15th century. Although not preserved, both documents are valuable for understanding the functioning of the royal apparatus in the early 15th century and for analyzing the modalities of interactions between local societies and the political center. HR: Razumijevanje lokalnih prilika u srednjovjekovnoj Slavoniji u prvom desetljeću 15. stoljeća zapravo je nemoguće bez uvida u reperkusije krize koja je izbila 1402. i kulminirala iduće godine, odnosno bez uvida u načine na koje je pobjednička strana ponovno uspostavila svoj narušeni autoritet. U radu se stoga sagledavaju mehanizmi saniranja političke krize kroz prizmu uloge administrativnih praksi utemeljenih na pisanoj riječi u tom procesu, odnosno kroz prizmu registra nevjernih nastalog na općem shodu održanom u Križevcima krajem 1403. i početkom 1404. godine. Štoviše, potraga za slavonskim registrom nevjernih otvorila je uvid i u vrlo sličan mehanizam rješavanja posljedica krize 1403. i na razini čitave Ugarske, gdje je također, početkom drugog desetljeća 15. stoljeća, napravljen registar nevjernih. Oba dokumenta, makar nisu sačuvana, dragocjeni su stoga tragovi za razumijevanje funkcioniranja kraljevskog aparata početkom 15. stoljeća te za sagledavanje modaliteta interakcije lokalnih društava i političkog središta.
Moralni izazovi i zahtjevi krizâ Begić, Martina s. Ana; Brgles, Miriam Mary
Bogoslovska smotra,
02/2022, Letnik:
91, Številka:
3
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Svrhu ljudskog života nalazimo u svakoj ljudskoj djelatnosti kojom čovjek želi ispuniti svoj život, odnosno dati mu neki smisao i cilj: potraga za bogatstvom, užitkom, poslom, ljubavlju, znanošću, ...politikom itd. Čovjek koji je bez cilja i bez nade u njegovo postignuće izlaže se najvećem ljudskom problemu: problemu gubitka smisla. Suočen s gubitkom smisla, upada u stanje krizâ i patnje. Moralni izazov za čovjeka jest potraga za pravim smislom života, a moralna teologija jest ta koja pomaže čovjeku koji traži odgovor na pitanje smisla i posljednjeg ljudskog cilja. U radu se progovara o pitanju patnje i boli s obzirom na moralni pogled te se, kako bi se obuhvatila i perspektiva iz sociologije morala, prikazuju rezultati anketnog istraživanja provedenog na dobrovoljnom uzorku studenata i mladih (od 18 do 35 godina) u Hrvatskoj. Cilj je na temelju rezultata istraživanja odgovoriti na pitanje koje je moralne izazove i zahtjeve stanje izazvano pandemijom bolesti COVID‑19 stavilo pred svakodnevni život ispitanika uopće.
The purpose of human life is found in each human activity through which the human being is trying to fulfill his/her life, i.e., to give it some purpose and goal: the search for wealth, pleasure, occupation, love, science, politics, etc. The human being who is without a goal and without hope in its achievement is exposing himself/herself to the biggest human problem: the problem of loss of meaning. Faced with the loss of meaning, he/ she falls into a state of crisis and suffering. The moral challenge for the human being is the search for the true meaning of life, while moral theology can help the human being who is looking for an answer to the question of meaning and about the ultimate end of the human life. The article discusses the issue of suffering and pain in relation to the moral point of view. In order to include the perspective of the sociology of morals, the article also presents the results of the questionnaire carried out on the voluntary sample of students and young people (between the ages of 18 to 35) in Croatia. The aim is to find the answer, on the basis of the results of the questionnaire, to the question on which moral challenges and demands has the situation caused by the pandemics of COVID‑19 illness raised for the everyday life of interviewees.
Kriza i otpornost su dvije, naizgled, teže pomirljive stvarnosti koje se u različitim društveno-kultnurnim kontekstima često razlučuje na dvojake načine. No, te su stvarnosti za svaku ljudsku ...zajednicu s jedne strane neizbježne, a s druge strane, do neke mjere i neodvojive. Kriza, kao istinski neizbježna stvarnost, može i treba poslužiti i kao izvorište izgradnje novih oblika otpornosti pojedinaca i zajednica. Crkva se, kao sasvim specifična forma interpersonalne organizacije, u suvremenom kontekstu treba više pozabaviti takvim načinom odnosa prema kriznim situacijama. Kako bi to bilo moguće, nužno je u konkretnom pastoralnom djelovanju uobličavati pristupe prožete dinamizmima odgovarajuće otpornosti u kriznim prilikama. Ovaj je rad posvećen teološko- pastoralnom razlučivanju elemenata pastoralnih pristupa koji služe tomu cilju kao i prezentiranju naznačenih elemenata u nekim novijim pristupima. Pristupi kriznim situacijama koji su ovdje posebno obrađeni su: pristup u apostolskoj pobudnici pape Franje Amoris laetitia, zatim onaj Katekumenatskih itinerara za bračni život te pristup udruge Rondine Cittadella della Pace.
Crisis and resilience are two seemingly difficult realities to reconcile, which are often distinguished in different ways in some socio-cultural contexts. However, while these realities are inevitable for every human community, they are also to some extent, inseparable. The crisis, as a truly inevitable reality, can and should serve as a source of building new forms of resilience of individuals and communities. The Church, as a very specific form of interpersonal organization, in the contemporary context, needs to deal more with this way of relating to crisis situations. In order for this to be possible, it is necessary to formulate approaches imbued with the dynamism of appropriate resilience in crisis situations in concrete pastoral action. This article is dedicated to the theological-pastoral discernment of the elements of pastoral approaches that serve this goal, and presents the indicated elements in some newer approaches. The article specifically addresses the following approaches to crisis situations: the approach in the apostolic exhortation of Pope Francis Amoris laetitia, the Catechumenal pathways for married life, and the approach of the association Rondine Cittadella della Pace.
Autor u ovom članku obrađuje problem kriza vjere nekada i danas te uzroka i mogućih rješenja tih kriza koje je kršćanstvo ponudilo u svom povijesnom hodu. Nakon što je protumačio da se pod krizama ...vjere podrazumijevaju poremećaji u životu pojedinca ili zajednice, istaknuo je da postoje unutarnji i vanjski uzroci kriza vjere. Potom se je osvrnuo na nekoliko najtipičnijih situacija koje su uzrokovale krize vjere tijekom povijesti Crkve. Krivovjerja su bila najveće ugroze vjere iznutra, a progoni vjernika i Crkve u prvim stoljećima predstavljali su izvanjske napade na vjeru globalnih razmjera, a napose progoni od polovice 3. stoljeća. Kao ilustraciju iznio je osvrt sv. Ciprijana, koji je istaknuo da krize vjere u Crkvi mogu nastati uslijed napada izvana, ali je još gore ako nastanu uslijed nejedinstva i raskola koji zahvaćaju Crkvu iznutra. No, osim krivovjerja i raskola, vjeru je iznutra rastakao i grijeh i grešan život mnogih vjernika, što je dovodilo u krizu druge vjernike na koje je grijeh djelovao sablažnjivo. Autor je mišljenja da se krize vjere događaju uvijek iznutra, odnosno kada duša napušta Boga kao svoj temelj, pa i onda kada im impuls dolazi izvana. S druge pak strane, istaknuo je da Sveto pismo često stavlja pred oči vjeru koja dovodi do krize, ali krize shvaćene kao izbor, razlučivanje, izabiranje i odluka. Takvim se krizama služio Isus u svome djelovanju i navještaju, a vidljive su i u mnogim događajima Starog zavjeta. No Isusu tim krizama nije želio dovesti do nevjere ili bezboštva, već naprotiv, izgraditi vjernike za autentičnu, osobnu i čvrstu vjeru. Autor je mišljenja da bi to trebao biti put nadilaska i krize vjere našeg vremena, koja se ne može nadići samo obnovom ili promjenom struktura nego obnovom izravnog i živog zajedništva sa živim Bogom.
This article delves into the issue of religious crises, both in the past and present. The author explores the causes of these crises and how Christianity historically provided solutions. The author points out that crises of faith can disrupt the lives of individuals and communities, and there are both internal and external factors that can contribute to them. Throughout history, heresies and persecutions have been the most significant threats to faith. The article highlights the persecution of believers and the Church in the first centuries, particularly in mid-3rd century, as an example of external attacks on Christianity. The author also discusses the example of St Cyprian, the bishop of Carthage, and the impact of the persecutions on the believers’ faith. Cyprian emphasizes that, while external attacks can cause crises of faith, disunity and schism within the Church can be even more damaging. It seems that when the faith was challenged by heresy and schism, it also faced an internal threat from sin and the sinful behaviour of believers. This caused a crisis for those who were vulnerable to the temptation of sin or scandalized by sinners. The author asserts this crisis was rooted either in a devia tion from God or a complete rejection of Him, which allowed for an ungodly lifestyle. The author also suggests that these crises always originate from within, where the soul abandons its foundation in God, even if the initial impulse comes from external sources. When individuals or groups of believers lose their connection to God, they inevitably experience a crisis that can lead to spiritual death. This serves as a sobering reminder of the importance of staying connected to God and living a life that is pleasing to Him. Interestingly, while the Holy Scriptures may present faith as a path that leads to a crisis, in this case, the crisis is interpreted as a choice, a discernment, a selection, a decision, and not a rupture. Jesus used these crisis moments in his deeds and preaching, and they can also be seen throughout the Old Testament. However, it is important to understand that Jesus never intended for these crises to lead to unbelief or impiety. Rather, he aimed to build believers who had an authentic, personal, and firm faith. The author believes this same approach can be used to transcend the crisis of faith that the Church faces today. This crisis cannot be overcome simply by changing structures or renewing them. Instead, a renewal of our direct and living communion with the living God is required.
Današnji globalizacijski trendovi zahvatili su cijeli svijet i nemoguće je u njima ne sudjelovati. Svijet je u svim svojim pojavnostima postao uistinu međuovisan pa više nije moguće ignorirati ...novonastale promjene, a zbog kompleksnosti sustava teško je u njemu uspostaviti ravnotežu. Krize danas pogađaju gospodarske subjekte, političke i državne institucije, kao i različite druge organizacije, ali i čovjeka kao osobu. Krizni menadžment je bolji i učinkovitiji ako je krizna strategija određena pravovremeno. Svaka kriza ima svoj put za rješenje, ali je potrebno dobro razmotriti elemente koji ulaze u procjenu rizika s kojima se ulazi u krizu ili kriznu situaciju. Najbolji je način prevencije i obrane od krize osposobiti vlastito osoblje ili utemeljiti krizni stožer u kojemu će se nalaziti stručnjaci kojima su poznati svi alati i sva sredstva s pomoću kojih će se moći predvidjeti i riješiti kriza.
